Nebuloze Marijana Vogrineca: Hrvatska na testu političke zrelosti

3

Ako je prva runda predsjedničkih izbora s četvero kandidata bila jedna od najdosadnijih, pa i najdosadnija u odnosu na pet prethodnih u RH, druga će jamačno prednjačiti i po dramatici i po razbacivanju prljavog rublja. Rivali su sada jedan na jedan, dvije najjače stranačke mašinerije podižu stupanj borbene gotovosti, a ulog je prevelik da bi se u političkom laktašenju previše pazilo na uljudbene obzire i ubojitost otrova na šiljcima strelica.

Može se predsjednička kandidatkinja „novog HDZ-a“ (novog? – sic) Kolinda Grabar Kitarović opravdavati koliko joj god dopušta stranačko-intelektualni kapacitet razbora i pristojnosti, ali nepopravljiva joj je šteta nanesena iz svojedobno glavnoga grada Hrvatske. Varaždinska ZNA SE mladež zabila joj je nož u leđa već u zoru nakon prve izborne noći u kojoj je, pred ponoć, egzaltirana do Ahilove pete, padala u trans pred živim zidom svojih uniformiranih političkih začinjavaca: „Evo mladih, pogledajte ih, oni su bolja hrvatska budućnost!“ Retorika i raskalašena atmosfera u njezinom stožeru. Kao da je pobijedila protukandidata Ivu Josipovića i kao da nema razloga za obvezatno izborno pripetavanje! I kao da neće izgubiti utrku u drugom krugu. U najgorem slučaju, opet za prsa, ali – izgubit će. „Badava ste krečili!“

„Forum SDP-a Varaždinske županije“, izvijestio je Jutarnji list, „u ponedjeljak (29. prosinca – op. M.V.) reagirao je zbog teksta objavljenog na Facebook profilu varaždinske Mladeži HDZ-a i njezina predsjednika Igora Borovca ocijenivši da je riječ o govoru mržnje te zatražio da se o tome očituje predsjednička kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar Kitarović.“ Ona je to hitro/oštro učinila i pred tv-kamerama i na svom Facebook profilu, jer je taj i inače kontroverzni Borovec, zapravo, neinteligentno razotkrio javnosti ne samo u kakvom političkom i svjetonazorskom inkubatoru dolazi na svijet i Mladež „novog HDZ-a“ nego i što Bijednu Našu čeka pripuste li birači te junoše makar i blizu vlasti.

„Novi HDZ“ pravi se grbav

„Oduvijek tvrdim da je Varaždin jugoslaviziran od vremena pljačke i ubijanja njegovih građana od strane šumskih bandita poslije 1945.“ – ostrašćeno pametuje Borovec „poviješću“ o kojoj nema pojma, nego štreberski improvizira notorni revizionizam svoga šefa Tomislava Karamarka i zajapurenih militanata „Crkve u Hrvata“. „Doteplo se u 45 godina Jugoslavije u Naš čisti hrvatski Varaždin previše jugokomunjara, JNA oficira, udbaša i orjunaša planski i kontrolirano iz Beograda. Upravo ti preživjeli jugosmradovi i njihova orjunaška ‘DECA’ sad biraju Yusipovića i protiv su samostalne Hrvatske države.“

Nakon što je taj ekstremistički tekst osvanuo na stranačkom i osobnom Borovčevom Facebook profilu, autor se „proslavio“ i dodatnim proljevom psihopatske mržnje u komentarima koji su uslijedili. Potom su se na konferenciji za novinare mlako ogradili od Borovčeve mentalne diverzije viđeniji članovi „novog HDZ-a“ Gordan Jandroković i Željko Reiner, ali samo zato ne bi li žestoko napali Josipovića i zatražili ispriku, jer je „uvrijedio“ članove „novog HDZ-a“ i birače Kolinde Grabar Kitarović tvrdnjom o kriminalnoj stranci koja je pljačkala građane. On im je odvratio da je samo citirao sudsku presudu.

Je li Karamarko ukorio svog vođu varaždinske Mladeži zbog javnog očitovanja potpunog izostanka ne samo osnovnog kućnog odgoja i poznavanja povijesnih činjenica nego i političkog osjećaja za javni diskurs, što sve zajedno baca ružno svjetlo na „novi HDZ“? Nije i neće. Je li Grabar Kitarović zatražila bilo kakve sankcije za mladog kolegu, koji joj je podmetnuo smrdljivo/ružno kukavičje jaje u predizborno gnijezdo? Nije i neće. Kani li europarlamentarac „novog HDZ-a“ Davor Ivo Stier maknuti od sebe masno plaćenog regionalnog savjetnika Igora Borovca, koji je većinu svojih sugrađana (više od 50 posto je u Varaždinu i regiji glasalo za Josipovića, osim u Novom Marofu!) nazvao jugosmradovima? Ne kani i neće. Jesu li zgrožena javnost i Ivo Josipović u pravu kad takav „novi HDZ“ smatraju opasnim za budućnost Bijedne Naše i krajnje nepodobnim da mu se dade – treća prilika za vladati posrnulom zemljom? Jesu, čak i kad se oljušti debela kora uobičajenog propagandističkog difamiranja političkog protivnika.

Stranka koja ima na svojim istaknutim položajima ljude poput Igora Borovca i pune saborske klupe bivših ministara koji su u raznim Tuđman-Sanader-Kosor vladama devastirali ili sudjelovali u uništavanju RH ne zaslužuje opet doći na vlast. Remetinečke uze postale su promenada za HDZ-ove uzdanice pod kriminalnim sumnjama i optužbama, a među navodno 250.000 članova stranke tisuće su zamjenika, pomoćnika, tajnica/ka, službenika bivših ZNA SE dužnosnika, čak i portira, koji su u razdobljima pljačke i socijalnog srozavanja RH bili poslušnici u piramidi državnog i gospodarskog ustroja. Takvoj je stranci i takvim ljudima krajnje rizično pružiti i drugu, kamoli treću priliku!

No, budu li građani koncem 2015. zažmirili na činjenicu o tome tko ih je u 18 godina na vlasti, zašto i kako uvalio u kloaku – zajedno s „ostvrenim tisućljetnim snom“ kodnog imena Republika Hrvatska – opet će za državno kormilo zasjesti jedina politička stranka na tom balkanskom kifliću prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda! Na taj mlinski kamen/krimen oko vrata „novog HDZ-a“ ovih su dana upozorili i predsjednik RH Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović i na to su se jako lecnuli u ZNA SE središnjici na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma. Od Milanovića nisu tražili ispriku, jer je ne bi ni dobili. Javnost ionako već dvije i pol godine doživljava premijera kao kockara-ovisnika na operativnom čelu države, koji svako malo neuvjerljivim alibijem nemoćno objašnjava gladnoj obitelji zašto dolazi kući praznih džepova.

Kretensko vrijeđanje sugrađana

Bez obzira na potpuni upravljački debakl Milanovićeve vlasti i na činjenicu da iz SDP-a potječe aktualni predsjednik RH i pobjednik u prvom predsjedničkom izbornom krugu, izvjesni Igor Borovec nema ni demokratsko, ni moralno niti zakonsko pravo vrijeđati građana Varaždina, Ivanca, Ludbrega…, koji nisu dali glas Kolindi Grabar Kitarović. Dečko koji se prekasno rodio da bi o hrvatskoj prošlosti znao više od naštrebanog ustašoidnog prenemaganja, morao bi na sudu objasniti uvredu o jugoslaveniziranim Varaždincima, jugosmradovima i njihovoj orjunaškoj „deci“, jugokomunjarama dotepenim iz Beograda, udbašima i orjunašima… A „novi HDZ“ baš u njemu (sic!) vidi obrazac one da na mladima svijet ostaje!? Bolje je i ne misliti kakav će biti svijet preuzmu li ga razni borovci.

Hoće li ga tužiti njegovi sugrađani, jer se na njih nabacio ideološko-politikantskim blatom? Hoće li, makar iz pedagoških razloga, predsjednik Josipović zatražiti zaštitu pravne države od primitivizma tipa Yusipović (Yugoslavia = Josipović), plagirane iz opskurnih proustaških medija i internetskih komentara ultraški trknutih čitatelja? Gotovo je sigurno da neće. Neki drže da svaka budala ima pravo na svoje veselje, a neki da demokracija uključuje i špiljski primitivizam.

Prema pisanju Jutarnjeg lista, Igor Borovec je „nedavno na varaždinskom općinskom sudu nepravomoćnom presudom proglašen krivim za kazneno djelo klevete odnosno sramoćenja u privatnoj tužbi koju je protiv njega podnio SDP-ov saborski zastupnik iz Ivanca Mario Habek“, jer ga je na Facebook profilu nazvao korumpiranim. „Zbog Borovca je u svibnju zasjedalo i Etičko povjerenstvo za vrijeme izborne kampanje za EU parlament. Tada je Borovec, prema mišljenju Etičkog povjerenstva, također na Facebook profilu svjesno i namjerno obmanjivao javnost iznošenjem neistina o političkim protivnicima kada je ispod zajedničke slika Predraga Štromara i Gorana Habuša s HDZ-ovim kandidatima za EU parlament napisao da će Štromar i Habuš glasati za njih.“

Je li to prihvatljiva strategija političke borbe, kojom iole zreli aspiranti na državnu vlast – makar u najzabitnijem bantustanu – mogu računati na bilo čiju potporu!? I kakve su to stranke/politike u čije se ime produciraju takvi „političari“!?

Besmisleno jee uvjeravati i Borovca i Karamarka da danas ne bi imali šanse pametovati u „samostalnoj Hrvatskoj državi“ da nije bilo upravo tih „šumskih bandita“, kako posprdno nazivaju antifašističke borce protiv ustaških kvislinga. Partizanskom i zaslugom maršala Josipa Broza Tita te ustavnim amandmanima iz 1974. godine, a ne tzv. NDH i nacionalnog šljama pod ušatim U, ranih je 1990-ih godina bilo moguće međunarodno priznanje „samostalne Hrvatske države“ u avnojskim granicama (AVNOJ – Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije). Pod partizanskom su crvenom petokrakom vraćeni Hrvatskoj svi teritoriji od Dalmacije i otoka do Istre, Gorski kotar, Međimurje…, što ih je „veliki Hrvat“ Ante iz zabitnoga hercegovačkog sela Bradine zahvalno darovao svojim gazdama Mussoliniju i Hitleru. Kao da su mu najvrjedniji dijelovi Hrvatske bili ćaćinstvo, a ne neotuđivo nacionalno vlasništvo.

Kad govore o antifašizmu i Jugoslaviji, povijesni revizionisti iz „novog HDZ-a“ ni u izbornim kampanjama ne bi smjeli žmiriti na te činjenice. I predizborna prljavština valjda ima neke granice.

Javljaju mediji, zaštitari „novog HDZ-a“ grubo nasrnuli na djevojku u Rijeci na početku kampanje Grabar Kitarović, pa se predsjednička kandidatkinja i tada ispričavala. „Nasilna mladež HDZ-a: Premlatili studenta, sudu za odluku o slučaju trebalo nevjerojatnih 1150 dana“, „Spis o bahatoj Mladeži HDZ-a čami u Gospiću: 777 dana ne žele ih poslati u zatvor iako su osuđeni“ – neki su od naslova o demokratski „svjesnoj“ ZNA SE mladeži. Javnost se još sjeća vandalskih pohoda i nasilja članova Mladeži HDZ-a s karlovačkog područja. Sve odreda djeca iz „domoljubnih, katoličkih“ obitelji. Milijun je sličnih primjera.

Predstojeće razdoblje do nedjelje 11. siječnja, ako je suditi po početku kampanje u drugom izbornom krugu, neki analitičari s pravom tvrde – najneizvjesnije dosad, bit će sve samo ne dosadno. Oboje kandidata pozivaju se na kulturu dijaloga i fer borbu za povjerenje birača, ali… Varaždinska je Mladež „novog HDZ-a“ već pohitala pokazati primitivnom agresijom na zdrav razum kako u toj stranci razumiju kulturu dijaloga. Niski udarci Josipovićeve PR logistike također nisu isključeni, ali gotovo sigurno – ne u Borovčevom stilu. Za pretpostaviti je da će oboje kandidata za fotelju u Predsjedničkim dvorima koristiti sve što znaju i umiju ne bi li do krajnjeg raspalili u svoju korist borbu za birače i pobijedili. Makar za jedan glas više.

Prva izborna dionica 6. utrke za petogodišnji mandat predsjednika RH okončana je – iznenađujuće i očekivano. Iznenađujuće zato, jer je favorit 17 političkih stranaka Josipović (38,46 posto glasova) samo za prsa pretrčao uzdanicu „novog HDZ-a“ i koalicijskih partnera Grabar Kitarović (37, 22 posto). Za okruglih 1,24 posto ili 22.249 glasova! Prva je pak izborna runda završila očekivano zato, jer je Josipović neupitan pobjednik, što su mu predviđale i sve ankete i analitičari na osnovi uvjerljivog visokog rejtinga. Bio je bez konkurencije najpopularniji političar u državi, svih pet godina mandata. Otprilike je bila čekivana i izlaznost birača na izbore – 47,14 posto. Unatoč snježnom kijametu prethodne noći, na koji su se kasnije pokušali izvlačiti neki kandidati ne bi li dali veću važnost svom rezultatu.

Traljavi, a jaki na jeziku

Odmah po zatvaranju birališta, po medijima se, na radnim mjestima i za šankovima kafića navalilo razbijati glave razlozima, uzrocima i posljedicama činjenice da je Josipović podbacio za kojih osam posto očekivanih glasova, a Grabar Kitarović pobrala oko dva posto više od najoptimističnijih očekivanja. Štukama među šaranima pokazala su se dvojica „političkih diverzanata“, za koje se unaprijed znalo da neće biti ni blizu drugom izbornom krugu, ali…

Trećeplasirani (kandidat udruge Živi zid) Ivan Vilibor Sinčić posramio je i najviđenije političke znalce s osvojenih čak 16,42 posto glasova, a totalni luzer Milan Kujundžić razočarao je i samoga sebe i nacionalističku ultradesnicu s (pre)mizernih 6,3 posto. Zar su ljuti desničari u Bijednoj Našoj, za razliku, recimo, od ideološke braće u Srbiji, gdje vode državu, uistinu toliko slabi da ni udruženi (koalicija Savez za Hrvatsku plus simpatizeri) nisu u stanju neku od tolikih „veličina“ makar gurnuti u drugi izborni krug!?

Traljavi su do-zla-boga i jaki samo na jeziku kad gostuju u minornim tv-olujama i tv-bujicama. Ovih dana jedna nadrinovinarka zabezeknuto zdvaja svom prepotentnom sugovoriku, navodno sumnjičenom prije više godina za odnošenje nekih arheoloških artefakata iz BiH: „Recite mi, molim vas, recite mi, što će Hrvatska, ako u drugom krugu ipak pobijedi Ivo Josipović!?“ Grozan predosjećaj na ekstremnoj desnici. Svojedobno je jadno stanje na ekstremnoj desnici potvrdio i američki terorist Zvonko Bušić, netom što će si prosvirati glavu u Rovanjskoj, totalno razočaran taštinama i nejedinstvom desne opcije u RH.

Svojevrstan remi dvoje prvoplasiranih kandidata u većini se ozbiljnijih medija smatra najvećim izazovom/neizvjesnošću od osamostaljenja zemlje. Josipović drugi put ili Grabar Kitarović, žena prvi put? Hamletovsko pitanje dušu dalo čak i za sasvim nemoguće političke slagalice, ali i krajnja kušnja za izborne stožere u okolnostima kada se nastavljaju medijski prijepori. Zašto Josipović nije ostvario pretpostavljenu prednost u prvom krugu od 12-15 posto? Jesu li mu agencijske babe vange učinile medvjeđu uslugu anketama o uvjerljivoj pobjedi, pa se čak zanosio s više od 50 posto glasova i uspavao u kampanji? Je li zanemario minuse zbog katastrofalnog Vladinog, Milanovićevog i SDP-ovog rejtinga? Je li precijenio svojih pet bi-ne bi godina u kojima je zaradio posprdni naziv „lignja“?

On tvrdi da je prepoznatljiv, s više političkog i državničkog iskustva od svih protukandidata zajedno, da ima najbolje karakteristike za Pantovčak, da je mnogo učinio za RH, da je stalno s narodom, da ima respektabilan predsjednički gard, itd., itsl. Nije ni sanjao da će sveučilišnom profesoru međunarodnog ugleda uzeti mjeru i pomrsiti račune 25-godišnji, anonimni student elektrotehnike Sinčić i glatko mu maznuti upravo te medijski i agencijski unaprijed inkasirane postotke prednosti u biračkim kutijama. Kako je Izborno povjerenstvo svakih pet minuta objavljivalo rezultate s prebrojenih glasačkih listića, tako je Josipović padao u sve veću gabulu, Sinčić je stagnirao na iznenađujuće visokoj poziciji, a Grabar Kitarović se na koncu raspametila u transu (ne)očekivanog dobitka.

Priznala je u žustrom pretponoćnom nastupu u svom stožeru da u drugom krugu očekuje i Sinčićeve i Kujundžićeve glasove. Na Sinčićeve birače računa i Josipović. U Kujundžićevom političko-ideološkom i svetonazorskom društvu, dakako, nema što tražiti. Dobrim dijelom ni Grabar Kitarović, iako je razočarani gastroenterolog (nije to uspio prikriti na umornom maska-licu) gotovo izravno pozvao svoje birače da se priklone kandidatkinji „novog HDZ-a“.

Sinčić je pak više puta ponovio da su i Josipović i Grabar Kitarović marionete svojih šefova političkih stranaka, koje su podjednako marionete međunarodnog neoliberalnog kapitalizma. To antisocijalno čudovište pak drži Hrvatsku u ropskoj potčinjenosti, pa je Sinčić pozvao svojih gotovo 300.000 birača da apstiniraju izborno pripetavanje 11. siječnja. Svoj će birački kapital, najavio je, iskoristiti na parlamentarnim izborima koncem 2015. na kojima će se Živi zid, kao politička stranka, boriti za mjesta u Hrvatskom saboru. Već nakon proglašenja rezultata u prvom predsjedničkom krugu, tvrdi Sinčić, u Živi se zid učlanilo još 1500 mahom mlađih građana iz cijele zemlje. Interes i dalje jača.

Naravno da neće svi Sinčićevi simpatizeri (anarhisti, socijalno potlačeni i prirodno protuhadezeovski orijentirani – kategorizira ih kolumnist Davor Butković, op. M.V.) postupiti kako je od njih zatražio, a budući da je to populacija pretežno lijevih svjetonazora, neće ih animirati sirenski zov Kolinde Grabar Kitarović. Uteg „novog HDZ-a“ i iritantno neprihvatljive Karamarkove retorike pretežak je za ukus tog dijela mladeži, neusporedivog po bilo čemu s mladeži tipa Igora Borovca i vršnjaka im u katoličkim laičkim udrugama. Dio ekstremnih desničara također zazire od lika, djela i retorike Kolinde Grabar Kitarović (osobito njezine stranke), pa će apstinirati ili čak iz inata/pakosti podržati Josipovića.

Pod pretpostavkom da svi Kujundžićevi birači glasaju u drugom krugu za Grabar Kitarović, a samo svaki drugi Sinčićev za Josipovića, aktualnom predsjedniku RH ne gine – drugi petogodišnji mandat. Najvjerojatnije će opet biti tijesan rezultat, ali dvaput je dvaput! Osobito, uspije li Josipović probuditi dio onih od 52,86 posto birača koji su prespavali prvi izborni krug, a jamačno ne spadaju u izdrilanu vojsku „novog HDZ-a“ što je 28. prosinca dala svoj maksimum. U najboljem slučaju, u drugom krugu će u decimalu ponoviti taj maksimum, ne digne li se opet iz groba čuvena baba Anđa, koja je znala za neznatan promil poboljšati izborne spektakle u ZNA SE čiju korist.

Matematika i demografija

Josipovićeva pobjeda u drugom krugu ipak je „pod naponom“, kao što je u prvoj rundi bilo kritično prelijevanje njegovih glasova Ivanu Viliboru Sinčiću. Za razliku od Josipovićeve mlitavosti, ne baš učinkovitog mandata i prilično maglovite koncepcije tzv. Pravog puta, Sinčić je iskazao buntovnu neposlušnost prema socijalno, gospodarski, moralno i politički defektnom društvu i time pogodio u živac simpaticus javnosti. Stariji profesor morao bi, stoga, u drugoj i sada sasvim novoj kampanji razraditi i ponešto naučenog od nezavršenog studenta elektrotehnike. Dopasti se biračima više i uvjerljivije od Kolinde Grabar Kitarović. Je li njegovo spominjanje ovrha već u prvom komentaru prve izborne noći naznaka da brzo uči, s razimijevanjem? Ta sposobnost prilagodbe bilu društvenog trenutka bit će mu presudna za pronaći pravi put za Pantovčak.

Kolumnist Davor Butković analizirao je niz pogrešnih koraka/odluka, koje će Josipoviću jamačno otežati taj put. Od početka mandata okružio se dvojbenim suradnicima, sloganom kampanje Pravi put otvorio si je ranjive bokove, a umjesto amaterskog naglašavanja (problematičnog) kontinuiteta trebao bi inzistirati na „reformama, nacionalnom pomirenju i zdravom razumu“ i time ponuditi moguća rješenja za kritično gospodarsko i socijalno stanje zemlje.

„Matematika i demografske procjene sugeriraju kako bi dr. Ivo Josipović morao osvojiti drugi predsjednički mandat“, drži Butković. „Josipovićeva pobjeda bila bi iznimno važna za Hrvatsku, jer bi zaustavila HDZ-ov povratak naše zemlje u devedesete godine (budimo ozbiljni, ovdje se ne radi o dolasku na vlast Kolinde Grabar Kitarović, nego o dolasku na vlast Hrvatske demokratske zajednice, što je značajna razlika). Međutim, da bi osigurao pobjedu, dr. Josipović mora temeljito i precizno korigirati bitne dijelove svoje dosadašnje kampanje.“ Smatrajući njegovu tijesnu pobjedu u prvom krugu „zasluženim debaklom“, kolumnist portala Tačno.neta i istaknuti splitski povijesničar mlađeg naraštaja Dragan Markovina argumentira neveselu procjenu:

„Ovo što Hrvatskoj slijedi, upakirano u ambalažu HDZ-a, doista je najcrnji mrak, no to ne može biti razlog da ljudi podrže daljnjih pet godina cinizma u kojima bi predsjednik radio isto što i ta desnica, da navodno ne bi bilo gore. U prilog toj tezi, uostalom, najbolje svjedoči činjenica kako je pokret ulične desnice („braniteljski“ prosvjed na Savskoj cesti 66 u Zagrebu, kojem se Grabar Kitarović demagoški pridružila i u novogodišnjoj noći – op. M.V.) upravo i eskalirao za vrijeme njegovog mandata, pri čemu Josipović nije napravio ništa da se tome aktivno suprotstavi. (…) U stalnom strahu da ne počini kakav krivi korak, ili se, ne daj bože, ne zamjeri desnici, on je te pogrešne korake uporno i činio. Naravno, bez svijesti da ih radi.“

Kolumnist Večernjeg lista Milan Jajčinović uvjeren je da drugi izborni krug „neće biti puki duel favorita na papiru i papirnate ‘autsajderice’“, a njegove udesno nagnute novine uveseljavaju „objektivnu“ javnost indikativnom anketom među čitateljima: od 521 anketiranog čak ih 86,4 posto smatra da će pobijediti Kolinda Grabar Kitarović, a za Ivu Josipovića je tek 13,6 posto. No, to je politički SF, karakterističan za političko-svjetonazorski profil Večernjakove publike. Znatno je bliža objektivnoj prosudbi mogućeg razvoja događaja kraća analiza s Barometra.hr tog medija, gdje se točno procjenjuje da „Josipović u drugom krugu ima veći potencijal za rast od K. Grabar Kitarović“. Ali mora aktivirati svoje birače.

„Sudeći prema prvim Josipovićevim izjavama“, tvrdi Barometar.hr, „neizvjesnost koja bi mogla pokrenuti njegovo uspavano biračko tijelo će pokušati nadoknaditi dramatikom. Strah od povratka HDZ-a na vlast može dobrom dijelu građana biti itekako dobar motiv da (…) ništa ne prepuste slučaju.“

Istaknuti zagrebački SDP-ovac i ravnatelj Hrvatske matice iseljenika Marin Knezović, prenosi Večernji list, dodatno je na svom blogu upozorio: „Ako predsjednik Josipović želi pobijediti u drugom krugu, mora se riješiti ulizica koji ga okružuju. Oko njega se okupilo mnoštvo sumnjive kvalitete. Oni nisu svojim sposobnostima i društvenim ugledom mogli pridonijeti ‘karizmi’ Ive Josipovića već su se grijali na političkom i društvenom statusu aktualnog predsjednika… Ako želi pobjedu u drugom krugu, Josipović mora biti hladan i proračunat. Podrška mu treba od onih skupina i osoba koje same po sebi imaju zavidan društveni utjecaj. Dosadašnjim suputnicima treba reći da se malo odmore“.

Ako je prva izborna runda s četvero kandidata bila jedna od najdosadnijih, pa i najdosadnija u odnosu na pet prethodnih, druga će jamačno prednjačiti i po dramatici i po razbacivanju prljavog rublja. Rivali su sada jedan na jedan, dvije najjače stranačke mašinerije podižu stupanj borbene gotovosti, a ulog je prevelik da bi se u političkom laktašenju previše pazilo na uljudbene obzire i ubojitost otrova na šiljcima strelica.

Patent Ante Đapića

Na simboličkoj će razini to biti test za RH: je li država pretežno desna i konzervarivna ili (relativno) lijeva, tolerantna i otvorena suvremenom demokratskom svijetu. Sudeći po višegodišnjim trendovima na osnovi politoloških i medijskih istraživanja, rejtingu političara i stranaka, izbornim rezultatima kombiniranim s postocima znakovite apstinencije, ugrubo bi se moglo zaključiti: Hrvatska je 75 posto umjereno lijeva i svjetonazorski snošljiva zemlja s građanima koji biraju ljevije političke opcije ili apstinencijom daju znati da ne žele desničare za vladajuće turore. Ostatak od 25 posto čini 15-20 posto umjerenih desničara i oko pet posto (plus-minus) zadrtih i iznimno glasnih ultraša.

Ta bratija u crnom (kao da je permanentno na pogrebu), okićena ustaškom verzijom hrvatske šahovnice (čak i na kravatama!), nikad neće imati priliku u RH samostalno doći na vlast. Osim tu i tamo koalicijski participirati u vlasti po receptu što ga je svojedobno patentirao HSP Ante Đapića. Patent je potom usavršio HSP-a Ante Starčević za predsjednikovanja aktualne europarlamentarke Ruže Tomašić. Simbioza HSP-a AS s „novim HDZ-om“ najučinkovitijom se pokazala prije koji mjesec u Vukovaru. No, Đapić je naprasno shvatio da njegov patent nije baš originalan, pa je na svu sreću odustao od kandidature za Pantovčak i time se inteligentno spasio od kujundžićevske blamaže.

Novoj vladajućoj gradskoj garnituri („novi HDZ“, HSP AS i stožeraši) odjednom više ne smeta ćirilica na poločama javnih ustanova niti Stožera za obranu hrvatskog Vukovara harači ulicama izmrcvarenoga grada. Njegov je vođa Tomislav Josić odnedavno savjetnik za branitelje gradonačelnika Ivana Penave („novi HDZ“), a bivši stožeraški glasnogovornik i bojovnik HSP-a AS Igor Gavrić (vlasnik one kravate s ustaškim grbom) predsjednik Gradskog vijeća. Čelne fotelje su podijeljene po „zaslugama“, unosne apanaže manje „zaslužnima“, a 203,4 milijuna proračunskih kuna za 2015. godinu čvrsto u – „pouzdanim“ rukama. Sada valja pričekati koji mjesec, pa će se pokazati kome je uistinu stalo do Vukovara: lijevima dosad (SDP) ili desnima odsad („novi HDZ“).

Međutim, koliko su ljuti desničari prirasli srcu i umu hrvatskih građana, čime se gromoglasno hvale, potvrdio je uvjerljiv debakl Milana Kujundžića već u prvom krugu predsjedničkih izbora.

Piše: Marijan Vogrinec/Tačno.net

facebook komentari

  • Alan B’Stard

    Po pisanju Marijana V razvidno je kakav je teror Hrvatski Narod trpio do 90tih! E zato Marijane ne ćemo dozvoliti da nam se takvi kao ti više ikada ‘pitaju’! Sad plači kolko oš

    • peppermintt

      al moraš priznati kako se potrudio naširoko zabašuriti zakukuljiti svoju naklonost Josipoviću 😉