LIJENČARENJE KAO DISCIPLINA POLITIČARA

0

Ne znam jeste li zamijetili rutinu kod naših političara- sve najbitnije zakone, pravilnike i ine propise za gospodarstvo donose tik pred godišnje odmore ili blagdane, poput Božića. Donesu tako i izmjene sad aktualnog Zakona o predstečajnoj nagodbi , Zakona o stečaju, izmjene PDV-a, i odoše na „zasluženi“ godišnji odmor od 2 mjeseca. Ubace tu još kiselih krastavčića u vidu domaćih uradaka za zahvalne medije („Jesam ti odgodio stečaj ? Jesam. E pa sad, daj malo drukanja dok se ne vratim…“) u vidu veličanja lika i djela sad Ministarstva financija, domete Vlade, velike tajne planove koji su eto toliko tajni da ih svi znaju, investitore koji se naguravaju pred vratima Banskih dvora, da se straža mora pomaknuti 500 metara, poreznike koji eto samo što nisu naplatili te sve sitnice od silnih milijardi,ali eto peha,nema tko da ih primi, ta neće niti ministar ići na nekog zautalog blesavog investitora, carinike i policajce koji znaju da su suvišni nakon ulaska u EU, ali zaklinju se da ih trebamo još više ,administrativne radnike koji se zaklinju izrezati ako K-15 ne sjedne u petak, jer novca,znaju oni,ima….

[dropcap]N[/dropcap]aravno, čim donesu zakone i ostale propise, kad se vrate, shvati se da nisu donijeli famozne pravilnike , ali nema veze, privreda eto postoji i bez toga, ali im se može, je li , ako si dovitljiv, sad retroaktivno raspaliti i kakva kaznica za nepridržavanje pravilnika kojeg nema ili zbog toga što rade po starom.

Kako su zakoni sklepani na brzinu, jer te tamo u travnju i svibnju počnu optuživati da ništa ne radiš, neminovno je da će izmjene uslijediti u jesen, ne, ne, još bolje u zimu, taman pred Božić, nitko to neće niti zamijetiti, a ne mogu te onda optužiti za nemar, i oporbi se uvijek žuri na iće i piće tih dana i tjedana, pa se rukice lakše dižu, malo tko se javlja i za riječ, a kamo li da akvitira medije, koji su dotad „high“ od vjerskog ushićenja.

Ako tko i pita nakon blagdana za izmjene, kažeš mu lagano da će se sve regulirati podzakonskim aktima. I tako otprilike svake godine usvajaš oko minimalno 200 zakona i izmjena istih godišnje odnosno 20 mjesečno, ako odbijemo blagdane i odmore, odnosno da bude lakse, kad se odbiju neradni dani, ispada maltene jedan zakon/izmjena svaki radni dan.
A zakoni kao i ljudi ,netko mari,netko ne mari za iste, ali ti čuvaju poziciju i stvaraju osjećaj moći, bez obzira koliko bezvezni ili, provodili se ili ne, bitno je da su tu, da postoje, tebi za svrhu.

E, koliko smo zakona naslijedili, a koliko smo ih tek donijeli, biće da se radi o brojki od jedno 5.000 zakona,izmjena i čega li sve ne. Zahvaljujući njima, možeš fino lijenčariti, svakom uzvratiti („Kolega, pročitajte zakon“ ili „Zakoni su tu da se provedu“-najbolji štos za mase, jer dok se počnu provoditi, doneseš izmjene istih) . Bit svega je da obezbijediš lijenjčarenje kako sebi, tako i ogromnom mehanizmu administrativnog aparata i da su apartčiki sretni . Em nisu suvišni („To je za mase,moraš nešto reći“-u povjerenju im kažeš na kolegiju) , em ih se pazi i mazi, a oni će, kad zatreba, na glasačkom listiću zaokružiti što treba i povesti familiju.
Lijenost kao disciplina u nas ima i ime na latinskom „Prokrasinacija“, a može se bogme i dobiti uputnica za liječenje, posebice ako si recimo u nekoj finoj instituciji (HNB,uzmimo). Briga je to, lijenčarenje, smišljanje kako i dalje to provoditi, nije to baš lako, dapače. Kolike zakone tek treba donijeti da bi se generacije oko mene osigurale.

Prati li tko te zakone, jesu li jedan u suprotnosti, čak i direktnoj, s drugim poput Zakona o predstečajnoj nagodbi, Zakona o stečaju,Zakona o trgovačkim društvima, Zakona o obveznim odnosima, Ustava i sl, imaš li uopće pravo uvoditi neke od tih mjera-zašto o tomu razmišljati ? Pa ako je kriza, digneš telefonček i lipo veliš „A jesam li te ja izabrao u Ustavni sud, jesam se trampio s onom propalicom, i morao pristati na to i to? Prešao preko poreza neplaćenog i kurvi ? I kako mi ti vraćaš ?E nećemo tako. Hoćeš da onu retroaktivu proširim i na vas ?“ Lijenost se mora održavati strogoćom, pa to ti je. Lijenost je zapravo disciplina sebe sama, ali i drugih koji ti stvaraju atmosferu za istu.
“Ako razborito lijenčarim, mogu cijeli dan provesti a da ništa ne uradim.”– reče Isabel Allende,a naša inačica bi glasila „Ako razborito lijenčarim, mogu cijeli život provesti a da ništa ne uradim kao političar i čovjek, osim da se zbrinem kao trut“.

Glembay/Politika

facebook komentari