Majstor i Margarita u režiji Mladena Bajića

0

Svi su znali i sudjelovali, a osuđeni su Sanader i nekolicina autsajdera.

[dropcap]D[/dropcap]obili smo novu, ovaj puta šarmantnu muhu u čaši mlijeka. Zove se Lora Vidović, pučka pravobraniteljica RH. Presavila naša Lora hartiju, umočila blajvajs u tintu i odaslala pismo predsjedniku Sabora Josipu Leki. Srž svih njenih mudrosti može se sažeti u jednu rečenicu: “Referendum o ćirilici naprosto je nedopustiv”. Šlus, rekao bi onaj koji ju je postavio da pravo-brani hrvatski puk. Da Lora ima blage veze s pravom onda bi poslala pismo predsjedniku Sabora Leki i ljubezno ga zamolila da ne ignorira 650.000 njezinih pučana. Oni su, naime, potpisali zahtjev da se jezična manjinska prava korigiraju putem referenduma te očekuju da se njihov zahtjev ili proslijedi Ustavnom sudu ili da se referendum raspiše. Je li takav referendumski zahtjev dopustiv ili nedopustiv, odlučuje isključivo Ustavni sud, a ne Josip Leko ni Lora Vidović. Iz tiska je vidljivo da se naša Lora krajnje oštro usprotivila referendumu o manjinama. Ima Lora pravo! Tko j…. onih 650.000 zatucanih desničara, ognjištara i sličnih koji se ne sjećaju ni Jasenovca ni NDH nego samo tupe o Vukovaru, Škabrnji, Ovčari, Saborskom, Dubrovniku i ostalim zatucanim provincijskim mjestima. Nitko od tih 650.000 ustašoida ni da spomene zločine u “Oluji” i genocidu koji su tamo tuđmanisti počinili protiv srpskog življa.

Prati Lora i suđenje pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu (MSP) i sluša kako Srbi iznose “neoborive dokaze” o hrvatskom genocidu tijekom Oluje. Kao krunski dokaz tomu, srpski su zastupnici iznijeli tvrdnju kako je hrvatski genocid u Oluji utvrdio i Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu koji je pravomoćno utvrdio da je za vrijeme “genocidne” Oluje život izgubilo 44 srpska civila. Ostale su civile Hrvati razoružali i poslali traktorima tamo odakle su i došli. Lori na znanje kako je taj ustašoidni genocid opisao pok. Slobodan Milošević na sjednici Vrhovnog savjeta obrane Jugoslavije 14.08.1995.g.: “Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takova odluka, kada su imali sve uvjete da se brane, izazvala je egzodus! Sada to treba biti razlog da Jugoslavija jurne tamo braniti te teritorije, s kojih su oni utekli kao zečevi.” Neće naša Lora Vidović dopustiti da se istina sakrije. Dosta je ona do sada šutila. Onaj koji je prekinuo njenu šutnju, sigurno nije čuo za onu Einsteinovu: “Nikada ne prekidaj ženu koja šuti!”

Imat će naša Lora još pokoju priliku oštro upozoriti Hrvatski sabor na nedopustivo smanjenje prava pripadnika nacionalnih manjina u Hrvatskoj. Trenutno se odvija zanimljiva taktička operacija u pokušaju osvajanja Škabrnje. Samo bih podsjetio Loru Vidović i gledatelje Žikine dinastije kako su pred 21 godinu, točnije 18.11.1991.g., srpske snage ušle rano ujutro u Škabrnju i odmah ubile 43 civila i 15 branitelja, uništavajući usput crkve, kuće i gospodarske objekte. U znak sjećanja na taj događaj, načelniku Škabrnje pala je na pamet skoro genijalna ideja. Pripojit će se Škabrnji jedno susjedno mjesto s pretežno srpskim stanovništvom i eto nama, uz Vukovar, ćirilice i u Škabrnji! Bravo načelniče! Ako pripojimo Plaški Saborskom, eto nama ćirilice i u Saborskom! S takvim ćirilićnim pripajanjem mjesta, slaže se sigurno i Lora kao i sva naša napredna lijeva inteligencija na čelu s novim Kosoričinim frendom Antom Tomićem koji je već i javno podržao tu inicijativu.

Ali, ipak, ima ljevičara koji misle kako ne valja pretjerivati. Mogla bi ognjištarima pasti na pamet ideja da se Boka Kotorska, Srijem i Neum spoje s Hrvatskom. To bi moglo znatno ugroziti manjinska prava Hrvata. Prava da šute o svojim pravima.

Sjećam se kako je svojedobno HIP-ov predizborni slogan “Hrvatska bez brade” najteže povrijedio brkate i bradate feministice iz udruge Babe.

Na ročištu o tužbama Hrvatske i Srbije za genocid naše su komšije povukle dobar strateški potez. Njihov zastupnik, neki Obradović, kaže: “Tuđman je bio prvi istinski separatistički nacionalist koji je došao na vlast u Jugoslaviji.” Mom prijatelju Luki Zaradiću digao se na to tlak. “Ma što taj Obradović se…? Tuđman je bio borac za hrvatsku državu!” grmi moj Luka. “Moooolim?” zinuo je Luka kad sam mu rekao da to nije Obradovićeva isprazna floskula koju pokušava poput boze prodati sucima nego je to doslovni citat savjetnika našeg Predsjednika Republike Dejana Jovića. Tko će sada uvjeriti suce u Hagu kako je Tuđman bio pozitivna povijesna ličnost kad ga pred sudom ocrnjuje savjetnik Predsjednika Republike Hrvatske? To nam samo govori da, nakon Mesićevog sramotnog svjedočenja u Hagu, imamo još jedan trag s Pantovčaka koji nam otkriva svu glupost političkog sustava u Hrvatskoj.

Tako naš Dejan Jović piše: “Mit o Domovinskom ratu prepreka je stvaranju tolerantnije Hrvatske”. Tko se ne bi složio s takvom mudrošću! Da su u Oluji Hrvati dobili časnu ulogu zečeva, Hrvati bi bili danas država koja bi živjela u savršenim odnosima sa svojim susjedima, Kninskom i Istočno-slavonskom Krajinom.

Međutim, nije Dejanova meta samo Tuđman već i Ivica Račan. Kaže on: “Od Račana sam davno odustao jer je njegova odgovornost za sve što se događalo od 1989.-1991. ogromna”. Račan je, po Dejanu, gadno “omanuo”. Naime, on je dopustio da se u socijalističkoj republici Hrvatskoj održe prvi demokratski i slobodni izbori. Još gore: dopustio je da pobijedi “Stranka opasnih namjera”. Dobro kaže dr. Ivo Banac kako je Jović običan falsifikator povijesti. Dobro! Ali on je ujedno danas i savjetnik našeg Predsjednika RH! Recimo jedna sutkinja haškog MSP-a nema pojma koje su nacionalnosti bili 47 ubijenih u četničkom pohodu na Saborsko. Što ako Sud o tome zapita savjetnika Predsjednika RH Dejana Jovića? Ili još gore, ako ga netko priupita za genocid u Srebrnici – koji on negira! Moj prijedlog ognjištarima i desničarima je da skupe živce i snize tlak. Josipović je i dan-danas najpopularniji političar u Lijepoj našoj. U svom drugom mandatu na Pantovčaku sigurno će zadržati i Jovića i Lončara i slične likove da šeću Pantovčakom. Možda čak nađe mjesta i za Olivera Frljića, Milu Kekina, Antu Tomića, Zorana Pusića, Vesnu Tešerlič i slične. Kad je bal nek’ je bal! Narod je tak’ i tak’ najeb…..!

Prigodom nedavnog posjeta Sloveniji, bivši predsjednik Stipe Mesić otvorio je novi pogon u “CINKARNI” Celje.

Zagrebačko kazalište mladih postavilo je na scenu Šekspirovog Hamleta. Naravno, nisam kazališni kritičar kalibra Tomislava Čadeža, ali se držim stare ličke mudrosti da čovjek ne mora biti kokoš da bi vidio koje je jaje mućak. Naime, režija je povjerena Oliveru Frljiću. Prva stvar koja se vidi iz tog komada je da se Oli još nije oporavio od oslobađajuće presude Gotovini i Markaču. Zadivljeni Čadež piše: “Frljić je odbacio većinu Šekspirovih ionako neuvjerljivih zapleta.” Frljić, koji je i redatelj i adaptator i glazbeni urednik, i bez telećih je šnicli sredio da Hamlet zadavi Ofeliju, Polonija upuca iz pištolja Horacije, a samog Hamleta zakolje mater… Sad smo napokon od Olija i njegovog poltrona Čadeža dobili uvjerljiv zaplet za koji Šekspir nije bio sposoban. Koliko košta da košta! Čadež misli kako je Frljić od Hamleta napravio tmuran politički triler. Nešto slično je pokušao i u Poljskoj, ali je ubrzo dobio povratnu kartu. Kad bi bar hrvatski šport dobivao toliko love nizašto kao hrvatska kultura. Vratili bismo se iz Brazila kao prvaci svijeta. Međutim, Hrvatska je raj i eldorado za lokalne fulirante. Tomaž Pandur dobio je za jednu režiju preko 300.000 kn, Oliver Frljić, koliko mu platili da platili, uvijek dobije puno više negoli zasluži. Po nekim izvorima Ante Tomić bi mogao Hamleta pretvoriti u putopis i dati Frljiću da to režira. Za to vrijeme trostrukim europskim košarkaškim prvacima Split nitko nije dao ni 30.000 kn, a kamoli 300.000 kn. To je kod nas ok! Nisu nam oni pronijeli glas kao zemlje po Europi. Svi znamo da su nas kao zemlju proslavili Frljić u Poljskoj, Tomić u Češkoj i Severina u Srbiji! S lovom koju je dobila Žbanička za film koji se sigurno vidjelo 100 ljudi, košarkaši Splita bi sigurno ponovno postali prvacima Europe!

Iz umjetničkih krugova doznajemo da će uskoro Frljić adaptirati Verdijevu Aidu u Al ,QAidu uz pomoć Čadeža i profesionalnih pirotehničara!

Završen je proces svih procesa! U glavnim ulogama dragi Ivo i HDZ! Objektivni promatrači, poput Stazića, su oduševljeni. Izvrsno obrazloženo, sutkinja suvereno vlada sudnicom, lopovluk se ne isplati i slične mudrolije. Pomalo se razumijem u kazneno pravo. Zato se i bojim za sudbinu ove presude. Postoje još tri više sudske instance Vrhovni sud RH, Ustavni sud i Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Mišljenja sam da na sva ova tri suda ova presuda neće biti potvrđena. Sud, naime, u obrazloženju presude tvrdi kako je Predsjedništvo HDZ-a znalo da se koristi ilegalan novac za poslovanje Stranke. Upada u oči kako se od cijelog Predsjedništva HDZ-a na optuženičkoj klupi našao samo Ivo Sanader. Blagajnica, glasnogovornik i šef carine nisu članovi Predsjedništva HDZ-a. Gdje su nestali svi ostali članovi Predsjedništva koji su znali za počinjenje kaznenih djela. Kako sam branitelj, drago mi je da su se svi ti ostali članovi Predsjedništva koji su, zajedno sa Sanaderom, sudjelovali u dvije izborne krađe na dva izborna sabora HDZ-a (2000 i 2002) izvukli. Ipak, popušili su HDZ i Ivo! Usput smo dobili novo revolucionarno pravo – čisti hrvatski proizvod! Svi su se oni nagodili sa Državnim odvjetništvom. Nagodio bi se i Sanader, ali više nije bilo mjesta u Noinoj arci. Majstor i Margarita u režiji Mladena Bajića. Svi su znali i sudjelovali, a osuđen je samo Sanader i nekolicina autsajdera.

Stazić je uvjeren da sada HDZ-u treba reći “pa-pa”! Nakon toga može mirno sa Radom na Radine Brione po 7 kn dnevno i još se vozikat’ s prijateljima na hrvatskim nosačima aviona. Međutim, postoji mali problemčić koji će na kraju pokvariti Staziću, Butkoviću, Ivanki Tomi i gledateljima Žikine dinastije trijumf. Naime, Europski sud za ljudska prava je 2001.g., u slučaju Luca protiv Italije naveo kako se pravično suđenje jednako odnosi na iskaze i svjedoka i suoptuženika ako se na njima temelji presuda. Taj sud navodi kako je nedopustivo, kad se presuda temelji jedino ili u odlučujućoj mjeri na izjavama svjedoka i suoptuženika, a koje optuženik nije imao pravo ispitati tijekom istrage ili glavne rasprave. To u odnosu na Barišića, Jurak i Pavošević Sanader i njegova obrana kao i obrana HDZ-a nisu mogli niti im je bila dana ta mogućnost. To je samo dokaz više kakve nam zakone o kaznenom postuku donose u Hrvatskoj, protivne elementarnoj logici i pravednosti. Do konačnog raspleta ovog slučaja, ljevica može i dalje trijumfirati i moralizirati, pa i koristiti osudu HDZ-a u predizborne svrhe.

Oscar Wilde je napisao: “Moralnost je stav koji zauzimamo prema ljudima koje ne trpimo!”

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari