Licemjerna Deklaracija

3

Politiku, kažu, ne valja mjeriti logikom. S time se, premda to javno ne govore, dubinski slažu i stručnjaci i laici u objema disciplinama. Zašto? Valjda stoga što im je Roko Prč u nauku o čovjeku uvjerljiviji od Aristotela.

Aristotel naime u Politici tvrdi da je čovjek „društvena životinja“, a u Nikomahovoj etici i da je„životinja koja ima razum“… – Dobro, dobro! Znamo to. A što veli taj… – Roko Prč? E, Roko nije Grk, ni stari ni mladi Grk. A nije ni filozof. On je naše gore list. Uzorno izmaštan komunistički prevratnik. Ne čita on filozofske spise, ne poriče Aristotelove spoznaje. On je, učeno rečeno, vir per libros intactus (muž netaknut knjigama). Ali genijalno dopunjuje Aristotelov nauk o čovjeku. – Kako?! Čime?! – Svojim prevratničkim iskustvom. On okoprčno odjavljuje svaku epizodu televizijske nizanke Naše malo misto pjevajući da ono što se u njoj zbilo „moglo je i svršit gore“, jer je čovjek „a, moj Bože, krvav ispod kože“. – Pa što s time? – Kako, što?! Antropološki je to vrlo snažan pjev! Roko Prč njime uvjerljivo pomiče težište Aristotelova određenja čovjeka s društva i razuma na osjećajnost pojedinca. A što odatle slijedi? Što drugo nego zaključak: Politiku ne valja mjeriti logikom.

Teško je protusloviti tomu zaključku. Ali nešto tu nije u redu. Jer, što nam preostaje ako odbacimo logiku? Da se i sami valjamo u verbalnoj kaljuži kakva nas zapljuskuje ovih dana? A ona će, kada počne službeni dio kampanje za predsjedničke izbore, po svoj prilici biti još gnusnija. Za to su se idealno stekli uvjeti. Haaški Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), koji od svoga osnutka nečasno preispituje naš put u slobodu, ove je godine našu političku, gospodarsku, kulturnu i moralnu krizu zapaprio velikosrpskim teritorijalnim pretenzijama. Izrekao ih je, iz Beograda, četnički vojvoda Vojislav Šešelj, dugogodišnji haaški pritvorenik na dopustu, a deklarirani su naši neznabošci Ivo Josipović i Zoran Milanović službenu kampanju za predsjedničke izbore skučili na 18 dana i napokon je darovali naciji za – Božić! Što dakle? Hoćemo li i mi sada srnuti u boj uvrjedama i tako nepotrebno potvrditi neprijepornu spoznaju da je čovjek „krvav ispod kože“? Ili ćemo se, svjesni da su i našu osjećajnost odgojili drugi – roditelji, obitelj, škola opće prilike – razborito vratiti „društvu“ i „razumu“?

Ispravno je ovo drugo. – Zašto on tako misli? – reći će tkogod. – Nije ga valjda prestrašio vojvoda Voja? Ili su ga očarale Deklaracija Hrvatskoga sabora i Rezolucija Europskog parlamenta o Šešelju? Ili ga je oduševio Serge Brammertz jer je iznenada tvorno opovrgnuo svoju beogradsku izjavu da se ne će žaliti na Šešeljevo privremeno puštanje na slobodu? – To su šuplja nagađanja. Nisam ni prestrašen, ni očaran, ni oduševljen.

Istina, drago mi je da je Deklaracija u Saboru donesena jednoglasno i da su svi zastupnici iz Hrvatske glasovali za Rezoluciju Europskog parlamenta. Lijepo je to. Ali brzopleto je, tj nedovoljno razložno, iz toga zaključivati, kako to čine neki politički analitičari, da je vojvoda Voja svojim nasrtajem na teritorijalnu cjelovitost hrvatske države izazvao neviđen procvat domoljubnog zajedništva među Hrvatima. Taj je zaključak, na žalost, jednako neutemeljen kao i mišljenje da se Hrvatska napokon otela zagrljaju Zapadnoga Balkana jer na nedavnomu sastanku Trilateralne komisije u Beogradu nitko od sudionika nije spominjao Hrvatsku u okviru toga geopolitičkog projekta. To su domoljubne, ali logički neutemeljene misli.

Odakle meni takvi zaključci? Nisam ih iz prsta isisao. Te zaključke nameće politička logika. Deklaracija o Šešelju složno udara na odluku Haaškoga suda o puštanju vojvode Voje na privremenu slobodu, ali ne traži od Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić da prekinu drugovanje s njegovim učenicima Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem. Komu to nije dosta, trebala bi ga prosvijetliti Milanovićeva ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić. Ona je izjavila da Hrvatska ne će mijenjati svoju dosadašnju „regionsku“ politiku, a vojvodi je Nikoliću i bivšemu četniku Vučiću dobrohotno savjetovala da se, za dobro „Regiona“, samo distanciraju od svoga učitelja vojvode Voje.

Da je saborska Deklaracija manifestacija općega hrvatskog domoljubnog zajedništva, Sabor bi se nakon te izjave gospođe Pusić sam raspustio. A kako je ona duboko licemjeran dokument, hrvatski će domoljubi morati na predstojećim izborima početi od vrha demontirati svoju protunarodnu vlast.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

  • Deklaracija o Šešelju složno udara na odluku Haaškoga suda o puštanju vojvode Voje na privremenu slobodu, ali ne traži od Ive Josipovića, Zorana Milanovića i Vesne Pusić da prekinu drugovanje s njegovim učenicima Tomislavom Nikolićem i Aleksandrom Vučićem. Komu to nije dosta, trebala bi ga prosvijetliti Milanovićeva ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusić.

    • Alan B’Stard

      Idemo demontirati protunarodnu vlast pocevsi od ljigave glave!

  • peppermintt

    Odličan Tolić 🙂