Ljutiti branitelj: Ja povlašten? Povlašteni su vam partizani, udbaši i nabigu*ice koje su državu oderali do kosti

2

‘Povlašten sam što sam gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvatske svaki put doksmo došli na koji dan odmora, povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane. Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, dopinjeli stvaranju Domovine’stoji u priopćenju braniteljske stranke.

Vrlo oštrom reakcijom na moguće smanjenje braniteljskih mirovina, s naglaskom na ‘povlaštene’, oglasio se dopredsjednik braniteljske stranke ABH (Akcija za Bolju Hrvatsku), Mario Maks Slaviček.

Priopćenje prenosimo u cijelosti:

‘POVLAŠTENE MIROVINE, POVLAŠTENI HRVAT ?!?

Kako sam i zašto postao povlašten?

Kada su  početkom Domovinskog rata domoljubno osvješteni hrvati, počeli svojim novcem kupovati  oružje, kada smo stali pred vojarne u kojima je utaboren i utvrđen višestruko opremljeni neprijatelj čiji se sustav urušavao i koji nije imao što izgubiti pucajući prema nama, tada nitko nije govorio da sam povlašten. Kada sam noću držao stražu odjeven u tenisice, u maskirnoj košulji   američke vojske i koja mi je bila par brojeva veća sa  „Rumunjkom“ na leđima i dva okvira spojena izolir trakom čija težina i hladan čelik nisu bila garancija da ćemo tada u tom trenutku pobijediti, da ćemo stvoriti samostalnu državu u kojoj će štovati i vrednovati našu žrtvu i hrabrost. Nije bila garancija jer tada u tom trenutku, bez oružja, sa pobunama i balvanima diljem hrvatske, sa policijom koja još nosila crvenu zvijezdu na „šapkama“ nitko od nas nije razmišljao što ako ne uspijemo, što ako nas pobiju,pohapse a bilo mije tek 18 godina.

Dok smo mi tako bez trunke  zadrške, straha, prenemaganja ili dvojbe stali pred čelik i olovo oni koji nas danas prozivaju povlaštenima u toplim su ogrtačima, sa Titovim slikama, pa čak i bistama  na zidovima svojih partijskih bespovratnim kreditima izgrađenih kuća povlašteno uživali u svojim „časno zasluženim“ primanjima još do 1946. Na svojim su sekretarskim, direktorskim, šefovskim  mjestima pili konjake i sigurnim „linijama“  zavli svoje pajdaše u Beograd da pitaju koliko će ovo trajati, kad će se smiriti i što im je činiti.

Dok smo mi ostavljali svoje poslove,škole,fakultete, obitelji i prijatelje te  punili autobuse koji su nas iz mirnijih i ratom nezahvaćenih krajeva  vozili u krajeve konstantnih uzbuna, granatiranja, vreća s pijeskom, mirisa baruta, krvi i iščekivanja tada nismo bili povlašteni, tada smo bili jednima budale i to onima koje sam opisao ranije, a drugima idoli, ovi kojima smo bili idoli uključili su se u obranu,obukli i oblačili nikad uprljanu niti oznojenu odoru i zadužili puške iz kojih nisu metka ispalili  (osim možda u birtiji i svatovima)a  prilikom ustroja vojno-političke vlasti zbog svojih su djedova, podrijetla, veza i vezica postali  „najveći“  najbolji sluge sistema planeri, PD-vci, sigurnjaci, podstožerni,pristožerni, stožerni činovnici sa svojim istim takvim „jedinicama“ za „posebne“ namjene  koji su sami sebi posla davali na pijankama, po birtijama švercajući, rješevajući stvari, kamatareći, vozeći poznate političke njuške   gdje su  zarađivali viske dužnosti, činove pa čak i odličja za koja mi na prvoj crti nismo niti znali da postoje, a koji su svojim (zlo) djelima kasnije kompromitirali cijeli sustav, obezvrijedili mjerila i vrijednosti  časti, časničkih činova i kolajni koje ionako nisu zaslužili nego su ih jedni drugima dodjeljivali. Baš poput Partizana i post-komunističkih funcionera koji su ih unovačili,vrbovali, ozakonili i uvukli u sustav netom prije nego su se mrki momci u maskirnim, crnim i inim odorama počeli sa prve crte  vračati, jedni u lijesovima, drugi bez udova  treći sa  očima prazna pogleda kojima onaj čin i dužnost i krpica koja je to označavala nije značila ništa osim obveze da idu prvi, da daju najviše i da poginu ako treba. Za Domovinu, za Zastavu, za Narod, za onog lijevo i desno od sebe….

Da, bio sam i jesam povlašten što sam imao čast dijeliti strahove, nadanja, akcije i aktivnosti sa ljudima kojima mnogi danas nisu niti do gležnja, da bio sam i jesam privilegiran ležati  u blatu, po kiši i snjegu na istoku lijepe naše dok su oni koji me danas prozivaju ispijali čajeve na Jelačić Placu ili na nekim od trgova gradova u kojima nije bilo srećom ratovanja. Da bio sam i jesam privilegiran što sam po dalmatinskom kršu izderao tucet odora, čizama, što sam budeći se u šipražju iznad sebe gledao kože poskoka, što sam skidao mine sa minskog polja kako bih „snimio“ neprijatelja.

Da, jesam i bio sam povlašten što sam  ratovao rame uz rame sa sinovima Hrvatske u našoj HecegBosni štiteći Hrvatsku i Hrvatski narod od Mostara do Vakufa, Od Orašja do Dervente.

Jesam i bio sam povlašten što sam ratovao od istoka do Juga Hrvatske sa svojom braćom i sestrama koji nisu dvojili i treba li položiti život za hrvatsku, koji nikada nisu u tim vremenima prozivali one koji pušku nisu uzeli. Uvijek smo se šalili nije svatko za pušku, neka ih.

Da, bio sam i jesam povlašten što sam imao čast ratovati sa herojima Vukovara i Trpinjske Ceste Mauzerom, Tomicom, Pučkom, Brekalom, Leptirom, Vinkom Mažarom, Duganom, Mađarom, pok. Markom Babićem pok Marinkom Antunovićem- Bosancom i nogim drugima… neka me ispričaju što ih sve ne mogu pobrojati…

Bio sam i jesam privilegiran što sam preživo, zime, smrzavanja, vlažnu maglu slavonske ravinice, buru sa kišom dalmatinskih krajeva, snjegove Herceg-Bosanskih planina. Upale,prehlade, ranjavanja, smrti i sprovodi.

Da bio sam i jesam privilegiran što sam kao zapovjednik voda odavao posljednji pozdrav znanim i ne znanim suborcima te hrvatsku zastavu predavao ruke majki,supruga i djece sa
nadom da će ju ćuvati i njegovati poput nas.

Da, bio sam i jesam privilegiran što sam nakon akcija prikupljao mrtve i ranjene, što sam bogu hvala pun gelera i propuca ostao živ da pišem istinu za one koji danas nisu među nama i ne mogu se obraniti od objeda i napada.

Povlašten sam što sam bio nazočan kad su živote izgubili braneći sve one koji nisu bili Silvestar Filić, Adžić,Matanović, Henrik Štimac, Damir Posavec….i mnogi za kojima mi srce puca a duša jeca.

Jesam, bio sam i bit ću povlašten za razliku od svoh onih koji su mogli a nisu osjetili, doprinijeli stvaranju Domovine.

Povlašten sam što sam  gledao prodaju, pljačkanje i privatizaciju hrvatske svaki put doksmo došli na koji dan odmora,  povlašten sam što mi je Bog dao da vidim razlikujem dobro od zla, istinu od obmane.

Povlašten sam što sam omogućio nabiguzicama, poltronima, dezerterima i profiterima da preuzmu državu oderu je do kostiju i moj narod ostva gladnim i bez posla.

Povlašten sam što sam gledao izdaju generala, predaju teritorija, ustupke politike, razapinjanje nacije na križevima bankarskog sustava kojem sam ja omogućio da bude u hrvatskoj svojim ratovanjem, kriv sam.

Povlašten sam što sam gledao uhićenja svojih suboraca nakon rata od istih onih koje sam ranije opisao nevezano za njihovu političku opciju.

Povlašten sam što sam organizirao prosvjede  protiv uhićenja svojih suboraca, vojnika i generala.

Povlašten sam što sam sudjelovao u organizaciji njihova dočeka nakon još jedne pobjede Hrvatske protiv cjelog svijeta.

Povlašten sam  što sam Domoljub, što pripadam biranoj populaciji jedne časne nacije.

I naposljetku  prije samog kraja porukama  dragi profiteri, dezerteri, kvazi političari, tajkunčići, instant časnici, salonski generali, admirali, bivši i sadašnji. Dragi birokrate, ministri, predsjednici i premijeri, dragi  lijevi, desni, centraši  demokrate, komunisti i pravaši. Pokušajte biti barem 1% domoljubima i svojim ponašanjem, radom i aktivnostima postavite ovu časnu  naciju na noge, osigurajte joj egzistenciju. Ja i moji „povlašteni“ suborci dali smo  je Vama u ruke da njome upravljate. A ako niste u stanju,samo  recite kako smo je jednom obranili stavili na noge opet ćemo, samo ovaj puta bez upletanja vas vi ćete biti kažnjeni za sve zlo  što   ste učinili dok ste je povlašteno osiromašili i obezvrijedili.

I na kraju, ako će uzimanje „povlaštenih“ mirovina nama  riješiti ekonomske probleme Hrvatske i hrvatskog naroda, te će oduzimanjem  i  umanjenjem naših primanja biti nahranjena usta i omogućen dobar život žiteljima hrvatske bilježim se sa štovanjem oduzmite meni mirovinu prvome, ali mi osigurajte posao. Vaša je dužnost i zadaća, zadaća države i admisnistracije osigurati uvjete da svaki državljanin živi, radi i bude adekvatno plaćen za svoj rad. Vaša je dužnost i zadaća osigurati ma koja god vi politička  opcija  bili i vodili ovu zemlju. To vam nalaže Ustav, to vam nalaže pravda, pravica i zakoni. To vam nalažu kosti mojih prijatelja, jer zbog nas „povlaštenih“ vi ste to što jeste.

I na kraju svima na znanje i ravnanje NAPOVLAŠTENIJI SAM ŠTO SAM HRVAT, UNUK HRVATA, SIN HRVATA , ŠTO NE TRAŽIM TUĐE NEGO BRANIM SVOJE, ŠTO JE MOJOJ DUŠI HRANA VJERA, LJUBAV I DOMOVINA.

P.S .

Da vas samo podsjetim da vaši „povlaštenici“ Partizani, UDB-aši, komesari,sekretari i njihova djeca  isisavaju od hrvtaskog naroda i žive na njegovoj grbači već dobrih 70 godina, a da ništa za sadašnju državu nisu dobra napravili.

Vjerovali vi u njega ili ne, neka vas sve dragi Bog blagoslovi.

Mario Maks Slaviček/dnevno

facebook komentari

  • peppermintt

    lipo je to Nino napisao, eliti su na teret istinski stradalnici

    nego inače jedina povlaštena kasta su političari
    kakve povlaštene mirovine za takve ?

    svaki onaj za čijeg je mandata bilo i kune deficita proračuna neka lipo namiri.
    zatim ograničiti im zakonom najviše 10 godina bavljenje politikom
    nakon ili prije toga neka lipo budu i oni dio tzv. slobodnog tržišta radne snage
    neka svojim stručnim vještinama zarade sebi egzistenciju

    doista je paradoks da većina političke elite na vlasti nema niti jednog dana radnog staža bilo gdje osim u političkim strankama

  • peppermintt

    lipo je to Nino napisao, eliti su na teret istinski stradalnici

    nego inače jedina povlaštena kasta su političari
    kakve povlaštene mirovine za takve ?

    svaki onaj za čijeg je mandata bilo i kune deficita proračuna neka lipo namiri.
    zatim ograničiti im zakonom najviše 10 godina bavljenje politikom
    nakon ili prije toga neka lipo budu i oni dio tzv. slobodnog tržišta radne snage
    neka svojim stručnim vještinama zarade sebi egzistenciju

    doista je paradoks da većina političke elite na vlasti nema niti jednog dana radnog staža bilo gdje osim u političkim strankama