Pratite nas

Kolumne

Marin Topić: Sprem’te se, sprem’te, narodi…, a i građani

Objavljeno

na

Kako su se ubrzala ova događanja, čovjek bi morao pisati kolumnu svaki dan, ovo se sve tako brzo odvija da čovjek ne može ni upratiti.

Zna li mi itko reći je li se Putin probudio, moja posljednja informacija da je otišao sa sastanka G20 da se dobro naspava. E, sada ako se probudio i ustao na lijevu nogu, mogla bi nadrljati Ukrajina, a i Bosna i Hercegovina, a na desnu mogla bi nadrljati Litva, Estonija i Latvija.

Ovo se nešto veliko počelo događati i kako ide ona pjesma četnička „Sprem’te se, sprem’te, četnici, velika se borba sprema”, ovdje bi sada trebalo „Sprem’te se, sprem’te, narodi bivše Jugoslavije, a i građani”, jer izgleda da se velika frka sprema na ovim prostorima. Puštanje Šešelja iz zatvora u Haagu, kako tumačiti? On je u onom ratu imao ulogu dvorske lude, a dvorska luda je uvijek znala više od kralja. A oni koji su bili stvarni organizatori rata na ovim prostorima, Slobodan Milošević kao predsjednik Srbije i Veljko Kadijević kao zapovjednik JNA, i nadrljao je samo dvorska luda Šešelj. Kao što znamo, Milošević je naprasno umro u Haagu, a Kadijević je umro u Rusiji prirodnom smrću. A moje je mišljenje, iako nisam političar, nisam ni geostrateg, nego građanin koji živi na tim prostorima i razmišlja koliko mogu zdravim razumom, po meni je situacija gora nego 90-ih godina. Rat 90-ih je bio strogo kontroliran od Zapada, a znate i sami tko vlada na Zapadu. Znači Rusija je tada bila u raspadu i nije se ništa mogla pitati.

Bitka za Kaljinjingrad – Sjeverni križarski rat

Rat je završio kako je završio. Ali u međuvremenu Rusi su ojačali i probudili se, pa je Putin krenuo ostvarivati plan Carske Rusije. Da bi bio svjetska velesila, moraš ovladati morskim lukama, a dvije luke koje su faktor da Rusija bude svjetska velesila su luka na Krimu (Ukrajina) jer tako oni izlaze na Crno more i topla mora, a druga luka je Kaljinjingrad, to je teritorij između Litve i Poljske, znači odvojen od teritorija sadašnje Rusije s tri države Litvom, Estonijom i Latvijom. To je ključna luka za Ruse na Baltiku i sjevernoj hemisferi.

Kaljinjingrad je grad gdje se rodio Immanuel Kant, poznati filozof, i mnogi veliki ljudi. Osnovali su ga 1255. vitezovi Teutonskog reda za vrijeme njihova osvajanja Pruske. Grad je imenovan u čast češkog kralja Otokara II., koji je došao pomoći Redu u njegovu osvajanju, skrivenom iza pokrštavateljskih misija zvanih Sjeverni križarski ratovi.

Znači Putin ako ustane na lijevu nogu, ide Ukrajina i destabilizacija Zapadnog Balkana, ako je na desnu nogu, u svakom slučaju glavni mu je cilj spojiti se s Kaljinjingradom. Otprilike kako bi čitatelji znali, genijalci Židovi, kad su htjeli osvojiti Golansku visoravan, prvo su napali Sinajsku pustinju, pa kad su se ovi zabavili oko Sinaja, oni su uzeli Golansku visoravan, a tu je izvor rijeke Jordan i to je strateško mjesto, gdje su sada UN snage, ali je pod kontrolom Židova. Tako je isto plan Putina zabaviti se s jugom, da bi uzeo sjever. A opet da se vratimo na prošlu kolumnu, odnosno Pakt Ribbentrop-Molotov ili kako se službeno zvao Pakt o nenapadanju između Njemačke i Saveza Sovjetskih socijalističkih Republika je bio sporazum o nenapadanju između Njemačkog Reicha i Sovjetskog Saveza. Iako je službeno bio označen kao “pakt o nenapadanju”, ovaj sporazum obuhvaćao je i tajni protokol kojim je izvršena podjela interesnih sfera u nezavisnim zemljama Finskoj, Estoniji, Latviji, Litvi, Poljskoj i Rumunjskoj.

I sada to Putin radi samo onda nije bilo nuklearnog naoružanja, izgleda da će se to odvijati mic po mic. Ministar vanjskih poslova Njemačke Frank Walter Steinmeier napravio je ideju koju je odmah usvojila Europska unija i prema kojoj svim sredstvima Srbija i BiH moraju preko noći ući u Europsku uniju, ne smijem ni spominjati NATO, jer Srbi neće za NATO, a ne znam kako bi i htjeli. Uzmite samo povijest u posljednjih 100 godina i tri svjetska rata. U Prvom svjetskom ratu 30 posto Srba je ubijeno od Zapada, Drugi svjetski rat isto tako, i u ovom trećem na prostoru Zapadnog Balkana i tu su zapadne sile uništavale srpski narod i njegovu političku volju. Sad kako nakon svega toga to prisilno pretvoriti u ljubav, teško, ali izgleda da je krenulo. Ovo se može samo jednom rečenicom opisati Putin i Šešelj su resetirali politiku Zapadnog Balkana i vratili je na 90. godine i čini mi se da za ulazak u Europsku uniju neće biti otvaranja nikakvih poglavlja jedini uvjet će biti da nisi za Putina.

Ako neće Brijeg Muhamedu, hoće Muhamed Brijegu

E toliko o tome. Vratimo se u našu jednu jedinu Bosnu i Hercegovinu, gdje se odjednom sarajevski sporazum za tjedan dana pretvara u mostarski sporazum. Vidiš neka opet Alije i njegova sina, vidi se da su ljudi vjernici. Mali Bakir se sjetio, ako neće Muhamed Brijegu, hoće Brijeg Muhamedu, samo što nije otišao na Široki Brijeg, došao je u Mostar i napravljen je sporazum o formiranju Vlade FBiH, a budala zna ako se napravi Vlada na razini Federacije, da je to i Vlada na razini države. Isto kao što svaka budala zna da ako si ušao u Europsku uniju, moraš biti član NATO saveza, a jedina iznimka je Turska, ali to je posebna priča. Jedino što je dobro u ovoj politici Putina i Šešelja je što su resetiranjem politike Zapadnog Balkana zaustavili pravljenje „treće platforme” vlasti u BiH, kojoj je bio cilj istjerati sve Hrvate iz BiH, te da ne postojimo ni politički ni biološki kao narod. I to je zaustavio Putin, i što se tiče nas Hrvata možemo mu reći danke za ovaj trenutak. Ali moj kolega s fakulteta Bakir se sjetio Duška Radovića koji je vodio emisiju „Dobro jutro, Beograde” i njegova aforizma „Ako hoćeš da si stalno u pravu, moraš često mijenjati mišljenje”. To je pravi političar i odmah je došao u Mostar, i nastavio politike „Brato, ‘ko zavadi III”. Jer jednom smo vezali zastave 1991. godine, zatim smo to učinili 1994. godine da bi došli do Banje Luke i tako je spašena država Bosna i Hercegovina, a onda su Bošnjaci pod krinkom gašenja Republike Srpske radili na tome da posljednjeg Hrvata istjeraju iz BiH i nije im uspjelo. I neki dan, kad im je došao dur guzici, netko pametan im je rekao „Pa vi budale imate jedinog prijatelja u Bosni i Hercegovini i koji je biološki i ideološki član EU i NATO saveza. Mi smo Hrvati članovi EU preko hrvatske putovnice, i odjednom ponovno počinje stara ljubav i Hrvati se ponovno stavljaju u funkciju obrane BiH, što u nas u Mostaru kažu „Hajde neka, hvala Alahu po tisuću puta”.

„Ajmo na fuka” ili „Brato, ‘ko zavadi III”

Vidim u Mostaru se ujedinili HNK Mostar i Narodno pozorište te prave predstavu „Ajmo na fuka”, a tematika je dvojica poginulih pripadnika Armije BiH i HVO-a našli se gore u nebu i vjerojatno vode dijalog na temu „Brato, ‘ko zavadi”, jer su bili prijatelji prije sukoba. Pretpostavljam da je to ta ideja, nema što drugo biti i to mi se kao ideja sviđa i mislim da o tome treba film napraviti. Jako je zanimljivo kao priča i puno bolja od priče Bobe Jelčića i njegova filma „Obrana i zaštita”.

A svega ovoga ne bi bilo da nije bilo Herceg Bosne, čiju 23. obljetnicu danas obilježavamo. Danas je veliki dan za Hrvate, pao je Vukovar i uskrsla Hrvatska zajednica Herceg Bosna koja je prva stala obraniti Hrvate u BiH. I obranila je koliko je mogla. I to je jedina organizacija na ovim prostorima koja je uvijek bila za Europsku uniju i NATO. Srbi nikada nisu bili, a muslimani su gledali tko će pobijediti da im se prislone. I zato je zanimljiv nastup našeg Mostarca Nine Raspudića u emisiji Reflex. Ovi gosti Srbi i muslimani odjednom hvale Europsku uniju i NATO, a Nino samo šuti i smije se, i zatim odgovori „Samo uživam, sad su svi za ono za što smo mi Hrvati otkada postojimo, od stoljeća sedmog”. I ako nastave ovako muslimani i Srbi biti za EU, ne trebamo se mi Hrvati više baviti politikom. Mogli bi se onda početi baviti biznisom, doduše ako budemo imali zagarantirane standarde naroda iz Europske unije. I zato se ovaj dan Herceg Bosne proslavlja radno i svečano, ne može baš puno svečano, jer nam je predsjednik u Sarajevu, napokon nam je nakon osam godina dozvoljeno da se vratimo u Sarajevo, pa me ovo podsjeti na Krležu i roman „Povratak Filipa Latinovicza”. Napokon se Latinovići mogu vratiti u Sarajevo. Što ćemo, dva puta su nam zabili nož u leđa, vidjet ćemo što će biti treći put, ta mi smo Hrvati katolici, mi moramo praštati. Kako god se odvijala politika, ne smijemo zaboraviti Vukovar i Herceg Bosnu, jer ona je bila i ostala naš okvir za slobodu i kako se god politika odvijala, ja ću kao i svaki Hrvat na nju misliti, i zato ćemo za kraj pjevati svojoj Herceg Bosni jer Sunce mi od tebe dolazi, moja draga, vječna Herceg Bosno.

Budući da je svečano, pustit ćemo pjesmu legendarnog Mate Miše Kovača i klapu Rišpet „Sunce mi od tebe dolazi”.

P.S. Sad mi pade na pamet, volio bih znati što o ovome misli „tamo neki stručnjak iz Baške Vode

Marin Topić / Pogled.ba

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Nitko nema pravo dirati u našu najveću povijesnu svetinju – Mare nostrum croaticum.

Objavljeno

na

Objavio

TU GDJE HUČE MORSKI VALI
Tu gdje huče morski vali
vodili su borbe preci,
da bi sutra svojoj djeci
u amanet more dali. (A.Š)

 

O more, naše Jadransko more,  već tisuću ljeta pokušavali su te oteti brojni osvajači; i Mleci, Francuzi, Turci, Austrijanci, Mađari, Talijani, veliko Serbi, Rusi i Crnogorci, pa evo i naša braća po vjeri i susjedstvu – Slovenci, a da one druge povijesno daleke osvajače od stoljeća sedmog i ne spominjem.

O, more moje, to nije moguće, tebe nije moguće oteti jer u tebi živi hrvatski duh koji se zove Mare nostrum croaticum – to je duh naših djedova. Taj duh drži naše čudesno Jadransko more, prikovano uz hrvatske obale, duže od pet tisuća kilometara čudesno lijepe obale i preko tisuću  otoka.

To je duh stare  Bokeljske i Dubrovačke mornarice, senjskih, kliških i neretljanskih gusara. To je duh bitke kod Makarske iz 887. g. i brojne druge tog doba,  bitke kod Visa, bitake u Prvom i Drugom svjetskom ratu, i u Domovinskom ratu.

Kad bi svi potonuli mornari u hrvatskom Jadranu ponovno ustali, opet bi zapjevali pjesmu o moru. Svatko onaj koji pokuša oteti hrvatsko more, suočit će se ne samo s hrabrošću hrvatskih branitelja i srčanih hrvatskih mornara, već će se suočiti i s duhovima umrlih

mornara od stoljeća sedmog pa sve do danas. Branit će ga i legije potonulih mornara iz cijele hrvatske povijesti Jadrana.

Jadran je sudbonosno nalijepljen na hrvatsku obalu koja  s otocima spada u najrazvedenije  obale na svijetu. Sastoji se od bezbroj uvala, plaža, sprudi, od 1244 otoka, grebena, hridi, koji su ostali nakon dizanja razine Jadranskoga mora 13 000 god. prije Krista, danas je samo 50 nastanjenih otoka.

Svaki onaj Hrvat koji s pozicije političara za zelenim stolom proda dijelove hrvatskog mora, čekat će ga prokletstvo tisuća i tisuća mrtvih hrvatskih mornara. Neće imati ni sna ni

počinka, svaki huk valova čut će kao jezu smrti koja mu ne da živjeti, a ni umrijeti.

Nitko nema pravo dirati u našu najveću povijesnu svetinju – Mare nostrum croaticum.

Danas pojedine dijelove tog mora, želi oteti narod koji nikada u svojoj povijesti (do 1945) nije imao u svom vlasništvu ni metra obale, niti najmanje pomorske tradicije. More je ljubav i narod koji nema pomorske tradicije ne zna što je to ljubav prema moru.

Nečuveno je da narod koji ima susjedstvo s cijelim Jadranom, kao neusporedivo najveću vrijednost svoje dežele, želi pravnim nasiljem oteti dijelove tog mora. Kao da nije svaki dan na njegovim valovima, koje doživljava kao svoje, kao da tisuće  svojih vikendica i vila nije sagradio u najljepšim uvalama i plažama hrvatskog ozemlja. Neusporedivo najveća vrijednost Slovenije, kao dežele, jest to što se nalazi u izravnom susjedstvu s prekrasnim Jadranskim morem. Toga bi trebali biti i te kako svjesni.

 

Savudrijska vala, u tom imenu spava duh hrvatskog mora. Možete ga zvati i Piranski zaljev, ali u tom imenu nema duha ni pjesničke ljepote koja pjeva o moru kao naziv Savudrijska vala.

More je živi organizam. Kao što neki ljudi ne vole more, tako jednako ni more ne voli neke ljude, one koji ga zagađuju i ne čuvaju, posebno one koji ga žele oteti, koji ga žele ograditi od drugih naroda.

 

Hoćemo reći, da vam je Jadran širom otvoren, da ga doživljavate kao svoj vlastiti, ali unatoč toga želite otrgnuti od njega kojih 150 kvadratnih kilometara, na koje mi ne bi smjeli stupiti našim brodovljem, pa ni onim najbezazlenijim ribarskim.  To je svetogrđe, tim i više jer gotovo da nemate nijednog mornara koji je pod vašom zastavom zauvijek potonuo u to more. Kroz tisućljetnu povijest niste imali nikakve pomorske tradicije, niti svoje flote, za to i ne znate što je to ljubav mora.

Hrvati su naslijedili umijeće brodogradnje još od tradicije Lliburna koji su bili vrhunski majstori u izradi brodovlja svih vrsta.

Vašim otimanjem tuđeg mora onemogućili biste  dijelu istarskih ribara da više ne smiju ploviti i ribariti na moru pred samim vratima svojih kuća. A tu su ribarili od pamtivijeka njihovi daleki preci.

To nam je hvala što smo Vam omogućili da u cijelom našem Jadranu se osjećate kao kod svoje kuće.

