Pratite nas

Kolumne

Marin Topić: Ova lica zvuče prepoznato

Objavljeno

na

Neku večer sam pio kavu s mojim prijateljem i on mi se žali kako je sve postalo dosadno, ništa se ne događa.  Valjda prošli izbori i sve ovo gubi smisao. Možda je trenutačno tako, ali kad malo pogledamo što je u daljini, mislim da će biti jako dramatično. Gledajući kroz povijest, kad su se god britanski i njemački ministri vanjskih poslova družili da nešto odrade, počinjala je frka. A upravo su britanski vanjskih poslova Philipu Hammond i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier napisali pismo raji u Bosni i Hercegovini da se hitno nešto treba mijenjati, neke reforme po programskim principima. I to mi nije jasno taj termin programski principi, postoji program, postoji princip, odnosno načela prema kojima se izvodi taj program. To je nešto uvijeno, ali uglavnom mora se događati. Znači frka je počela.

Je li Berlinski zid pao na krivu stranu

Slučajno se dogodilo da je ovih dana 25 godina od pada Berlinskog zida, a Berlinski zid je izgleda pao na krivu stranu, trebao je pasti na Zapad, a on je pao na Istok. Sovjetski savez, odnosno Rusi su ponovno ojačali i prave nove granice Europe.

Malo se vratimo u ne tako daleku prošlost i sjetimo se 30. rujna 1938. godine i Münchenskog sporazuma koji su potpisali čelnici Njemačke,  Velike Britanije, Francuske i Italije.  Ova dva posljednja nisu važna, važno je da su potpisali Englezi i Nijemci (sporazum Hitler – Chambrlain) i to je bio pakt protiv Sovjetskog Saveza.  Znači padom Berlinskog zida i oholom, pogrešnom ne mogu reći okupatorskom, jer ovo je gora politika od okupatorske koju je Zapad vršio prema zemljama bivšeg istočnog bloka doveo je do toga da utjecaj Rusije je ponovno postao prejak. I normalno kome će pisati pismo nego zemljama zapadnog Balkana i bilo ti je „Pišem pismo, tinta mi se proli“, izgleda se opet prolila tamo gdje je riječ o Hrvatima. Odjednom se počelo nešto događati, znači istodobno srpska i ruska vojska rade padobranski desant (Srijem 2014.), a ova dvojica pišu pismo i hitno se treba nešto rješavati. Valjda su Rusi toliko ojačali na zapadnom Balkanu, da i Njemačka i Engleska traže hitnu intervenciju. Znači počinje se praviti nova Jalta.

Da vidimo sada što su se Ameri i Rusi dogovorili, gdje će biti taj novi Berlinski zid ili granica između Zapada i Istoka. Svi najavljuju novi hladni rat, pa i glavni mudrov svjetske politike Henry Kissinger. Sjetimo se poznate kolumnistice Tanje Torbarina koja je 1989. godine govorila da ne ruše zid u Berlinu nego ga prenesite na Drinu, to je nekadašnja granica Istočnog i Zapadnog Carstva. Jedno je sigurno – ova granica neće biti na Drini nego će biti ili na Zapadu granica Republike Srpske ili će biti tamo gdje naš Dario Srna igra u Donjecku, vidim da su doveli teško naoružanje. I sad je na političarima drugog reda veleposlanicima da to odrade, a posebno na političarima trećeg reda, to su političari u BiH. Novo crtanje granica na tzv. zapadnom Balkanu.

Nedjeljom, kada nema Hrvata u Sarajevu, odmah se skupe bošnjački političari i uz pomoć Srba s Pala naprave neke nove programske principe. A ljudi, koja, bre, brzina kao da je naslov programskih principa „Bježi Jankec, cug ti bum pobegel“.

Bez DF-a ni mečka ne pleše

Počinje ukrcavanje na europske tračnice, i isto se malo vratimo unazad i sjetimo se 1948. godine i Rezolucije Inforbiroa iz Budimpešte u kojoj se tražilo da se izjasne tko je za Staljina i Ruse i tko je za Tita i ko fol Zapad. Samo trebamo vidjeti gdje će biti Goli otok, hoće li tamo biti ponovno zatvor, ili će biti nova turistička destinacija. I događa se jedan zanimljiv fenomen.

