Pratite nas

Mala škola kršćanskog vokabulara za početnike

Objavljeno

na

Već sam prije pisao kako premijer Zoran Milanović govori jezikom kojega prosječni građanin ne razumije ili teško shvaća. Jedna od omiljenih tema našeg premijera jesu pitanja religije i religijskog. Pri zadnjem razgovoru s Romanom Bolkovićem, izjavio je da je “agnostik i ateist, a podrijetlom obični katolik”, a samo godinu dana prije tvrdio je da je “politički liberal, kalvinist”.

[dropcap]T[/dropcap]ipične premijerove jezične akrobacije, koje zbunjuju puk. Iskreno, nisam siguran da prosječni Hrvat stvarno razumije razliku između kršćanina, katolika i kalvinista. Ovaj tekst pokušat će pridonijeti boljem razumijevanju tih pojmova. Doduše, zbog prostora, ne želim ići u dubinu. Ali, pokušat ću objasniti barem temelje. Kršćanstvo je religija nastala u 1. stoljeću. Izrasla je u židovskom okruženju, prvo se sastojala od Židova koji su smatrali da je razapeti Isus iz Nazareta, zakonski sin Marije i Josipa uistinu bio Krist, Mesija, Pomazanik, ali i Sin Božji i Bog sam. Pavao iz Tarza, židovski rabin i progonitelj prvih kršćana, kada se preobratio, počinje širiti kršćanski nauk među nežidove. U prvom stoljeću nastaju prvi centri kršćanstva: Jeruzalem, Rim, Aleksandrija i Antiohija. Njima će pridružiti se pridružiti i Carigrad u 4. stoljeću. Tih petero centara izrast će u pet velikih kršćanskih patrijarhija. Kršćanska teologija izrasla je na Bibliji i na grčko-rimskoj/antičkoj filozofiji.

Katolici su svi oni vjernici koji pripadaju Katoličkoj crkvi/Rimokatoličkoj crkvi. Rim kao centar patrijarhata pokrivao je cijeli zapadni dio Rimskog carstva i tijekom povijesti postao je sinonim za Zapadnu crkvu. Hrvati su većinom katolici. Sastavni dio Katoličke crkve su i grkokatolici, odnosno oni katolici koji koriste istočni ili bizantski obred. Primjerice Ukrajina ima jaku Ukrajinsku (grko)katoličku crkvu, dok Vatikan grkokatolicima u Hrvatskoj ne dopušta da vlastitu crkvu nazovu hrvatskom, već se zove Križevačka eparhija primarno da se ne bi povrijedili nježni osjećaji srpskih i srbijanskih političara. Ako ne znate što odlikuje Katoličku crkvu, a živite u Hrvatskoj, onda ste ozbiljno zakazali u osobnom obrazovanju.

Pravoslavci su oni kršćani koji priznaju primat časti Carigradskog patrijarha. Carigrad, Bizant, Konstantinopol drugo bilo drugo je središte Rimskog carstva. Pravoslavna teologija razvijala se do 8. stoljeća i tada je teološki razvoj značajno stao. Veliki raskol između katolika i pravoslavaca dogodio se 1054. Bilo je i prije toga raskola, ali ovaj je i dalje na snazi. U političkom smislu, pravoslavlje odlikuje to da za razliku od sveopće Rimske crkve koja nije u državnim granicama, nacionalne pravoslavne crkve nastoje biti narodne crkve koje su uvijek povezane s politikom. Za vrijeme turske okupacije Europe, na čelu narodnosnih skupina unutar Turskog imperija, nalazi su se crkveni poglavari. Pravoslavci su Rusi, Srbi, Makedonci, Grci, Rumunji, Bugari, Ukrajinci, Bjelorusi. Protestanti su oni zapadni kršćani koji su se odvojili od Katoličke crkve. Protestantizam je pojam koji kao kišobran pokriva puno različitih kršćanskih crkava, koji imaju zajedničko to da se pozivaju na Bibliju i da se protive primatu rimskog biskupa, pape.

Luterani ili evangelici oni su kršćani koji su u 16. stoljeću krenuli za učenjem Martin Luthera, njemačkog augustinskog redovnika koji se smatra ocem Reformacije. Luther nije želio novi crkveni raskol, već je želio da se Katolička crkva reformira na načelima Biblije. Nije odbacivao tradiciju, nego ju je želio staviti pod autoritet Biblije. Za opstanak luteranizma važan je jedan Hrvat, Matija Vlačić Ilirik koji se borio za čistoću Lutherovog nauka nasuprot učenju Philippa Melanchthona koji je htio načiniti ustupke učenju Jean Calvina.

