Pratite nas

Istaknuto

LUSTRACIJA — JEDINI MOST

Objavljeno

na

Lustacija je jedini mogući uredan način riješiti hrvatski problem mirno, razumno i bez nasilja, jer mi nikada nismo i nećemo odustati od hrvatskog državnog prava. Dvije Jugoslavije su bile rezultat dva rata a tako su i dvije hrvatske države. Zar stvarno nismo ništa naučili iz vlastite povijesti?

[ad id=”68099″]

Lustracija u Hrvatskoj mora biti provedena u širokom smislu konačnog obračuna s antihrvatskom, jugoslavenskom prošlošću, sa svjetonazorom koji se transplantirao u Hrvatsku a ne samo eliminacijom nekih ljudi koji su bili djelatni u gušenju ideje hrvatske samostalnosti.
Više od svih država istočnog bloka koje su provele lustraciju, Hrvatskoj je lustacija bila i ostaje potrebnija nego svima drugima. Dok poljska, češka ili mađarska samostalnost nikad nije bila dovedena u pitanje a njihova lustracija je predstavljala obračun s nasilnom ideologijom, Hrvatska je stvorena iz rata, iz obračuna s Hrvatima kao narodom i s Hrvatskom u smislu prostora koji pripada Hrvatima.
Jedno je služiti ciljevima jedne ideologije i nametati ju svom narodu a drugo je služiti tuđinskim interesima čiji je konačni cilj bio i ostao eliminirati Hrvate kao zaseban narod na zasebnom teritoriju, gdje je jugoslavenstvo služilo samo kao trojanski konj za ostvarenje velike Srbije.

Državnim osamostaljenjem, kompletna hrvatska sekcija jugoslavenskog državnog aparata, sastavljena od članova jugoslavenske komunističke partije i organa državne vlasti, transplantirana je na vlast u Hrvatsku i kao što se trebalo očekivati a nije, nastavila funkcionirati kao da nije došlo do temeljitih promjena. Ideja hrvatske samostalnosti i ideja jugoslavenstva diametralno su suprotstavljene i jedna predstavlja negaciju druge.

Da bi se ostvario kontinuitet vlasti pokušalo se stvoriti simbiozu, spoj elementa koje se ne može miješati, kao što će lijevanjem vode na vatru ili voda ugasiti vatru ili vatra ispariti vodu. Tko se borio za Jugoslaviju, borio se protiv hrvatske samostalnosti i obratno. Jedno i drugo ne mogu opstojati na jednom te istom prostoru. Takav apsurd je unešen u Hrvatsku i potrajao do današnjih dana, rezultirajući katastrofalnim političkim, gospodarskim i moralnim posljedicama i dok god se ne ukloni, Hrvatska ne može napredovati i ne samo to, nego mora propadati, jer živi kao svoja vlastita suprotnost. Ako je Domovinski rat bio nacionalna revolucija, onda je ovo što se događa od rata pa do danas, kontrarevolucija.
Rezultat te situacije su događaji i odluke koje unose konflikt u ljudski kapacitet racionalnog rasmišljanja.

Samo za primjer: Hrvatske vlasti su najvećim dijelom dva prošla desetljaća proganjale, hapsile, zatvarale i izručivale hrvatske branitelje i stvoritelje ove države a štitile i nagrađivale ljude koji su u cilju očuvanja Jugoslavije i gušenja svake ideje hrvatske samostalnosti, proganjali, premlaćivali, zatvarali i ubijali Hrvate.

Ne može opstati država koja se zove Hrvatska a ponaša se kao Jugoslavija. Ne može u Hrvatskoj Ranko Ostojić biti ministar unutrašnjih poslova jer će poslati policiju da premlati branitelje koji su ju stvorili.

Ne može Hrvatsku voditi čovjek kojemu je Tito idol, jer Tito i titoizam prestavljaju ideju rušenja hrvatske države.

Ne može opstati država u koju se hrvatski heroj Miro Barešić vraća u rat za samostalnost a hrvatske vlasti ga likvidiraju jer je ubio jugoslavenskog zločinca Rolovića.

