Pratite nas

Reagiranja

Lopta je okrugla

Objavljeno

na

Čim čujem Golužin glas, bacam se na glavu!

Floskula je sveprisutna gazdarica rukometnog žargona, napose tijekom utakmica Svjetskog rukometnog prvenstva 2015. godine u Kataru. Hrvatski rukometni reprezentativac Ivan Čupić kaže „bacamo se na glavu“. Prije njega izbornik reprezentacije Slavko Goluža izjavljuje „Ići ćemo na glavu“. To su floskule, a ne sažeci složenih tehničkih komentara. I dok one hrvatskim nogometom vladaju već četvrt stoljeća bez izgleda da budu skinute s trona, dotle hrvatskim rukometom vladaju tek u novije vrijeme. Istina, bilo ih je i prije, ali treneri poput Kljuna jasno su ih izbjegavali i pojašnjavali taktike i poteze unutar njih, a treneri poput Červara, čak su se i ironično odnosili prema njima.

Poznato je kako se samo skakači u vodu i sportski padobranci doslovno „bacaju na glavu“, a nisam vidio da se rukometaši bacaju glavom na parket. OK, veli Bajs da se i Kostelić hiče na bulju i to je fakat s obzirom na nagib nekih dijelova staze, npr. u Wengenu na Lauberhornu. Preneseno govoreći „baciti se na glavu“ značilo bi bezglavo i iracionalno srljati bez obzira na posljedice. Time se istovremeno izražava odlučnost i hrabrost, ali i potiskivanje rezonske igre koja je posebno važna u turnirskim natjecanjima, barem onima koji planiraju igrati u polufinalu, odnosno maksimalan broj utakmica. Kad tako nešto kaže športaš, to je shvatljivo, jer športaš razmišlja iz perspektive športaša, a ne trenera. No, kad tako nešto kaže trener, stručni komentator, ili športski novinar, onda je to više nego dvojbeno. Zašto?

Kaubojski cvjetići bezumlja

Prije odgovora na prethodno pitanje, pažljivo pročitajte izbor športskih floskula, ali pri tome pazite na srce i da se ne ugušite od smijeha.

Tražila se karta više. Gledatelji su u deliriju. Tribine se žute, sve je u narančastom. Napetost u zraku može se nožem rezati. Kiša pada po terenu, a Bogami, i po atletskoj stazi. Loše se piše Trinidadu, a Bogami, i Tobagu. Evo, dok je lopta u zraku da nabrojimo sastave timova. Tko prvi zabije gol, bit će u prednosti. Danas svi znaju igrati nogomet. Mi ovdje nismo došli izgubiti. Nismo u natjecateljskoj formi. Mi ne znamo igrati na bod. Morat ćemo pružiti 120%. Nemamo što izgubiti. Postavili smo se čvrsto. Bacit ćemo se na glavu. Lopta je okrugla. Širi igru, krila unutra. Zadovoljio je trenera i zato sad igra. Poslao je golmana po ćevape. Promašio je stopostotnu šansu. Vidi se da zaista ima veliku želju. To će biti pogodak, ma k…, opet stativa. Sad razmišljam o tome kako se osjeća lopta kad je udari Roberto Carlos. To mora biti prekršaj, ako nije prekršaj, onda je faul. Gospodine Pedersen zaista zaslužujete takvo prezime. Poljaci zadržavaju loptu da vrijeme sporije teče. Nije gol, ali malo je falilo. Umalo je šutirao pored vratnice. Lopta mu je prešla preko noge. Golmana je spasila vratnica. Nije dobro zahvatio loptu. Nisu se dobro razumjeli. Pali smo psihički. Utakmica traje 90 minuta. Igra se do posljednje minute. Ne želim komentirati suđenje. Ovo je bila tvrda, prava prvenstvena utakmica. Ispoštovali smo dogovor iz svlačionice. Ljut sam jer nije bilo discipline. Primili smo gol u najgorem trenutku. Ostavili smo srce na terenu. Bili su sretniji i spretniji. Dali smo sve od sebe. Izgorjeli smo u želji. Tri kornera, penal. Pobjedi se ne gleda u zube. Nogomet je igra s 22 igrača u kojoj uvijek pobjeđuje Njemačka.

I za kraj, hrvatski klasici: Plan nam je prezimiti u Europi (što se nije zbilo već desetljećima) i Hrvatska je prvak svijeta! (pri čemu najčešće ne prođe niti skupinu).

Omniprezentnost i pantokracija Zle Floskule

Floskula (lat. flosculus – cvjetić, hrv. ispraznica) u davnom govorništvu označavala je sažetu misao o čemu, kasnije formalan izraz, dok se danas rabi pogrdno, tj. za isprazan način govora kad se rabe šuplje fraze i govorničke smicalice. šupljih fraza i govorničkih smicalica. Naši privatni i javni životi, naši neformalni i stručni istupi, naše trivijalne i najiskrenije izjave obiluju ispraznicama. Ipak, neka su područja života ispunjena s toliko floskula da iste agresivno dominiraju cijelim javnim vokabularom i žargonom tih područja, kao primjerice nogometom.

One su znak limitiranog rječnika i ograničenog stručnog znanja i iskustva. Štoviše, čini se kako je sveprisutnost i dominacija floskula u obrnuto proporcionalnom odnosu sa stupnjem stručnog teorijskog i praktičnog znanja i iskustva na način da što je više floskula, to je manje znanja i obrnuto. Navedene floskule kao redovite sastavnice športskih suludih monologa, oprostive su tehnički i teorijski nepotkovanim športašima, ali nikako trenerima, tzv. stručnim komentatorima i športskim novinarima. Već je ovo sasvim dostatno kao odgovor na pitanje iz naslova. No ne budi lijen! Krenimo redom.

Športaši

Sami športaši ponekad razumiju svoj šport, ponekad ne. Ponekad to ovisi o osobnom afinitetu športaša, a ponekad o naravi športa. Neki športovi, mahom individualni, od športaša zahtijevaju ne samo praksu, nego i razumijevanje prakse, pa čak i niz tehničkih, taktičkih, strateških i teorijskih znanja. Nogomet zasigurno nije među tim športovima. Centralni bek ne treba znati gotovo ništa drugo, osim pokrivati suparničkog napadača, znati gdje mu je vratar, gdje mu je krilni bek i gdje su mu vezni igrači. Ako je u paru središnjih bekova on taj koji je viši i teži, čak niti ne prelazi centar igrališta, osim dakako tijekom prekida igre. Tako su dakle floskule oprostive samim športašima, napose nogometašima.

Treneri

Treneri su druga priča. Uzevši u obzir da se diplome neke dvojbene nogometne akademije i trenerske licence u RH dodjeljuju vjerojatno kao slučajna pratnja barem janjetini, ako ne i odojku; uzevši u obzir kako se Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu ne miješa previše u narav trenerskog posla, a i pitanje je ima li uopće snage i, na koncu, uzevši u obzir kako se svaki nadareni trener mora probiti kroz mase neznalica, sivu ekonomiju i polukriminalni milje hrvatske nogometne zbilje na koncu čega vjerojatno izgubi dobar dio volje za poštenim radom, nije teško pretpostaviti koji su središnji suuzroci rabljenja floskula od strane hrvatskih trenera i izbornika. Prije svega, to je nedostatak znanja, točnije, trenerskog znanja. Govoriti o igračkom iskustvu, karizmi, motivatorskim moćima i sl., bilo bi smiješno da nije toliko štetno.

Stručni komentatori

Stručni komentatori nerijetko su bivši nogometaši ili bivši treneri, ili pak treneri koji u trenutnoj hrvatskoj nogometnoj zabavi koja se zove „Hajd’mo svi trenirati sve klubove barem jednu polusezonu“ nemaju klub. Slijedom rečenog, od njih se mogu čuti ne samo podjednake floskule kao i od aktualnih trenera, nego i gore, a sve u nastojanju da se prikažu stručnima kako im i sama titula kaže. Vrhunac tog nastojanja i undisputed champion of the world svakako je Goran Vlaović a.k.a. Mr. Evidentno.

