Pratite nas

Linića treba uhapsiti, a Vladu smijenti

Objavljeno

na

“Kroz rad Porezne uprave reflektira se i rad Vlade”, riječi su premijera Zorana Milanovića na sjednici Vlade prije mjesec dana kada je na tapeti bila Marina Lovrić Merzel odnosno kada je DORH otvorio sumnju u koruptivnost rada Porezne uprave. Premijer je tada na sjednici Vlade rekao i kako povjerenje građana u rad Porezne uprave mora biti neupitno te da se nikako ne smije dovoditi u pitanje.

“Radi se o vjerodostojnosti Vlade i povjerenju građana u sustav”, naglasio je Milanović.

3pxlhinainx

S obzirom na današnje izjave sada već bivše ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec o paralelnoj liniji zapovijedanja te izravnoj optužbi na račun ministra financija Slavka Linića u opstruiranje rada Porezne uprave, nepovjerenje građana u rad Porezne uprave sada je dobilo i javnu i službenu potvrdu.

Tako je Milanović uskraćen za bilo kakvu reakciju. Nije na vrijeme smijenio Linića na čija vrata kuca DORH. I upravo zbog toga odgovornost je na cijeloj Vladi.

Milanović i njegovi ministri sada moraju odstupiti.

Krenulo je od predstečajnih nagodbi

No, kako je zapravo došlo do raspada sustava Milanovićeve Vlade? Prema informacijama Indexa sukob između ravnateljice Čavlović Smiljanec i ministra Linića krenuo je od trenutka kada stupa na snagu Linićev zakon o predstečajnim nagodbama u kojima navodno Čavlović Smiljanec nije htjela sudjelovati.

Iako je riječ o otpisu milijardi kuna poreznog duga, a cijeli institut predstečajnih nagodbi težak je 50 milijardi kuna, na gotovo niti jednom od dokumenata do danas nema potpisa ravnateljice Porezne uprave. Kada se već otpisuju milijarde kuna poreza bilo bi logično da u postupku sudjeluje i ravnateljica Porezne, no to ovdje nije bio slučaj.  

Šegon i Kralj glavni za otpis 50 milijardi kuna duga

U  postupcima predstečajnih nagodbi pojavljuju se potpisi Branka Šegona, bivšeg pomoćnika ministra Linića, a danas ga je naslijedio Tihomir Kralj drugi čovjek Porezne uprave i pomoćnik ravnateljice Čavlović Smiljanec. Šegon i Kralj upravljaju predstečajnim nagodbama kao šefovi Savjetodavnog vijeća Ministarstva financija, a koje ima odlučujuću riječ u postupcima predstečajnih nagodbi u kojima upravo to ministarstvo bez jasnih kriterija ima diskrecijsko pravo odlučiti hoće li nekome oprostiti 30, 40, 70 posto ukupnog duga ili mu neće oprostiti ništa.

Vrlo brzo postalo je jasno kako u predstečajnim nagodbama najbolje prolaze Linićevi prijatelji, a ministru Liniću smetalo je i što ga na prozivke o pogodovanju žešće ne brani ravnateljica Porezne uprave koja je navodno i nekim drugim članovima SDP-a izrazila sumnju u Linićeve namjere oko predstečajnih nagodbi.

Linićeva obrana

Sukob na relaciji Milanović – Linić kulminirao je nakon afere s Linićevim Šegonom, a prava erupcija je uslijedila kada su mediji objavili, pozivajući se na izvore u Banskim dvorima, da će Vlada vrlo skoro ukinuti predstečajne nagodbe. Linić je to shvatio kao još jedan napad na sebe, a osim Milanovića držao je da je za to odgovorna i ravnateljica Porezne uprave.

Da postoji sukob između Linića, Kralja i Šegona s jedne i Čavlović Smiljanec s druge strane postalo je jasno nakon pisma koje je odaslano iz središta Porezne uprave, a stiglo je na adresu redakcije Indexa. Iz tog pisma postalo je jasno ne samo marginalizirana uloga glavne ravnateljice već da Porezna uprava radi po izravnim napucima Linića te njegovih posrednika Šegona i Kralja.

