Marijini obroci: U pet godina Hrvati su otvorili 10 školskih kuhinja i svaki dan hrane 10 000 djece

0

Povodom pete obljetnice djelovanja Marijinih oborka Hrvatske, humanitarne organizacije kojoj je vizija dati barem jedan obrok dnevno gladnom djetetu u školi te tako iskorijeniti glad u svijetu, razgovarali smo s Renatom Planinić, predsjednicom Marijinih obroka Hrvatske.

Uvijek je ispočetka zanimljivo čuti priču kako su nastali Marijini obroci, jer se veže uz nama dobro poznate krajeve, pa molim vas podsjetimo čitatelje kako je Magnus MacFarlane-Barrow s bratom Fergusom započeo humanitarno djelovanje u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini?

Istina, projekt Mary’s Meals izrastao je iz humanitarnog djelovanja koje je 1992. godine započeo Škot Magnus MacFarlane- Barrow sa svojim bratom. Jednu večer su pijuckajući pivo u pubu gledali na televiziji kako bukti rat u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj te odlučili da moraju nešto učiniti za te ljude koji teško stradavaju i pate. Uskoro su kamionom dovezli pomoć koju su prikupili razni ljudi u njihovom domu. Magnus je to mislio učiniti jednokratno, no pomoć je i dalje pristizala od dobrih ljudi pa je on odlučio prestati raditi kao uzgajivač riba i osnovao je humanitarnu organizaciju koja je nakon deset godina prerasla u veliki međunarodni projekt Mary’s Meals. Hrvatska je, dakle, u počecima bila primateljica pomoći, a prije pet godina grupa prijatelja osnovala je Marijine obroke u Hrvatskoj te se tako povećao krug zemalja darivateljica Marijinih obroka.

Nakon ovog se postavlja pitanje zar u Hrvatskoj i BiH (osim onih 25 djece koje hranite u ustanovama s poteškoćama u učenju i posebnim potrebama u Bi H) u proteklih 22 godine više nije trebala pomoć?

Pomoć je potrebna na raznim poljima i u Hrvataskoj i drugdje, no naša je misija usmjerena na djecu koja žive u nerazvijenim zajednicama u kojima vlada glad. Za njih smo svi na svijetu odgovorni, jer hrane ima dovoljno za sve. Marijini obroci znadu imati i izvanredne hitne pozive u pomoć kada su u pitanju neke prirodne katastrofe i slično. To su učinili nedavno uslijed katastrofalnih poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Ipak, siromaštvo koje vlada u Hrvatskoj, pa i u BiH drukčija je vrsta siromaštva. Svaki čovjek naravno, ako može, dužan je pomoći ljudima u svojoj zajednici. No, ovo je jedan korak dalje za ljude koji žive potpuno drukčiji život od onoga koji možemo bilo gdje kod nas vidjeti. I to ljudi u Hrvatskoj razumiju, a dokaz tome je ovih 5 godina djelovanja Marijinih obroka i 10 000 djece koje hrvatski podupiratelji hrane u najsiromašnijim zajednicama svijeta gdje ljudi žive ispod međunarodne granice siromaštva. Marijini obroci daju se djeci u školi u zemljama svijeta gdje ona svakodnevno umiru od gladi ili bolesti izazvanih glađu. Ta djeca i njihove obitelji žive u kućama na vodi ili kućama napravljenim od zemlje, bez pitke vode, bez struje, bez sanitarnih čvorova i kanalizacije, to su dakle nerazvijene zemlje u kojima djeca rade teške poslove da bi eventualno dobila jedan obrok u danu, jer kod kuće često nemaju ništa za jesti, a hranu im nema ni tko drugi dati jer većina živi tako. Ljudi u tim zajednicama obolijevaju zbog neotpornosti od bolesti poput malarije, žute groznice i slično. Djevojčice vrlo rano ostaju trudne i imaju svoju vlastitu djecu dok su još djeca. Obitelji su velike, a često svi žive u istoj prostoriji. Trenutno je oko 300 milijuna kronično gladne djece na svijetu, a 57 milijuna ih ne ide u školu. To su djeca za koje se brinu Marijini obroci.