Luteranizam odlikuje individualizam, ali i vrlo razvijen osjećaj za solidarnost, teologija se bazira na Božjoj milosti i ljubavi. Luterani u Europi su Nijemci (u Bavarskoj ima 4 milijuna evangelika), Danci, Švedi, Norvežani, Finci, ali dobrim dijelom i Slovaci. U Hrvatskoj je postojala u 16. stoljeću primarno luteranska reformacija koja je nestala do 17. stoljeća, a postojanje reformacije Hrvatsku čini izrazito zapadnom zemljom. Luterani su manjina u protestantskom svijetu i krivo je zvati sve protestante luteranima.

Kalvini, kalvinisti ili reformirani kršćani prate nauka Jeana Calvina koji se nastavio na učenja Ulricha Zwinglija i domovina kalvinizma je Švicarska, iako je Calvin bio Francuz. Kalvinizam je tvrd, naglašava Božji odabir, koje implicira da se određeni dio ljudi prži u paklu, puno više ima korijena u Starom zavjetu nasuprot luteranizmu koji je više utemeljen u Novom zavjetu.

Povijesno, reformirani kršćani bili su jaki u Švicarskoj, Nizozemskoj, Škotskoj, u dijelovima Francuske i u Mađarskoj (kroz stoljeća mađarska plemenitaška i intelektualna elita bila je izrazito kalvinska). Što se dogodi kada se ateizirani kalvini nađu u nekoj zloj situaciji ponajbolje tumači Srebrenica gdje je nizozemska bojna UNPROFOR-a bez grižnje savjesti pustila tisuće Bošnjaka u smrt. Radna etika protestantizma nastala je iz kalvinizma jer se smatra da je boguugodno puno raditi, a bogatstvo je jedan od pokazatelja Božje odabranosti.

Kada se izbije aspekt vjere iz takve radne etike, dobiva se čista pohlepa. S druge strane, luteranska radna etika također postoji, ali nije toliki naglasak na zgrtanju bogatstvu. Kada sam pisao u prošlom tekstu da Istra, Međimurje i Podravina imaju protestantski mentalitet, primarno sam mislio na luteranski, iako su to izrazito katolički krajevi.

Anglikanci ili episkopalci u SAD-u oni su krščani koji pripadaju Crkvi Engleske i srodnim anglikansko-episkopalnim crkvama. Anglikanska teologija nastoji pomiriti katolički i kalvinski nauk i može se smatrati neki srednjim putem između katoličke i reformirane teologije. U 18. stoljeću od anglikanaca odvojit će se metodisti, koji će svoju afirmaciju doživjeti u SAD-u. Doduše, primjerice Margaret Thatcher je bila metodist.

Anabaptisti su oni protestanti koji su u 16. stoljeću primarno protivili kalvinskoj, ali i luteranskoj reformaciji koju su provodile državne vlasti. Svoju teologiju isključivo baziraju na Bibliju odbacujući kompletno tradiciju te smatraju da se samo mogu krstiti odrasle osobe. Povijesno je riječ o zajednicama kao što su amiši, huteriti, menoniti…

Kulturno ih odlikuje oblik kršćanskog socijalizma i naglasak na kolektivitetu i tu su bliski katoličkom nauku koje preferira skup vjernika nasuprot pojedincu, iako smatraju da je Katolička crkva kroz tradiciju iskvarila izvorni kršćani nauk prve zajednice u Jeruzalemu. Najbolje se sjetiti amiških zajednica u Americi. Kao svoje preteče gledaju ih današnji baptisti, a možemo se reći da na njihovu tragu su i pentekostalci, koji su svoje afirmaciju doživjeli primarno u Americi.

Katolici (bilo rimokatolici ili grkokatolici), pravoslavci i svi protestanti su zajedno kršćani.

Agnostik je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, ali ne isključuje da Bog možda postoji, odnosno smatra da Boga nije moguće spoznati. Ne mora biti neprijateljski nastrojena spram religije.

Ateist je ona osoba koja ne vjeruje u Boga, smatra da Boga nema, indiferentna je spram Boga i religije.

Antiteist ili što bi se nekada lijepo reklo borbeni ateist, ona je osoba koja ne vjeruje u Boga, ali svim sredstvima pokušava negirati Boga, vjeruje u znanost kao odgovor na sva pitanja, zapravo ateistički zelot ili fundamentalist. Često reži na svaki spomen Boga. Česta je pojava u znanstvenim, ekstremno-ljevičarskim i u nekim novinarskim krugovima.

Toplo se nadam da sam ovim tekstom pridonio religijskom razumijevanju u Hrvata.

Mislav Miholek/politika+

* Mislav Miholek je teolog iz Zagreba, piše za vjerski portal Križ života

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Metastaza velikosrpskoga karcinoma

Objavljeno

na

Objavio

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države

Nakon poruke glasnogovornika Srpske pravoslavne crkve Irineja Bulovića kako SPC ne će više podupirati dijalog Beograda i Prištine, jer prostor Kosova smatra dijelom srbijanske države, susjedne će se države ozbiljnije pozabaviti najavljenim donošenjem t. zv. Deklaracija o opstanku srpske nacije i ponovnim buđenjem velikosrpskoga karcinoma.

Tim će budućim dokumentom Srbija i Republika Srpska navodno štititi prava Srba na uporabu srpskog jezika i ćiriličnog pisma, proučavanje i njegovanje srpske kulture, proučavanje srpske povijesti i njegovanje tradicija te očuvanje kulturnog nasljeđa.

Naime, bački episkop Irinej smatra kako je Zapad postao politički neučinkovit te da Srbija glede Kosova stvar treba preuzeti u svoje ruke, a to će joj omogućiti održavanje srbijanskoga referenduma o Kosovu. Kosovo je, naime, samo prva dionica u povratku u povratku pod jurisdikciju srpske države.

Na taj način ne samo da SPC ignorira međunarodne dogovore, nego ona priprema i politički teren za buduće zaposjedanje kosovske države.

U tom smislu i t .zv Deklaracija o opstanku srpske nacije samo je okvir za novu velikosrpsku ekspanziju. Naravno, u međunarodnim okolnostima koje će biti prikladnije novom osvajanju.

Što znači ta zaštita proučavanja srpske povijesti i kulture, najbolje svjedoče srbijanski udžbenici, u kojima se današnji naraštaji školaraca podučavaju kako su, bez obzira na svoja nacionalna imena, zapravo muslimani i katolici u BiH i Hrvatskoj Srbi, samo što toga oni još uvijek nisu svjesni.

Naime, muslimani i katolici, za razliku od pravoslavnih u Hrvatskoj, BiH i Crnoj Gori nisu navodno sačuvali svoju srpsku nacionalnu svijest.

Kao nadopuna školskom programu, SPC već skoro dvadesetak godina poslije srbijanskih ratnih poraza u svim poslanicama svojih patrijarha ne želi priznati hrvatsku državu pa čestitke blagdana pravoslavnim vjernicima upućuje u Dalmaciju, Rijeku, Liku, Banovinu, Kordun, Slavoniju i Hrvatsku.

Tako bi se u kontekstu prihvaćanja Deklaracije politički program mogao odnositi ponajprije na održavanje svijesti već osviještenih Srba kako bi se na temelju usvojenih znanja mogli uspješnije boriti za očuvanje svojih zemalja. U radikalnijem slučaju program iz Deklaracije mogao bi se provoditi i na dijelove još uvijek neosviještenoga srpstva, koje srbijanske prosvjetne vlasti prepoznaju pod t. zv. regionalnim imenima kao što su Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci.

U sklopu jezično-političkih projekata, kojima se na tragu velikosrpskoga programa Vuka Karadžića iz 19. stoljeća sve štokavce proglašava Srbima, nastala je i nedavna sarajevska Deklaracija o t. zv. zajedničkom jeziku, koja na političkoj razini, poput srbijanskih udžbenika, niječe hrvatski, crnogorski i bošnjački jezik.

Za razliku od jezikoslovnih projekata, srbijanske vlasti uz pomoć svojih agenata u Hrvatskoj gotovo svakodnevno manifestiraju moć političkim projektima.

Tako je nedavno u Rijeci obilježena navodno 300. godišnjica nazočnost pravoslavlja. U sklopu velikosrpskoga projekta što ga promiče SPC ovaj je put, nakon nedavnoga promicanja odcjepljenja Istre od Hrvatske, odabrana Rijeka, kao posebna regija, u kojoj eto pravoslavlje stoluje tri stoljeća.

Kako bi se pak omalovažilo hrvatsko stradanje tijekom srbijanske agresije u gradu Vukovaru, nedavno je, na dan pogibije zapovjednika vukovarske obrane generala Blage Zadre, bio dogovoren i nogometni susret lokalne srpske momčadi iz Vukovara s beogradskom Crvenom zvijezdom.

Sličan karakter političkoga omalovažavanja ili pak nijekanja hrvatske borbe imaju izmišljene obljetnice t. zv. stradanja Srba, poput nedavno manifestativne komemoracije za navodno stradanje t. zv. kozaračke djece u Sisku.