Inspektori su tako po nalogu tijekom godine zatvarali i pečatili ugostiteljske objekte i druge radnje i za najmanju sitnicu, a problem je nastao kada su, namjerno ili ne, zalutali u nadzor fiskalizacije i obračunavanja PDV-a u pizzeriji “Da Vinci” u vlasništvu tvrtke Tempore kada je utvrđen nepravilni obračun PDV-a. Ispostavilo se da je riječ o tvrtki obitelji Šegon.

U Poreznu dolazili “nekompetentni šefovi policijskih prijatelja!”

“U takvim slučajevima lokali su se odmah pečatili i išlo se u cjelokupni nadzor poslovanja gdje su se naplaćivale drakonske kazne. Kada se otkrilo da se radi o sinu našeg pomoćnika ministra Branka Šegona mladom Toniju Šegonu, odmah su uslijedili pritisci i divljanje njegovog poslušnika Tihomira Kralja koji je pravi Ravnatelj Porezne uprave. Ravnateljica Čavlović sasvim je marginalizirana od strane ministra Linića, Šegona i Kralja. Prijeti se smjenama i plaši sve koji su sudjelovali u nadzoru”, tvrdi se u pismu koje je odaslano iz zagrebačkog centra Porezne uprave.

Pismo je ukazivalo na punjenje kadra u Poreznoj upravi, odnosno punjenje ljudima koji su dolazili po izravnom nalogu Linića, Kralja i Šegona.

“Ovdje dolaze nekompetentni šefovi policijskih prijatelja koji danas rade nepopravljivu štetu na proračun RH”, stajalo je u pismu. Danas su te informacije i službeno potvrđene na konferenciji za medije s obzirom da je ravnateljica pred novinarima potvrdila paralelnu liniju zapovijedanja u Poreznoj upravi. 

Ravnateljica je trebala pasti zbog fiskalnih kasa

Prvi pravi Linićev pokušaj da smijeni Čavlović Smiljanec uslijedio je krajem 2012. godine kada se Porezna uprava pripremala za svoj najveći projekt uvođenje fiskalnih kasa. Ministarstvo financija, odnosno Linić otežavalo je posao na svaki mogući način. Iako se o tome govorilo već godinu dana Ministarstvo financija objavilo je Pravilnik o fiskalizaciji u prometu gotovinom tek 28. prosinca kada je isti objavljen u Narodnim novinama. Svega tri dana prije uvođenja fiskalnih blagajni. Linić je otputovao u Dubai, nadajući se kolapsu Porezne uprave i ostavci Čavlović Smiljanec.

No, to se ipak nije dogodilo.

Isto tako bitno je za naglasiti da je Čavlović Smiljanec ostavku podnijela premijeru Milanoviću, a ne Liniću.

Čavlović Smiljanec, naime, nije Linićev već Milanovićev kadar. A Milanović i Linić već odavno ne razgovaraju. I ono malo ljubavi što je još postojalo između premijera i ministra financija definitivno je puklo kada je Milanović donio odluku o smjeni Branka Šegona, te tu svoju odluku Liniću i ostatku nacije priopćio putem televizijskog intervjua.

Ostavka Milanoviću, a ne Liniću

Sada već bivša šefica Porezne uprave i Linićeva pomoćnica očigledno smatra da je postala kolateralna žrtva hladnog rata između svojih šefova. To objašnjava i zbog čega je, kao što je posebno naglasila, ostavku predala direktno Milanoviću, a ne svom nadređenom Liniću.

To objašnjava i zbog čega je Milanović tako žestoko branio Čavlović Smiljanec, kada je DORH-u poručio da će im za optužnicu protiv nje trebati jako čvrsti dokazi. I kada je tumačio da se između slučajeva Šegon i Čavlović Smiljanec ne mogu povlačiti nikakve paralele.

Milanović vjeruje da joj Linić podmeće?

Zanimljivo je da je Linić, usprkos svemu, ipak javno ustao u zaštitu svoje sada već bivše pomoćnice. No, Ministarstvo financija reagiralo je tek u nedjelju, dva dana nakon što je objavljeno da je istraga proširena i na nju, i to navodno samo zato jer je Milanović na tome inzistirao. Milanović je, naime, vrlo žestoko reagirao kada je informacija o kaznenoj prijavi protiv Čavlović Smiljanec izašla u javnost, i to zato što sumnja da joj je policiju i Uskok na leđa navalio upravo Linić.

Milanoviću, što se čeka?

 

(tekst preuzet sa index.hr)

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

17. listopada 1990. Prva utakmica Hrvatske nogometne reprezentacije protiv SAD-a

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan, 17. listopada 1990. godine, hrvatska nogometna reprezentacija odigrala je svoju prvu povijesnu utakmicu.

Na Maksimiru je gost bila ekipa SAD-a, a Hrvatska je golovima Aljoše Asanovića i Ivana Cvjetkovića slavila 2:1.

U toj legendarnoj utakmici za Hrvatsku su nastupili Dražen Ladić, Zoran Vulić, Drago Čelić, Darko Dražić, Vlado Kasalo, Saša Peršon, Kujtim Shala, Zlatko Kranjčar, Ivan Cvjetković, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, a još su zaigrali i Tonči Gabrić, Gregor Židan te Mladen Mladenović. Izbornik je bio bivši hrvatski nogometaš, reprezentativac, trener, danas nažalost pokojni Dražan Jerković.

Utakmica je odigrana u sklopu proslave vraćanja spomenika banu Josipu Jelačiću na zagrebački Trg bana Jelačića: pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odigrana je pred 30-ak tisuća gledatelja na stadionu Maksimir dan poslije postavljanja spomenika – 17. listopada 1990. u 19 sati.

Ideja provedena u tajnosti

Kada je Nogometni savez SAD-a objavio da želi u Europi odigrati dvije prijateljske utakmice za koje traže suparnike, tadašnji glavni urednik Sportskih novosti Darko Tironi prvi je inicijator ideje dovođenja američke reprezentacije u Hrvatsku.

Tadašnji predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Mladen Vedriš i dopredsjednik Rudolf Sabljak zbog političke situacije u tom trenutku proveli su tu ideju u velikoj tajnosti, najviše uz pomoć hrvatskog iseljenika Ivana Opačka i Vinka Hotka, te Jure Klarića, direktora tvrtke Voće koja je platila 90.000$ za troškove dolaska gostujuće reprezentacije.

Nakon što su dobili ukupno četiri ponude, Amerikanci su se odlučili za utakmice s Hrvatskom i Poljskom, koju su pobijedili u Varšavi (2:3) par dana prije utakmice s Hrvatskom.

Ante Pavlović je tada kao glavni tajnik Jugoslavenskog nogometnog saveza potpisao dozvolu za odigravanje utakmice bez znanja ikoga drugoga u Beogradu i prijavio je Fifi, s obzirom da je Hrvatski nogometni savez u to vrijeme bio član Jugoslavenskog nogometnog saveza.

Unatoč pokušajima Jugoslavenskog nogometnog saveza da spriječi odigravanje utakmice, to im nije uspjelo jer je FIFA izdala dozvolu za odigravanjem. Slična stvar se dogodila i sa slijedećom utakmicom hrvatske reprezentacije protiv Rumunjske u Rijeci.

Kako je Jugoslavenski nogometni savez u pokušaju sprječavanja utakmice zaprijetio da će kazniti sve nogometaše uz Jugoslavenske lige koji nastupe na ovoj utakmici, Izbornik Jerković je, da bi izbjegao eventualne kazne, momčad sastavio uglavnom od igrača koji su tada već igrali izvan Hrvatske. Igor Štimac, Davor Šuker, Željko Petrović i Borislav Cvetković nisu bili u sastavu zbog ozljeda, a Zlatka Vujovića (PSG), Tomislava Ivkovića (Sporting), Srećka Bogdana (Karlsruher SC), Harisa Škoru (Torino FC) i Davora Jozića (AC Cesena) unatoč njihovim osobnim željama za sudjelovanjem njihovi klubovi nisu pustili na utakmicu jer nisu imali tu obvezu, s obzirom se utakmica nije igrala u terminu predviđenom za nastupe A reprezentacija.

Vlado Kasalo je došao na utakmicu iz Nürnberga bez dozvole svoga kluba i za to je po povratku platio klupsku kaznu od 25 tisuća njemačkih maraka, a Aljoša Asanović, strijelac povijesnog prvog pogotka, je također imao problem s klubom, francuskim FC Metzom, koji je imao važnu utakmicu četiri dana poslije, ali je uspio nagovoriti vlasnika kluba da mu ustupi mali privatni zrakoplov kako bi došao na utakmicu i zanimljivo je da je morao izaći u 58′ minuti utakmice samo zato da bi stigao na zrakoplov, koji je morao sletjeti nazad u Francusku do ponoći.

Izbornik Jerković složio je svoj stručni stožer tako da je uključio glavne trenere iz tadašnja četiri hrvatska prvoligaša, to su bili Zdenko Kobeščak iz Dinama, Joško Skoblar iz Hajduka, Vladimir Lukarić iz Rijeke i Ivica Grnja iz Osijeka.

Prije utakmice bogat kulturno-zabavni program

Prije same utakmice priređen je bogati program. Bilo je tu velikih balona aeronautičkog društva Coning iz Varaždina, u velikom mimohodu prodefilirali su 110 sinjskih momaka i vitezova viteškog alkarskog društva, šibenska limena glazba, folklorni ansambli KUD-ova ‘Petar Zrinski’ iz Vrbovca i ‘Ivo Lozica’ iz Lumbarde na Korčuli u narodnim nošnjama, te viteško društvo ‘Kumpanija’ iz Blata na Korčuli. U glazbenom programu su nastupili Dubrovački trubaduri, Krunoslav Cigoj i Tomislav Ivčić, a u poluvremenu je nastupilo još i Prljavo kazalište.[

Prvi pogodak na utakmici – a samim tim i prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju u novijoj povijesti hrvatskog nogometa – postigao je Aljoša Asanović u 29-oj minuti. Četiri minute poslije Ivan Cvjetković je povećao vodstvo na 2:0, a oba su pogotka postignuta uz asistenciju Marka Mlinarića. Tim je rezultatom završilo prvo poluvrijeme.

U drugom je poluvremenu reprezentacija SAD-a pogotkom Troya Dayaka u 80-oj minuti utakmice ostvarila konačni rezultat 2:1. Kapetan hrvatske reprezentacije bio je Zlatko Kranjčar, a najboljim igračem utakmice bio je proglašen Marko Mlinarić kojemu je nagradu uručio doajen hrvatskoga sportskog novinarstva Mladen Delić.

Ova utakmica ima poseban značaj i po tome što na njoj promoviran dres hrvatske nogometne reprezentacije, koji će poslije postati i ostati jedan od najvećih hrvatskih brandova uopće. Taj prvi dres, prema kojemu su nastali sve ostale inačice dresa do danas, dizajnirao je akademski slikar Miroslav Šutej, kao i plakat za utakmicu.

facebook komentari

Nastavi čitati

BiH

Policija privela sedam osoba zbog skrnavljenje spomenika braniteljima u Novom Travniku

Objavljeno

na

Objavio

Policija u Novom Travniku privela je u utorak sedam osoba koje su tijekom vikenda sudjelovale u skrnavljenju spomen obilježja braniteljima Domovinskog rata Hrvatskoga vijeća obrane (HVO), a mediji navode da su vandali bošnjački mladići.

Kako se navodi u priopćenju MUP-a Srednjobosanske županije, novotravnički policajci završili su kriminalističko istraživanje nad sedam osoba u dobi od 19 do 23 godine, koji se terete da su uništili križ sa spomen obilježja poginulim hrvatskim braniteljima u Novom Travniku.

Mladići su priznali da su u noći s petka na subotu srušili spomen križ težak 70 kilograma te su ga odnijeli sa sobom.

Policija je navela inicijale vandala koji su počinili ovaj prekršaj, M.B. rođen 1997., S.L. rođen 1998., H.G. rođen 1998., S.A. rođen 1999., B.R. rođen 1997., M.P. rođen 1994. i M.S. rođen 2000. svi iz Novog Travnika.

Policija će protiv njih Županijskom državnom odvjetništvu u Travniku dostaviti izvještaj o počinjenom kaznenom djelu.

Mediji navode kako su počinitelji bošnjački mladići, te da se radi o kaznenome djelu počinjenom iz mržnje.

Unatoč odlukama, Federacija BiH ne želi vratiti imovinu Katoličkoj crkvi u Travniku

facebook komentari

Nastavi čitati