Pratite nas

Intervju

Ljubo Jurčić: Ako lista ‘za Premijera’ ostvari željeni rezultat – MOST ispada ‘iz igre’

Objavljeno

na

Doktor ekonomskih znanosti, sveučilišni profesor, bivši ministar i saborski zastupnik Ljubo Jurčić rođen je 20. ožujka 1954. u Ružićima kod Gruda u Bosni i Hercegovini. Po završetku osnovne škole mladi Ljubo Jurčić preselio se u Zagreb. Tu se, po maturi u elektrotehničkoj školi, upisao na Fakultet za vanjsku trgovinu koji se kasnije spojio s Ekonomskim fakultetom. Diplomirao je 1981., a 1985. magistrirao s radnjom Analiza uvozne zavisnosti jugoslavenske privrede u razdoblju 1966-1982.. Godine 1992. odlazi na Babson International Colloquium for Entrepreneurship Educators, a 1997. na zagrebačkoj “Ekonomiji” stječe titulu doktora ekonomskih znanosti, s disertacijom Strukturna analiza uvozne ovisnosti hrvatske privrede. Tu je i danas profesor na Katedri za međunarodnu ekonomiju. Prvi je na listi Koalicije ‘za Premijera’ u VII izbornoj jedinici. S profesorom Jurčićem razgovarao je naš Ante Rašić.

Kamenjar: Gospodine profesore, prije pitanja iz vašeg djelokruga djelovanja par političkih pitanja.

Kampanja za izvanredne izbore u punom je jeku, polako se stvara budući odnos snaga u Saboru. Po svim ispitivanjima, koalicija okupljena oko Milana Bandića, a čiji ste i Vi član, mogla bi biti ključ saborske većine odnosno formiranja vlade. Može li koalicija okupljena oko Milana Bandića osim u zagrebačkim izbornim jedinicama, te u 3 izbornoj jedinici, gdje je utvrda Ratka Čačića polučiti ulazni mandat u još nekoj izbornoj jedinici. Kolikoj mandata bi se smatrao dobrim izbornim rezultatom.

Jurčić: Sve ovisi o raspoloženju građana. Naša koalicija izlazi u svim izbornim jedinicama s kvalitetnim ljudima na listama. To su ljudi koji imaju znanje, iskustvo i potvrđene rezultate. Ukoliko atmosfera među hrvatskom biračima bude okrenuta prema traženju rješenja za konkretna životne probleme i prema ljudima koji to dokazano, u drugima situacijama, mogu napraviti, onda naša koalicija ima šanse dobiti zastupnika u svakoj izbornoj jedinici, a u izbornim jedinicama koje zahvaćaju grad Zagreb i više od jednog zastupnika. Dobrim rezultatom smatrali bi broj zastupnika s kojima se može utjecati na formiranje politika kojima bi se rješavali hrvatski problemi i ostvarivali hrvatski ciljevi.

Kamenjar: Koalicija okupljen oko osovine MB 365 izuzetno je zanimljiva po svom sastavu, gledano svjetonazorski, profesionalno, obrazovno. Po svemu bi ova koalicija trebala nositi naziv Narodna koalicija, a ne koalicija okupljena oko SDP. U vašoj koaliciji imamo lijevi centar, centar i desni centar, ali i umirovljeničke opcije poput BUZ-a, koji je nositelj socijalne komponente.

Jurčić: Naša koalicija nije okupljena da branimo neku klasičnu, isključivu ideologiju, samu po sebi, i na taj način se promoviramo kao „čuvari neke revolucije“. Kad smo osnivali stranku Novi val – stranku razvoja, u razgovorima smo se dotakli stotinu problema koje muče hrvatske ljude i dvadesetak ciljeva koje bi Hrvatska u narednom razdoblju trebala ostvariti. U praktičnoj politici tako širok raspon problema i ciljeva je neostvariv. Praktična politika postavlja hijerarhiju ciljeva, tj njihove prioritete u rješavanju kao i raspoloživa potrebna sredstva za njihovo rješavanja. Stranku smo osnovali okupivši se oko desetak ciljeva. U koaliciju sa stankom Bandić Milan ušli smo s pet naših (ekonomskih) ciljeva prihvativši njegove uglavnom socijalne ciljeve. Ciljevi drugih koalicijskih partnera su uglavnom obuhvaćeni našim ciljevima. Budući da smo okupljeni oko praktičnih problema s kojima se suočavaju hrvatski ljudi i oko ciljeva hrvatskog naroda, odgovarao bi naziv Narodna koalicija, ne iz promotivnih nego iz sadržajnih razloga. Naša koalicija je za razvoj na tradiciji hrvatskog naroda. Razvoj naglašavaju lijeve opcije, a očuvanje tradicije desne. Mi smo za profitabilno poslovanje ali i za ravnomjernu raspodjelu nacionalnog bogatstva i dohotka. Profit je jedan od glavnih ciljeva desnih, a ravnomjerna raspodjela lijevih. Mi smo za izgradnju hrvatskog nacionalnog identiteta u europeiziranom i globalnom okruženju, dok su lijevi dominantno globalisti, a desni nacionalisti. Itd..

Kamenjar: Kad se pogledaju programske odrednice svih političkih opcija na ovim izborima, ali i općenito na hrvatskoj političkoj sceni, postavlja se pitanje postoji li u Hrvatskoj ljevica i desnica i u čemu se svjetonazorski i programski razlikuju SDP i HDZ Andreja Plenkovića.

Jurčić: Prema ponašanju političara i prema njihovim programima ne postoje. Programi i retorika izgleda da se radi prema tome što narod priča, na što se žali i što želi, i prema tome prave se programi, drže se govori i daju se izjave. To ne bi trebao biti problem ako je to način da se dobiju glasovi i dođe se u poziciju da se nešto napravi za Hrvatsku. Istinske političke stranke trebaju imati stručna, na znanosti utemeljena i s hrvatskim specifičnostima usklađene programe, tako kad dođu u poziciju vlasti da mogu praktično djelovati. Međutim, ni jedna stranka s takvim programom nije u Hrvatskoj došla na vlast. Imale su retoriku kojom su privukli birače i osvojili vlast, a kad dobiju vlast ne znaju što će s njom. Zbog toga su prve njihove reakcije iznenađenje s onim što su našli, kao da su pali s neba. Kasnije je retorika da bi oni napravili nešto dobro ali im je prethodna vlast ostavila na stotine problema a i veliki su otpori promjenama… Sve su to gluposti.. jedina je istina da njih nije ni zanimalo, jer znaju da nisu ni sposobni da nešto za hrvatsko društvo naprave. Jedini njihov interes je bilo zadovoljenje njihovih osobnih interesa. U takvoj političkoj strukturi ne može ni biti jasno profiliranih političkih stavova ili ponašanja: lijevi, desni, liberalni, konzervativni, socijalni, demokršćanski,,, itd.. Sve su oni spremni biti samo da se dokopaju pozicije. Gospodin Plenković, doduše, pokušava komunicirati demokršćanske stavove i definirati socijalnu politiku na načelima socijalnog nauka crkve. Gospodin Milanović se cijeli premijerski mandat ponašao kao konzervativni liberal, što je u potpunoj suprotnošću sa socijaldemokracijom. Sad kad je počela nova izborna kampanja shvatio je da na izbore ide sa socijaldemokratskom partijom, pa nastoji propovijedati u tom stilu. Dakle, nema se što kod njih razlikovati, jer kod ni jednih ne postoji razrađen i na nekom svjetonazoru ili ideologiji utemeljen politički program. Kad su obnašali vlast, SDP je djelovao više s konzervativnih a HDZ socijalnih pozicija!

S predstavljanja kandidata u Rijeci. Foto: Totalinfo

S predstavljanja kandidata u Rijeci. Foto: Totalinfo

Kamenjar: Politički analitičari postali su jedinstveni u tvrdnji da se izbori rješavaju u zagrebačkim izbornim jedinicama te da će dobar rezultat koalicije Za premijera donijeti pobjedu HDZ u 3 od 4 izborne jedinice i najmanje 7 mandata koalicije Za premijera. S tih 7 i jednim mandatom u 3 izbornoj jedinici, koalicija Za premijera postaje jezičac na vagi u formiranju vlade. Ono što se glasno šapuće je da bi uz HDZ-o ponavljanje rezultata s prošlih izbora, potporu manjinskih zastupnika i koalicije Za premijera novi mandatar trebao biti Andrej Plenković, dakle MOST bi ispao iz igre.

Jurčić: Svaka od deset izbornih jedinica je podjednako važna za izborni rezultat. Dvije velike stranke imaju svoje stalne glasače i oni će dobiti svoje glasove. Tu neće biti većih iznenađenja. Do promjene dolazi u 20-tak % „protestnih“ glasova koji traže nešto novo. To su na jednim izborima bili Laburisti, na drugim Orah, a na prošlim Most. U obnašanju vlasti Most se nije pokazao uspješnim. Pokušavao biti „savjest“ hrvatskoj politici i društvu, a o državničkim poslovima, politikama, sustavima i procedurama pokazao je potpuno neznanje. Zbog toga može se očekivati pad podrške Mostu na ovim izborima. Dobit će značajan broj glasova, ali zbog njihove raspodjele po izbornim jedinicama može se dogoditi niti jedan mandat, a može i deset. Uglavnom u tom rasponu. Živi zid će, vjerujem, zadržati svoje glasače. To su glasači koji su ogorčeni na državu zbog svoje situacije. Oni znaju ili osjećaju da to zastupnici Živog zida ne mogu popraviti, ali barem beskompromisno kritiziraju vladajuće ili etablirane političare. HDZ bi mogao zbog retorike i cjelokupnog nastupa novog predsjednika stranke g. Plenkovića privući kojeg novog glasača, ali mislim da neće biti dovoljno za dodatne zastupnike. Koalicija za Premijera trebala bi, objektivno, dobiti zastupnika u svakoj zagrebačkoj izbornoj jedinici, plus Čačića u trećoj, što bi moglo biti presudno u formiranju Vlade. Dakle, slažem se s Vašom konstatacijom, MOST će ispasti iz igre.

Kamenjar: Koliko ima uporište tvrdnja da MOST u koliko nije na vlasti nema svrhu postojanja.

Jurčić: Cilj bavljenja politike je sudjelovati u vlasti. Pored toga Most nema niti strukturu, niti obilježje stranke, niti je stigao izgraditi jače homogeno jezgro stranke. Ogroman uspjeh na prvim izborima sada može biti uzrok potpunog raspada u slučaju lošeg rezultata. Veliki uspjesi i nagli rast popularnosti stranke privlače lovce na brzi uspjeh, lažne Mesije, političke špekulante, interesne skupine i sl., koji se kod prvog znaka loših trendova razbježe.

Kamenjar: Kao rođenog Hercegovca, pitanje o statusu i budućnosti hrvatskog naroda u B i H jednostavno se ne može izbjeći

Jurčić: Hrvati u BiH su žrtve povijesti, nepostojanja intelektualne elite dovoljno snažne da bude potpora formiranju hrvatske politike u BiH, privatnih i grupnih interesa. Pored toga interesi druga dva naroda su puno organiziraniji i intelektualno i politički, a interesi međunarodne zajednice u BiH često nisu u skladu s interesima Hrvata u BiH. U takvoj situaciji je puno populizma i politikantstva a premalo ozbiljne i snažne politike. Ne mogu prepoznati niti tragove nekog smišljenog političkog procesa kojim bi se ojačao položaj Hrvatskog naroda.

Kamenjar: Hrvatska je suočena s velikim problemima, ali unatoč tomu otkad SDP nije na vlasti napravljen je proračun na koji nitko od velike „TROJKE“ ( MMF, ECB, EK) nije imao prigovora, a danas smo svjedoci da su ispunjene sve pretpostavke iz proračuna, kao da se isti puni izvan i iznad svih očekivanja i najvećih optimisti.

Jurčić: Hrvatsko gospodarstvo je proteklih osam godina bilo neprekinutoj krizi što se vidi u padu BDP preko 12%, sa svim socijalnim, društvenim i političkim posljedicama. Možemo reći da je Hrvatska propala 12 metara u rupu, ali se za sada nalazi u toj rupi a stabilnoj podlozi. Već 4 godine Hrvatska kao cjelina ne troši više nego što proizvodi, tako da vanjski dug ne raste nego se čak počeo smanjivati. To se događa zbog pada standarda hrvatskih građana, a ne zbog ekonomske politike hrvatske vlade. Zbog blagog oporavka EU a pogotovu svjetskog gospodarstva, svjetsko tržište traži robe, pa nešto pronađe i u Hrvatskoj zbog čega izvoz i proizvodnja rastu. Proteklih šest godina turizam u Europi raste stopom 4-5% i to se prelijeva i na Hrvatsku. Ti trendovi iz okruženja popravljaju makroekonomsku sliku Hrvatske. Uz to treba dodati smanjenje kamata na dugove i smanjenje cijena nafte, što je također utjecaj iz inozemstva. Kad se sve skupa to sastavi, Hrvatska ima gospodarski rast oko 2%, bolje punjenje proračuna, manju potrošnju i države i građana, ukupni izvoz veći od uvoza. Makroekonomski pokazatelji, ukoliko ne dođe do radikalnih negativnih promjena, će biti pozitivni, a da hrvatska vlada u tome nije sudjelovala.

Kamenjar: Po izvješću HNB-a iz Biltena br. 226., HNB očekuje da bi nakon dugo vremena deficit mogao biti ispod 3 %, a većini analitičara je jasno, poslije izvješća g. Zdravka Marića, da se isti očekuje i čak ispod 2 %, a poneki su toliki optimisti da deficit proračuna očekuju na razini 1,3 % – 1,6 % u 2016.g.

Jurčić: Hrvatskoj više apsolutno nisu problemi ovi „činovnički“ pokazatelji, kako sam rekao u prethodnom odgovoru. Hrvatskoj su problemi stvaranja proizvodnih radnih mjesta, povećanje zaposlenosti, plaća i izvoza, deblokiranje preko 300 tisuća građana i preko 30 tisuća poduzeća, povećanje broja proizvoda s većom dodanom vrijednošću, zaustavljanje iseljavanja mladih i povećanje nataliteta. Priča o „činovničkim“ deficitima i makroekonomskim koeficijentima je bitna, ali je skretanje pažnje s pravih i velikih problema i izazova. Hrvatska malom promjenom u strukturi javnih financija i promjenom u suradnji javnih i monetarnih financija može doći i do proračunskog suficita u 2017. godini. To je dobro, al nije ni blizu dovoljno da se deblokiraju građani i poduzeća, da se zaustavi exodus mladih iz Hrvatske i da se konačno počnemo približavati prosječnom EU standardu. Hrvatski građani imaju tri puta manju potrošnju od prosječnog EU građana i jedino je Bugarska iza nas. Rumunjska se izjednačila s nama, ali i Rumunjska i Bugarska imaju veće stope rasta.

Kamenjar: Kako komentirate „negativno navijačke“ procjene HNB-a, a osobito nakon isto takvih „negativnih“ procjena o rastu BDP-a koje su se pokazale pogrešnima te je HNB „ispravio“ svoje procjene na više. Smatrate li pri tom da jedna Institucija RH, u ovom slučaju HNB, tj. g. Boris Vujčić treba snositi makar dijelom „moralne sankcije“?

Jurčić: HNB je zaštićen zakonom i u njemu definiranim ciljevima: stabilnost cijena i tečaja. Taj zakon treba dopuniti ciljevima: održavanja pune zaposlenosti i ravnoteže u ekonomskim odnosima s inozemstvom. Davanje procjena od djelatnika HNB nije zakonska obveza niti odgovornost. Ali u svakom slučaju oni su svojim postupanjima pa i procjenama pridonijeli gospodarskim štetama u Hrvatskoj.

Kamenjar: Dvije rejting agencije su bile u posjeti Ekonomskom institutu Zagreb i obje su zadržale kreditni rejting na istoj razini, pod izgovorom „političke nestabilnosti“, a svi pokazatelji i elementi koji utječu na podizanje kreditnog rejtinga su pozitivni. Zar se gospoda iz EIZ-a nisu trebala „grčevitije boriti“ na temelju ekonomskih pokazatelja?

Jurčić: Kreditni rejtinzi se pokazali u ovoj situaciji nebitnim. Njihove procjene uopće više ne utječu na položaj Hrvatske. Kad je kreditni rejting Hrvatske počeo padati, prema njihovoj logici, kamate na hrvatske dugove, zbog povećanog rizika trebale su rasti. Međutim s padom kreditnog rejtinga padale su i kamate. Prenaglašena je njihova uloga. Situacija u Hrvatskoj, kao i u svakoj drugoj zemlji, preko 90% ovisi o sposobnosti Vlade. Sposobna vlada je najveći kapital koji neka zemlja može imati. EIZ nema u tome neku presudnu ulogu u određivanju rejtinga. Ono što oni znaju, već se nalazi u raznim službenim statistikama. Veću ulogu imaju velike svjetske revizorske kuća koje najbolje i najdetaljnije poznaju situaciju u 80% hrvatskih poduzeća.

Kamenjar: Kako tumačite „subjektivnost“ kreditnih agencija, te kad očekujete da će kreditni rejting RH biti podignut na „višu razinu“?

Jurčić: Kreditne agencije imaju svoju svrhu, ali one nemaju ni približno onoliki značaj koji im se pripisuje. Njihove procjene najčešće služe kao izgovor nestručnih i nesposobnih političara. Ovisno jesu li na vlasti ili u opoziciji. I bez kreditnih agenciji svatko tko se bavi malo većim poslom ili ekonomijom, puno bolje zna kakva je politička, ekonomska i financijska situacija u nekoj zemlji. Kreditni rejting će biti podignut Hrvatskoj u 2018. ako Hrvatska vlada bude stabilna u 2017. sa stabilnim izgledima do kraja mandata, ako javni i vanjski dug pokaže naznake smanjivanja, što će se vjerojatno dogoditi, i ako izvoz nastavi rasti. Naravno, podrazumijeva se mirna situacija u regionu i u Europi.

Kamenjar: Stopa registrirane nezaposlenosti, otkad SDP ne obnaša vlast u RH, je u drastičnom padu, unatoč iseljavanju. Podatci HZMO nam također kažu da je broj osiguranika u porastu.

Kako komentirate situaciju u svezi toga iako je trenutno veliki broj zaposlenika sezonski zaposlena u turizmu?

Jurčić: Ništa novo. U odgovorima na prethodna pitanja nalazi se i odgovor na ovo pitanje. Povećana potražnja iz inozemstva i roba i turistička dovela je do povećanja proizvodnje i roba i usluga, ali ne i proporcionalno i broja zaposlenih. To pokazuje da otpuštanja zbog pada posla nije bilo onoliko koliko je moglo biti. Sezonska zapošljavanja se sukladna dužini i intenzitetu sezone. Unatoč svemu, Hrvatska još uvijek ima, poslije Grčke i Španjolske najveću nezaposlenost i dvostruko veću od prosjeka Europe. Ova kretanja, zbog veličine problema, možemo nazvati blagim pozitivnim kretanjima, koji opet nisu rezultat politike hrvatske vlade nego kretanja u međunarodnoj ekonomiji.

Kamenjar: Poznato je da su prihodi od turizma u porastu, ali to nije dovoljno, tj. što bi po Vašem mišljenju RH trebala učiniti da se u budućim vremenima više oslanjamo na gospodarstvo izvan turističkog sektora jer nam je poznato da na turizam utječu i mogu utjecati razni i nepredvidivi čimbenici, kako pozitivno, tako i negativno?!

Jurčić: I U turizmu postoje još ogromne neiskorištene mogućnosti u produljenju sezone , odnosno, u proširenju lepeze turističkih proizvoda. Za to treba sustavna politika koja će uključivati skoro sva ministarstva. U industrijskom društvu, u kojem danas živimo, nema zemlje koja se razvila na turizmu. Razvoj je temeljen na industriji. Za razvoj industrije treba imati industrijsku strategiju koja uključuje procjenu strukture svjetske potražnje za narednih pedesetak godina, procjenu postojećih nacionalnih resursa i plan izgradnje fizičke i institucionalne infrastrukture, s tehnološkom i obrazovnom politikom koje će omogućiti proizvodnju proizvoda za zadovoljenje dijela svjetske potražnje.

Kamenjar: Opće poznata krilatica: „Malo i srednje poduzetništvo (obrti, OPG, …), KRALJEŽNICA je gospodarstva svake države, neovisno koja politička opcija obnašala vlast“.

Jurčić: Tako to izgleda na prvi pogled. Proizvodnja automobila treba 20-tak tisuća dijelova i nekoliko tisuća proizvođača tih dijelova ili poluproizvoda i sirovina za te dijelove. Na kraju, jedan proizvođač automobila isporuči gotov, finalni proizvod, automobil. On je veliki proizvođač, međutim ispod njega postoji grozd s tisućama malih i srednjih. Da nije njega jednog, ne bi bilo ni tisuće malih i srednjih. Kad je došla kriza, pametne zemlje nisu dominantno spašavale manje i srednje, nego one velike koji na sebe vežu tisuće manjih. Dakle treba znati proces nastajanja proizvoda. Naravno bez ovih srednji i malih nema kvalitetnog automobila. Za svaku industriju zna se složenost proizvoda, njegovi multiplikativni efekti na ostatak gospodarstva, itd… Hrvatsko gospodarstvo je počelo propadati kad je hrvatska politika prekinula vezu s hrvatskom znanošću i sve prepustila „nevidljivoj ruci“ koja se zato zove jer ne postoji, prepustila interesnim skupinama i lobistima …

Kamenjar: Što po Vašem razmišljanju treba učiniti 1. Žurno, 2. Srednjoročno, 3. Dugoročno?

Jurčić: Vlada djeluje preko politika, institucija, procedura i izbora ljudi. Sve se to može napraviti u prvoj godini mandata. U narednim godinama dolaze rezultati, obavlja se tekući kontroling efikasnosti svih mjera i odluka i vrše se potrebne korekcije. Osnova svega je Koncept dugoročnog razvoja Hrvatske za narednih 50 godina. Od praktičnih poteza u prvoj godini: stabilizirati javne financije, vanjski i unutarnji dug, usvojiti industrijsku politiku (s tehnološkom i obrazovnom) i politiku ravnomjernog regionalnog razvoja. Organizirati instituciju za provođenje procesa deblokiranja građana i uskladiti fiskalnu i monetarnu politiku s industrijskom i regionalnom. Proces oživljavanja gospodarstva i povećanje zaposlenosti krenuo bi s politikom povećanja isplativosti proizvodnje, rada i izvoza u Hrvatskoj. Cilj treba biti zdrava i stabilna stopa rasta od najmanje 4% za dvije godine, a 7% za četiri godine. U roku od četiri godine udio ukupnog uvoza u bruto domaćem proizvodu treba podići sa sadašnjih 40 na najmanje 60%. Zbog toga, politika povećanja izvoza ima jedno od značajnijih mjesta.

Dugoročno, glavne investicije bi bile Demografske investicije. Za dugoročno održivi razvoj Hrvatske, uz demografske investicije nužna je i politika zaštite prirode i okoliša i obrazovanje mladih ljudi za ovladavanjem tehnologijama pomoću kojih će na najefikasniji, zdrav i održiv način pretvarati hrvatske resurse u tržišne robe i usluge u korist hrvatskih ljudi.

Kamenjar: Koje parafiskalne i ine druge namete Država mora ukinuti da bi i „naša kralježnica gospodarstva“ „prodisala“?

Jurčić: Vjerojatno ima parafiskalnih davanja koja nisu dobro odmjerena. Uglavnom to je jedna od iluzija da su one prepreke. Ta rasprava je više štetna nego korisna jer skreće pažnju s osnovnog problema, a to je: u Hrvatskoj se uglavnom proizvode proizvodi s malom dodanom vrijednošću. Iz dodane vrijednosti isplaćuje se plaće i sva davanja. Umjesto politike razvoja proizvoda s većom dodanom vrijednosti na djelu je politika pritiska na plaće, doprinose, i sl. Hrvatska uvozi proizvode u koje su ugrađeni i veći parafiskalni nameti i veće plaće nego što je to u Hrvatskoj. Problem je u monetarnoj i fiskalnoj politici i nepostojanju industrijske politike, koje ne potiču promjenu gospodarske strukture i stvaranje uvjeta za proizvodnju proizvoda s većom dodanom vrijednošću.

Kamenjar: Možete li na temelju trenutnih pokazatelja u RH pokušati odgovoriti na vječno pitanje: Koliki će, po Vašem razmišljanju ili izračunima, biti rast BDP-a na godišnjoj razini 2016. iako je još daleko do kraja godine?

Jurčić: Ostvarit će se „prirodne stopa rasta“ oko 2%. Hoće li biti malo veća ili manja, ovisi o poljoprivredno žetvi, računajući već sada da će turistička biti dobra. Prirodna stopa se ostvaruje kad Vlada ne donosi nikakve mjere. Budući da mjera nema već dvije godine, imajući u vidu strukturu hrvatskog gospodarstva i duh hrvatskih ljudi u postojećem međunarodnom okruženju, to bi trebalo ispasti oko 2%. Uz dobru poljoprivrednu žetvu i „efekt opruge“ ( zbog duge krize koja je bila rezultat mjera Vlade, a sad te mjere popuštaju), i uz malo sreće mogla bi se približiti i 3%.

Kamenjar: Rastom BDP-a, pomaže se svim kategorijama društva, od blokiranih, umirovljenika, ugroženima, onima na granici siromaštva, ….. imate li kakvu ideju ili idejni ili pak gotov plan za dodatno povećanje rasta BDP-a i možete li ga (u kratko) obrazložiti?!

Jurčić: Moj plan i je dignuti stopu rasta u roku od dvije godine iznad ove prirodne stope od 2% na 4%. Rast proizvodnje dolazi iz isplativosti proizvodnje i potražnje. Isplativost ovisi o monetarnoj i fiskalnoj politici, a potražnja dolazi s domaćeg tržišta i inozemstva. U prvoj godini mandata politikom javnih i monetarnih financija povećat će se isplativost proizvodnje u mnogim djelatnostima, stvorit će se dodatna i osobna i investicijska potražnja. U roku od dvije godine plan je povećati izvoz roba oko 15 %. Sve skupa to bi rezultiralo rastom BDP oko 4% za dvije godine i oko 7% za četiri godine.

Kamenjar: Kako komentirate predizborne najave pojedinih poreznih rasterećenja dvije najjače stranke: koja biste smanjenja poreza podržali, koja odbacili, a koja preskočena dodali?

Jurčić: Predizborne najave su upravo to, služe za izbore. Smanjenje PDV bi podržao a poreza na dobit ne. Međutim, kriva je pretpostavka da će u Hrvatskim uvjetima smanjenje poreza povećati proizvodnju. Zbog toga, moj plan se sastoji od tri dijela: prvo sustavnim mjerama povećati domaću proizvodnju i izvoz. Kad te mjere u roku jedne godine pokažu rezultate, početi smanjivati PDV što bi trebalo dodatno povećati kupovnu moć i dodatno povući proizvodnju. Ako bi sve mjere , koje planiramo provesti djelovale do 80%, za što postoji velika vjerojatnost, PDV bi u hrvatskoj moga pasti na svoj „prirodni nivo“ od 20%.

Kamenjar: S obzirom na najavljena porezna rasterećenja, za očekivati je da će se povećati proračunski deficit. Koje reformske mjere s ciljem smanjenja proračunskih rashoda predlažete? Hoćete li povećanje deficita financirati javnim dugom

Jurčić: Proračunski deficit se uvijek pretvara u javni dug, plus kamate. Javni dug i deficit nisu sami po sebi problem. Veći problem je u što su uloženi. Ako se njima samo pokrivaju gubici javnih poduzeća i drugih, onda je taj dug loš. Ako je današnji dug uložen u razvoj, onda se on bez problema otplaćuje u narednih 10-20 godina i još podiže BDP. Dakle, u mojom politici, javne financije su samo jedan dio koji uklopljen u cjeloviti sustav povećanja proizvodnje, zaposlenosti i izvoza, gdje postoji puno više nefinancijskih elemenata.

Kamenjar: Je li za Hrvatsku i danas aktualna vaša industrijska politika 4 x 4, koju ste kao premijerski kandidat SDP-a promovirali uoči izbora 2007., s ciljem poticanja točno specificiranih djelatnosti koje treba razvijati u svakoj pojedinoj županiji? Što treba promijeniti u ekonomskoj politici kako bi se poticala reindustrijalizacija i što mislite zašto nijedna hrvatska Vlada od 1990. do danas to nije činila?

Jurčić: Da je ta politika provedena, za što nije bilo objektivnih prepreka, jedina prepreka je bila „tašta“ i nesposobna politika, danas u Hrvatskoj ne bi pričali niti o krizi niti o iseljavanju, niti o blokadama građana i poduzeća. Ta politika nije moja izmišljotina. Takve politike su provodile sve danas razvijene zemlje kad su razvijale i danas ih provode za novi razvoj. Ako pogledate iz svemira Ameriku, Englesku, Njemačku ili Japan, i mnoge druge zemlje koje su visoko razvijena tržišta (na različite načine), ali primijetit ćete grupiranje industrija. Primjerice, nekad automobilske ili tekstilne, danas informatičke ili biotehnologijske locirane su određenim područjima. Niti Las Vegas, niti Hollywood nisu nastali slučajno na tim mjestima, vođeni „nevidljivom rukom“.

Moja industrijska politika 4×4, više je bila za promociju, jer je lako ulazila u uho, a bila je zima i led na cesti pa smo svi željeli pogon na četiri kotača. Smisao te politike je da bi država kroz industrijsku (tehnološku i obrazovnu) i regionalnu politiku, potpomognutu s politikom javnih i monetarnih financija, u svakom dijelu Hrvatske trebala stvoriti uvjete za najmanje četiri industrije (djelatnosti), a u svakoj djelatnosti na nivou Hrvatske trebala bi biti barem četiri jaka proizvođača. U ovo nisu bili uključeni trgovačke i građevinske djelatnosti iz jednostavnog razloga, kad industrija raste i kad građani dobivaju plaće raste potražnja za trgovačkim i građevinskim uslugama. Naravno gdje postoje prirodni ili prije stvoreni uvjeti za više industrija, to bi se koristilo. Tako da 4 x4 nije bilo ograničenje. To je bio donja granica. Gornje nije bilo.

Razgovarao: Ante Rašić/Kamenjar.com

facebook komentari

Sponzori
Komentiraj

Intervju

Todorićev prvi intervju nakon sloma Agrokora

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić dao je intervju agenciji Bloomberg, kazavši kako vlada sada vodi tvrtku u krivom smjeru.

Ambiciozno širenje Agrokora imalo je smisla gledno iz poslovne perspektive, ustvrdio je Ivica Todorić u intervjuu za Bloomberg, prvom otkad je morao otići sa čela koncerna te poručuje da hrvatska Vlada danas vodi prehrambeni koncern u pogrešnom smjeru.

Todorić ne priznaje bilo kakve strateške greške izuzev nedovoljne komunikacije, ističe Bloomberg. Intervju je vođen elektronskom poštom i naknadnim telefonskim razgovorom.

Todorić tvrdi da bi Agrokorovi planovi, uključujući i najveću akviziciju, onu slovenskog maloprodajnog lanca Mercatora, polučili željene rezultate da je dobio dovoljno vremena da ih provede u djelo.

“Imali smo jasan plan i strategiju”, tvrdi Todorić, osnivač i još uvijek vlasnik prehrambenog koncerna. “No, Vlada nam nije dozvolila da ga provedemo u djelo.”

Agrokor zapošljava 57 tisuća radnika, a njegov portfelj uključuje, između ostalog, proizvođače hrane i energije i softverske kompanije na čitavom području Balkana.

Todorić je izgradio grupu tijekom desetljeća tranzicije Jugoslavije u tržišno gospodarstvo da bi potom prepustio kontrolu nad kompanijom izvanrednoj upravi koju je imenovala hrvatska Vlada kako bi se provelo restrukturiranje i izbjegao potencijalni slom koji bi uzdrmao gospodarstvo cijele regije, piše Bloomberg.

Nekada je bio najbogatiji građanin Hrvatske a danas spočitava sam sebi da nije pravodobno javno reagirao na bojazni investitora.

Vrijednost Agrokorovih obveznica snažno je pala od siječnja jer kreditori nisu bili sigurni kako će konglomerat riješiti problem sedam milijardi dolara duga, nagomilanog radi financiranja poslovnog širenja.

“Moja je najveća odgovornost što nisam bio prisutan u medijima, nisam komentirao ni opovrgavao određene priče koje su objavljivane ili se o njima pričalo”, kaže Todorić. “Nismo imali vremena objašnjavati nekim ljudima što radimo”, dodaje.

S dolaskom izvanredne uprave, Todorić je formalno ostao vlasnik koncerna, ali ne može sudjelovati u odlučivanju o njegovu restrukturiranju niti o poslovnoj strategiji.

Tvrdi da zbivanja nakon njegova odlaska odražavaju “nekompetentnost i bezakonje”. Kaže da razmišlja o tome kako da se suprotstavi Vladi u pitanju ‘lex Agrokora’, posebnog zakona koji je Hrvatska usvojila kako bi stvorila pravni okvir za preuzimanje njegove kompanije.

Mercator je, po njegovim riječima, bio “logična akvizicija gledano iz poslovne perspektive”.

“Rezultat je bilo drugi po veličini maloprodajni lanac u jugoistočnoj Europi, s prihodima od šest milijardi eura i 2.000 trgovina. Morate razumjesti da tako komplicirani i krupni procesi traju”, ističe Todorić.

Iako su početne istrage u travnju razotkrile “moguće nepravilnosti” u Agrokorovim poslovnim knjigama, Todorić je njihove rezultate otklonio kao nastojanja Vlade da “upotrijebi revizore za svoje političke ciljeve”. “Nema sumnje da sam griješio, svatko tko radi griješi, a ja sam radio dan i noć 40 godina kako bih izgradio Agrokor”, napominje.

“Teško je izdvojiti jednu stvar ali u cjelini gledano, postigli smo nevjerojatan uspjeh. Stvorili smo najveću kompaniju u ovom dijelu Europe”, zaključuje Todorić.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Miroslav Tuđman: Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove!?

Objavljeno

na

Objavio

Prof. dr.sc Miroslav Tuđman, znanstvenik, sveučilišni profesor  i saborski zastupnik HDZ-a, predstavio je u Mostaru monografiju „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“.

O monografiji, otvorenom hrvatskom nacionalnom pitanju u BiH, budućnosti BiH, te načinima za rješavanje jednakopravnosti Hrvata u BiH prof.dr.sc Miroslav Tuđman govori u intervjuu za portal politika24.net.

Možete li nam ukratko objasniti o čemu govori Vaša nova knjiga „Druga strana rubikona – Politička strategija Alije Izetbegovića“?

Teško je ukratko objasniti u par rečenica sadržaj ove knjige, jer je to pregled političke strategije Alije Izetbegovća  koja se onda reflektira na njegovu unutarnju i vanjsku politiku, odnosno međunarodnu, koja se potom referira na sve koncepte međunarodne zajednice koja je nudila planove za mirno rješavanje rata i sukoba u Bosni i Hercegovini, a ta se politika onda modificirala odnosno određivala prema svim tim planovima.  Ono što je presudno za razumjevanje te politike jeste da Alija Izetbegović nije poštivao elementarnu činjenicu da je Bosna i Hercegovina tronacionalna država, da u njoj žive tri ravnopravna suverena naroda, već je smatrao da su Muslimani prvenstveno vjerska zajednica,a ne nacija, ( pritom ne smatram da su svi Muslimani- Bošnjaci tog stajališta ), već govorim o Aliji Izetbegoviću i njegovoj službenoj politici  Izetbegović je negirao i srpske i hrvatske nacionalne interese smatrajući da su ti interesi nelegitimni u BiH. To je bilo devedesetih godina, a mislim da je to u velikoj mjeri i danas prisutno u djelu bošnjačke politike.

Rezolucija Europskoga parlamenta jasno je definirala da BiH mora biti uređena po načelima federalizma i jednakosti. Ali, Bošnjaci su izričito protiv?

Doktrina politike Alije Izetbegovića je suprotna demokratizaciji međunarodnog poretka i onoga što se zbivalo devedesetih godina kada je nastalo petnaest novih država na tlu Europe, ali i onoga što smo ovih dana svjedoci. Imate slučaj Katalonaca koji traže autonomiju u Španjolskoj, u Siriji Kurdi jednako tako traže autonomiju. Prema tome svaki narod traži svoje mjesto u međunarodnome poretku i u svijetu, a u Bosni i Hercegovini se ne pristaje, odnosno ne dozvoljava se da Hrvati budu jednakopravnni sa ostala dva naroda.

Kako rješiti otvoreno hrvatsko nacionalno pitanje u BiH?

Za rješavanje hrvatskog nacionalog pitanja u BiH poznato je da bez konsitutivnosti i ravnopravnosti sva tri naroda jednostavno nema sigurne i stabilne Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da ako će službena politika Bošnjaka i Srba biti za proces europskih integracija Bosne i Hercegovine, bilo da je riječ o NATO –u ili Europskoj Uniji, da će  morati pristati na federalizaciju i pronalaženje najboljeg oblika suživota sva tri naroda.

Kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu? Bošnjački političari se i u ovom slučaju protive

Pelješki most je budućnost, od njega Hrvatska ne može odustati. S druge strane nema nikakvih osnova da se to može osporiti. Možemo navesti primjer Turske. Koga je Turska pitala da po Bosporu diže mostove, a Pelješki most koristi gabarite, kao i tamošnji mostovi. Prema tome to su neozbiljne i da tako kažem zločeste prmjedbe.

Kako vidite BiH u bliskoj budućnosti?

Budućnost BiH u velikoj mjeri ovisi o tome kako će Bošnjačka elita definirati identitet svoga naroda; da li će se oni prikloniti tome da budu nacija- u tom slučaju biti će puno lakše doći do usklađivanja nacionalih interesa triju naroda, a ako će inzistirati na vjerskoj komponenti ( pritom ne smatram da vjersku komponentnu treba zanemariti i odbaciti, govorim o tome što je primarno u identifikaciji ) u tom slučaju će taj dogovor o budućnosti BiH biti daleko teži.

( politika24.net )

facebook komentari

Nastavi čitati