Ivica Marijačić: Gori od izvješća State Departmenta su hrvatski beskičmenjaci

0

Neprijatelji i mrzitelji Hrvatske

Saborski zastupnik Željko Glasnović prošle je subote na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, sudjelujući na prosvjedu ekoloških udruga iz cetinske krajine, uz ostalo rekao ‘Bog i Hrvati, svi moramo biti za dom spremni i svi recimo u jednome glasu – ne ekocidu u Cetinskoj krajini’.

Nevažne bi njegove riječi bile da nisu uslijedile reakcije koje govore o potpuno sumanutome ozračju u kojemu se ljudi sada već prokazuju i progone ne samo zbog nekih “suspektnih” povijesnih pozdrava, nego i zbog uporabe riječi, pa čak i slova.

Hrvatima i svim razumnim ljudima nikada nije bilo ništa sporno oko pozdrava “Za dom spremni”, kao uostalom ni oko naziva hrvatske novčane jedinice.

Što ako je to bio pozdrav u NDH! Po čemu bi to NDH bila vlasnik leksika.

General Glasnović te tri riječi uopće nije koristio izolirano kao pozdrav, a niti u dikcijskome obliku kao nešto posebno. On je u jednostavnoj rečenici samo istaknuo da svi moramo biti za dom spremni i samo luđacima može biti nešto sporno u tomu.

Pozdrav Za dom spremni i sve inačice njegove uporabe užasno smetaju nekim političkim strankama ljevice koje su redovitona stajalištu jugosrpske historiografije, smetaju pseudonevladinome obavještajnome sektoru plaćenome da iskrivljuje povijest, ignorira kontekst, prešućuje činjenice i tako demonizira Hrvatsku, smetaju mnogim novinarima i medijima koji se nikad nisu pomirili s raspdom Jugoslavije i brojnim ljevičarskim intelektualcima koji se ni nakon 26 godina ne mogu identificirati, iz hereditarnih ili nekih drugih razloga, sa samostalnom hrvatskom državom, a najviše smetaju militantnoj i iznimno neprijateljski raspoloženoj prema Hrvatskoj šovinističkoj skupini na čelu s Pupovcem.

Sve te skupine i pojedinici mogu se međusobno razlikovati u tisuću stvari, ali jedno im je zajedničko: svi su 90-ih bili protiv samostalne hrvatske države i svi su navijali za JNA i Srbiju u agresiji na Hrvatsku.

Pitanje je dana kad će to i javno priznati. Primordijalno su to, dakle, neprijatelji i mrzitelji Hrvatske i tu im ne pomažu različite aktivističke pseudopacifističke krinke koje su nabacili na svoja lica.

U Hrvatskoj mrtvi junaci izvrgnuti su poruzi i zaboravu

Američki predsjednik Donald Trump deset minuta se u američkome Kongresu klanjao udovici poginuloga američkoga vojnika.

Svi članovi Kongresa ustali su i pljeskali, a i najžešći Trumpovi politički protivnici izjavili su da je te večeri Trump pokazao da je veliki predsjednik. Tako je u zemlji u kojoj se zna što je sveto i veliko. U Hrvatskoj, u kojoj ništa više nije ni sveto ni veliko, mrtvi junaci izvrgnuti su poruzi i zaboravu.

Nitko se nije sjetio Kate Šoljić koja je umrla prije devet godina. Bila je najveća hrvatska žrtva ikada. Četiri su joj brata kao pripadnici NDH vojske pala za Hrvatku u Drugome sv. ratu, a četiri sina kao pripadnici Hrvatske vojske u obrani Vukovara. Još dok je bila živa, na njezinu žrtvu pljunuo je novinar Ferala. Taj novinar, to ljudsko i profesionalno smeće, dobio je u Hrvatskoj i svijetu i zbog te pljuvačke sve moguće nagrade.

U svakoj civiliziranoj državi bio bi s pravom ekskomuniciran i diskreditiran za sva vremena. Nedugo poslije, starica je umrla. Jedan park u Zagrebu dobio je lani njezino ime. Četničke, Pupovčeve Novosti vrijeđaju je i posthumno pišući da ona to nije zaslužila. Kamo to ide Hrvatska? Nastavlja klizati prema dnu.

U Hrvatskome saboru razni pupovci, pernari, stazići, glavaševići, bauci, marasi i slični nastavljaju svojim demonskim plesom, a nema državnika koji bi zaustavio svođenje države i Hrvatskoga sabora na razinu njihova primitivizma, neodgoja i mržnje.

Beskičmenjaci udaljeni od naroda

Izvješće američkoga State Departmenta o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj koliko god je porazno za našu državu, toliko je i lažno, ali gore od toga izvješća samo su reakcije naših političara.

Kao što Vlada prihvaća velikosrpske laži o Drugome svjetskome ratu i o Domovinskome ratu, tako sada pristaje i na laži State Departmenta o stanju ljudskih prava. Političari na vlasti ne razlikuju se po reakcijama od onih u oporbi.

Sva ta hrpa beskičmenjaka toliko je udaljena od naroda, od stvarnosti i od političkih imperativa suverene države, da se oni odavno danas objektivno ne bore ni za koga osim za sebe pazeći da se dodvore europskim moćnicima i da ne naljute svoje srpske partnere.

Jer ako nekadašnja suradnica KOS-a Mirjana Rakić, na čelu nadležne Agencije, zabrani na tri dana emitiranje televizije Z1 zato što je voditelj emisije emitirao i upozorio na pravoslavnoga popa u Zagrebu koji pjeva četničke pjesme, a State Department to ne vidi kao nasilje nad medijima, nego, štoviše, prosvjed zbog te zabrane ocjenjuje fašizmom, ili kad neki anonimni građanin, a ne država, prospe kantu fekalija na glavu novinara Ante Tomića, onda je to čin nasilja prema medijima – onda sve to, zapravo, znači da su američki izvjestitelji promatrali stvari ne onakvima kakve one jesu, nego po ideološkome i velikosrpskome ključu.

Kada bi Hrvatska imala istinske državnike, ne bi bilo ni ovoga izvješća, ni presude Joeu Šimunića, ni srpskih poziva na linč zbog uporabe pozdrava Za dom spremni koji, inače, nitko nikada ne će zabraniti ni spriječiti, sviđalo se to jugosrpskoj šovinističkoj manjini u Hrvatskoj ili ne. Uzalud policija saslušava generala Glasnovića.

Uzlaud će biti i ako Plenkovićevo Vijeće donese odluku o zabrani. Već dogodine će, hvala Bogu, biti na stotine spomen-ploča poginulim HOS-ovcima posvuda po Hrvatskoj.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

facebook komentari