Pratite nas

Kolumne

‘Laž je je vid srpskog patriotizma, laž je srpski državni interes. Laž je u samom biću Srbina’

Objavljeno

na

S obzirom na obostranu ljubav Srbije i Hrvatske, Hrvati će svoje ministarstvo obrane – po uzoru na američki Pentagon – preseliti u Zagrebu u Oktogon. Srbi nas – s obzirom na povijesna iskustva – neće napasti bar još 15 godina.

Muđunarodni sud pravde opalio nam je packu. Nije bilo dovoljno ubijenih. Branili ste se više nego je to dozvoljeno. Da ste se branili kako smo svi očekivali, da su vas pobili jedno sto do dijesto tisuća danas bi u Haagu triumfirali. Bili bi apsolutni pobjednici. Srbija bi bila stjerana u mišju rupu. Pupovac ne bi sa zadovoljnim smiješkom izjavio: “Potrošeni su milijuni, a sada smo opet na početku.” Slažem se! Te puste milijune mogli smo potrošiti na puno pametniji način. Po klasičnoj formuli: pola meni, pola Bagi, a pola tebi. Pola SDSS-u, pola Documenti tj. savjesti hrvatskog društva, a pola mladim i starim antifašistima, a ostatak Zoranu Pusiću za instrukcije iz ustavnog prava. Možda ga neko uvjeri da više nema udruživanja s bivšim republikama, a osobito ne s jednom do koje je Zokiju tako stalo.

haag_sud_afp_mainUvijek neinformirani Željko Tranjec pronašao je i formalnog krivca: profesora Šeparovića. “Neuspjeli projekt ministra Šeparovića” trkenja Željko. Željkova mašta ne pozna granice. “Tuđman nije bio za tužbu, ali su ga nagovorili”. Tuđman je inače bio poznat kao osoba koja se je lako dala nagovoriti. Ma dajte Predsjedniče… idemo im malo dizati tlak! Idemo ih tužiti iako nisu ništa napravili. Sad dok nema Documente i Teršeličke. I tako mali Željko od prilike zamišlja tvrdog diktatora Dr. Franju Tuđmana kako ga HDZ-ova desnica nagovara na nepotrebnu tužbu. A pravni stručnjaci su bili protiv tužbe. Na čelu s dr.prof. emeritus pravnih znanosti Matom Granićem. Mate je mudro zaključio da će jedna zlobna i nepotrebna “tužba biti uteg u izgradnji odnosa sa Beogradom”. Dr. Zvonimir Šeparović je na zaprepaštenje Zorana Pusića i Save Štrbca sudjelovao u dogovoru Vlade da se napiše tužba. Poslije se probio Ivo Josipović i “malo” ispravio ono što je Šepi napisao. Uz malo pojašnjenje. Šeparović je profesor Kaznenog materijalnog prava, a Josipović je profesor Kaznenog procesnog prava. I brucošima pravnog faksa jasno je tko je kompetentniji za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pozvan je u pomoć i dr. prof. Mirjan Damaška.

damaska_mirjanProfesor emeritus sa Sveučilišta Yale jedan od najpoznatiji stručnjaka za međunarodno kazneno pravo. Dobro, da ne pretjeram, ne tako dobar kao recimo Mate Granić, ali ipak dobar. No i on je imao “falingu”. Smatrao je da Hrvatska apsolutno mora ostati kod tužbe. Na užas domaćih pravnih stručnjaka dr. Granića, Pupovca, Ante Tomića, Vesne Teršelič i da ih ne nabrajam dalje. Srpski tim triumfuje na način koji je Dobrica Ćosić lijepo napisao u svojim Deobama: “Laž je srpski državni interes”. “Mi lažemo da bi obmanuli sebe, da utešimo drugoga, lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja, lažemo zbog slobode. Laž je je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Tu dobri Dobrica nije stao. “Laž je srpski državni interes”. Laž je u samom biću Srbina”. “U ovoj zemlji svaka laž na kraju postaje istina”. “Srbe je toliko puta u istoriji spašavala laž.” To je napisao čovjek kojem se u Srbiji tepa “Otac nacije”. Srpski tim, nakon presude, odmah daje do znanja da osim prava obožava i Dobricu pa kaže: “Sud potvrdio da je Oluja zločin.” Nisu se izjasnili na koji sud su mislili. Na sud partije ili na sud koji je osudio Veljka Marića.

U četvrtak 5. veljače Jutarnji na strani 6 već strah strahuje: “Strahuje se da će Hrvatska otežati srpski pristup EU.” Po mojoj procjeni strah bez osnova. Zbog čega bi Hrvatska otežavala pristup Titanicu koji tone. Kad su to Srbi napali Hrvatsku? Okupirali 1/3 zemlje? Ubili oko 17 000 ljudi? Razrušili Vukovar, pobili ranjenike? Sanjali o granici Virovitica-Karlobag-Karlovac? Svojatali čak i Dubrovnik?

dubrovnikJedini istinski hrvatski interes je da opet živimo zajedno. Pa makar i u EU. Da imamo naše zajedničko more, jedan jezik i da se svakih 40 godina “ćeramo”. Da ne bi pomrli od dosade u toj južnoslavenskoj pastorali. Čak ni tako ugledna institucija kao što je Haaški Međunarodni sud pravde nije našao nešto kažnjivo u onome što su Srbi od 1991 – 95 radili u Hrvatskoj. Dok se 5. kolovoza 1995. g., nije dogodio genocid nad Srbima i njihovim traktorima. Srećom za to nismo formalno osuđeni! Prvenstveno zahvaljujući našem briljantnom pravnom timu. On se je na vrijeme odrekao tzv.unakrsnog ispitivanja svjedoka. U zadnji čas. Recimo da su počeli unakrsno ispitivati Savu Štrpca koji je svjedočio, teško bi dobili ovako povoljnu presudu. Savo bi nas, kako kaže Maminjo “pregazio kao plitki potok”. Nakon njegovog unakrsnog ispitivanja vjerojatno bi nas osudili i za Vukovar. Da se nismo tako bjesomučno branili Vukovar ne bi bio tako razrušen. Da smo se odmah predali ne bi bilo ni Ovčare. No, u svakom slučaju, Savo Štrbac se sad može mirno vratiti na mesto sudije na Okružni sud u Zadru.

S obzirom na obostranu ljubav Srbije i Hrvatske, Hrvati će svoje ministarstvo obrane – po uzoru na američki Pentagon – preseliti u Zagrebu u Oktogon. Srbi nas – s obzirom na povijesna iskustva – neće napasti bar još 15 godina.

Imperija uzvraća udarac. Genijalnim strateškim planom o oprostu dugova Vladin rejting skočio je rekordnih 7,4%, javlja Večernjak. Parlamentarni izbori više nisu HDZ-ov zicer. Živnuo je Večernjakov “lijevak” Marko Špoljar. “Povratak u život vlade Zorana Milanovića. Večernjak je vidovit. Ljubica Gatarić neoigrešivo gata o gospodarstvu. Branimir Pofuk rezervira “Lisinski” za koncert Beogradske filharmonije. Bojana Radović mašta o Frljiću kao intendantu HNK u Zagrebu. Silvana Perica objavljuje mega intervju sa Radom Šebedžijom. Čekam isto takav s Mirom Furlan. Naravno, bez pitanja zašto su naši slavni umjetnici zbrisali iz Hrvatske kad su komšije započeli agresiju. K’o da je to važno! Sad gledamo samo u budućnost! Nema više vraćanja u prošlost! K’o još u Izraelu spominje Holokaust odnosno genocid nad Židovima?

