Lepa Brena – vrhunski dar za Dan žena

0

Kod Gojanice je “u prolazu” bila Meri Cetinić koja je odmah sjela za glasovir te su Brena, Elizabeta i Meri suznih očiju napevale “Nostalgiju” iliti jugonostalgiju. Još je samo nedostajala Beogradska filharmonija s dirigentom Branimirom Pofukom te da Brena ponovno uskoči u uniformu JNA pa bi opet imali idiličnu sliku bratstva i jedinstva.

Još kao hrvatski predsjednik, Stipe Mesić je aktivno sudjelovao u stvaranju tzv. hrvatskog “gospodarskog” čuda. Bilo mu je izuzetno teško nakon gospodarskog kaosa koji mu je ostavio pok. dr. Franjo Tuđman-diktator. Uz 4 milijarde duga iz bivše Juge, zemlje s komunizmom s ljudskim likom, on je onako rasipan u 10 godina tuđmanovskog mraka natovario Lijepoj našoj još 4,5 milijarde duga I lopovsku privatizaciju. I to nakon one poštene Markovićeve privatizacije iz 1989.g., gdje je važilo načelo: ako si već nešto maznuo, važno je da si to maznuo kao antifašist. Nesretni Tuđman je vodio nekakv ratić, zbrinuo nekolicinu od 600.000 izbjeglica I prognanika, kupovao oružje po svijetu za vrijeme embarga po 100% višim cijenama i sve nas je to koštalo tih 4,5 milijarde. Hvala Bogu, 2000 g., došla je napokon na vlast “narodna vlast”. Tada je zavladalo načelo: dosta pljačke, tko je jamio, jamio je! Vlast se okrenula narodu pod novom parolom: Sve što su narodu obećali pred izbore, narod im je omogućio da steknu! Sugestivno i plastično nam je to objasnio Večernjakov skriboman Ladislav Matejić u broju od 05. 03. o.g. Demaskirao je naš Laci i Franju Tuđmana i Milana Ivkošića inteligentno citirajući Večernji iz 1994.g. i Slobodnu iz 2010.g. Laci je zaključio kako je sve započelo ići loše jer je Tuđman, dok se vodio rat, dopustio privatizaciju. Prepametni Laci nije ni svjestan koliko je u pravu! Umjesto da vodi rat za neovisnu Hrvatsku, Tuđman se trebao isključivo posvetiti privatizaciji kako bi spasio ono što je ostalo od Markovićeve privatizacije iz 1989.g. Kod Lacija ne pale Ivkošićeve demagoške floskule o tome kako je “Tuđman ostavio relativno uređenu zemlju, s vanjskim dugom koji je bio gotovo zanemariv, te s bankama I strateškim državnim tvrtkama od kojih nijedna još nije bila u većinskom stranom vlasništvu.” Vidi se da je prepametni Laci prokužio Tuđmana kao nekad Vjesnik u srijedu. Nigdje ni riječi nema u Lacijevom tekstu o tome kako su njegovi u narednih 10 godina liberalne demokracije zadužili Hrvatsku za skoro 50 milijardi eura. Laci se ne spušta tako nisko da sa 50 milijardi eura siđe na 8,5 milijardi dolara ili čak samo 4,5 milijardi dolara koliko se zadužio jadni Tuđman.

Laci se čudi k’o Alisa u zemlji čudesa kako je Titov general uspio otkupiti kuću u Nazorovoj. Ona je po kvadraturi znatno manja od dva stana od po 350 m kvadratnih sadašnjeg predsjednika. To ga ne muči jer sadašnji predsjednik nije Titov general. Laci je nadalje zaprepašten pa se pita čije je to pravo na tuđe Tuđman naslijedio kao svoje pravo? Misli naime na kuću u Nazorovoj. Vjeruje da je Tuđman, nakon što je stvorio i obranio hrvatsku državu, za nagradu trebao odmah iseliti iz Nazorove u jednoipolsobni stan u Kozari boku ili možda u prostor koji Mesić kao bivši predsjednik i danas na račun države koristi kao svoju rezidenciju.

Tako, dok kao retrogradni komunjara, Laci secira Tuđmanove greške, u pauzi uzima malo pepela pa ga oprezno posipa po svojoj jugonostalgičarskoj glavi. Tako kaže: “Vlada Zorana Milanovića povukla je i previše krivih poteza pa zaslužuje kritiku, ali…” Kod ljevičara i kad priznaju da nešto ne štima među njima, uvijek ostaje onaj nesretni “ali”. Ako nema ništa drugo, može poslužiti i Muhamed Ali.