Što u Africi i zemljama u kojima Marijini obroci hrane djecu znači biti gladan?

marijini obroci 2

To znači stalno gledati u oči bolesti i biti blizu smrti. Gladan čovjek ne može funkcionirati. Većini djece koja primaju Marijine obroke to je ujedno i jedini obrok u danu koji im omogućava da prežive, ali obrokom ih se ujedno privlači u školu da steknu barem elementarno obrazovanje koje se kod njih sastoji u učenju osnovnih životnih vještina, kako bi jednog dana mogli pomoći sebi i svojim obiteljima te dugoročno gledajući postati također graditelji svoje uže i šire zajednice. Obrok uglavnom čini kukuruzna kaša koja je tu i tamo obogaćena umakom od zelja ili malo mesa ili ribe, ovisno o tome o kojoj zemlji se radi budući da se hrana kupuje lokalno i u programu sudjeluju lokalni volonteri kako bi se potaknuo razvoj cjelokupne zajednice.

Ima li ebole na tim područjima gdje Mary’s Meals prehranjuje djecu?

Ebole nažalost ima u Liberiji gdje školska godina još uvijek nije započela upravo radi epidemije ebole koja je već uzela dosta života. Volonteri Marijinih obroka tamo usko surađuju s drugim humanitarnim organizacijama i liberijskim vlastima, a svoje snage i novčana sredstva su usmjerili na prehranu djece u njihovim domovima te davanje savjeta za sprječavanje zaraze. Dakle, hrana se dostavlja obiteljima kući, a isto tako i pacijentima zaraženima ovim smrtonosnim virusom u nadi da će dio njih uspjeti preživjeti. Zahvaljujući podupirateljima Marijinih obroka oko 80 000 ljudi u Liberiji svaki dan dobiva hranu. U Liberiji Marijini obroci Hrvatske zahvaljujući volonterima iz Osijeka i drugih mjesta u Slavoniji sponzoriraju školsku kuhinju Gospa Osječka te volonterima iz Grada Karlovca i Karlovačke županije školsku kuhinju Žabica. U njima se sveukupno hrani više od 500 djece.

Kolika je brojka djece koju cjelokupna organizacija Mary’s Meals svakodnevno hrani, a za koliki dio je zaslužna dobrota i velikodušnost Hrvata?

Marijini obroci trenutno hrane više od 920 000 najsiromašnije djece svijeta u školi i postojanim se korakom približavaju milijuntom djetetu! Zahvaljujući dobroti podupiratelja iz Hrvatske više od 10 000 djece svaki dan tijekom cijele školske godine primi obrok u školi.

U kojim zemljama i u koliko škola djeluju Marijini Obroci Hrvatska?

Deset je školskih kuhinja. Većina njih kompletno je sagrađena iIi opremljena zahvaljujući hrvatskim podupirateljima. Jedna je u Ekvadoru, dvije su u Liberiji, četiri su u Malaviju i tri su u Beninu. Naši podupiratelji dokazuju da ljubav i dobrota ne poznaju granice.

Kojim tempom je u ovih 5 godina rasla brojka djece koju prehranjuje Hrvatska?

Krenuli smo s dvjestotinjak djece, a nakon pet godina došli do više od 10 000. Svake godine prosječno su otvorene dvije školske kuhinje, a kada se u školama otvore školske kuhinje, broj djece koja pohađaju školu obično naraste svake godine za desetak posto, a uspješnost učenika za 20 – 30 %, jer se mogu bolje usredotočiti na učenje i redovito dolaze u školu zato što roditelji znaju da ih tu čeka obrok! Kako roditelji i učitelji znaju reći: “Djeca čak vole ići u školu!”

Koliko su potrebu prehrane djece u Africi osvjestile hrvatske misionarke u Beninu, ali i beninski svećenik Odilon u Hrvatskoj kojeg su prvo zavoljeli Varaždinci, a zatim i Zagrepčani?

Svi hrvatski misionari imaju veliku ulogu u osvješćivanju i približavanju problema u zajednicama koje susreću kada odu u misije. Marijini obroci su se konkretno povezali s Beninom preko svećenika Odilona Singboa, Beninca koji je došao na školovanje u Hrvatsku prije osam godina i trenutno je na službi u Zagrebu. Prije je bio u Varaždinu, a kako bi mu iskazali zahvalnost za njegovu dobrotu, Varaždinci su odlučili učiniti nešto za njegov rodni siromašni Benin. Saznali su za Marijine obroke i kako djeluju te odlučili prikupiti novac za gradnju jedne školske kuhinje u školi u njegovom selu. U Beninu inače već preko 25 godina djeluju hrvatske misionarke Marijine sestre od čudotvorne medaljice koje su nam puno pomogle u povezivanju s lokalnim volonterima budući da je na mjestu davanja pomoći uvijek potreban povjerljiv partner koji dobro poznaje običaje i mentalitet dotičnih ljudi i treba organizirati da se stvari dobro odvijaju na terenu. Obično sve krene jednim susretom, razgovorom i stvar se razvije. Danas u Beninu, osim varaždinske, imamo još dvije kuhinje Marijinih obroka, jednu na sjeveru Benina, sagrađena dobrotom jedne zagrebačke obitelji i jednu na jugu koja je nedavno započela s radom, a nosi ime Dalmacija, Hrvatska!

Petoljetku zapravo slavite tom novom školskom kuhinjom. Kako to da ona nosi ime Dalmacija, Hrvatska?

Ovu petoljetku slavimo s dvije nove kuhinje: kuhinjom u Beninu koja je sagrađena dobrotom podupiratelja iz čitave Dalmacije koji se ujedno brinu i za 650 djece koja se tamo hrane i još jednom školskom kuhinjom u Malaviju koja je sagrađena zahvaljujući OŠ Ante Kovačić iz Zagreba. Prošlu školsku godinu ova škola uvrstila je Marijine obroke u humanitarne projekte svoje škole i kroz različite zajedničke aktivnosti učenika, učitelja i roditelja odnosno cijele škole prikupila 60 000 kuna kako bi sagradila svoju školsku kuhinju. U njoj se od ove školske godine hrani 750 djece. Inače se sve više škola uključuje na razne načine u ovaj projekt, organiziraju sajmove, projekcije našeg dokumentarca Dijete 31 – priča o Marijinim obrocima, daju rješenja za naš promidžbeni materijal i slično, a mnoge su se škole u Marijine obroke uključile sudjelovanjem u projektu Ruksak 2011. godine kada je po hrvatskim školama prikupljeno 4200 rabljenih školskih torbi s osnovnim higijenskim i školskim potrepštinama i otpremljeno i darovano djeci u našim školskim kuhinjama u Malaviju za Božić. Nadamo se da ćemo uskoro ponovno moći provesti ovaj naš sekundarni projekt koji zahtijeva iznimno veliku logistiku i novčana sredstva za transport pa ga ne možemo često provoditi.

Što je Vas osobno najviše ganulo tijekom ovih 5 godina humanitarnog djelovanja ?

Najviše me ganuo susret, susret s djecom u Beninu prije nekoliko godina i njihovim očima punim nade i radošću oko malih stvari te susret s ljudima među kojima mnogi unatoč svim teškoćama daju od dijela koji im nije višak. Rekla bih radost darivanja i primanja! Ta povezanost ljudi, hod ususret jedni drugima, to je divno!

Važno je naglasiti da su za funkcioniranje Marijinih obroka zaslužni isključivo volonteri, među kojima ste Vi i Vaši prijatelji začetnici ovog projekta u Hrvatskoj – kolika je danas ta brojka volontera Marijinih obroka u Hrvatskoj i koje su sve njihove aktivnosti?

Bez mnogih zajedničkih djela ljubavi ne bi postojali ni Marijini obroci. Volonteri su zaista duša Marijinih obroka na mjestima primanja pomoći i na mjestima prikupljanja pomoći. Hrvatski volonteri uz sve svoje životne obaveze, obitelj, posao, razne teškoće, pomoć u svojoj zajednici, služe i ovoj široj zajednici i daruju za Marijine obroke svoje vrijeme, sposobnosti, novac, a vjernici i molitvu i druge aktivnosti za Marijine obroke. Mi vjerujemo u dobrotu ljudi i da svaki čovjek na neki način može doprinijeti ovom cilju bez obzira na rasu, vjeru, spol, način života, dob, invaliditet ili neke druge karakteristike i pomoći da se nahrani svako gladno dijete. Volonteri šire vijesto Marijinim obrocima u svojoj okolini, obitelji, prijateljima, na svom radnom mjestu, organiziraju aktivnosti poput štandova, projekcije filma, koncerata i slično. Drže kratke prezentacije o Marijinim obrocima u vrtićima, školama, fakultetima, crkvama, dijele promidžbeni materijal, sudjeluju u okviru raznih manifestacija, sajmova i drugih događanja. Što se već dovinu, a da je u duhu Marijinih obroka! Jednostavno, postojano i nenametljivo. Teško mi je reći broj volontera jer njih ima posvuda, znanih nam i neznanih, i svatko tko nešto učini za Marijine obroke u neku ruku je volonter. Sigurno je pedesetak postojano aktivnih volontera, a podupiratelja nekoliko tisuća.

Mislite li da uz toliku poplavu humanitarnih udruga – što je sasvim pohvalno za malu Hrvatsku – ima šanse da projekt Marijinih obroka i dalje raste?

Vjerujem da dobro uvijek raste, na ovaj ili onaj način. Kada se uzmu u obzir sve školske kuhinje Marijinih obroka, prosječno 120 kuna trenutno je potrebno da bi se nahranilo jedno gladno dijete svaki dan tijekom cijele školske godine. Već sa 60 lipa ili jednom kunom nahranit ćete gladno dijete u jednom danu. Mislim da to većini u Hrvtaskoj nije nedostižno, a Marijini obroci se obvezuju da će od svake kune barem 93 lipe doći do djeteta, a po mogućnosti i više. Dakle, moguće troškove za organizaciju i promidžbeni materijal držimo na minimumu. Prošle godine 2 %. Naši donatori su većinom pojedinci s manjim donacijama, a među njima ima, kako sam već rekla, i onih koji teško žive u Hrvtaskoj, čak i dosta umirovljenika.

Kakvi su vam planovi za sljedećih 5 godina?

Kaže se: Čovjek snuje, a Bog određuje. Plan je hraniti postojano dokle to bude potrebno svu djecu u školskim kuhinjama hrvatskih podupiratelja i osnovati još koju školsku kuhinju, svakako razviti još više dobru mrežu volontera i ostvariti neke kreativne nove projekte Marijinih obroka vezane za škole i poduzetnike odnosno obrtnike. Možda se nađe i neki izvođač koji će snimiti pjesmu za Marijine obroke! Ideja sigurno neće nedostajati, a ja vjerujem ni darovatelja!

Što na Marijine obroke Hrvatske kaže osnivač međunarodnog projekta Magnus – ističe li se ikako rad Hrvatske među 9 i budimo realni najmanjom zemljom u Mary’s Meals-u?

Svaka zemlja davateljica pomoći trudi se na svoj način. Hrvatska jest mala i nema zavidni standard kao neke druge zemlje, no ima puno dobrih ljudi čija zajednička dobra djela nas dovode do ostvarenja postavljenih ciljeva. Svi u Marijinim obrocima zadovoljni su dobrim plodovima. Neka samo i dalje trud bude postojan i dobro će nadoći. Ja sve ljude dobre volje pozivam da budu dio Marijinih obroka 4. prosinca u 19:30 u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu na proslavi 5. godišnjice djelovanja Marijinih obroka Hrvatske. Tamo ćete moći upoznati naše volontere koji će vas s voditeljicom Sanjom Doležal i folklornim ansamblom SKUD-a I. G. Kovačić provesti kroz školske kuhinje Marijinih obroka, a u programu sudjeluje i hrvtaski glasnik našeg dokumentarca “Dijete 31″ Mladen Bodalec. Sigurna sam da svi zajedno možemo nahraniti sljedeće dijete koje čeka Marijine obroke.

Čestitamo i sretno dalje!

Svi koji žele više znati o Mary’s Meals rješenju prehranjivanja gladne djece diljem svijete najbolje da pogledaju film Child 31  te posjete stranice www.marysmeals.hr i marysmeals.org  ili dođu 4.12. u NSK i uživo saznaju sve što ih zanima o ovoj humanitarnoj udruzi.

Narod.hr

facebook komentari