Pratite nas

Mariću su u “nježnom sabirnom centru” polomili sve kosti lica i rebra

Objavljeno

na

Hrvati su u logorima Armije BiH prošli užasne torture. Tužiteljstvo BiH prije nekoliko dana logore Armije preimenovalo u sabirne centre

Pismo glavnog tužitelja BiH Gorana Salihovića u kome se navodi kako je logor – muzej u Jablanici bio sabirni centar izazvao je revolt hrvatskih logoraša. Skoro 1000 ljudi koji su prošli kroz spomenuti logor živi su svjedoci zločina koji se događao na ovoj lokaciji, te kako je nazivanje takvog mjesta sabirnim centrom ponižavanje žrtava i još jedan pokušaj mijenjanja povijesti.

 

Teška premlaćivanja

 

– Kada su me zarobili slomili su mi sve kosti lica, izvalili čeljust i srećom da me sanitet odveo u bolnicu jer bi me ubili. U bolnici sam bio dva mjeseca, a kada sam se vratio izveli su me vani odmah i tukli me, skakali po meni. Od toga su mi popucala rebra – govori nam Karlo Marić, predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata HNŽ-a i bivši zapovjednik HVO-a u Grabovici. Upravo zbog čina u HVO-u naš sugovornik je proživio velike torture u logoru – muzeju i njegovo svjedočenje je jasan dokaz kako je muzej bio klasični konc-logor, ne kako to tvrdi tužitelj Salihović sabirni centar Armije BiH. – Ljudi su ubijani, žene silovane, torture su se vršile na sve moguće načine. Ljudi su redovito premlaćivani, seksualno zlostavljani. Dovođeni su ljudi iz Grabovice, Doljana, Hercegovine, Bosne i svi su prošli strašne traume – prisjeća se Marić koji danas jedva govori zbog teške bolesti koju je proživio. Ipak, ona ga nije spriječila da na sudovima u BiH svjedoči o strahotama koje je proživio. Posebnu pozornost na njega je obraćao Nihad Bojadžić kojemu se sada sudi za zločine nad Hrvatima. – Čekali su kada ću se iz bolnice vratiti u logor. Izveli su me vani, rekli da stavim ruke iznad glave. Vojnik, kojeg su zvali Deba, je doslovno skakao po meni. Osim rebara pukla je i prsna kost. On mi je rekao da ustanem. Nisam mogao. Zatim je izvukao pištolj, stavio mi ga na potiljak i zakleo se Kuranom da će me upucati ako se ne ustanem. Nekako sam se pridigao uz štok vrata. Nakon toga me udario šakom u zatiljak i samo sam pao. Ležao sam tu 36 sati i jaukao. Bolovi su bili nepodnošljivi. Ostali logoraši su mi pokušavali pomoći koliko je to bilo moguće. Nije se ovo događalo samo meni, stotine ljudi je proživjelo isto u logoru – muzeju u Jablanici, zaključuje Karlo Marić.

 

Sramota provosuđa

Ipak, bh. pravosuđe sasvim drugačije vidi tu priču. Ono se svrstalo na stranu bošnjačkih političara koji godinama ponavljaju laži kako Armija BiH nije imala logore za Hrvate i Srbe u prošlom ratu. Tvrde kako su umjesto toga imali zatvore i sabirne centre, a pokušajima promjene povijesnih činjenica sada se priključilo i Tužiteljstvo BiH. – Ja sam bio u tri logora na tri lokacije. Bio sam u Zukinoj bazi, zatim u crkvi u Drežnici, a onda su me ponovno vratili u Jablanicu. Ja sam došao u muzej početkom studenog 1993. i zatekao sve civile iz Doljana koji su ostali živi, Grabovice i ostalih mjesta. To je bio klasični konc-logor gdje su ljudi ubijani, vođeni na prisilni rad, zlostavljani – rekao nam je predsjednik Udruge hrvatskih logoraša Domovinskog rata Mirko Zelenika. Sramotna je i činjenica kako je tužitelj Salihović već nekoliko puta održavao sastanke s predstavnicima bošnjačkih logoraša i žrtava rata, a hrvatski logoraši nisu imali priliku iznijeti svoje stavove i zaključke u sličnim razgovorima.
– Na kraju će nam reći kako Hrvati nisu imali žrtava u prošlom ratu. Vrijeme je da se i hrvatska politika u BiH aktivnije uključi u rješavanje ovoga pitanja – poručili su hrvatski logoraši.

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Povijesnice

19. rujna 1991. Beograd – ‘bacanje cveća’ pred tenkove koji razaraju Vukovar

Objavljeno

na

Objavio

Na današnji dan 19. rujna 1991. dogodilo se poznato „bacanje cveća pred tenkove“ u Beogradu. Bilo je to prilikom kretanja Prve gardijske oklopne divizije JNA (poznatije kao elitna Titova divizija) prema hrvatskom gradu heroju Vukovaru.

Hrvatski junaci branitelji Vukovara uspjeli su razbiti jednu od najelitnijih oklopnih postrojbi Europe u to vrijeme.

Bio je to samo još jedno od niza „događanja naroda“ u glavnom gradu Srbije Beogradu čiji su građani masovno i učestalo sudjelovali na huškačkim ratnim mitinzima od 1987. nadalje. Tako se stvarala ratna atmosfera i podloga za agresiju na Hrvatsku i druge u cilju ostvarenja opće prihvaćene ideje Velike Srbije.

Tisuće Beograđana je oduševljeno izašlo na ulice pozdraviti tenkove koji su išli na Hrvatsku. Vukovar je razrušen, Hrvati pobijeni ili raseljeni, a slika o cvijeću i oduševljenju Beograđana ostala je u kolektivnoj memoriji hrvatskog naroda.

U to vrijeme razboriti i časni antiratni glasovi u Srbiji i Beogradu su postojali, ali bili su rijetkost kao i danas.

Naime, sličnu huškačku atmosferu pokušava podgrijati i današnje čelništvo Srbije koje je aktivno sudjelovalo u divljačkoj agresiji na Hrvatsku što huškanjem (Vučić), što kao četnički vojnik i agresor (Nikolić), a što kao jedan od najvažnijih političara u Srbiji u to vrijeme (Dačić).

Osim toga ovaj događaj, kao i donji TV prilog, jasno pokazuje da je iz glavnog grada Srbije Beograda kretala ne samo upravljačka i huškačka agresija na Hrvatsku, već da su u toj agresiji sudjelovali i Beograđani i drugi građani susjedne Srbije. To znači da je na djelu bila agresija Srbije na Hrvatsku, a ne građanski rat kao što su hrvatski političari s ljevice, (kvazi)povjesničari i velik dio nevladinih udruga godinama pokušavali sugerirati.

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

Umag dobio Obalu dr. Franje Tuđmana – prvu u Istri!

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što smo na svibanjskim lokalnim izborima u Istarskoj županiji postigli najbolji rezultat u zadnjih 20 godina i nakon što je predsjednik Županijskog odbora naše stranke dr. Jurica Šiljeg, zahvaljujući rekordnom broju HDZ-ovih mandata, postao predsjednik Gradskog vijeća Umaga, s neskrivenim zadovoljstvom možemo objaviti da je taj grad, kao prvi u Istri, dobio Obalu dr. Franje Tuđmana, javljaju iz HDZ-a.

Avenija grada Vukovara

I ne samo to! Osim što je dosadašnja Nova Obala preimenovana u, vrijedi ponoviti, Obalu dr. Franje Tuđmana, Umag je (umjesto Kolodvorske ulice) dobio i – Aveniju grada Vukovara!

Za promjene naziva glasovalo je 10 od ukupno  17 članova Gradskog vijeća, predvođenih predsjednikom Šiljegom. Ruku „ZA“ digli su vijećnici HDZ-a, SDP- a i Živog zida, dok su IDS-ovci ostali suzdržani.

Umag primjer za cijelu Istru

– Što drugo mogu reći nego da sam – ponosan! Na nužnost da utemeljitelj suvremene hrvatske države i naš prvi predsjednik dr. Tuđman te Grad Heroj dobiju ulice u Umagu apelirao sam još prije nego što smo dogovorili suradnju i formirali većinu u Gradskom vijeću. Zahvaljujem predstavnicima SDP-a i Živog zida što su podržali naš prijedlog. Nadam se da će u ostalim lokalnim jedinicama u Istri slijediti primjer Umaga. Dr. Tuđman i Vukovar to zaslužuju! – za hdz.hr izjavio je dr. Jurica Šiljeg i završio razgovor s geslom istarskih HDZ-ovaca: Ljubimo naš zavičaj Istru – i jedinu nam domovinu Hrvatsku!

facebook komentari

Nastavi čitati