Oni koji su uvijek bili protiv euroatlantskih integracija, to su SDS kao radikalni Srbi, i SDA kao temeljno bošnjačko-turska stranka, odjednom donose neku rezoluciju bez legalnih predstavnika hrvatskog naroda i čak prozivaju našeg izabranog predsjednika Dragana Čovića da se odluči ili za Dodika ili za hrvatski narod. Znači počelo je već etiketiranje ili kako su komunisti govorili diferencijacija. Ispada tako da Dragan Čović i tri četvrtine Hrvata koje je glasovalo za njega nije za euroatlantske integracije  i NATO savez, kao da smo mi Hrvati rusofili,  a mi imamo hrvatske putovnice i samim time smo već članovi Europske unije i  NATO saveza.  I ispade da smo mi Hrvati protiv euroatlantskih integracija, a da su za njih oni koji nikada u životu nisu bili ni u snu za njih. Mislim to je jako smiješno, počinje Blitzkrieg, isto kao što ga je Hitler vodio na buku. On je napravio sporazum s Englezima, pa poslije godinu dana s Rusima, pa napao Engleze i Francuze. Ovo se sad odvija na nekim drugim razinama ne baš ratnim, iako Rusi prijete nekim konvencionalnim naoružanjem.Jugoslavija je bila poznata po glazbeno/muzičkoj sceni u Sarajevu. I kako funkcionira temeljna bošnjačko-turska stranka SDA koja uvijek sebi nađe nekoga tko će biti njen frontmen.  Prvo je to bio Haris Silajdžić pa se umorio, pa je bio Zlatko Lagumdžija, novi je DF-ovac koji je glavni pjevač sarajevske glazbeno-političke scene Željko Komšić. I zanimljivo on piše neke programske principe, kojih bi se stranke na vlasti trebale pridržavati da bi poslušali ovu dvojicu ministara vanjskih poslova. Prvo gledajući logički, Dragan Čović je u pravu, filozofski gledano nijedna kuća se ne gradi od krova, nego se radi od temelja. Prvo treba formirati vlast u županijama, zatim u Federaciji i u cijeloj državi. Ako želimo neke ozbiljne reforme, moramo imati dvotrećinsku većinu u svim tim razinama vlasti.  Ali znajući da to nemaju, oni rade sarajevsku nedjeljnu bukaču ili novi politički Blitzkrieg. Kada su već uzimali taj termin programski principi, trebali su samo iz SDS-a pitati neka odgovore je li za njih Gavrilo Princip terorist ili heroj. Pa da ne pitam hoće li SDS potpisati da BiH bude član NATO saveza, pa to je elementarno, to su ideološko-politička načela. Ako treba donositi programska načela, ona su kratka, ideološko-politička, onda treba ih donositi konsenzusom i treće je dinamika ostvarivanja tih programa Ali tko te pita, vlak za Stuttgart je došao na kolodvor u Sarajevo i tko je za Europu, počelo je ukrcavanje. Kako je krenulo, taj će vlak brzo sličiti na one iz Indije, svi političari će biti u tom vlaku, bit će ih i po krovovima.  Ali je isto bezobrazan način na koji se odnosi dio srpske političke elite, a posebno bošnjačke stranke prema hrvatskom članu Predsjedništva i strankama HNS-a koje su dobile tri četvrtine političke volje hrvatskog naroda koji je suveren i konstitutivan. Za razliku od Bakira koji je dobio samo 32 posto glasova svog naroda, a ovaj srpski predstavnik je izgubio u Republici Srpskoj od Dodika. Mislim da se ne bi trebala praviti krčma bez krčmara, jer taj europski vlak u svakom slučaju mora prijeći preko Republike Hrvatske, pa bi ga tamo možda netko mogao zadržati na sporednom kolodvoru.

Stanica Podlugovi

Ovdje je izgleda najvažnija brzina tko će se prvi ukrcati, ako nećeš ti, ima tko hoće. I trenutačno je u ovoj priči najnervozniji Martin Raguž. Imam posljednje informacije da on i Diana Zelenika jer njezin glas bio bi dvadesetdrugi za formiranje vlasti na razini BiH, kao zapete puške čekaju na stanici u  Podlugovima kad će naići voz za Stuttgart da bi se mogli ukrcati i uskočiti na europske tračnice. Poznajući predsjednika Dragana Čovića, možda ga mogu prevariti na nižim razinama, ali u visokoj politici nema šanse. I mislim da će dobro ozepsti i Diana Zelenika i Martin Raguž čekajući, što voz za Brezu, što voz za Travnik. I samo bih na kraju htio pripomenuti predsjedniku Draganu Čoviću koji preuzima ured hrvatskog člana Predsjedništva idući ponedjeljak od novog frontmena sarajevske glazbeno-političke scene, novog Željka Bebeka, Željka Komšića da na bilo koji način sačuva sliku Željkova predsjednika Josipa Broza Tita  u uredu, jer bilo bi dobro da kada dođemo u posjet našem predsjedniku da imamo gdje igrati pikada.

I za kraj pozdrav svim čitateljima s kultnom pjesmom Zdravka Čolića „Stanica Podlugovi“.

Piše: Marin Topić /pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Maras se ponaša kao da nije imao veze s Agrokorom! On bi trebao biti objektivan u Povjerenstvu?

Objavljeno

na

Objavio

(“Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada”. Silvana Oruč Ivoš)

Iz sigurnosti nekakve rezidencije negdje u Londonu,  nakon što je godinama upropaštavao hrvatsko gospodarstvo, a zbog čega je započela istraga zbog sumnje u ozbiljno kazneno djelo, Todorić nastavlja s pisanjem blogova.

Tako konačni početak otapanja vrha sante leda (kad je u pitanju neviđeni gospodarski kriminal) nekadašnji Gazda, a danas bloger, bezbrižno naziva ‘političkom predstavom za javnost u režiji najviših državnih dužnosnika’.

Istodobno moralizira kako ljudi koji su zadržani na ispitivanju u istražnom postupku nisu ništa krivi, jer je riječ o vrhunskim gospodarstvenicima, a ako postoji i najmanja odgovornost, a on je siguran da je nema, onda je ona isključivo njegova.

No, naravno, unatoč tom uvjerenju, Todoriću ne pada na pamet pojaviti se u Hrvatskoj, na čijoj je grbači posljednjih dvadeset godina lijepo živio, da odgovori na ono što zanima Državno odvjetništvo, vjerovnike koje je pljačkao, ali i ukupnu javnost. I nemojmo se zavaravati, ako ne bude prisiljen, ni Todorić niti njegovi sinovi, koji se također terete u procesu, neće to učiniti. Jer što će reći suočeni s dokazima? Kako će opravdati golemo bogatstvo kojim su raspolagali, od otoka Smokvice do Kulmerovih dvora, a čime su se, već je dokazano, koristili nezakonito.

Todoriću je, stoga, preostalo jedino izigravati žrtvu političkog progona, optuživati državu i Vladu kako su mu oteli obiteljsku tvrtku, iako je istina da je tvrtka u vlasništvu vjerovnika… Brojnih malih i srednjih poduzeća koje je Gazda godinama beskrupulozno vukao u propast. Todorić se iz svoje londonske rezidencije, a teško da je tamo otišao siromašan kao crkveni miš, sada drsko pravi kako ne postoje pronevjere u financijskom poslovanju, da nisu otkrivene milijunske „grješke“ u vođenju trgovačkih poslovnih knjiga, da nije otkriveno krivotvorenje isprava… Šteta je tolika da ni ukupna vrijednost tog Todorićeva koncerna nije dovoljna da se vrate svi Gazdini dugovi.

Da je Todorić godinama iz sjene upravljao Hrvatskom, svima je jasno. Postavljao je svoje ljude u ministarstva i vlade, u novčarske institucije, uprave raznih fondova, držao je u šaci medijske vlasnike. I upravo stoga sada cijelu priču želi prebaciti na politički teren, nadajući se da će se nekim vremenskim odmakom po modelu ‘svi su znali – svi su krivi’ na njega zaboraviti te da će se javnost zabavljati brčkajući se u muljavim lokvicama domaćeg političkog jada. Dakako da moraju odgovarati svi koji su mu na bilo koji način pogodovali, a mnogi jesu, bez obzira na političku boju. Ali Gazda je prvi na toj podugoj listi.

S druge strane, ima i jakih igrača kojima ne paše Todorićev pad. Jer je jasno da bi taj za sobom mogao povući mnoge. U tom kontekstu zanimljivo je gledati kako i Todorić i glavna oporbena stranka žele isto. Žele saborsko istražno povjerenstvo, iako znaju da za njega nema zakonskog utemeljenja nakon što je krenula kaznena istraga. Uostalom, znaju i jedni i drugi da ni jedno istražno povjerenstvo nikad ništa nije riješilo pa zašto bi ovoga puta bilo drugačije. Najbolje je cijeli slučaj pretvoriti u sapunicu, a onda jednostavno jednog dana oprati ruke i krenuti ispočetka.
Možda se tome nada i Gordan Maras koji je prije četiri-pet godina kao ministar i član Nadzornog odbora HBOR-a šakom i kapom dijelio kredite, iako se već i tada znalo da puno toga s Agrokorovim poslovanjem nije u redu, a što je ovih dana neovisna revizija i potvrdila. Danas se, pak, Maras ponaša kao da su Agrokorovi problemi počeli tijekom posljednje godine dana, a ne puno, puno prije. I kao da on s tim nema nikakve veze!? Možda Maras hoće da javnost zaboravi kako je za vrijeme svog ministrovanja žestoko gurao i radio političke pritiske – o čemu su svojedobno svjedočili pojedini članovi skupštine HGK – da tadašnji potpredsjednik Agrokora Damir Kuštrak postane predsjednik Hrvatske gospodarske komore. I sad je taj Maras član saborskog istražnog povjerenstva u slučaju Agrokor, a mi bismo trebali vjerovati u to da će s takvim repovima iza sebe Maras biti objektivan?! I pošten?!
Naprotiv, svima je jasno da je Maras u tom tijelu veliki uteg SDP-u pa u tom kontekstu i ne čudi Bernardićevo forsiranje priče o navodnoj nagodbi s Todorićem. Kad se sve zbroji i oduzme, nagodbu u tom smislu mogli su imati samo oni koji su s Todorićem tikve sadili. A tu SDP nije imun. Upravo suprotno.

Silvana Oruč Ivoš/Hrvatsko Slovo

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

Josip Jović: Novinarske trice i kučine

Objavljeno

na

Objavio

Poznato je kako tiskani mediji u nas i u svijetu proživljavaju svojevrsnu krizu koja se ponajviše ogleda u padu naklada.

Glavni je tome razlog pojava inernetskog novinstva, ali, barem kad je riječ o domaćoj medijskoj sceni, nije samo to u pitanju.

Dnevni, središnji, tzv. ozbiljni politički listovi trivijalizacijom tema i događaja kao da oponašaju baš te portale te time sebi oduzimaju specifični prostor djelovanja.

Evo jedne male antologije urnebesnih naslova: Milijan Brkić napušta politiku zbog Ane Rucner, Ella Dvornik ima novu frizuru, Renata u Splićaninu našla sve što joj treba, gola žena čisti stanove muškaraca, Ava Karabatić se seksala u zatvoru, Nives Celzijus objavila razgolićenu fotografiju, preseksi Milica zapalila Split, Pažanin vikao na Špičeka i otrkio gdje će provesti vikend, Ivana Plehinger otkrila zašto nema migrenu, Melania Trump očajna i nesretna, Suzana Mančić mami seksipilom i u šezdesetoj, Borna Rajić umišlja da je plemkinja, Soraja pokazala previše, Ž. je očajna jer ju je muž prevario s prijateljicom, Severina zapjevala s novim svekrom koji zna svirati harmoniku, a s Igorom šalje poljupce iz Venecije, Ecija Ojdanić nikad bolje nije izgledala, Jelena Rozga istakla prebujni dekolte, a fanovi oduševljeni njezinim šeširom, Danijela Martinović drastično promijenila izgled, Neven Ciganović se podvrgao estetskoj kirurgiji, Monika tulumari dok joj se muž priprema za novi brak,Aca L. brutalno pretukao bivšu ženu, Madonina kći obrijala dlake pod pazuhom, Lana Jurčević u donjem rublju raspametila obožavatelje…

Ovakva trivijalizacija sigurno neće pomoći uspješnosti medija koji žele biti ozbiljni i koji žele imati ozbiljne čitatelje. Neki teoretičari komunikacija drže kako je trivijalizacija u funkciji zaglupljivanja masa i odvlačenja pažnje od stvarnih problema društva, piše Josip Jović / Slobodna Dalmacija

Objektivno, ona je u funkciji promocije posve beznačajnih osoba i njihovih zanimanja. No, uz opći pad elementarne pismenosti, pretjeranu uporabu anglizama i vulgarnosti u izrazima, koje se poput crnih filmova nameću kao moderan stil, kakve pristojni ljudi ne koriste niti u krugu prijatelja kamoli pred tisućama čitatelja, postoji još jedan veliki problem, a zove se kolumnisti.

Umjesto objektivnih komentara i analiza, kakvih srećom još uvijek ima, dominiraju otvorena politička pristranost, vrijeđanje neistomišljenika pa i publike, egocentrična „ja pa ja“ forma, brkanje vlastitih opsesija, uvjerenja, vjerovanja i želja sa stvarnošću.

Na primjer, ne vidi se izvor terorizma ako to narušava ideju multikulturalnosti. Brojnim je komentatorima tako važnije ono što se događa u njihovoj glavi, nego u svijetu oko njih.

Selektivno, od slučaja do slučaja, tretiranje događaja i ljudi, diskreditiranje nepoćudnih, ili otvorena laž dio su svakodnevnice. To je sve možda u interesu nekih moćnih stranaka, skupina i pojedinaca, ali zacijelo nije u interesu medija.

facebook komentari

Nastavi čitati