Ljubav i ostale egzekucije…

0

Kaže mi prijatelj da moram shvatiti da moja razmišljanja nisu karakteristična za svijet u kojem živimo. Kao da sam neka čudakinja čudna jer eto ja u ljubav vjerujem!

Iskrenu, toplu, strastvenu, dobru, inspirativnu, moćnu. Je li me vjera u ljubav čini čudnom?

Zašto ne bismo vjerovali u ljubav? 

ljubavJe li negdje propisano dekretom da je ljubav znak slabosti? Da su osjećaji slabost?

Baš suprotno! Ljubav je snaga!

Ali danas, ako vjeruješ u ljubav, redovito dobiješ neki podsmijeh. Taj podsmijeh naravno više govori o ljudima koji ga serviraju. Ali makes me wonder – je li ljubav zaista k’o jednorog? Je li ljubav kao egzekucija? Je li nam nešto oduzme?

Moje mišljenja je da ljubav postoji u vremenu u kojem se to ismijava. Što postoji onda ako ne ljubav? Ljubavi je premalo, to je sigurno. A previše je plitkosti i površnosti. Što postoji ako ne postoji otvoreno i iskreno?Postoje plitki i površni odnosi. To je vrlo popularno danas. Za to vam nije potrebno srce. Morate imati samo dobar želudac. Ja imam srce. Imam i gastritis. Površno i plitko za mene je ubitačno. Pa izbjegavam. Nekada pokleknem. Nekada se prevarim. Izrazito rijetko se prevarim. Ali događa se.
Mislim da je nešto duboko, a zapravo je kao lokvica vode poslije kiše – plitko.
Svi smo imali takve lokvice.

Blog meni ne plaća račune, nije moja karijera nego samo moj hobi, ali me veseli. Što želim time reći – jako me iznenadio interes za temu. Šokirao zapravo. Preko dvije stotine ljudi je podijelilo taj tekst na Facebooku. Toliko sam šokirana bila interesom da sam pitala urednicu blogova da nije neka greška ne zato što ne vjerujem da netko čita, da nekoga zanima (Mirjana znam da čitaš:), nego baš zbog toga što je ta tema najviše ljude zaintrigirala, a ne neka tema sa seksom u naslovu.

ljubav2Ono što je indikativno u cijeloj priči je taj interes za temom. Ja ne čitam nešto što me ne zanima. Možda postoji još luđaka poput mene dovoljno ludih da vjeruju u otvoren, iskren odnos pun ljubavi. Možda ljudi traže nešto dublje od plitkog i površnog odnosa u kojem nikoga nije briga za nikoga.

Ne gubimo vrijeme nego ga ispunimo ljudima i trenucima vrijednima življenja! 

Možda negdje čeka Čovjek Čarobnjak na obali nekog sunčanog otoka, išiban morem, suncem, valovima dok mu morski vjetar mrsi kosu i razmišlja o istom kao i ja. Svaki luđak nađe svoj par. Kad tad.

Ljubav prema obitelji. Ljubav prema prijateljima. Ljubav prema životu. Ljubav prema partneru. Ljubav prema ljubavi. Jednostavno – ljubav!

Mene to pokreće.

Ljubav daje onaj pozitivan zamah, zalet, dobar rush adrenalina i sve je moguće. Motor pokretač. Inspiracija. Rađa kreativnost. Nije rezervirana samo za onu ljubav intimnu između dvije osobe. Ljubav prelazi granice. Ruši brane. Osvaja. Ljubav je stvarna. Ljubav postoji.

Ali zašto ljudi misle da su jaki ako ne vjeruju u ljubav i ako ismijavaju ljubav?

U današnje vrijeme najgore što čovjek može napraviti je izgubiti vjeru u ljubav. Ljubav kao neki začin. Ljubav kao energiju. Ne samo ljubav prema partneru nego ljubav prema svemu.
Važno je živjeti ljubav. Inhalirati se ljubavlju. Ne vjerujem da može novac učiniti toliko sretnim koliko može prava ljubav. Možda griješim. Možda nekoga čini novac sretnijim. Možda zato netko plaća za ljubav, privid ljubavi. A možda zato netko biva plaćen za taj privid. Izgleda kao ljubav. A zapravo je samo transakcija. To je možda za nekoga lakše.Ljubav udahne život, boju, miris, okus svemu. Hodate gradom i osjećate svakim udahom ljepotu. Ljubav prema životu. Ljubav prema ljubavi. Ljubav prema sebi. Ljubav prema ljudima u vašem životu.

U zadnje vrijeme naslušala sam se priča o ljubavi tj. više o neljubavi. Ismijavali su me ljudi jer vjerujem u ljubav. Ismijavali su me ljudi nesretni u svojim odnosima. Najružnije o ljubavi pričaju ljudi koji imaju nekoga. Paradoks. A ja sam luđak u priči? Ja kao da vjerujem u nešto neviđeno.
Samo zato što netko nije osjetio ljubav, ne znači da ona ne postoji.

ljubav3Hajde da se volimo!

– Pa volimo se.

Kako?

– Ovako, skuhanim čajem, kolačićem i dekicom. 

Eto, za mene je to tako jednostavno! Zagrljeni, iskreni šetamo u vremenu i mjestu u kojem želimo biti zajedno i stalo nam je jedno do drugog. To je ljubav! I točka! Nema velikog objašnjavanja! Ima samo veliko osjećanje!

Taj iskreni, veliki, topli medvjeđi zagrljaj i ono njegovo “kako si?” je čista esencija ljubavi!

Bez boli. Jer ljubav ne boli. Bez komplikacija.

Ljubav nije egzekucija!

[ad id=”40551″]

Dijana Karabašić-blogosfera

 

facebook komentari