Pratite nas

Lovrić Merzel je kupila čak i srednjoškolsku diplomu, a prvo je otpustila doktora koji ju je othranio i sredio joj papire!

Objavljeno

na

“Mi nismo isti, mi ne prepisujemo diplomske”, govorio je Milanović. Marina Lovrić Merzel nije kupila samo fakultetsku nego i srednješkolsku diplomu, a prvo je, kad je postala županica, otpustila doktora koji ju je othranio, našao joj posao i sredio joj diplomu srednje medicinske škole!

Marina Lovrić Merzel je najviše rangirani državni dužnosnik u Hrvatskoj ikad optužen za korupciju. Ako su vam na pamet pali Polančec i Sanader, griješite: u trenutku dizanja optužnice oni nisu više bili ni na kakvim funkcijama, ostavke su dali mnogo prije. Za javnu dužnosnicu tog kalibra njena biografija je neobično štura sve do trenutka kad je postala županica. Zna se da je rođena kao Sekulić, 2. rujna 1963. i da se majka zove Marija, dok se ime oca nigdje u biografiji ne spominje, a prema navodima Siščana radi se o Jovanu Sekuliću, po kom je dobila i krsno ime. Ne spominju se ni škole koje je završila, osim diplome Prometnog iz 2003. A kad netko ima toliko rupa u biografiji kao ona, vjerojatno nešto skriva.

No, ono što je sigurno i što se zna, je da je njena majka bila vrlo siromašna žena, a spas je došao od strane dr. Vladimira Blagajića, sisačkog ginekologa, koji je njenu majku zaposlio kod sebe kao kućnu pomoćnicu. Kažu da je volio malu Marinu, i da nikad nije propustio siromašnom djetetu svoje služavke donijeti čokoladu. Kad je mala Marina malo porasla, pomogao je i njoj, sredivši joj posao servirke u bolnici u kojoj je radio. Kasnije je, u krugu liječnika, govorio kako joj je sredio da preko veze, preko njegovih prijatelja, “završi” srednju medicinsku, navodno u Bosni, kako bi mogla napredovati u službi i postati – medicinska sestra. I tako je Marina, uz pomoć dobrohotnog doktora koji se smilovao sirotinji, ostvarila prvi proboj u svojoj karijeri. Skromne prihode popunjavala je, kako je poznato, švercom bofl-robe iz Turske.

Na mjestu medicinske sestre nije se predugo zadržala, navodno zbog toga što je prave medicinske sestre nisu prihvatile. Novo utočište je našla u okrilju Đure Brodarca, tadašnjeg sisačkog moćnika, koji ju je zaposlio u “Čazmatransu”, gdje je nekim čudom postala direktorica unatoč tome što nikakve diplome nije imala, doduše rukovodila je sa samo dvoje ljudi. Bio je to očiti ustupak. Marina je uvijek, poput Blanche iz drame Tenessee Williamsa, ovisila o milosti stranaca. Đuru je kasnije s lakoćom pobijedila na izborima, a njeni sponzori iz tog vremena koji su je doveli na vlast nisu posve jasni, no spominje se Stjepan Mesić.

Kad i kako je točno postala “direktorica” sa srednjom školom ne zna se. Sve do trenutka kad ulazi u politiku, sada već pod prezimenom supruga Lovrić, njena biografija je zapravo posve prazna. No ono što se zna da je, kao prvu stvar nakon pobjede na izborima, 2005. godine, otpustila s mjesta direktora bolnice – doktora Blagajića, koji ju je othranio i izvukao nju i majku iz bijede! Čak ga, kažu nam liječnici iz tamošnje bolnice, nije pozvala niti na razgovor. Direktiva partije je bila: smijeniti sve HDZ-ovce. I Marina je naredbu, kao poslušan vojnik partije, poslušala. Dr, Blagajić je degradiran i nešto kasnije i umirovljen.  Po oprobanoj makijavelističkoj doktrini, prvo je stradao onaj tko ju je izvadio iz blata: tako je najsigurnije. Doktor Blagajić je, uostalom, često u krugu svojih kolega govorio o tome kako joj je sredio srednješkolsku diplomu, i nije zgodno imati u bolnici nekog tko zna o vašoj prošlosti, ako je mutna.

2003., prije tih zbivanja, Lovrić Merzel je, kako znamo, stekla i fakultetsku diplomu, koja joj je trebala za karijeru u politici. Onu čuvenog Prometnog fakulteta: kako sam i sam tada radio u neposrednoj blizini, osobno mi je poznato, iz prve ruke, da se kod konobara obližnjih kafića, “Kod Mirka”, “Aquille” i “Indexa”, moglo, za odgovarajuću naknadu, dogovoriti svaki ispit na tom fakultetu, a po potrebi i cijela diploma u paketu, bez da uopće vidite fakultet. Bila je to javna tajna, nešto što su znali svi osim policije i tužiteljstva. Kako znamo, ona se svog diplomskog ne sjeća, a fakultet “nema zakonsku obavezu čuvati radove” prije 2008.

Doktora Blagajića nismo mogli kontaktirati da bi nam potvrdio te navode, jer je početkom ove godine – umro. No navedeno su nam ispričali njegove kolege iz bolnice, koji pamte ambicioznu županicu bez čije se dozvole posljednjih godina u sisačko – moslavačkoj Županiji nije događalo ama baš ništa. Ona je sve čvrsto držala u svojim rukama, uz uski krug pouzdanih suradnika, ne dozvoljavajući da se išta provuče mimo nje.

Autor: Marcel Holjevac/Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Barbara Jonjić: U mojoj Državi ništa sigur’o nije – Negiraju dan, noć

Objavljeno

na

Objavio

U mojoj Državi ništa sigur’o nije
Baš ništa
Rećemo
Imaš dite poginulog branitelja koje je protiv branitelja
Imaš cilu kliku koja negira kako je začeće početak čovikova života
Negiraju dan, noć

Začetak, biće po njima znači sridinu
U srid sridice
Ili rećemo kraj
Ae
Sama rič ti kaže kako
Začeće
Začetak
Nije početak

Trkeljaju o nekin zakonskin nediljama
Kad jesi
A kad nisi dite
Kad te se more ubit
A kad više ne more
Po zakonu
Ubit

To je rađa
Sve lipo po načelu prava na izbor
Majke hrabrosti
I ćaće lole
Koji su sebi isprid diteta
I koji se Boga ne boju

Dite nisi rećemo su devet nedilja
Tako zakon kaže
Ništa si
Nu
Ne smi’ tuten spora bit’
Znade se kako su pravo i pravda sinonimi
Oduvik

Začin unda plače žena koja na pregled dođe pa joj kažu kako više nema otkucaja srca
Za čin ona plače trudna devet nedilja na putu za Split dok se vozi na kiretažu?
Čemu se to ona veselila?
Nadala?
Manita.. je li?
Eto, krivo mislila
Kako je u njoj bilo dite začeto
Čovik malešni

Digneš glas kako si za pravo na život
A cila klika se digne na tebe
Pa te vriđaju
Cilu olimpijadu vriđanja otvore
Ti progresivni, demokrati

Tvita Jaca i ona Mostovka su dva prezimena
Zagrlile se prid svima pa tvitaju
Rugaju se uskupa pravu na život
Njima su dičinja kolica
Morbidna

Tvita Mostovka a ni naš jezik ne govori
Kako toka
U petn’est
Srpski riči
Trevi jon se i jedna
Hrvacka

Dignen se u zoru šesn’estog listopada
A Država mi se, vidin od zore, na noge digla poradi Todorića
Nije se digla poradi
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Onako kako bi tokalo barenko
Na njijov dan
Kradu in i ono zeru što in je ostalo

A ‘ko jin krade?

Kažu naši mediji kako babe po Zmijavcima falu Todorića
Ne daju na njega
Ae
Vrlo je on zadužijo nas
Imocke ljude

Kao prvo
To naši mediji nisu
A kao drugo
Naše babe manite nisu
Niti su ikad bile

Na toga čovika ja k’o Imoćanka neman riči
Neman
Pisat’ o njemu ne mislin
Jerbo
Riči neman
Ni za njega
Ni za sve one koji su stekli
Sluškinje i dvore
Još za Juge
Ili u vrime dok je moja mater mome ćaći
Godinama prala odoru HV-a i po tri puta po potribi
Da mu spere oni
Smrad terena s nje

Mene taj čovik ne zanima
Sudac a ni Bog nisan
I nisan talog da bi plesala po čoviku na tleu

Ne dan takima da mi kradu dan mojin dikama
Meni je šesnesti listopada dan
Blage Zadre
I Ante Bruna Bušića
Pa taman privelo u zoru pola Države

Meni je to dan domoljuba
Koji su imali
Srca
Hrvacka
Velika k’o najveći dvori

Takima bi ja
Rada i sluškinja bila

Ne dan nikome listopad nego
Njima
I momu svetomu Luki

Luki
Evanđelistu
Zaštitniku župe moje
Onomu koji piše ukraj oltara na mome Mostu
Unde
Di mi spava moja prošlost

Piše o ditinjstvu
Našega Kralja
Uširoko

Uvisinu
Poviše oni čempresa
Ukraj naši greba

Letu mu riči

Gorikar
Di su svi naši

I oni su šarevitin
I oni su bilin cvićon

A ja zgrabin moga starijega sina za ruku
Vodin ga kroza mrak
Iza svete mise na trodnevnicu
Vodin ga
Priko greba do auta
Držin ga utvrdo da mi ne padne
Pa mu kazivan
Otklen je sve dolazijo narod
Našemu zaštitniku

Kazivan mu o babama iz Bosne
I blagoslovu iza svete mise

A on se smije
Svitlo crljene sviće s greba
Šara mu lipi obraz i čelo
Na putu do auta

Straja on nema
Smije se
Pa me zazove

– Majko!

Stanen

A on će cili sritan

– Naučijo san! Jesan! Slušaj! Sveti Luka, met’ u nidra ruka. Ne vadi ji vanka do svetoga Marka!

Naučijo moj mali čovik
Naučijo
Kako zaladi za svetoga
Luke
A zagrije o svetomu Marku krajen travnja
Naučijo je

Jerbo ja nisan koristila zakonsko pravo na izbor
Dala san mu vrime
Za učit
Vrime njemu od Boga određeno

I su devet nedilja
Unda kad ništa nije zna’
On je i u taj vakat meni bijo
moj malešni čovik
Su pravon na život

Ništa manje čovik
Nego što je sadan
Doklen me za ruku drži

Jednako k’o što će bit’ čovik
I kad jednon odreste
K’o čempres svetoga Luke
I kad mi ruku u ‘odu
Jednon
Ispusti

Barbara Jonjić/Narod.hr

facebook komentari

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Rimac Automobili među 10 najbrže rastućih u srednjoj Europi

Objavljeno

na

Objavio

Tvrtka Mate Rimca ove je godine imala rasto od 1059 posto

U kategoriji 50 najbrže rastućih, najbolje rangirana hrvatska tvrtka ove godine je Rimac Automobili iz sektora čistih tehnologija i energetike, koja je deseta na ljestvici sa rastom od 1.059 posto.

Osim što je najbolje plasirana hrvatska tvrtka na listi 50 najbrže rastućih, Rimac Automobili su i jedina tvrtka iz sektora čiste tehnologije i energetike koja je ostvarila plasman u cjelokupnom natječaju na nivou Srednje Europe.

Na ovogodišnjoj ljestvici pedeset najbrže rastućih tvrtki nalaze se poduzetnici iz jedanaest zemalja, i to sljedećim redoslijedom od najveće prema najmanjoj brojčanoj zastupljenosti:

19 iz Poljske, 8 iz Hrvatske, 6 iz Litve, 5 iz Češke, 3 iz Rumunjske, po dvije iz Bugarske, Mađarske i Slovačke te po jedna iz Bosne i Hercegovine, Estonije i Latvije, piše Poslovni Dnevnik

Rimac radi na novoj jurilici i gradi tvornicu automobila

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati