Pratite nas

Priče

Majke protiv majki!

Objavljeno

na

DONOSIMO vam vrlo iskren i zanimljiv tekst jedne mame blogerice i probleme s kojima se susrela u svojoj okolini i tamo gdje bi svaka majka trebala pronaći najviše razumijevanja – upravo u drugim majkama!
Tekst prenosimo u cijelosti:

Ne znam jeste li primijetili, ali svijet je pun ljudi bez duha. Sigurno znate nekoga, makar u široj okolini, tko nema interesa, talenata, općenito ničega što bi tu osobu činilo zanimljivom. Možda i ne znate jer su takve osobe predosadne da bi čovjek s njima provodio vrijeme. Pritom je ta pojava, čini mi se, raširenija među ženama, što je vjerojatno vezano za činjenicu da se vrijednost žene i dalje mjeri izgledom, a ne karakterom. Muškarci uvijek mogu postati makar navijači, u nedostatku IQ-a za nešto smisleno. Ali što bi jedna žena bez duha mogla učiniti da si nađe svrhu i da ikoga zanima što ona ima za reći? Znate što? Roditi dijete. Time i najdosadnija osoba koju poznajete dođe u centar pažnje cijele okoline i njene priče o kakanju i podrigivanju prate se poput najnapetijeg trilera.

Napravile su tako neke žene pravu misiju od toga. One su sad, znate, Majke. Nisu obične majke kao mi, ne, ne. One su nešto više. Potpuno i isključivo posvećene svom djetetu za koje je samo najbolje dovoljno dobro. Njihova djeca ni za živu glavu neće u klokanice – samo je marama dovoljno prirodna. Kašice će raditi isključivo kod kuće i to od sastojaka koji se zovu amaranth i quinoa. Njihova djeca neće ni prismrditi bočicama sve i da umiru od bolova dok doje. Njihovi životi sad napokon imaju smisla jer satima mogu istraživati koje su najnovije i najalternativnije metode za odgoj djece i o tome propovijedati svima koje žele slušati. A samo najbolje među Majkama kvalificirat će se da uđu među Rode.

Da biste shvatili kakva je to udruga najbolje je da odete na njihov forum. Ne bi taj forum bio loš kad bi Rode htjele majkama pružiti pomoć i dati im informacije koje možda ne mogu drugdje naći, što i je deklarativni smisao udruge. Ne, ono što Rode zaista žele je pomoći majkama da postanu Majke. Kao svaka druga sekta, samo žele regrutirati nove članove. Ovu sam ružnu činjenicu otkrila kad sam naivno otišla na njihov forum u potrazi za receptima za dohranu djeteta.

Naime, od svega za što se sekta rodi zalaže, nekako su najzagriženije oko dojenja. Već i vrapci na grani znaju da je dojenje najbolje za dijete i svaka normalna mama koja je u mogućnosti svoje dijete doji. Tako sam i ja. Ali kad sam počela dohranjivati dijete, htjela sam vidjeti mogu li mu napraviti neku kašicu na adaptiranom mlijeku. Otišla ja tako na topic Razgovori o prehrani adaptiranim mlijekom, misleć’ da ću tamo naići na bezbroj preporuka majki kao što je slučaj sa svakom drugom temom, bila ona i najbanalnija. A kad tamo – šok. Jedan jedini post (od uredništva portala) koji kaže, suma summarum, da je pružanje ili traženje savjeta ili informacija o prehrani djeteta adaptiranim mlijekom zabranjeno. Zabranjeno!!!

Daju one neka licemjerna objašnjenja zašto je tome tako, opravdavaju se kako „ni na koji način ne osuđuju niti žele osuđivati roditelje zbog njihove odluke ili stjecaja okolnosti koji su doveli do toga da njihovo dijete nije dojeno“ te da „majke koje ne doje svoju djecu nisu zbog toga loše majke, kao što nisu ni sve majke koje doje svoju djecu dobre majke“. Pazite tu odvratnu hrpu sranja neuspješno umotanu u političku korektnost: ne osuđuju korištenje adaptiranog mlijeka, ali zabranjuju razgovor o istom. Pa koliko nas glupima smatrate? I vidiš vraga, za pitanja prehrane adaptiranim mlijekom Roda upućuje čitateljice na svog liječnika jer osoblje foruma „nije educirano za to, već samo za dojenje“. Jest, kako ne, baš su educirane o dojenju, sve sama liječnica do liječnice. Osim toga, ako je jedini problem što niste educirane o prehrani adaptiranim mlijekom, a želite biti referentno mjesto za majke male djece – educirajte se. I žene koje hrane djecu na bočicu su ljudi i treba im pomoć. Većina njih je dovoljno nesretna što ne doji da bi im se to na ovaj način nabijalo na nos. Ali koga briga za majke koje ne doje, one ionako nikada neće postati Majke pa nećemo trošiti vrijeme na njih. Možda se Rode ne kuže u adaptirano mlijeko, ali u marketing se vidim razumiju – ne troše vrijeme na one koji nisu ciljna skupina.

Majke s velikim M su apsolutni autoritet po svakom pitanju vezano za djecu. Kakva Svjetska zdravstvena organizacija, kakvi pedijatri – Majke znaju bolje. I zahvaljujući  internetu na kojem svaka budala (pa tako i ja) bilo kakvu ideju može prikazati kao apsolutnu istinu, sad su u mogućnosti promovirati što krive, što štetne ideje širom virtualne zajednice. Cijepljenje djece? To je za štrebere, Majke znaju bolje. Od strinine tetke susjede nećakov mali iz Amerike je obolio od autizma i to je sigurno zbog cjepiva. Nema veze što nam se zbog odbijanja cijepljenja počinju vraćati neke opasne bolesti koje smo već praktički iskorijenili i što je neki dan jedna beba umrla zbog komplikacija od ospica. Valjda Majke znaju. Dohrana sa 6 mjeseci? To su glupe dogme, kakav pad željeza ako se dohrana ne uvede na vrijeme, naše Majke će isključivo dojiti… Ne znam, valjda do fakulteta.

Poseban su mi misterij bespelenaši. Za neupućene, to su roditelji koji ni malim bebama ne stavljaju pelene. Da, dobro ste pročitali. Kao da s malim djetetom ionako nema posla preko glave, još si treba dodatno zakomplicirati život time da ti beba ne nosi pelene. Pa onda „osluškuješ“ kad tvoje šestomjesečno ima potrebu piškiti. Dajte, molim vas. Tako je na forumu za bespelenaše neka naivna Pampers majka pitala bespelenašice – dobro kako imate vremena za to? Tko vam čisti, pere, pegla? Znate što su joj odgovorile? Sve redom „politički korektne“ pa kao dozvoljavaju i drugo mišljenje, rekle su da je to – stvar prioriteta. Zamislite tu zloću. Neću ti direktno to reći, ali svatko s pola mozga može zaključiti da moje dijete ne nosi pelene jer sam ja dobra Majka, a ti si loša majka s malim m i dijete ti nije na vrhu liste životnih prioriteta. Jer da jest, ni tvoje dijete ne bi nosilo Pampers.

E pa drage Majke, moram vas obavijestiti da mi nismo loše majke, nego postojimo i kao osobe, za razliku od vas. Imamo i druge interese osim djece, za razliku od vas. I nije to nikakva atomska fizika, samo neke obične stvari izvan sfere roditeljstva koje nam pomažu da ostanemo normalne. Nekad na primjer pročitamo nešto. Ali ono, roman, ne fejs statuse ili forume. Možda s tolikim kućnim obavezama nije mudro uzeti ništa dulje od 200 stranica (zavisi koliko brzo čitate), ali puno je pametnih stvari na svijetu napisano i u tim gabaritima. Uopće nemate vremena za čitanje? Ah da, zauzete ste osluškivanjem kad će se dijete od tri mjeseca popiškiti. Jebiga, to stvarno jest time consuming.

Ima tu još aktivnosti koje jedna mama može upražnjavati, a da nisu vezane za djecu. Bacite na primjer partiju karata. Što ćeš bolje od kombinacije intelektualnog angažmana i druženja s dragim ljudima, po mogućnosti s opuštanjem uz čašu vina. To se može i dok djeca spavaju, ne morate izaći iz kuće, a sigurno će i mužu biti drago da jednom čuje „pedeset do asa“ umjesto „zakaj nisi uzeo pelene broj 4, prerastao je trojku još prije dva mjeseca!“. Ako su djeca jako mala, držite se bele ili trešete, preferans ipak ne bi išao. S tugom u srcu priznajem da toliko vremena ipak nemate i nećete imati još par godina. Ne kartate? Zašto me to ne čudi…

Otputujte negdje. U bilo kojoj kombinaciji i na bilo koju lokaciju, samo negdje otiđite. Ne biste vjerovale kako se horizonti prošire kad čovjek vidi život drugačiji od svog. Odite van bez muža i djece. Ali ne da s drugim mamama pričate o pelenama, nego ono, plešite, pjevajte, pijte, pa makar vam cijeli drugi dan bilo zlo. Ima Bzazz pregršt recepata protiv mamurluka. Preživjet ćete, a vjerujte mi na riječ da ćete se nekih izlazaka u životu sjećati bolje od toga kad vam je drugorođeno prešlo s mrkvice na tikvicu.

Ili nemojte, držite se i dalje svojih radikalnih stavova. Ja ne glumim političku korektnost i neću reći da je i vaš put sigurno ok jer ne mislim tako. Ima nas majki koje znamo raditi i nešto drugo osim rađati i dojiti, za razliku od vas. I to nas ne čini ništa lošijim majkama, naprotiv. Čini nas još boljim ljudima, a majke su, znate, prije svega ljudi. Možda vam to netko treba ponovo objasniti.

Da se razumijemo, ima izvrsnih inicijativa koje su došle iz redova Majki – osvještavanje žena o pravima na porodu, vožnja djece u autosjedalicama, promoviranje dojenja… Ima ih zaista puno i hvala im na tome. Ali vidjevši njihove militantne stavove tipa „ili dijeliš naše mišljenje ili ga zadrži za sebe“, prisjela mi je svaka dobra stvar koju su napravile.

Sretno vam bilo s porodom kod kuće, necijepljenjem, bespelenaštvom i ostalim izmišljotinama dokonih čudakinja. Samo tako nastavite. Jedino me zanima čime ćete opravdati svoje postojanje jednom kad vam djeca odrastu.

Ostale tekstove ove zanimljive žene koja za sebe kaže da ima puno i previše iskustva u pravim i krivim odlukama svih vrsta pronađite na njezinom Bzazz blogu.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kultura

PISMO VUKOVARU

Objavljeno

na

Objavio

Ti si grade moj heroj. Tvoji sinovi i kćerke moji su heroji. Često ti dolazim, još češće te se sjetim. Iako sam tužan jer svaki puta kada ti dođem, sve manje ljudi vidim, sretan sam kada vidim svu tvoju ljepotu.

Na samom ulasku u grad, srce počinje čudno kucati. Svaka rupa od gelera, granata i metaka koje se i dalje vide bude u meni bijes i očaj. I svaki puta si postavim pitanje, tko je to mogao napraviti tako lijepom i mirnom gradu?

Ali nakon bijesa u meni, pojavi se ponos i ljubav. Još i dan danas mi zvuči nestvarno da su te branili heroji koji su stali pred višestruko veću i puno jaču vojsku. Bilo je dana kada je znalo pasti i 11 000 granata na tebe grade, ali tvoji heroji, te ljudine se nisu povlačile do zadnje sekunde borbe.

Moja generacija svoje idole većinom traži u poznatim sportašima, pjevačima glumcima. Moji idoli su mali ljudi koji su možda i znali da se neće izvući živi, ali o povlačenju nikad nisu razmišljali. Moji idoli su ljudi kojih nažalost više nema, koje ne mogu upoznati ili im napisati poruku da se s njima jako ponosim. Ali ako čuju moje molitve, siguran sam da to već znaju.
Ja se nikada neću složiti da si ti pao, da si pokoren.

Kada te napada oko 12 000 ljudi sa puno većom i jačom opremom, a samo 2000 ljudi im pruža otpor puna 3 mjeseca….to nije pad. To je lekcija i to je velika pobjeda.

Za mene ćeš uvijek biti pobjednik.
Za mene ćeš uvijek biti moj heroj.

Volim te Vukovare.

Mislav Kontić / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Komentar

Tihomir Hojzan: O KRUNICI NA HRVATSKOM VOJNIKU

Objavljeno

na

Objavio

“Od 1991. uporno sam tražio odgovor na jedno pitanje: Kako to da smo svi mi ZNG-e tada nosili krunice i otkud nam uopće ta ideja?

Ne pamtim ni jednog jedinog ZNG-u iz 1991. koji nije nosio krunicu, bilo na ramenu, bilo oko vrata ili čak omotanu na kundak puške!!??

Nekako sam još shvaćao da je nosimo mi koji smo bili vjernici oduvijek i oduvijek išli u Crkvu, ali sekretar najveće „partijske ćelije“ u mom gradu s krunicom na „epoleti“ skupa sa mnom na prvoj liniji obrane u Zapadnoj Slavoniji… I stotine drugih koji nisu nikada bili vjernici (čak dojučerašnji zadrti ateisti) niti su uopće znali moliti ni jednu od krunica? Svi nose krunicu, mole se, nisu više ateisti…

To je već bilo čudno, čak čudo.

Znam da na prvom postrojavanju ZNG-a u Kranjčevićevoj u Zagrebu nitko nije dijelio krunice. Ne pamtim da je ikada i jedan svećenik, biskup ili kardinal potaknuo ZNG-e na nošenje krunice u najkrvavijem i odlučujućem djelu rata: rujan 1991. – prosinac 1991.

Odjednom su svećenici bili zatrpani zahtjevima da podjele 55.000 krunica koliko nas je tada branilo (i obranilo!!!) Hrvatsku.

Meni je to, eto, 25 godina bila enigma i pitanje bez odgovora: Čija je to bila ideja?

Nisam našao odgovora a znam da se samo po sebi ništa ne dešava baš kao što iz mrtve stanice nikako nije moguće da nastane živa, :):):) – nije moguće da su te krunice slučajno nastale naš najveći i najvažniji znak, obilježje koje nikada ni jedna vojska u povijesti nije imala. Ni nosila!

Provjeravao sam u zadnjih 25 godina sve bliske i daljnje rođake svećenike, sve časne sestre u obitelji… Nitko nije znao odgovor.

Razgovarao sam sa nekoliko biskupa, visokih crkvenih dostojanstvenika… Ništa! Ništa nisam saznao!
I eto ga sad, nakon toliko godina, upozori me jedan od onih koji znaju za ovu moju opsesiju krunicom i ZNG-eom, da pročitam u tisku objavljeno slijedeće:

Zdravo presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti.
Molimo Te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskog Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama.

Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivo.

Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog život da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke. Amen!

Ovu molitvu je za svoju ljubljenu Domovinu Hrvatsku ispisala ruka blaženog Alojzija Stepinca!
Blaženi Alojzije Stepinac je bio uvjeren i svim svojim životom svjedočio da Hrvati to mogu i moraju izmoliti samo molitvom svete Krunice!

Samo Krunica!!!???

Krunica je naša snaga i naša utjeha rekao je 1. Listopada 1944. Blaženi Alojzije Stepinac.
Dakle tako! To je to!

Otud ZNG-ama Krunica!
Stepinac je pobijedio!
I uvijek će pobijediti!
Hrvati su vjernici! I jedino to su Hrvati.
– Ostalo su manjine!
– Beznačajni bukači!

Tihomir Hojzan

facebook komentari

Nastavi čitati