Kakva je budućnost države u koju se žrtva udbinog terora Nikola Štedul, specifično Josipa Perkovića i Vinka Sindičića, vraća u Hrvatsku da pomogne njeno oslobođenje a u Hrvatskoj ga dočeka isti taj Perković kao njegov pretpostavljeni dok Vinko Sindičić uživa privilegije kao plaću za svoje zločine protiv hrvatskog naroda.

Ta je situacija trebala biti ukinuta lustacijom odmah poslije rata, koja nikad nije provedena i slična situacija vlada i danas.

U takvu Hrvatsku se vratio hrvatski borac Zvonko Bušić i ubio se od tuge i razočaranja.

U Hrvatskoj može živjeti hrvatska desnica i hrvatska ljevica (naglašavam HRVATSKA) kao što živi u svakoj drugoj demokratskoj državi ali ne može živjeti hrvatstvo i jugoslavenstvo, jer Hrvati i jugoslaveni nisu ideološki protivnici, nego nacionalni i državni neprijatelji jedni drugima i jedni moraju uništiti druge da bi preživjeli.

Lustracija je jedini mogući oblik mirnodobskog razriješenja ove situacije. Bez nje Hrvatska nema budućnosti, bez obzira tko bio na vlasti. Dok god ne bude provedena, Hrvatska će se gušiti u vlastitim suprotnostima, u nemiru i neredu, gdje nitko i ništa ne može napredovati, gdje nitko neće investirati, gdje nitko ne može planirati budućnost, gdje samo kriminalci mogu prosperirati, gdje se ni izbori ne mogu uredno provesti jer se ne radi o ideološkim protivnicima nego o neprijateljima koji svoju opoziciju krste fašistima ili alternativno komunistima.

Lustacija je jedini mogući uredan način riješiti hrvatski problem mirno uredno i bez nasilja, jer mi nikada nismo i nećemo odustati od hrvatskog državnog prava. Dvije Jugoslavije su bile rezultat dva rata a tako su i dvije hrvatske države. Zar stvarno nismo ništa naučili iz vlastite povijesti.

Da je lustracija provedena ranije, Hrvatska bi danas imala hrvatsku stranku na vlasti, koja to god bila, bez potreba na usaglašavanje onih koji se ne mogu usaglasiti i još 4 godine propasti i političkog nereda. Ako ne bude provedena, idući izbori će imati još gori rezultat.

Lustracija je jedini most koji Hrvatsku može preko opasne rijeke prebaciti na obalu sreće, zadovoljstva i napretka, i nema drugih mostova.

Dinko Dedić/Kamenjar.com

facebook komentari

Događaji

Ukrcajte se na ‘Vlak slobode’: ‘Sjećamo se dana kada je 100.000 ljudi na Rivi pokazalo što je hrvatsko jedinstvo’

Objavljeno

na

Objavio

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom

“Vlak slobode” Split-Knin-Split, u spomen na istoimeni vlak koji je vozio na današnji dan 1995. od Zagreba do Splita i kojim je označen završetak oslobodilačke vojno-redarstvene operacije “Oluje,” krenuo je u subotu sa splitskog Željezničkog kolodvora, organiziran na poticaj splitskog gradonačelnika Andre Krstulovića Opare.

Njime se želi očuvati memorija na događaj prije 22 godine kada je “Vlakom slobode” iz Zagreba u Split doputovao tadašnji hrvatski državni vrh na čelu s predsjednikom Republike Hrvatske dr. Franjom Tuđmanom. Tada se na splitskoj Rivi okupilo više od 100 tisuća građana, podsjetio je gradonačelnik Krstulović Opara.

“Mi u Splitu smo jako ponosni na taj događaj i tadašnji doček ‘Vlaka slobode’ kojim je označeno hrvatsko nacionalno jedinstvo i kraj ‘Oluje’. U povijesti Splita i Republike Hrvatske ostat će sjećanje na tadašnji upit predsjednika Tuđmana okupljenima na splitskoj  Rivi – ‘što im još može obećati’, a oni su svi jednoglasno glasno odgovorili ‘Vukovar’, ‘Vukovar’ ” , naglasio je u izjavi novinarima splitski gradonačelnik.

Direktor HŽ Putnički prrijevoz Željko Ukić, koji se pridružio današnjem “Vlaku slobode” Split-Knin-Split, izjavio je kako su Hrvatske željeznice podržale prijedlog grada Splita za obilježavanje spomena na “Vlak slobode” koji je prije 22 godine  putem od Zagreba do Splita povezao do data razdijeljenu Hrvatsku zbog velikosrpske oružane agresije.

“‘Vlak slobode’ prije 22 godine važan je i za Hrvatske željeznice jer je njime povezan Zagreb i Split,” rekao je Ukić.

U današnjem “Vlaku slobode” su brojni uzvanici među kojima i župan splitsko-dalmatinski Blaženko Boban. Na putovanju do Knina ovaj vlak staje na mjesnim gradskim i općinskim željezničkim postajama gdje u njega ulaze gradonačelnici i načelnici mjesta.

facebook komentari

Nastavi čitati

Istaknuto

25. kolovoza 1991. – početak bitke za Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Današnji dan 25.08.1991. smatra se početkom bitke za Vukovar. Borbe u gradu i oko grada, sa poginulim i ranjenim, vodile su se od svibnja 1991., ali tog dana grad je napadnut iz svih smjerova svim raspoloživim naoružanjem “JNA”, uključujući avione.

Naime tog dana “Jugoslavenska narodna armija” koja je sve vrijeme uoči napada glumila suzdržanost i neutralnost kao ” tampon zona sukobljenih strana” otvoreno se svrstala na stranu agresora u trenucima kad je bilo vidljivo da regularne hrvatske policijske snage polako preuzimaju nadmoć na terenu nad srpskim teroristima i paravojnim formacijama.

Vidjevši da bi se ratna sreća mogla okrenuti na hrvatsku stranu, “JNA” je sve svoje potencijale, naoružanje i kompletnu ratnu mašineriju stavila na raspolaganje paravojnim srpskim snagama i pridružila se u sveopćem napadu na Vukovar.

To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara od strane “Jugoslavenske narodne armije”, uz pomoć srpskih paravojnih snaga od kolovoza do studenog 1991. godine tijekom Domovinskog rata.

Bitka je završena porazom Zbora narodne garde i jedinica MUP-a, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva.

Grad je naposljetku potpuno uništen i okupiran 18. studenoga 1991.

Prema specijaliziranom elektroničkom portalu o Domovinskom ratu “Domovinski rat On Line”, ukupan broj stradalih boraca na hrvatskoj strani, gardista i policajaca, procjenjuje se na oko 2.500.
Oko 7.000 osoba, civila i vojnika, završilo je nakon pada grada u logorima u Srbiji. Poginulo je oko 1.000 civila, od čega 86 djece, od kojih je najmlađe imalo 6 mjeseci (Ivan Kljajić), koji je poginuo od krhotina srpske granate dok ga je otac Pavle Kljajić držao u rukama (ranjen u tom napadu, i on je uskoro umro).
Ranjeno je 2.500 osoba od čega su 570 ostali trajni invalidi. Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 858 djece.
Još uvijek se traži gotovo 500 nestalih Vukovaraca.

Prema istom specijaliziranom elektroničkom portalu ukupan broj stradalih vojnika “JNA” i četničkih snaga na širem području Vukovara procjenjuje se do 8.000 poginulih, do 15.000 ranjenih te između 400-600 uništenih tenkova, oklopnih i transportnih vozila (JNA priznaje 110) , te oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera (“JNA” priznaje dva).

Za mnoge ratne zločine: ubojstva civila, mučenja i ubijanja, progone, etničko čišćenje, potpuno uništenje grada (tzv. famozno „prekomjerno granatiranje“), rušenje bolnice, kulturocid, logore u Srbiji i drugo još nitko nije odgovarao.

facebook komentari

Nastavi čitati