More nije samo voda, more je ljubav, more je i hiža, more je sloboda koja nema cijene, ono je i grobnica, i najveći arheološki rezervat.

Zato, nikad vam nećemo dopustiti da otrgnete i najmanji dio našeg mora, kao što to ne bismo dopustili nijednom drugom narodu. Nikakvim lažnim arbitražama, pravnim začkoljicama, pritiskom EU, jer je more naša ljubav, a kako nam možete oduzeti našu ljubav.

Mile Prpa/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Kolumne

HODAK: Razmahana ljevičarska farizeiština ustraje u dvoličnosti i kukavičluku

Objavljeno

na

Objavio

Teško da će se naći egzemplarniji primjer državnog kukavičluka nego što je financiranje lista koji svoju mržnju prema svom financijskom sponzoru ne može zatomiti.

No, dobro. I to je Hrvatska. Trajno podijeljena. Srećom u omjeru 30 prema 70 posto.

U Hrvatskoj ”status quo vadis”. U Jutarnjem Flego Jurasiću: “Borba za bolju prošlost sve mi je gadljivija“. I nama, dragi ex ministre! Trideset posto državljana ove države od 5. kolovoza 1995.g. upornošću nosoroga nastoji uvjeriti preostalih 70 posto u bolju prošlost. Onu od 8.maja 1945. do 30. svibnja 1990.g. Do 5. kolovoza se mučalo, čkomilo, mijenjalo prezimena i imena. Pazilo se na sebe i ”familiju”, jer ustaše su ustaše makar ih vodio i Titov najmlađi general. Četiri pune godine Thompson je provocirao demokratsku javnost s Čavoglavima, ali se neki tadašnji Miletići nisu, poput Tarzana, busali u prsa i tražili zatvor za “fašiste“. Miletić i IDS-ovci, puni revolucionarnog kokaina, predlažu zatvor za simbole pod kojima je dobiven rat. Simbole protiv kojih se ratovalo kao petokraka, srp i čekić, četiri C itd. ne bi dirali. Bar za sad. U prijevodu, po uzoru na Snešku Banović, primirje bi trebalo trajati bar idućih 700 godina. Krenulo ih kada je Haaški “sud“ počeo ”štancati” optužnice. Ohrabrili su se tada prvo Čičak, Puhovski, Zoran Pusić i HHO, a potom i Meske, gledatelji Žikine dinastije, Jelena Lovrić, Miljenko Jergović, Ante Tomić, Boris Dežulović i stotine tisuća progresivnih i profesionalnih jugo-nostalgičara. Prije nego se Istra odcijepi od RH i “Istarski pasoš“ uđe u upotrebu, treba nešto raditi. A kako vrijeme odmiče i novog Tuđmana nema ni na vidiku, drugovi i drugarice postajali su sve nabrijaniji. Željka Markić predlaže referendum za promjenu lošeg izbornog sustava u Lijepoj našoj.

”Novosti“ skaču kao oparene. 25. kolovoza kažu: “Hrvati, Željka Markić vas laže“. Pazite radi se o referendumu. Oblik neposrednog glasanja o nekom važnom pitanju. Što izborni zakon i te kako jest. U pravu je Tanja Bjelobrajdić kad piše: “Slažem se s “Novostima“ da ne šire mržnju prema Hrvatima, oni potiču mržnju prema Srbima“. Sjetite se naslovne stranice i revolucionarne slike: Thompson, njegova glava između srpa i čekića i krv kaplje iz vrata. Gdje je tada u “nedozvoljenom položaju“ zaspao drug Miletić? Je li Miletić u svom političkom off-sideu pročitao progresivna razmišljanja Novosti o Oluji: “Pobjeda to veličanstvenija što je zločin gnjusniji.“ Oluju je kreirala prljava politika, s govnarom Tuđmanom na čelu, ona je dokaz da je kultura mržnje postala državni projekt.“ Vrijeme ide. Branitelja je sve manje i manje. Od silnih “SUBNOR-ovskih“ privilegija ubijaju se iz dana u dan. Koliko se “pobjedničkih“ partizana ubilo u 45 godina “bratstva i jedinstva“? Nastavi li se za sada samo verbalni teror 30 postotnih jugo-nostalgičara bilo bi dobro razmisliti da se Goli otok malo “osvježi“, malo udobnijim ćelijama, modernijim čekićima za tucanje kamena. Zlu ne trebalo. “Prijatelja“ u zemlji i okruženju koliko ti srce želi. Dali bi život za nas, naše more i otoke. A nas rigidne, ustašoidne ognjištare najbolje je malo preseliti na more, i to na onaj mitski otok.

