Lipa moja Slavonijo zlatna, zemljo moja kao Bogom dana

0

SLAVONSKA IDILA

Na obronku selo spava
oko kojeg stari atar stoji,
to su šume rastovine bujne
što mi preci ostaviše moji.

Oranice zlatnim klasjem rodne
slika kondaj srcem naslikana,
lipa moja slavonijo zlatna
zemljo moja kao bogom dana.

Zore moje rosom umivene
a makovi prkose podnevu,
pridvečerja odjekuju zvonom
misečinom ljubavi cvitaju.

Najlipše mi projdoše godine
pa sad listam knjigu uspomena,
veselim se svakom danu novom
dok proplanak osunčani drima.

Nemojte mi dirat najmilije
još jecaju bisernica žice,
ostavite milo mi i drago
prolama se svirka sa samice.

Sa sokaka pisma odjekuje
sa sjetom je zapivati probam,
prolaznost je svima zacrtana
pa i mladost najmilije doba.

Neka meni roda slavonskoga
što viruje u Gospoda Boga,
neka meni moje kose side
i slavonske idile drage mi i mile.

Marija Iličić

facebook komentari