Sve je to manje-više poznato hrvatskoj javnosti, nu unatoč tomu, ni Državno odvjetništvo, ni redarstvo, a ni političke strukture ne reagiraju na ta širenja lažnih vijesti, kojima je već desetljeće i pol podvrgnuta hrvatska javnost.

Nasuprot tomu i represivni aparat i Državno odvjetništvo još se uvijek trude goniti hrvatske branitelje optužene da su navodno počinili zločine protiv Srba.

Učinkovit lijek protiv karcinoma velikosrpstva pronađen je 1995. godine u mjesecu kolovozu, a on može i danas liječiti, samo kad se s nezaraženoga tkiva hrvatske vlasti odstrani bolesno velikosrpsko tkivo, čijim bi metastazama mogao biti doveden u pitanje cjelokupni život suverene hrvatske države.

Ivan Svićušić/Hrvatsko slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Todorić javio policiji: Sutra se vraćam u Hrvatsku

Objavljeno

na

Objavio

U četvrtak sam u Zagrebu, poručio je policiji Ivica Todorić, doznaju 24 sata iz izvora bliskih istrazi. Javio im se na broj koji je ostavio svom odvjetniku.

Ante Todorić navodno je već krenuo u Hrvatsku te bi i on sutra tijekom dana trebao stići u Zagreb.

Odluka o istražnom zatvoru osumnjičenima u slučaju Agrokor trebala bi biti objavljena u 19,30 sati, doznaje se na zagrebačkom Županijskom sudu.

Nešto prije podneva 12 uhićenih dovedeni su pred suca istrage Zorana Luburića koji bi trebao odlučiti o zahtjevu da se uhićenima, ali i nedostupnima Ivici, Anti i Ivanu Todoriću odredi istražni zatvor.

Njihovi odvjetnici najavili su prije ročišta da će umjesto zatvora predložiti određivanje zamjenskih blažih mjera. U prvom redu se radi o zabrani pristupa svjedocima, s obzirom da je tužiteljstvo kao glavni razlog pritvaranja navelo upravo opasnost od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke, vještake i sudionike postupka.

Odvjetnik Piruške Canjuge, Anto Nobilo, kazao je da će sucu istrage, uz zabranu pristupa svjedocima predložiti i mjeru zabrane napuštanja doma te da će s obzirom na nedavne izmjene zakona pokušati mijenjati postojeću praksu.

I odvjetnik Ivana Crnjca, Ljubo Pavasović Visković, podsjetio je da u hrvatskom zakonodavstvu postoji i mogućnost pritvora u domu koji se rijetko koristi.

Posljednjim izmjenama Zakona o kaznenom postupku otežana je, primjerice, mogućnost izlaska na slobodu uz jamčevinu koja se sada može odrediti jedino ako se pritvor traži zbog opasnosti od bijega.

Zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo je na svojoj internetskoj stranici izvijestilo da je odluku o istražnom zatvoru donijelo nakon ispitivanja 12 od ukupno 15 osumnjičenih u ovom slučaju, a ističu i da im je troje osumnjičenih nedostupno. Uz osnivača koncerna Agrokor Ivicu Todorića nedostupni su i njegovi sinovi Ante i Ivan čiji su odvjetnici u više navrata tvrdili da nisu u bijegu te da će se na poziv vratiti u Hrvatsku.

Uz Todorića i sinove, koji nisu u Hrvatskoj, u slučaju Agrokor su osumnjičeni i u ponedjeljak uhićeni Alojzije Pandžić, Damir Kuštrak, Hrvoje Balent, Ivica Crnjac, Olivio Discordia, Marijan Alagušić, Sanja Hrstić, Mislav Galić, Tomislav Lučić, Piruška Canjuga, Ljerka Puljić i Ivica Sertić. Svi su bili članovi uprave ili nadzornog odbora u Agrokoru, dok su Discordia i Hrstić zaposlenici revizorske kuće Baker Tilly koja je radila revizorska izvješća za Agrokor.

Odvjetnik Ante Todorića i prilikom dolaska na sud je ponovio da njegov branjenik dolazi u Hrvatsku te da ga je policija kontaktirala na britanski broj telefona koji su im ranije ustupili.

Svi osumnjičeni terete se za više kaznenih djela protiv gospodarstva i kaznena djela krivotvorenja, odnosno za zlouporabe u gospodarskom poslovanju, krivotvorenje isprava i nezakonito vođenje poslovnih knjiga.

facebook komentari

Nastavi čitati