U Zapadnoj Gani lijepo kažu: “Nije teško umrijeti za prijatelja, ali teško je naći prijatelja za kojeg ćeš umrijeti!”

U prošloj kolumni sjetio sam se maloljetnog Frane Tente i njegove tragične sudbine. Da vas prisjetim, mladi Splićanin je 1947.g. na Marijanu umjesto jugoslavenske razvio hrvatsku zastavu. Za taj “zločin“ bio je osuđen na 5 godina zatvora. Nije se živ vratio iz Lepoglave. Čitajući to javila mi se čitateljica iz Zadra. Čudi se kako neki koji i danas glorificiraju Tita i Jugoslaviju ne osjećaju sram zbog ubojstva maloljetnog Tente. Kaže da je osjetila sram kad je u Jutarnjem pročitala pismo oca Slavka Goldsteina sinu Slavku iz ustaškog zatvora. Nije joj jasno da se maloljetnik može osuditi na egzemplarnu kaznu od 5 godina jer je u srcu Hrvatske, u Splitu, razvio hrvatsku zastavu… A što joj odgovoriti? Jeste li negdje pročitali da su se Gvozden Flego, Neven Budak, Jurica Pavičić, Ante Tomić, Jelena Lovrić ili hiper senzibilni Branimir Pofuk…zasramili kad su čuli za 3000 tisuće živih zakopanih “narodnih neprijatelja“ u Hudoj jami? To je već legendarna ljevičarska dvoličnost i farizeiština. Svi komunistički zločini su ustvari samo pravedna osveta za ustaške. Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina, Dragan Markovina, Gvozden Flego, Goran Gerovac… dobro podmazani kriptokomunistički roboti-bojovnici reagiraju pritiskom na gumb. Nema kod njih ni srama, ni emocija, ni logike. Kao i inače kod robota. Uvijek će početi s Jasenovcem pa nastaviti sa židovskom imovinom koju su ustaše nezakonito koristili četiri godine. Kad im kažeš da su njihove komunjare tu istu imovinu koristile 45 godina, a i danas je koriste, odgovore tipično za njih: a vi ste donijeli rasne zakone! Za te rasne zakone Hrvatska je platila smrću skoro pola milijuna ljudi. I danas plaća svojim poltronskim kompleksom manje vrijednosti, financiranjem izlaženja tjednika koji kontinuirano pljuje po Hrvatskoj – Novostima. Teško da će se naći egzemplarniji primjer državnog kukavičluka nego što je financiranje lista koji svoju mržnju prema svom financijskom sponzoru ne može zatomiti. No, dobro. I to je Hrvatska. Trajno podijeljena. Srećom u omjeru 30 prema 70 posto.

To se plastično pokazuje povodom zadnjeg “gafa“ premijera Plenkovića. Naime Plenki je pred Općom skupštinom UN-a jasno i glasno rekao kako je Hrvatska izašla iz arbitraže jer je Slovenija varala. Nakon što je čuo tu “klevetu“ Miro Cerar je skočio s “konja sa hvataljkama“ i otkazao put u Zagreb. I Slovenci su jedinstveno stali kraj “konja s hvataljkama“. To je u redu. Cerar je sad prvi puta u New Yorku čuo kako Hrvatska misli da je arbitraža kompromitirana. Erjavec mu je to navodno zaboravio reći. Ali zanimljiva je reakcija tzv. Hrvateka. Oni su zinuli. Jezuš na…! Vesna Pusić misli da je na scenu trebala stupiti “tiha diplomacija“ pa tiho, tiho priznati arbitražu. Arbitraži iz koje smo izašli jednoglasnom odlukom Hrvatskog sabora. Opozicija optužuje Premijera za tešku laž. Naime, on je rekao da Miro Cerar dolazi u Zagreb na konju s hvataljkama, a on ne dolazi – što je izazvalo nervozu kod hrvatskih konja bez hvataljki. I sad se vidi da su Predsjednica i Mate s pravom smijenili Lošu. Dobro obavješteni Ante Gugo na fejsu otkriva pravi razlog. “Do Ljubljane bi pješaštvu trebalo 48 sati ako se uključi jednodnevno kupanje u Čatežu. To je nedopustivo u ozbiljnoj vojsci“.

Na fejsu se pojavilo nagradno pitanje koje glasi: “Zašto bi – Slovenci odustali od svojih potraživanja, Bošnjaci od zahtjeva da postanu pomorska sila sa sjedištem u Neumu i ne dozvole gradnju mosta na našem teritoriju jer im zaklanja vidik na Havaje, a Crnogorci od Prevlake, Srbija od Vukovarskih Ada, Mađari od INE – kad imaju posla sa narodom koji abolira i zapošljava svoje agresore, pljuje po svojim braniteljima, o sastavu čije vlade odlučuju manjinski zastupnici koji trebaju 1.600 glasova za ulazak u Sabor za razliku od ”nemanjinaca” kojima treba 17.000 tisuća glasova kako bi sjeli u saborske klupe pored zastupnika Furio Radina. Zastupnika koji ne traži ratnu odštetu od agresora usprkos odluci Haaga o 43 milijarde eura koliko aproksimativno ta šteta iznosi, koji skida ploče svojim braniteljima usprkos 39 četničkih spomenika diljem Hrvatske koje ne dira, čiji novinari iz portala Indeks od Crkve proglašenog jedinog sveca nazivaju lešinom, o čijem obrazovanu djece odlučuje stranka za koju glasuje oko jedan posto birača i koji se ispričava svakoj kišnoj glisti koja izađe iz zemlje. Osobito ako je crvenkaste boje.

Svaki razred uvijek je imao nekog kojem su se svi rugali, otimali hranu i đeparac, ismijavali ga i šamarali… U EU to je Hrvatska. Ružno, zar ne? Tko su ti koji nam kroje takav status? Takvu sudbinu nam kroje oni koji su promijenili vlastita imena i prezimena da sakriju porijeklo, misli na fejsu Mladen Visković. Promijenili su partiju da sakriju opredjeljenje. Promijenili su retoriku da sakriju namjere. Promijenili su dlaku, ali ćud je ostala ista. Oni nas i danas uvjeravaju da su radnici u Jugi imali sva prava. Osim što je štrajk bio zakonom zabranjen. Sjetite se štrajka rudara u Trepči kad se UDBA spuštala u rudarska okna i hapsila.

Za vrijeme Tita nisi morao platiti autoput za putovanje na more, osobito na neke otoke.

Na napuštenoj zgradi stare šumarije u Ulici Stjepana Radića br. 11 u Udbini osvanuo je multietnički natpis: “Oj’ustaše neka, neka, duboka vas jama čeka!“ Ogorčeni progresivac napisao je svoj iskreni grafit pred zavjetno hodočašće vjernika u Crkvu hrvatskih mučenika koje se svake godine organizira na obljetnicu Krbavske bitke. Jeste li negdje pročitali za ovu bratstvo-jedinstvenu poruku mržnje? Naravno da niste! Ali da je umjesto “Oj ustaše…“ netko napisao “O’j četnici…“ već bi na zadnje noge skočio Indeks, javio bi se Dragec Pilsel, o povampirenim ustašama mucao bi prestrašeni Pofuk. Sigurnosno-obavještajna agencija uporno ”trubi” o nabujalom četništvu u RH. Četnički spomenici niču k’o gljive nakon kiše. Sve je to ispod radara lijevo-liberalnih medija. Oni se bave Trumpom i njegovom “smjenom“. Silno im ide “na živce“ Biskup Košić koji još nije shvatio “jugoslavensku sintezu“. Kaže Biskup: “Sramotno postupanje vlasti. Šarafciger vlasti. Ako bude sutra braću Srbe smetala i hrvatska himna, ova vlast će je zabraniti jer su i ustaše pjevale tu himnu. Živjela srpska Hrvatska! Pitam se što bi bilo da su u Francuskoj ili u bilo kojoj drugoj europskoj zemlji koja se oduprla njihovoj agresiji vlast ukloni spomenik jer to njih smeta. Quo vadis Croatia?“ Ne čini li vam se da se tu pomalo već radi o samoj slobodi. Mi ćemo vama zabraniti vaše totalitarne simbole, a što je sa onim drugima? Četničkim, agresorskim… Tada odmah počnu urlati: ej, pa vi nas dijelite s pozicija hrvatskog nacionalizma. Stvarno otrcana ploča.

Još je Ciceron napisao: “Ubi libertas, ibi patria”. Gdje je sloboda, tu je domovina.

Što se tiče Obrazovne reforme jedna riječ se nameće sama od sebe. Pušiona! HNS na čelu sa “nestranačkom “blaženom” Blaženkom Divjak je pobjednik. Bora Jokić i ekipa opet su u sedlu! Najprije su Mate i Predsjednica KGK stali na stranu naše Blaženke. Razlog će dugo ostati nepoznat. Sve nam je objasnila Blaženkina Mirela Lilek, zvana Lili. Trebalo se imenovati 7 novih članova Nacionalnog vijeća za odgoj i obrazovanje. To je odgođeno jer je u svibnju Vlada donijela odluku da u to tijelo uđu osobe bliske konzervativnim udrugama, pokretima i pojedincima, Crkvi i strankama poput Hrasta. Lili je zgrožena. Zamislite Neven Horvatić profesor na Odsjeku pedagogije Filozofskog fakasa u Zagrebu i član odbora biskupske konferencije za pastoral Roma. Takav lik za predsjednika!!! Lili se trese…Valentina Jerković bila je koordinatorica udruge U (vidite li vi ovo veliko slovo U) ime obitelji… Suzana Vuletić, docentica je na Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Još k tomu ovlaštena promotorica prirodnog planiranja obitelji. Lili ne može vjerovati!!!? Alexander Busczynski, povjesničar koji je 2016.g. branio Zlatka Hasanbegovića (brrr!!!), i napokon Eva Kirchmayer Bilić glazbena urednica u tjedniku ‘Hrvatsko slovo’, koja je podržala inicijativu za uklanjanje imena Trga maršala Tita. Dotična je i profesorica na Glazbenoj akademiji, što je Lili “slučajno“ promaklo. I na kraju šećer: “Odabrani su nakon javnog natječaja u veljači prošle godine po javnosti nepoznatim kriterijima“. Na isti natječaj javio se, između ostalih, i Neven Budak zadnji partijski sekretar na Filozofskom faksu. Sad će proći po poznatim kriterijima. I odoše djeca u ruke Budaka, Jokića, ljevičarskih nevladinih udruga, istospolnih zajednica itd. Analizirat će na satovima hrvatskog jezika i književnosti Antu Tomića, Zorana Feića, Štulića, Juricu Pavičića, Miljenka Jergovića, Frljića, Mile Kekina… A sve to zahvaljujući i našoj Predsjednici te Vladi RH. Hvala im i s moje strane za sveopći napor i trud što su pokazali da i stranka s jedan posto glasova može toliko doprinijeti općem obrazovnom rasulu u RH. Šuvar je opet među nama.

Tamo, u zlatno doba školstva, kolao je vic: koja je razlika između Šuvara i Mengelea?

Nikakva. I jedan i drugi eksperimentirali su na živoj djeci, no ni jedan nije kažnjen za svoj zločin.

Zvonimir Hodak/7Dnevno.hr

facebook komentari

Nastavi čitati