Pratite nas

Komentar

„Ljevičarenje“ u Hrvatskoj je još uvijek onaj stari boljševizam

Objavljeno

na

Već se ne znam koliko desetljeća širi propaganda o tome da su „desničari“ zadrti, nepismeni i neobrazovani, a ljevičari su pak prosvijećeni, moderni, produhovljeni, napredni i još mnoštvo privlačnih epiteta; međutim zašto je tomu tako?

[ad id=”93788″]

Pa baš zato što je upravo suprotno istina; naime, nećete upoznati obrazovanijeg čovjeka od, primjerice teologa, napose ako je isusovac! Desetljećima se širi „priča“ da desničari žive na selu, a mudri, obrazovani ljevičari u gradu; no nitko se ne pita kakve veze ima tko gdje živi?! Istina je da su svi ljevičari, osim nekoliko njih u svijetu, teško neobrazovani, počev od Chomskog koji tvrdi da je filozof jezika (i anarhist!), a ne zna ni jedan jezik, do Habermasa, koji frflja jer ima zečju usnu (stoga nije ni čudo da je napisao 2000 stranica o teoriji komunikacije), do Žižeka kojemu je najveći intelektualni doseg komentiranje filmova iz Hollywooda i čitanje Staljinove poezije.

No, Chomsky, Habermas, Eagleton i ostali koji provode besane noći u svojim dvorcima (ne vilama, ne kućerinama, ne vikendicama, već dvorcima) brinući nad „fašizacijom“, t.j. nacifikacijom i fragmentacijom Europe i SAD-a, vapeći za pomoći obespravljenima i utlačenima, promičući „liberalnost“, „multikulturalizam“, kritizirajući kapitalizam (koji im je omogućio te dvorce) i pozivajući na toleranciju i uvažavanje, nije jasno da sami sebi uskaču u licemjernu gubicu. Za njima se, naravno, povode svi t. zv. ljevičari, utapajući se u imbecilnim idejama jednakosti i bratstva, uključujući i naše domaće priučene ala Milanovića i prave četnike, poput Pusićke (i Zoran i Vesna).

Onaj tko ima ikakvog pojma o povijesti čovječanstva, zasigurno zna da ljudi borave na ovoj zemlji već mnogo godina i da se od starog Egipta, odnosno od Abrahama i Mezopotamije, Indije i Kine ništa nije promijenilo; izuzev što se Sin Božji objavio ljudima i otkupio njihove grijehe, no to je odulja tema…, i mobitel, naravno!

Vrijednosti iznjedrene u 19. stoljeću, vrijednosti nacionalne, građanske države, kojom upravljaju zakoni, a ne pojedinci, te bi vrijednosti trebale biti vrhunske u suvremenom poretku. No, one se proglašavaju nazadnima, dok se primjerice, bedastoće i pizdarije bradatog Židova iz Triera (Marxa), kojemu je svijetla točka dana bila „zašlatati“ sobaricu po stražnjici, njegove se gluposti propagiraju gdje god i kad god, naravno, prikriveno raznim terminologijama i izrazima. Je li napokon svima jasno što se Africi dogodilo kad im je drug Tito uvalio „Komunistički manifest“ i kalašljikove, a onda ih učlanjenjem u Pokret nesvrstanih uvjerio kako su oni važni?

Jedna od žalosnijih stvari koje danas možete čuti jest ta da je Hrvatskoj bilo najbolje za vrijeme Austro-Ugarske. Zamislite koliko je taj narod napaćen kad vapi za državnom tvorevinom od prije sto godina, koje se nitko ne može sjećati?! Zamislite koliko je teška situacija, kad Hrvatice i Hrvati, koji su sanjali samostalnu državu preko 1000 godina, danas govore kako je bilo bolje u ropstvu?! Razne mađarizacije, germanizacije, talijanizacije, srbizacije, titoizacije: obespravljenost, korumpiranost, krvoprolića, vješanja, strjeljanja – sve je to prihvatljivije od suvremenog stanja?

Naravno, svaki će Hrvat prije prihvatiti germanizaciju i talijanizaciju od posrbljivanja – a to je upravo ono što se činilo 15 dugih i mučnih godina u Republici Hrvatskoj; pod krinkom „prosvjećenosti“, „naprednosti“, „osvještenosti“, „građanstva“, vršila se jugoslavenska (čitaj: velikosrpska) politka Zagreba i Beograda. I tu je najveći grijeh Hrvata – što su „popušili“ „ljevičarsku“ propagandu, što su zaista povjerovali lažima koje se šire svijetom već 70 godina, a 15 godina u neovisnoj Hrvatskoj, što im je važnije biti „liberalnim“ no biti Hrvatima?

No upravo stoga se „ljevičarenju“ stavljaju navodnici, jer ono u Hrvatskoj ne postoji. To je još uvijek onaj stari boljševizam. Istina to je još uvijek smatra „naprednijim“, što se više propagira i širi, upravo je stoga veća laž. Naime, na sve se načine pokušalo zatrti domoljublje, rodoljublje, od uništavanja jezika do banalne stvari poput zabrane prisustvovanja navijačima na nogometnim utakmicama, no nitko od tog priglupog i naivnog naroda nikad nije postavio pitanje – zašto?! Nitko nije promislio svojom „čupom“ i zamislio se nad svime što nude mediji i razni dnevni listovi. Oni su jednostavno prihvaćali da su ideje „socijaldemokracije“ – ponavljam se – koje u Hrvatskoj ne postoje, „ispravne“ ideje „razvijenih“ i „uznapredovalih“, dok su domoljublje, rodoljublje te ljubav spram vlastitoga „nazadno“ i obilježje „zadrtih seljačina“ iz seoskih zabiti.

Kao što bjesomučni i sve žešći (medijski i politički) napadi na Tomislava Karamarka zapravo pokazuju da je on pravi čovjek za vođenje Hrvatske u ovom trenutku, tako i ustrajuća propaganda da su ljevičari obrazovani, a desničari neuka i zadrta gamad, postaje sve prozirnija i nevjerodostojnija. Istina je da u životu nećete sresti nepismenijeg, neobrazovanijeg, neukijeg čovjeka od onoga koji sebe krsti ljevičarem ili liberalom. Nitko ne govori da su oni loši ili zli ljudi; samo su neupućeni, sirote, zabludjele, izgubljene ovčice koje nemaju vlastiti stav i vlastito mišljenje – to im ipak ne treba uzeti za zlo…

Josip Gajski/Hrsvijet.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Milijan Brkić: Zakon je jasan – Otvaranjem istrage, saborsko povjerenstvo za Agrokor prestaje s radom!

Objavljeno

na

Objavio

Zamjenik predsjednika HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskoga sabora Milijan Brkić osvrnuo se jučer za Novu TV i HTV na temu saborskoga istražnog povjerenstva za Agrokor.

U Članku 4. Zakona o istražnim povjerenstvima stoji da će – ako je pokrenut sudbeni postupak o nekom pitanju o kojem je prethodno osnovano istražno povjerenstvo – ono odmah prestati s radom.

Brkić je istaknuo da SDP i Most ovom problemu pristupaju neodgovorno, populistički i demagoški.

– Jako su dobro znali koja je sastavnica zakona, jednako kao što znaju da se istrage koje provode istražna tijela, DORH i policija, ne smiju kontaminirati bilo kojim drugim aktivnostima, a pogotovo ne aktivnostima zakonodavne vlasti. Zakon je tu jasan – otvaranjem sudske istrage, koja će evidentno uslijediti, rad povjerenstva prestaje.

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Marko Jurič: Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Objavljeno

na

Objavio

Ima li što zajedničko u slučajevima Ive Sanadera, Nadana Vidoševića i Ivice Todorića?

Osim stila visokog letenja i niskog padanja, istog odvjetničkog ureda koji ih brani, radi li se tu o onom surovom hrvatskom primitivizmu, onoj umivenoj i loše prikrivenoj seljačiji?

Ima li tu nekih poremećaja ili dijagnoza koje počinju s riječju narcisoidnost? Sva su trojica vrlo inteligentni ljudi, a doveli se u jednako glupu situaciju.

Sanader se uspeo na vrhove hedonističkog cinizma pa se strmoglavio Čedi Prodanoviću u naručje. Vidošević se spustio u mračne odaje svojega doma, sladostrasno konzumirao sve što je doteklo, a kad je preteklo i on se otkotrljao u naručje Prodanovića, odnosno Jadranke Sloković.

Ivica Todorić se najdulje penjao i najviše uspeo čak do feudalnih Kulmerovih dvora s kojih puca pogled na kmetstvo, ali i njemu je započelo desetogodišnje razdoblje kada će jutra počinjati s Čedom Prodanovićem.

Zašto u Hrvatskoj ljudi ne čitaju malo više, primjerice Ivana Gundulića i njegovog Osmana, gdje kaže: ‘Kolo od sreće uokoli vrteći se ne pristaje: tko bi gori, eto je doli, a tko doli gori ustaje’. Jer kandidata za ovaj klub Čedinih mušterija ima još, samo oni toga, na njihovu žalost, za sada nisu svjesni.

Navodno su rimski cezari nakon vojnih pohoda kada su Rimom prolazili ispod slavoluka pobjede, praćeni ovacijama svjetine u dnu kola imali šaptača koji im je govorio ‘ne zaboravi ti si samo običan čovjek’.

Možda to nije istina, ali je istina da ovi naši hrvatski cezari imaju gomilu šaptača koji ih uvjeravaju da su postali nadljudi, mesije, božanstva, superstari. A kad hrvatski cezari padnu onda hrvatski šaptači postaju USKOK-ovi pokajnici.

Možda je ovo faza prvobitne akumulacije kapitala, možda ono divlje doba pretpovijesti kada se stvaraju plemići. Čini se da to baš ne uspijeva jer do sada se još ni jedan nije stvorio.

Možda zato što tituli plemić prethodi titula vitez, a ona se stječe plemenitim djelima požrtvovnosti i junaštva. Hrvatski nadri plemići preskaču tu fazu. Draža im je metoda glembajevštine koja žrtvenike prepušta junacima.

Marko Jurič: Izgleda da je Agrokorov neboder bio azil za one koji su trebali završiti u Remetincu

facebook komentari

Nastavi čitati