Pametuje nadalje naš Laci kako počeci današnjih nevolja datiraju još iz Tuđmanova vremena. Boli njega ona stvar i ne želi razbijati svoju ljevičarsku tikvu jeftinim floskulama o samo nekakvih 4,5 milijarde dolara koliko nas je zadužio Tuđman. Hvala Večernjaku što tako zdušno i često daje prigodu svojim ljevičarskim mudracima da čitatelje upoznavaju s “pravom” istinom o diktatoru koji, mada je stvorio Hrvatsku I obranio je, doveo pred zid vrhunske gospodarstvenike tipa Mesića, Račana, Sanadera i pomalo genijalne Kosorice. Na Josipovića I Milanovića već je primijenjen Zakon o oprostu. Za to vrijeme Večernji i njegovo udarno pero Laci djeluju mi zajedno kao terapija protiv niskog tlaka.

Vratimo se ipak na lik s početka ovog teksta – Stipu Mesića. Kao mali partizan sa 4 godine sanjao je kako putuje po cijelom svijetu, plovi toplim morima i sklapa unosne poslove za dobrobit svog naroda. Dočekao je eto i da ga taj narod ustoliči za predsjednika umjesto mrskog i mrkog Diktatora. Najprije je otpuzao u Haag kao svjedok Haškog tužiteljstva protiv hrvatskih ratnih zločina. Nakon uspješno obavljenog posla u Hagu krenuo je dalje na put oko svijeta. U Libiji i Kubi sklopio velike i vrijedne poslove za Hrvatsku, samo što poslije nitko za njih nikada nije čuo. Nedavno se vratio i iz Turkmenistana, a već najavljuje odlazak u Kazahstan, Azerbejdžan, Iran i Kinu, bar kako javlja Večernjak. Vjerujem da ga u svim tim zemljama očekuju sa simpatijama. Nije mi jedino jasno zašto u svoj turistički kalendar nije uvrstio i Australiju. Tamo ga još od devedesetih godina željno očekuju I pripremaju mu vatreni doček. Srdačniji negoli u Sarajevu! Doduše, iz ustašoidnog Mostara su mu nedavno poručili neka ne dolazi. Ali zna Stipe da Mostar nije Australija, a i bliže je, pa se ipak pojavio. Misli si – ako zagusti, blizu je istočni Mostar – a tamo je njegova raja.

Svojedobno je Tuđman bio pao u nemilost ždovskog i srpskog lobija kad je u šali izrekao da mu žena, hvala Bogu, nije ni Srpkinja ni Židovka. Istodobno je Mesić stekao veliku naklonost tih istih lobija izjavom da mu žena, hvala Bogu, nije Hrvatica.

Nakon Valentinova eto nama i 8. marta – Dana žena! Hrvatski poltroni oduševljeno nazdravljaju i ljubavi i ženama! Osobno – da nisam dobio keks uz kavu u svom kafiću – ne bih ni znao da je Dan ljubavi! Niti bi imao što umočit. Za 8. mart svi smo dobili vrhunski dar: stigla nam naša Lepa Brena! Kad sam pročitao kako je naša Brena dočekana na HRT-u, oči su mi se zacaklile od ganuća. Čim je ušla u zgradu na Prisavlju prekinule su se emisije, prijenosi utakmica, prekinulo se emitiranje vijesti te su svi izjurili na hodnike sa transparentima na kojima je bila slika naše Brene u uniformi JNA. Ona je strpljivo potpisivala slike I dijelila ulaznice za mega koncert u Krnjaku. Kod Gojanice je “u prolazu” bila Meri Cetinić koja je odmah sjela za glasovir te su Brena, Elizabeta i Meri suznih očiju napevale “Nostalgiju” iliti jugonostalgiju. Još je samo nedostajala Beogradska filharmonija s dirigentom Branimirom Pofukom te da Brena ponovno uskoči u uniformu JNA pa bi opet imali idiličnu sliku bratstva i jedinstva. Šteta što u tom uzvišenom trenutku nije iz svog ureda dotrčao i Goran Radman pa Breni predao repliku Titove štafete, onako za dobrodošlicu. Štafeta je trebala predstavljati Pupovca sa žutom trakom oko ruke. Nažalost, sve lijepo, iskreno i podsjeća nas na slavne dane prije Tuđmanove diktature, brzo prolazi pa je tako brzo prošla i naša Brena. Ali, doći će ona opet k nama! S njom će dolaziti I Ceca, Bora Čorba, Bajaga itd….
Nakon ratne agresije na Lijepu našu, sada slijedi glazbena agresija! Fahreta Jahić iliti Lepa Brena samo je u ulozi izviđača. Ne bih pao u nesvijest da se jednog lijepog dana pojavi na nekoj pozornici u Hrvatskoj u uniformi JNA u kojoj je devedesetih tako ponosno pozirala! Siguran sam da bi bila s oduševljenjem pozdravljena od gledatelja Žikine dinastije, ali i mnogih tupoglavaca. To bi bio konačan odlazak u zapećak povijesti Thompsona i njegovih Čavoglava koji nam truju inteligenciju I naprednu omladinu. E, što bi sve dao Thompson da mu je organizirati koncert u Krnjaku. Makar nastupio i kao predgrupa Fikreti Jahić za zagrijavanje Žikinog auditorija. Pjesma naše Brene, kojom je u uniformi JNA veličala Jugu, bila je neformalna jugoslavenska himna i služila je za zagrijavanje tenkova prije polaska na Divlji zapad.