Športski novinari

Zucker kommt zuletzt. Način izbora mladih novinara, kao kad primjerice otac Sušec zaposli sina Sušeca, kvalifikacije za posao kao što su neznanje hrvatskog jezika, svaka izočnost govorničkog dara i vježbe, neimanje bilo kakvog športskog, niti novinarskog iskustva, neimanje ikakvog formalnog novinarskog, športskog ili drugog relevantnog obrazovanja, itd., bjelodana su mjerila za zapošljavanje mladih snaga hrvatskih športskih novinara kao budućih doajena, bardova i perjanica najizvrsnijeg oblika novinarstva, onog športskog. S vremenom te mlade snage steknu neizostavno športsko-novinarsko iskustvo primjerice pisanjem naručenih vijesti za par stotina ili koju tisuću HRK, ovisno o tome treba li igrača hvaliti ili kuditi, te radi li se o klupskom ili reprezentativnom igraču, ili ne daj Bože o bivšem, sadašnjem, ili potencijalnom izborniku. Odjednom su prekršteni u iskusnike, stare lisce i samo se čeka trenutak kad će netko za kojeg od  njih kazati kako se prometnuo u perjanicu.

Mr. Polufinale

Dominacija floskula u športskom žargonu je zlo, jer, neposredno predstavlja eklatantan slučaj prikrivanja općeg stručnog neznanja, nepostojanje želje za učenjem i stjecanjem iskustva, a posredno je još veće zlo jer, s jedne strane, podilazi niskim prohtjevima neobrazovane i neiskusne publike, prijatelja i pratitelja športa a, s druge strane, deformira mlade generacije koje misle kako je to ne samo ispravan način govora, nego i jedini. Zbog toga već godinama u hrvatskom nogometu čujem više floskula nego od Zorana Milanovića, što je ipak nekakvo postignuće, ali nikad se ne zna, jer lopta je okrugla. Nadam se kako će ovaj trend, koji se pandemijski širi s nogometa na druge športove, ipak biti zaustavljen i suzbijen i samo sam zbog toga napisao ovaj tekst.

Kao i većina pratitelja svjetskog prvenstva, pogledam barem posljednjih 15-20 minuta utakmica reprezentacije, jer takav je današnji rukomet, što znači da ako smo mi k čemu i ako je suparnik al pari, tad se sve rješava u tom razdoblju. Tako primjerice vidim kako BiH ima nekog klinca koji je bjelodano novi Balić i pitam se zašto takvog nema Hrvatska? No evo nam i prilike da napokon barem u jednom športu pobijedimo Brazil. Što se tiče hrvatske rukometne reprezentacije, jasno je kako su sposobni doći do polufinala. No tad će i trener trebati pokazati majstorstvo uigravanja, taktike i strategije. U suprotnom mu ne gine nadimak Mr. Polufinale.

Za ovu priliku, The Clash s hitom Should I Stay, or Should I Go s albuma Combat Rock iz 1982. godine.

prof. Kristijan Krkač

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivica Todorić: Aktivaciju zakona potpisao sam pod ucjenom i prijetnjama

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić oglasio se u petak objavom na svojem novom blogu koji je otvorio danas i na kojem će idućih dana objavljivati tekstove na dnevnoj bazi.

U priopćenju Todorić prijeti da će poduzeti sve pravne korake koji su mu na raspolaganju kako bi dokazao da je donošenje lex Agrokor bilo neustavno i usmjereno prema nacionalizaciji privatne imovine. Za njega je to slučaj otimanja privatnog vlasništva kakav nije zabilježen u suvremenoj Europi.

Tvrdi i da su on i Uprava Agrokora potpisali aktivaciju zakona “pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”. Navodi i da su protiv Agrokora pokrenute brojne sudske tužbe, da je prihod pao za oko 20 posto, a sinergije koje vrijede milijarde nesmiljeno se uništavaju.

Priopćenje donosimo u cijelosti.

Nakon nevjerojatnih događaja oko Agrokora po prvi put izlazim u javnost s činjenicama vezanim uz kompaniju i mene osobno. Vjerujem kako se očekuje da ću rasvijetliti sve događaje, a upravo mi je i cilj da u narednim danima i tjednima baš niti jedno pitanje ne ostane neodgovoreno. Razlog mojeg dosadašnjeg neistupanja u javnosti je želja da ne učinim nikakvu štetu Agrokoru, zaposlenicima, investitorima niti drugim dionicima dok s timom pravnih, financijskih i drugih stručnjaka ne utvrdim  činjenice oko ovog, pokazat će se, najvećeg skandala u novijoj hrvatskoj povijesti.

Na početku 2017. godine, kad smo Agrokor vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika Agrokora i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja.

Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad Agrokorom kroz, očito, unaprijed pripreman plan. Ciljano širenje dezinformacija i negativnih glasina kroz izjave najviših dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti tijekom prvih mjeseci 2017. godine destabiliziralo je Agrokor. Lažima i manipulacijama Vlada u zabludu dovodi i cjelokupnu javnost.  Služeći se konstrukcijama, te potpuno neprimjerenim medijskim djelovanjem, stvoren je okvir za pridobivanje političkih saveznika. Umjesto činjenica i istine Agrokor su htjeli prikazati kao slučaj Parmalat sugerirajući otuđenje ogromnih suma novaca, no danas, sedam mjeseci kasnije, slučaja Parmalat nema.

Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona  Lex Agrokor i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi. Ja i Uprava Agrokora potpisali smo aktivaciju zakona, a sada posebno naglašavam, pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem.

Gdje su drugi rušili, mi smo gradili mostove – ulagali smo MILIJARDE – kako u Hrvatsku, tako i u susjedne zemlje, opremali ljude najmodernijim znanjima i tehnologijama. Gdje su političari svojim nedjelovanjem i neznanjem raseljavali stanovnike, mi smo stvarali pretpostavke za ostanak i prosperitet uspješnih i zadovoljnih ljudi, svojih na svome.

U našem ambicioznom razvoju, uvijek smo se, kao i brojne druge tvrtke, osobito u tranzicijskim zemljama, susretali s izazovima. Međutim, uvijek smo ih i uspješno rješavali. Početkom 2017. g niti jedan izvanredni događaj nije bio prisutan u poslovanju Agrokora. Dapače,  stajali smo bolje nego ranije i imali velike perspektive.

Naši su rezultati mjerljivi, a mjerljivi su i rezultati izvanredne uprave koja danas upravlja otetom kompanijom.

Pod izvanrednom upravom značajan dio Agrokorove imovine je blokiran i izgubljena je kontrola nad dijelom operacija u susjednim zemljama. Protiv Agrokora su pokrenute brojne sudske tužbe koje prijete ukupnoj stabilnosti i održivosti kompanije. Prihod je pao za otprilike 20% , a sinergije, u koje su uložene, a i koje vrijede milijarde, se nesmiljeno uništavaju. Izvanredna uprava dobavljače tretira nejednako. Agrokor je opterećen nepotrebnim i nelegalnim kreditom, koji su za sebe dizajnirali strvinarski fondovi, a založena je i sva ključna strateška imovina, i to trustu Madison Pacific ltd sa sjedištem u Hong Kongu.

Ako se ovakvo stanje nastavi svi će vjerovnici, osim Ramljakovih povlaštenih fondova, njemu bliskih dobavljača, partnera, savjetnika i suradnika izgubiti ogromne vrijednosti. To je prava istina. Sve ostalo su laži i obmane izvanredne uprave i njezinih političkih sponzora, što će budućnost i činjenice vrlo brzo pokazati.

U trenutku kada je Agrokor napadnut najprljavijom političkom i medijskom kampanjom u povijesti naše zemlje, Vlada Republike Hrvatske nije, kao što to čine vlade svih svjetskih država, od SAD-a do Njemačke, nije podržala svoje ključne industrije i najvećeg poduzetnika. Dapače, Vlada je bila ključni sudionik te kampanje i provoditelj protuustavne i nezakonite nacionalizacije, koja će, uvjeravam vas (pokazat će vrijeme), po posljedicama za hrvatsko gospodarstvo i industriju biti ravna veleizdaji.

Danas se kula od karata, koju su lažima izgradili Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi partneri i pomagači, ruši.

Ostaju još bilance Agrokora i njegovih društava u kojima izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom konstrukcijama i pritiscima omogućuje ljudima iz fonda Knigthead da direktno upravljaju i manipuliraju bilancama. To čine kako bi stvorili pretpostavke za stjecanje  stotina milijuna eura nepripadajuće financijske koristi.  Agrokorove milijarde doista su izgubljene. No ne mojom, niti krivnjom  mojih suradnika, nego vladinim aktivnostima uoči i nakon donošenja  Lex Agrokora. O tome  ću uskoro javno govoriti.

Građani Hrvatske i regije uvjerit će se da je nacionalizacija Agrokora koju je dizajnirala Vlada politički projekt koji je u potpunoj suprotnosti s interesima Republike Hrvatske.

Vladinom odlukom o nacionalizaciji Agrokora prouzročene su dalekosežne gospodarske i financijske štete koje se već mjere u mlijardama kuna. Uništava se industrija i njezina tržišna pozicija u Europskoj uniji. Hrvatska i regija pritom gube sinergijske učinke u EU. Takve odluke Vlade Republike Hrvatske zemlju  su uvukle u poziciju visokog društvenog i političkog rizika za što neće moći izbjeći odgovornost jer iza svakog protupravnog otimanja, iza svakog kriminala, uvijek stoje pojedinci s konkretnim imenima i prezimenima.

Stoga ću u narednom vremenu, a u cilju zaštite vrijednosti ulaganja u Agrokor, radnih mjesta i gospodarstava država u kojima poslujemo te svih naših dionika, pokrenuti sve pravne radnje koje su mi a raspolaganju, kako u Hrvatskoj, tako i pred međunarodnim tijelima. Pritom ću javnim istupima i objavom relevantnih dokumenata u potpunosti razotkriti spregu politike, privatnih interesa čelnika fondova i važnih ljudi iz samog Agrokora, a koja je stvarni razlog donošenja neustavnog Lex Agrokora.

Ivica Todorić na svojoj je službenoj stranici kasno popodne objavio i kako podržava osnivanje saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor. Zasad je uz tu objavu navedeno samo kako će uskoro o tome pisati opširnije

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Tuđman o prisluškivanju iz BiH: “Oni naprosto ne žele uspostaviti prijateljske odnose s Hrvatskom”

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatske Ranko Ostojić u četvrtak je izvijestio javnost kako je to tijelo zatražilo očitovanje sigurnosno-obavještajnih-agencija vezano uz navodno prisluškivanje hrvatskih dužnosnika od strane BiH.

“Odbor je zatražio očitovanje Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i očitovanje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih agencija vezano za izjave ministra sigurnosti BiH o tome da se prisluškuju dužnosnici Republike Hrvatske.

To je bio i povod za traženje dodatnog izvješća ima li takvih slučajeva i s drugim zemljama i imat ćemo zatvorenu sjednicu odmah po primitku očitovanja naših sigurnosnih službi”, rekao je Ostojić, javlja Dnevnik.hr.

“Nedopustivo je da se dogodi, a pogotovo da netko tako javno navodi, da se prisluškuju dužnosnici. Bez obzira na opravdanje i kasnije demantije tražimo da naše sigurnosne službe izvijeste ovaj Odbor o tome što se konkretno događa i koje su mjere poduzete s naše strane. Mislim da na to treba imati adekvatan odgovor i izvršna vlast”, kazao je Ostojić.

Agrokor i širenje HEP-a, ali i odnosi hrvatske vlade i mađarskog mol-a, teme su koje, piše tjednik, zanimaju tajnu službu susjedne države. Miroslava Tuđmana, brinu izjave koje stižu iz BiH.

“Prvi zaključak koji se može izvući jest da se tamo radi po interesima pojedinih grupacija ili političkih opcija”, smatra Miroslav Tuđman iz HDZ-a.

Hrvati u BiH, jedno su od ključnih vanjskopolitičkih ciljeva vlade Andreja Plenkovića. U toj je zemlji bio već nekoliko puta pa ovakvi postupci tajne službe BiH, za Tuđmana, su jasna poruka.

Podsjetimo, mediji u BiH su prenijeli u srijedu riječi ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića koji je potvrdio da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH, u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, prisluškivala određene hrvatske dužnosnike s ciljem zaštite ekonomskih interesa BIH i njenih građana.

facebook komentari

Nastavi čitati