Marijan Knezović: Tko su uopće ti Hercegovci?

10

Ukratko? Ne može! Ali može najkraće: Hercegovci su krojitelji Ustava RH, pjevači koji nastupaju na Eurosongu, nogometni treneri…

Pa daj već jednom…koji zarađuju milijune, rukometni golmani kojima skandiraju dvorane, osobe koje 15 godina obnašaju dužnost gradonačelnika najnaprednijeg grada u regiji, pjesnici koji su bili europski revolucionari dok je ostatak Balkanaca učio slova, osobe koje drže predavanja po cijelom svijetu i imaju najslušanije radijske emisije na Balkanu, osobe koje u Sarajevu vole više nego ćevape i “krste ih u Bosance”.

[ad id=”93788″]

Oni su i neki od najuvaženijih ekonomskih stručnjaka. Također, biti Hercegovac znači i biti dežurni krivac za sve loše što se dogodi u, rekli bi oni, domovini. Hercegovci su vam i oni koji su znali kako izgleda atom dok su drugi razbijali glavu misleći da je Zemlja ravna ploča.

Puno je to raznolikosti, zar ne? Nama raznolikosti nikad dosta. Hercegovci su i folklorni zabavljači u saboru (što je zapravo politički legitimno, da Hercegovci nisu nasmijavali saborske zastupnike u njega vjerojatno nikad nitko ne bi ni došao), a na kraju krajeva Hercegovci su i osobe na koje su svi ljubomorni zbog Severine. Da, sve su to Hercegovci. Sve to, a i puno više toga krije uzavrela hercegovačka krv.

1914102_792932654173059_2502051862352316535_nHercegovci su vam i ljudi koji vole ladovinu, a kad treba sunce im postane najbolji prijatelj. Hercegovci su i osobe koje jedva čekaju snijeg, pa mu skidaju sve po spisku kad napokon padne, a njima lopata ostala u firmi koju su osnovali parama zarađenim od izvoza bijelih čarapa. Oni su također oni koji brane čast svoje majke, sestre i Mercedesa. Hercegovci su ti kojima su hvala Bogu rukavi uvijek mali, jer nije svatko nagrađen tolikom visinom. Pitaju se često u medijima zašto Hercegovaca ima u svakom mjestu u regiji? Pa čovječe, zvali ih fratri, vladike i hodže da dođu popravit malo prosjek visine (nizine). Uspjeli su.

Hercegovci su i oni koji švercaju duvan i kunu se trokatnicom sa šest balkona u njegovu kvalitetu, a u isto vrijeme puše Marlboro i kukaju jer su se pojavile nove uhljebarine. Hercegovci su vam oni koji psuju kamen, a čim maknu malo dalje od Sinja pjevaju u sebi sa suzama “kamen, krš i maslina…” Hercegovci su ti koji su zaslužni za to što Jutarnji list dan danas opet proda koliko-toliko primjeraka. Hercegovci su vam i kolumnisti raznih medija koji protiv Hercegovaca pišu, a kad dođu kući pošalju ženu i dicu u Joker da oni mogu u miru čitati knjigu: “Kako se ponašati pravi Ero”

Hercegovci su vam dragi moji i osobe čiji glas na izborima vrijedi više od svih ostalih zajedno. Kažu nam podatci da 15 000 hercegovačkih glasova vrijedi više od 2 200 000 hrvatskih. Zamislite čovjeka čiji glas vrijedi više nego glas npr. 147 Istrijana? Zamislite Hercegovca. Hercegovci su toliko posebni da i pred sv. Petrom između raja i pakla oni biraju Njemačku. Oni su i ustaše i primitivci koji ponosno gledaju ćirilicu kad idu pljeskati tamnoputim igračima na stadion.

Hercegovci su vam i matematička nepoznanica u jednadžbi koja bi trebala objasniti zašto je netko uspješniji od drugih. Svašta su ti Hercegovci. Hercegovci su vam i muškarci koji kada se ožene već znaju kako će im se zvati sin, a i prvi muški unuk, ali razbijaju glavu što će bit s unučicom. Hercegovci su vam i lopovi, ali to nemojte dalje širiti. To sam čuo od nekog Yuskoka, Bog ga pomoga šta li reče.

Hercegovci su ti, pobro, i mladi filozofi s bradom koji vozaju polovne Citroene zato da zamagle oči narodu. Svakakvi ti ih ima… Hercegovci su ti i oni koji vozaju BMW-a ’89-o godište a on prešao 89 000. Čak se i sat na autu boji Hercegovaca, pa im računa po tankanju a ne po kilometru. Hercegovci su i oni koji imaju tetoviran grb Herceg Bosne na podlaktici. Prepoznaju se po tome što nose duge rukave kad su u Sarajevu, a u zadnje vrijeme i po Zagrebu.

Hercegovci su na kraju krajeva oni čiji su djedovi jeli mahovinu i bili žedni danima. Hercegovci su oni koji su branili boje pravde i poštenja kad je god to bilo potrebno. Hercegovci su oni koji su svima pomogli u stvaranju države, da na kraju oni ne bi imali ni prava kakva zaslužuje svaki čovjek. Hercegovci su osobe kojima se ustaje kada ulaze u prostoriju.

Hercegovci su endemi u svijetu, najsretniji i najtužniji ljudi u isto vrijeme. Hercegovci nisu samo osobe rođene u Hercegovini. Biti Hercegovac je stil života, a nikako teritorijalna pripadnost. Hercegovci su svi oni koji se ne boje života nego mu gledaju u oči i gorko prkose. Riječ Hercegovac nije pseudonim, već titula.

Biti Hercegovac znači voljeti život, a taj život su nerijetko Hercegovke, koje su inače najbolje i najljepše majke na svijetu za svoje male Hercegoviće. Biti Hercegovac znači biti čovjek, ma što to danas značilo.

I za kraj, možda ono najvažnije, biti Hercegovac znači biti svoj. Budi svoj, Hercegovče!

Marijan Knezović/Posušje.net

 

facebook komentari

  • EMINƎM

    kako me pogodi s onim citroenom , pravo

    • Agromentum

      Tko zna šta ti imaš… S tim sa slike vjerojatno šalješ dicu u kupovinu. 🙂

      • EMINƎM

        a ne, nije to više za moju obitelj, zapravo ovo je moje prvo prometalo na četiri kola koja mi je otac kupio,naravno ne polovna 😉

  • Otporaš

    Svaka čast na ovom opisu o značenju svih kvalifikacija o Hercegovcu! Sada mi je potpuno jasno zašto je dr. Miljenko Dabo Peranć iz Pariza zatražio kod Maksa Luburića u Valenciji da mu dodjeli Titulu počastnog Hercegovca. To znači da je dr. Peranić prije mene saznao za ljudske kvalifikacije i ljudske vrline svakog – ne baš svakog – Hercegovca i Hercegovke, jer je bilo i onih koji su bili u službi tuđina i za tuđina vršili najgore zločine poput Ilije Stanića, ubojice Maksa Luburića, generala Drinjanina. Ali za sada nećemo govoriti o onim najgorima, jer i u najboljem žitu nekada ima kukolja. U ovom opisu se govori o dobrim, boljim i najboljim Hercegovkama i Hercegovkama od koji su sjeme preuzeli svi pošteni i dobri Hrvati i Hrvatice. Pa čak i supruga Maksa Luburića, Španjolka Isabel Hernaiz je svojevoljno prihvatila Titulu počastne Hercegovke. Tko u to ne vjeruje nek si pribavi knjigu “PISMA VJEKOSLAVA MAKSA LUBURIĆA” u kojima će to pronaći.

    • Agromentum

      A znate li gospodine tko je sad nadležan za dodjelu titule? Onako, kako se kaže, od viška glava ne boli. 🙂

      • Otporaš

        Vrlo dobro pitanje, dragi kolega. Prilažem link kojeg sam preuzeo s portala Stormfront. mene su isključi za stalno a ja sam taj članak stave. Ako se ne otvori, nastoj ga pronaći na spomenutom portalu:

        Otporas: HERCEGOVAČKA GANGA, GUSLE, DIPLE I OSTALO.

        Što se tiče too je sada nadložan za dodjelu titula, mišljenja sam da bi tu treblo biti natjecanje između: Zagreba, Sarajeva, Mostara i njihovih političara kojima bi pred očima uvijek, stalno i na svakom mjestu treble titriti hrvatsko/državotvorne ideje za koje su se Hrvati ovih triju velegradova stoljećama borili za dobrobit mozaika svojeg hrvatskog naroda triju vjera, iste krvi i rekao bih istih vrlina i uljudbe, baš onako mako nam je to rekao i savjetovao Otac Domovine dr. Ante Starčević.

  • Bosna

    hmm hercegovci? ne hvala, ni hercegovacki Muslimani ne hvala..moj veliki predat Hrvoje Vukcic-Hrvatinic je se borio protiv hercegovaca i nije ih smatrao ravnim sebi..oni i kada govore je mucnina..primjer mi kazemo muski majka a kod njih je maaaajkaaaa, fuj fuj hahahha

  • Agromentum

    Zanimljiva analiza… Autor teksta M. Knezović je bez sumnje Hercegovac: Hercegovke je spomenuo tek na kraju. 🙂

  • gost h

    Tko me poznaje, a ima ih puno, zna da mi je na prvom mjestu međuhrvatsko jedinstvo. Jednostavno, antiprotivan sam na međuhrvatske podjele. To mi daje pravo našaliti se na sve naše regije koje su nepravednim granicama ispresijecane u više država.

    Elem, evo jednog vica o Hercegovcima koji je davnih godina nastao kad sam na ljetovanju bio u Omišu, a večerali smo u prelijepom restoranu u Dugom Ratu nadomak Splita. U to vrijeme Blaž Slišković Baka bio je nogometna faca, boem koji je počesto naginjao do dna boce, dok mu je kockanje bilo ni malo sporedna zanimacija već najbitnija. Tek se oženio, a na kocki skoro sve izgubio. Društvo veselo, a on pokisao i u tren nastao vic.

    Uhvatio Hercegovac zlatnu ribicu i ona mu po običaju za slobodu ponudi ispunjenje triju želja.

    Prva želja mi je imati auto kakvo nitko u Hercegovini nema – kaže Hercegovac, a ribica ga upita, baš nitko?

    Jest, baš nitko. I, kako me ne bi isto pitala ni druge moje dvije želje nitko u Hercegovini nesmije imati.

    – Okey, kaže zlatna ribica, kad odeš na svoj plac tvoja želja te parkirana čeka.

    -Druga želja mi je kuća kakvu nitko u Hercegovini nema, i treća – žena kakvu nitko u Hercegovini nema.

    Idi kući sve su ti želje ispunjene, kaže zlatna ribica, i Hercegovac je pusti.

    Dolazi on na plac, a tamo parkiran Yugo, za razliku od mercedesa to Hercegovaca baš ne voze.

    Na kuku od Yuga umjesto kuće zakvačena kamp-prikolica, a takvu kuću ni jedan Hercegovac nema.

    Na kraju iz kamp-prikolice izlazi žena i viče – Haman Baka, đe si cijeli dan tako ti Alahha,

    • Agromentum

      Poruka, dakle: ne uzdaj se u druge, pa makar bila zlatna ribica. 🙂 Slišković je u to vrime vozio crvenu Alfu a Oliver je imao crnog Golfa.