Sjećam se jednog predavanja kojeg je u prepunom Domu hrvatske vojske bio održao Mesić pod naslovom: “Divizioni u regionu” uz simultani prijevod na hrvatski.

Digla se hajka na dr. Dejana Jovića, savjetnika Predsjednika RH i njegovog glavnog analitičara. HDZ se počeo pjeniti: te Dejan nije prošao sigurnosnu provjeru, te je osoba “koja se javno zauzimala za očuvanje Jugoslavije, koja je bila protiv samostalnosti RH I koja se javno zalagala da RH ne uđe u EU.” Tako se naš britanski miljenik Dejan odjednom našao u unakrsnoj vatri, ni kriv ni dužan! Jest da je on sada Josipovićev savjetnik, ali u HDZ-u su olako zaboravili da je on savjetnički posao brusio još kod HDZ-ovih ministara Miomira Žužula i Kolinde Grabar Kitarović. Naravno, sve se to desilo kad je tzv. “Diktator” već otišao na drugi svijet i zahvaljujući književnom geniju M. Jergovića postao “lešina s Mirogoja”.
Ne sjećam se tko je prvi napisao da je biranje između HDZ-a i SDP-a kao biranje između raka I leukemije. Tkogod da je napisao – bio je u pravu! Nova hrvatska HDZ-ovska, ali i ljevičarska, heroina Kolinda Grabar Kitarović, o čijoj ljepoti bruje ženski časopisi, upijala je spasonosne savjete našeg Dejana. Ipak je ni ti savjeti nisu uspjeli spasiti da je dragi Ivo ne potjera s mjesta ministrice. Ipak, spasila su je dvojica drugih dičnih hrvatskih muževa koji su se izborili da ode za veleposlanicu u SAD – Stipe Mesić I Buda Lončar! Kad je postalo gusto, u pomoć joj je pritekao trio tividi Jović-Mesić-Lončar. Danas je prošla i sve NATO-ove provjere pa ako jednog dana, nakon Josipovića, na Pantovčak dođe Kolinda, već danas znamo imena tri sigurna njena savjetnika. Ako do tada Mustač I Perković iziđu iz njemačke bukse, imat će pet sigurnih savjetnika. Zna Kolinda valjda za onu ličku: “Bez starca nema udarca!”
A Dejan Jović me podsjeća na ponedjeljak. Svi ga mrze, ali početkom svakog tjedna, eto njega!

Nakon smrti dr. F. Tuđmana naglo se promijenilo lice Hrvatske. Izmijenili su ga iskusni svjetski licemjeri.

U Haagu opet novo suđenje. Ovaj puta na tužbu Hrvatske protiv Srbije zbog genocida. Hrvati, kao obično, imaju puno povjerenje u suce. Onako ozbiljni, vidi se da znaju cijeli spis k’o onaj nizozemski sudija koji je rebnuo Gotovinu i Markača. Nakon jednotjednog izlaganja hrvatskih zastupnika koji su prezentirali sudu podatke kako su nas komšije okupirali, ubijali, protjerivali, palili, rušili i silovali. Nakon Ovčare, Vukovara, Škabrnje i Saborskog, jedna sutkinja iz Afrike postavila je pitanje svih pitanja: koje su nacionalnosti bile žrtve pokolja u Saborskom? Nakon toga nam preostaje samo da s puno optimizma očekujemo presuđivanje. Usput rečeno hrvatski zastupnici su rekli da je u Saborskom ubijeno više od 20 Hrvata. Da su dodali još 27, pogodili bi točniji broj ubijenih. A koje su nacionalnosti bili ubijeni, afrička sutkinja će još dugo pogađati!

Tuđman nije imao vremena preslušati vlastite vrpce jer je imao važnijeg posla. Stipe Mesić nije imao važnijeg posla!

Zvonimir Hodak/Dnevno.hr

facebook komentari