Ljubušanka Ivana Čuljak: Kuham i uživam na najljepšim plažama svijeta

    4

    Ako se pitate gdje je Ljubušanka koja je srca mnogih osvojila svojom iskrenošću i hercegovačkim mentalitetom u nastupu u kulinarskom showu “Masterchef Hrvatska”, mi smo je pronašli – u Meksiku!

    Kad smo je pitali ima li vremena odgovoriti na nekoliko pitanja za čitatelje Specijala Dnevnog lista, evo što je odgovorila: Ako trebate odgovore za danas ili sutra, neću moći, jer idem u džunglu pa neću imati internet, nažalost. No, evo, čim je došla do interneta, odgovorila je na pitanja i dočarala nam egzotični Meksiko.

    Javnost Vas je uglavnom upoznala preko nastupa u kulinarskom showu “Masterchef Hrvatska”, no tko je Ivana Čuljak?

    ivana– Ja sam Ivana, zdravo hercegovačko dijete koje voli život i valjda sve osim gluposti i zime. Kao i svaka druga Hercegovka, u Zagrebu sam završila ekonomiju. Nakon bankarenja i prodaje, otišla sam u kulinarske vode, objašnjavajući svojim roditeljima koji su uložili u moje školovanje da je gastronomija usko povezana s ekonomijom. Jer ako zavirite malo dublje, zbilja jesu povezani. Promjena mog zanimanja nije im bila potpuno ravnodušna, ali, u biti, oni su ti koji su mi prenijeli ljubav za hranom i kuhanjem.

    Još davno djed mi je znao reći da za dobar život nije potreba škola već tri, po njegovom mišljenju, ključne stvari. Prva je bila da dobro kuham svom čovjeku, druga da budem dobra domaćica, a treće pravilo je bilo intimnog karaktera i kad bi ga govorio, baka bi ga obično nogom gazila ispod stola. Ljubav prema kuhinji, dobroj hrani i dobrom vinu bila je oko mene. Kultura života. Stoga je “Masterchef” bio samo odskočna daska i mala pomoć da krenem raditi ono što zbilja živim i jesam.

    Otkud ljubav prema kuhanju? Da Vam se pružila prilika, biste li žiriju skuhali neko autohtono jelo, kao što je raštika i suho meso?

    – Ljubav prema kuhanju u meni je usađena ili vjerojatno naslijeđena od mojih roditelja. To su ljudi koji su pola svoga braka proveli kuhajući i dočekujući goste. Zvuči subjektivno, ali smatram da se u mojoj kući najbolje kuha, jede i pije. Oni su po meni najbolji kuhari, učitelji i najbolji domaćini. Stoga nije ni čudo da sam danas tu gdje jesam. U showu nisam imala priliku kuhati autohtona jela iako mi je žiri uvijek govorio da sam tradicionalna. Da je bilo raštike u namirnicama, naravno da bih je skuhala. Najbliže bh. jelo koje sam pravila bio je burek. Žiri ga nije pohvalio jer je rekao da nije kao original koji smo trebali kopirati. Naravno, original je bio suh, a moj je bio sočan i dalje tvrdim da je moj burek bio bolji. No, zato mi je tata slao hranu u “Masterchef” kuću. Pršut i pastrva su ih raspametili. Uz to bih im napravila peksimete. Obožavali su ih. I sve bi to začinili Blatinom i Žilavkom. Bila sam glavna u kući kad bi stigao paket hrane. S razlogom.

    Koliko ste Hercegovka po kuhanju? Je li Vam draža naša tradicionalna kuhinja ili pak nešto modernije?

    – Koliko god sam novih stvari naučila i probala, hercegovačka kuhinja je bila moja baza i osnova. Sad se samo nadograđujem nadopunjujem, a ideje dolaze same.
    Evo, u restoranu u Meksiku u kojem trenutačno radim prodajemo Pata Negru. To je “pršut” od crne svinje koja se hrani isključivo žirovima i vjerojatno najskuplji na svijetu. Budući da je 50 posto toga isključivo mast odnosno ono bijelo što često ostavljamo po strani tanjura, prijateljica mi je savjetovala da od toga napravim čvarke. Nisam ih još napravila jer čekamo da se nakupi ovog bijelog. Moj chef im se veseli. Kad ih budu kušali, shvatit će da njihovi chicharonesi nisu do koljena našim čvarcima.

    Spomenuli ste da se trenutačno nalazite u Meksiku. Kako to?