K’o u Armeniji spominje genocid Turske nad Armencima 1916-1917g.? Naravno da se Židovi i Armenci ne mogu mjeriti s progresivnim pušačima iz hrvatske. CRO Demoskop, Promocije plus i sve druge agencije u zadnja četiri izborna ciklusa nisu pogodile ni jednom. Pa čak ni približno. Humorističke agencije! Nedavno me neki Amer u USA iznervirao jer je, kad je čuo da sam iz Hrvatske, neprekidno pričao da zna od kuda sam jer je više puta bio u Jugoslaviji. Zamislite da me sad neki stranac zapita tko je trenutno polularniji u Lijepoj našoj? Stari ili nova Predsjednica? “Stari predsjednik naravno!!!” odgovorio bih. Mislim da bi me počeo izbjegavati kao i ja dosadnog Amera koji još uvjek vjeruje da sam iz Jugoslavije. Kako su stranci u pravilu dosadni i neinformirani, osim ako nisu iz Britanske ambasade, isti stranac bi me recimo pitao: “Tko je dobio zadnja četiri izborna ciklusa u RH?” “HDZ!” “A tko je poraženi?” “SDP!” rekao bi. Onda bi mu objasnio da je predsjednik SDP-a popularniji od predsjednika HDZ-a koji je dobio četiri zadnja izbora. “Na temelju čega to zaključujete?” unio bi mi se stranac u lice sumnjajući da ga provociram. “Na temelju agencija koje nisu u zadnje dvije godine ni jednom pogodile rezultat svih izbora održanih u tom razdoblju”. “Pa osnujte neku agenciju koja možda pogodi nešto” sažalno će stranac. “Imamo je!” rekao bih ja. “Robert Bosak vlasnik Vinkovačke TV ima agenciju koja je pogodila pobjednike svih izbora održanih u zadnje dvije godine”. Znatiželjni stranac bi naravno zapitao kako se zove ta agencija. Moj odgovor bio bin “ne znam!” Ni jedan medij u Hrvatskoj ne objavljuje istraživanje I rezultate te agencije. “Vi ste Hrvati ludi ljudi!” rekao bi stranac. “Slažem se!” sigurno bi odgovorio.

milijan_brkic_Ali navlačim vas na tanki led. Nisu rejting agencije krive. U svakom slučajue što ne mogu pogoditi k’o ni ćorava kokoš zrno! Tako nas podučava dr. sc. Marijana Grbeša u Večernjaku. Kad već nema dr. Mirjane Kasapović koja je valjda na bolovanju jer joj je kum Ivo izgubio izbore. Dr. Marijana Grubeša nam je lijepo objasnila da su glavni krivci predizbornog kaosa DIP i mediji, a ne agencije. Kad agencija Ipsos Puls objavi da je Ivo debelo zbrisao Kolindi onda neuki mediji to uzimaju zdravo za gotovo. Nitko ne uzima u obzir da bi uzde Kolindinog stožera mogao u svoje ruke uzeti recimo Milijan Brkić zvani… ne mogu se sjetiti nadimka. Mediji nemaju pojma što je to recimo Bandwagon efekt. Doktorica nam otkriva da po tom wagon-efektu postoje birači koji su skloni prikloniti se kandidatu koji vodi u anketama i glasovati za njega. Prosto ne mogu da verujem rekle bi komšije. Još fantastičnija je teza da birači nisu skloni dati svoj glas kandidatu koji nema nikakove šanse za pobjedu. Eureka! Radosni poklič pri pojavi nove, spasonosne misli. Ali Arhimed je imao itekako razloga da to uzvikne. Za razliku od dr. Marijane! Nisam shvatio iz zahtjevne analize što je to falio DIP? Međutim moj savjet dragoj doktorici Grbeša: neka zapita Roberta Bosaka sa Vinkovačke TV kako on redovno pogađa. Možda slučajno! Moji priprosti Ličani kažu: “Kad slučaj hoće i mrtvac prdne!”. U svakom slučaju, moja ljubav prema statistici nikad nije nadilazila moj talenat za tu znanstvenu disciplinu. Bolje rečeno antitalent.

Woody Allen je rekao: “Sex bez ljubavi je isprazan čin, ali najbolji isprazni čin koji postoji.”

Frljić misli da će se Jugoslavija i komunizam vratiti te da je Hrvatska izmišljena nacija. Demokracija je zlo, misli Frlja. I jest zlo! Da nema demokracije, gdje bi bio Frlja? Ne znam! Pada mi na pamet Ravna gora. Mitsko mjesto hrvatskih orjunaša. Dobro Frljić je iz Bosne.

Autor: Zvonimir Hodak

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati