Maljine, Miletići, Guča Gora, Bukovica, Radonjići, Vitez, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Fojnica, Bugojno, Travnik, Zenica… vape za pravdom

1

„Zemljica se zaklinjala raju, da se tajne sve saznati moraju“, stara je utjeha žrtvama skrivanja istine njihova stradanja.

To je jedino oružje koje žrtve, nemoćni, pobijeđeni, poraženi i okupirani mogu koristiti u obrani svojih prava na istinu koju su pobjednici i okupatori, zločinci i ubojice pisali onako kako im je bila potrebna. Ostavljeni od svih moćnika i organizacija, obespravljenim i poniženim, stradalima i žrtvama, zemljica je ostajala jedini saveznik, jedini ćuvar njihove stradalničke istine, koju su pobjednici, zlikovci, ubojice, i zločinci zakopavali u njenu utrobu.

https://i1.wp.com/radiotrebinje.com/rt/wp-content/uploads/2015/01/mirsad_kebo2.jpg?resize=401%2C212

Na svu sreću žrtava i stradalnika, ali i za čovječanstvo u cijelini koje teži k pravdi i istini, temeljima mira, sigurnosti, slobode, jednakosti i ravnopravnosti, ovo oružje se pokazalo i pokazuje sve učinkovitijim i nikad ne promašuje u borbi protiv zločinaca, ubojica, agresora i diktatora. Ljudska mudrost ga je i izmislila, a zemljica u djelo provela i provodi  protiv tih silnika, koji ljudskim žrtvama preoravaju zemlju i zatrpavaju ih u nju, vjerujući da će im ona biti čuvar i saveznik u skrivanju tajni počinjenih zločina. Praksa je to globalnih razmjera i pojava na svakom komadiću, kako u prošlosti tako i u sadašnjosti, kugle zemaljske.

Te pojave ni Bosna i Hercegovina, dakle nije izuzeta, i gotovo da bi se moglo reći kako je to veliko savezništvo zemlje i žrtava, ta zakletva zemlje da će sve tajne otkriti, sklopljeno upravo u toj izmučenoj, i ljudskim žrtvama prenapunjenoj bosanskohercegovačkoj zemlji. Vjerojatno da se nigdje u svijetu i tako dugo na najprljavije moguće načine ne skriva istina dati povijesnih stradalničkih razdoblja i tolikog broja ljudskih žrtava, kao u Bosni i Hercegovini, čija je zemlja uistinu preorana i prekopana ljudskim žrtvama čiju istinu stradanja skrivaju mnogi okupatori, silnici, diktatori, tuđinci, izdajnici, zločinci, teroristi, džihadisti i ubojice svih vrsta.

Ne uspije se, naime, otkriti ni istina jednog njenog stradalničkog povijesnog intervala, a već nova suvremenost zakopava i skriva svoje zločine i žrtve. Dogodilo se to i s vremenom građansko-konfesionalnog sukoba u BiH i događa još uvijek i danas to skrivanje zločinaca, zatrpavanje i ne priznavanje žrtava. Na još mnoge neotkrivene istine beha stradalničke prošlosti, agresori na europejstvo i euroidenitet Bosne i Hercegovine slažu i zakopavaju svoje žrtve. A to su oni koji nisu njihovi po bilo kojem predznaku, no njaviše se zakopavaju one žrtve koje nisu njihove nacije i vjere. Ti orači ljudskim žrtvama bosanskohercegovačke zemlje zaboravljaju ili ne će priznati što je god više naslaga žrtava da zemlja sve teže i nemoćnije podnosi,  da ih zapravo ne želi skrivati i skrivanjem biti sudionik njihovih zločina. Ne može zemlja skrivati tolike žrtve zločina, budući da bosanskohercegovačka zemlja ničeg nije toliko puna i prepuna, koliko je puna i prepuna žrtava ljudskih stradanja koje moćnici i počinitelji tih zločina skrivaju. Ne će i ne može stoga bosanskohercegovačka zemlja skrivati ni ove i ovolike žrtve iz razdoblja građansko-konfesionalnog sukoba, koji je i bio rat za teritorij, zbog čega je ta zemlja i natrpana i pretrpana tolikim ljudskim žrtvama.

https://i0.wp.com/kamenjar.com/wp-content/uploads/2014/07/bugojno-stadion.jpg?w=640

Dirnula je ta iskrvavljena bosanskohercegovačka zemlja i neke pojedince koji danas hodaju po njoj i koji znaju za mnoge zločine i zločince koji su ih počinili, a koji skrivaju i zakopavaju tu istinu, te žrtve, i potakla ih da surađuju, da zajedno „sve tajne otkrivaju“. Jer pretrpana beha zemlja nevinim žrtvama silnih osvajača i okupatora, ubojica i zločinaca, ne može više ni nove primiti, ni pod starim šutjeti.

Među onima iz reda bošnjačkog naroda koji se odlučiše surađivati sa zemljom na otkrivanju zatrpavani i zatrpani zločina mudžahedina i muslimanske Armije BiH, nad Hrvatima i drugim nebošnjacima, je potpredsjednik daytonskog većeg entiteta Mirsad Kebo. Iako su bošnjačkim vlastima poznati zločini njihove Armije i njihovih mudžahedina nad Hrvatima Srednje Bosne, pa i šire, tu strašnu istinu već više od dva desetljeća ne daju da se iskopa u hrvatskim selima i gradovima Maljine, Miletići, Guča Gora, Bukovice, Radonjići, Vitez, Buhine Kuće, Križančevo Selo, Fojnica, Bugojno, Travnik, Zenica… A dobro su znali i znaju za te zločine i zločince, za masovne grobnice Hrvata, budući da je te terorističko zločinačke postrojbe, „El-mudžahid“ i ABiH postrojavao general ABiH Sakib Mahmuljan, zajedno s vrhovnim zapovjednikom Alijom Izetbegovićem u Gluhoj Bukovici u čijoj blizini su i počinjeni najstrašniji muslimanski zločini nad Hrvatima.

Sami zločinci i nisu tada skrivali svoje zločine, pa su se slikali s odrubljenim glavama hrvatskih civila i dječaka, kao u selu Miletići, gdje je, po međunarodnim definicjama genocida, ako je i samo jedan zločin planski učinjen s namjerom istrjebljenja naroda, a takav je učinila muslimanska strana nad Hrvatima u selu Miletiću gdje je zaista počinjen genocid nad hrvatskim civilnim stanovništvom toga sela, koje je danas zaraslo u korov i kojem Muslimani iz okolnih sela brane prilaz njihovim rastjeranim seljanima. Masovna grobnica Hrvata u selu Maljine, koju i danas bošnjačka strana skriva, također je genocid, budući da je isplaniran s namjerom trajnog istrjebljenja hrvatskog naroda iz tog sela. Zbog toga ti zločini mudžahedina i pripadnika ABiH prelaze šest tisuća dokumentiranih stranica što ih prikupio Mirsad Kebo. To je daleko više i od broja stranica papira i od broja žrtava koje su ispisane na njemu. To je brojka koju skriva bosanskohercegovačka zemlja i koja više ne može podnositi to skrivanje i zatrpavanje, te stoga opominje krivce i sukrivce da surađuju sa njom.

Sve to govori da još uvijek nema dobre volje kod bošnjačke strane da priznaju zločine koje su počinili u ime svog naroda i u ime Velikog Alaha. Stoga je Mirsad Kebo jedna velika bošnjačka dimenzija glede priznanja zločina iz reda vlastitog naroda. On je na liniji politike pokojnog Sulejmana Tihića koji je kazao o sukobu u BiH, a time i priznao zločine koje je počinio njegov narod nad Hrvatima i Srbima, „zločinima na sve tri beha strane treba da se bavi pravosuđe“. Odgovornost za te skrivane, a zbog obima i brutalnosti nemoguće ih je sakriti i u zemlju potrpati, muslimanske zločine nad Hrvatima Središnje Bosne ide i do samog političkog vrha bošnjačke strane, do Izetbegovića, mlađeg i starijeg, Ganića, Silajdžića, Delića, Džeferovića, Mlaće, Genjca, Cerića, Mahmuljina… i niz drugih koji i danas ne samo skrivaju te zločine, već svojom ratnom politikom potiču na njihov nastavak. Zar ubojstva hrvatskih povratnika, Kafadara na Ovnaku, Jurčevića u Docu ne govore o još uvijek prisutnoj bošnjačkoj ratnoj politici etničkog čišćenja Hrvata.

Zato je Kebino otkrivanje zločinaca iz reda svog muslimanskog naroda nad Srbima, napose nad najstradalnijom beha stranom Hrvatima, najveći poslijeratni doprinos u izgradnji Bosne i Hercegovine, zajednice konstitutivnih i suverenih naroda. A to je i veliki doprinos u traženju novoga i pravednijeg uređenja Bosne i Hercegovine, na konfederalnim vrijednostima tri nacionalna entiteta u kojima će vladati istina, jednakost, pravednost, demokracija i sloboda za svaku nacionalnu i vjersku posebnost. Samo u tako uređenoj Bosni i Hercegovini zemlja će slobodno moći otkriti sve tajne svih zločina i zločinaca i njihovih žrtava.

 [ad id=”40551″]

Vinko Đotlo

facebook komentari

  • srka

    Sramno je i grijeh ne uhititi zlikovce i kazniti ih najstrozom kaznom…covjek vrlo cesto izgubi glavu…i razum u teskoj situaciji…prija svega u ratnim okolnostima…u interesu je Bosnjaka da uhite zlikovce iz svojih redova…jer po meni nije smjelo doci do ovakvih stvari pa makar kao povod bila i osvjeta.
    by Srka®