    – Od studenoga prošle godine on je postao moj dom sljedećih šest mjeseci. Prošlo ljeto nakon teškog i mukotrpnog kuhanja u Makarskoj, bacajući bisere pred svinje, odlučila sam da trebam promjenu i prvo što je bilo je karta za Meksiko. Često se našalim da je to zbog njihovih telenovela i Josea Armanda. Ali nije, Meksiko je zemlja s posebnom kulturom, hranom i običajima. Razmišljala sam, prvo što ću naučiti je praviti tortille jer kod nas je to jako skupo, a ovdje je to hrana za siromašne s obzirom da je 90 posto stanovnika siromašno. Upoznati njihovu kuhinju i namirnice bit će mi najveća nagrada.

    Vjerujem kako se život ovdje i tamo uvelike razlikuje. Što je ono što Vam je prvo “upalo u oči” kada ste tamo došli?

    – Kad sam došla, bila sam u onom pozitivnom šoku. Prvo što sam osjetila bio je toplinski udar na koji nisam naučila u jedanaestom mjesecu. Prva destinacija bio je Mexico City. “Grad” s brojem stanovnika većim šest puta od cijele Hrvatske. Sve je bilo drukčije i novo. Sad sam se navikla, ali svaki dan nešto novo vidim. Oni su među najsiromašnijim zemljama svijeta, a stalno su nasmijani i sretni, pogotovo djeca. Oni su toliko sretni i slatki da se svaki dan možeš zapitati o svom životu. Meksiko je pun boja, sve pršti bojama, od njihove odjeće, ulica, hrane pa čak i groblja. To mi je najljepše ovdje. Kažu da boje dosta govore o ljudima, čak je i nose prema raspoloženju. Ako je suditi po tome, onda njihovom veselju nema kraja.

    Kakva je njihova prehrana, imamo li nekih zajedničkih karakteristika?

    – Meksička hrana se bitno razlikuje od naše. Bog im je dao najljepše namirnice. Boje, boje, boje! I sve je jako jeftino. Mango, avokado, papaja, marakuja, kokos, limeta, tamarindo, grejp. Da mi netko kaže da bih to morala jesti cijeli život, potpisala bih odmah. I dok u Hrvatskoj lovim akcije s avokadom i mangom, ovdje je sve to tako jeftino.

    Oduševili su me ceviche (riba skuhana u limetinom soku), kaktus i tortille od kaktusa, churrosi s čajetom koji su inače španjolska slastica, ali je specijalitet i u svim latinskim zemljama, pan de elote (kolač od kukuruza koji poslužuju s likerom od jaja), chilaquilesi (pržene tortilje u začinjenom umaku), chapulinesi (prženi skakavci koji su jako bogati proteinima). Također sam probala i onog famoznog crva što dobijete ne u tekili, već u mezcalu. Mezcal se kao i tekila pravi od agave, ali postupak je drugačiji i puno je bolji od tekile. Njihova vina su me isto oduševila, a piva su OK, meni osobno preblaga. Neku veliku poveznicu između naše i njihove kuhinje nisam našla, s obzirom da nam se namirnice pa samim tim i kuhinja bitno razlikuju.

    Koliko planirate ostati u Meksiku te kakvi su Vam daljnji planovi?

    – Moja avantura u Meksiku trajat će još tri mjeseca, s obzirom da sam došla kao turist ‘ispucati’ svih šest mjeseci koliko nam je i dopušteno. Trenutačno se nalazim u Playi del Carmen, malom turističkom gradu na poluotoku Yucatanu. Kuham i uživam na najljepšim plažama svijeta. Najbolja zima ikad. Sljedeći mjesec nastupam sa svojim chefom Isviem Eduardom Moralesom na Wine i food festivalu u Cancunu gdje uz naš restoran nastupa 50 najboljih meksičkih restorana. U državi od 120 milijuna stanovnika ovo smatram svojim uspjehom. Hercegovci se uvijek probiju. U svibnju dolazim doma i planiram krenuti u privatni biznis sa svojim roditeljima te iskoristiti znanje prikupljeno u Meksiku do sljedeće zime gdje ću opet pobjeći u neke toplije krajeve.

    Nije to bio običan show…

    “Masterchef” nije bio samo običan show u borbi za prestižnog amaterskog kuhara. Meni je donio nova prijateljstva, ljubavi, znanja, kruha i igara. To nije bilo onih sat vremena što su ljudi gledali svaku večer ispred malih ekrana. Bila su to tri mjeseca jako teška, ali i uspješna. Svatko je imao svoju priču i znanje, skupa smo ih miješali i stvarali nešto novo. Posebno iskustvo koje bih opet rado ponovila.

    Dnevni list –

    facebook komentari

    • peppermintt

      Uživaj malena 🙂

    • peppermintt

      Uživaj malena 🙂

    • Crnostrig

      kuva mlada kuva, gledo sam ja to. čestitam

    • Laktashenko Shumski Shtrumph

      kuva mlada kuva, gledo sam ja to. čestitam