Uskrslo sjeme širokobriješke Gimnazije

    4

    Neki dan sam s radošću čuo vijest da je prof. dr. Damir Boras izabran za rektora zagrebačkog Sveučilišta. Čim sam vidio da se preziva Boras, rekao sam, vidi zbilja, opet naš Hercegovac. Onda sam se sjetio jedne male knjižice koju je izdao prof. dr. fra Andrija Nikić, o provom svjetskom ratu, kad je bila velika glad u Hercegovini gdje je fra Didak Bundić skupljao gladnu djecu te ih vozio za Slavoniju, kako bi ostali na životu. Sjetim se jednog njegovog citata s početka knjige, a uvijek kad ga pročitam zaplačem. ”Hranit ćemo ptiće ždraloviće, naše sjeme izumrijeti neće.”

    Malo sam se informirao o tom Borasu, te samo pročitao u novinama da je to sin prof. dr. Mile Borasa koji je prije rata ovdje predavao kao izvanredni profesor. Dolazio je iz Zagreba iako je bio invalid sa štakama, i koliko sam mogao čuti, bio je vrsni profesor s ogromnim autoritetom. On je, naime, đak genijalne širokobriješke Gimnazije, koju je završio 1940., a nastavnik mu je bio fra Vojo Mikulić. Da ponovno istaknem, u toj veličanstvenoj školi je predavalo više od 15 doktora znanosti, a svaki profesor je znao barem tri mrtva i četiri živa jezika. Po rejtingu je bila jedna od najjačih u Europi, da bi 1945. stigla sotona komunistička koja je pobila te profesore te uništila hrvatski softver i dušu Hrvata Hercegovina.

    Ali, ostalo je sjeme. Mile Boras je dobio Damira koji je pripala čast da bude rektor velikog zagrebačkog Sveučilišta, koje broji 65.000 studenata. Ako je sjeme zdravo, onda ono i živi. To su sjeme odgajali hercegovački franjevci koji su nas uvijek učili onome što je najvažnije: bogoljublju, čovjekoljublju i domoljublju. Onda je normalno da je u pozdravnom govoru, svjestan toga, dr. Boras zaplakao te spomenuo kako se sveučilište, kao i čitava Europa i svijet, moraju vratiti biblijskim vrijednostima, a to je moral, etika, izvrsnost.

    No, nakon toga govora, krenula je lavina fundamentalnih sekularista. Vođa tih koji su Borasov govor etiketirali kao povratak u srednji vijek, bio je jedan kemičar, rodom is Srijemske Mitorvice, prof. dr. Pavle Močilac. Njemu to smeta. On smatra da je to nazadno te da je Biblija puna ubojstava. Po njegovom tumačenju, svi proroci i vođe izraelskog naroda bi trebali posthumno završiti u Haagu. Jer, ovo je sekularno društvo, a radi se o javnoj instituciji, pa bi samo spominjanje Biblije trebalo biti strogo zabranjeno. No, zaboravljaju da je Europa nastala na kršćanskim vrijednostima, na rimskom pravu i klasičnoj grčkoj filozofiji. Godine 1400., Katolička crkva je osnovala 34 od 41 europsko sveučilište. Samo Sveučilište u Zagrebu je nastalo od Isusovačke akademije, 23. rujna 1669.

    Ali, povijest počinje kad se rodio ateizam, agnosticizam i komunizam. Ako im se u javnosti još pusti ovoliko prostora, mislim da će zabraniti kalendarsko brojanje godina od Isusovog rođenja. Samo ne znam hoće li se brojiti vrijeme od početka Francuske revolucije, rođenja njihovog druga Tita ili od dana kada su Mesić i Račan ponovno uzeli vlast. Stvarno nemam pojma, ali valjda će nešto već smisliti.

    E, moja crvena Hrvatska… Ovo je vrijeme Uskrsa, i pobijedit će narod koji se barem u 92 posto slučajeva izjašnjava kao vjernički, protiv onih osam posto koji ih maltretiraju, te koji su od Hrvatske napravili bezličnu crvenu masu. I još jedna napomena, pošto svaki američki predsjednik polaže zakletvu na Bibliju, bi li to trebalo značiti da bi im po Dušanovom zakonu trebalo odsjeći tu ruku? Eto takve euroatlantske integracije zagovaraju hrvatski komunisti.

    Ante Keš kao Josip Juratovićante keš

    Da pređem na drugi dio. Čuo sam ovu pjesmu repera Ante Keša. Kada bi se preveo na hrvatski, bio bi Ante Gotovina. Napravio je neku pjesmu za navijače BiH i Hrvatske – Zemljo moja jedina, od Poljuda do Koševa. Kako vidim na portalima, ljudi misle da iz NDH idu dvije reprezentacije na SP, te kako jedu baklavu te okreću janje na Marakani u Brazilu, iako je on vjerojatno mislio na beogradsku Marakanu. No, to su utopije i neke stare ideje, koje samo zagovaraju Austrijanci, Nijemci i Turci (iz drugih razloga). Mislim da bi tu pjesmu trebalo prevesti za Merkelovu na Njemački, Erdoganu na Turski, a dobro bi bilo prevesti i Cameronu na Engleski, jer su Englezi vrlo pragmatični i realni, te samo oni takve gluposti moraju spriječiti da se ne primjene u praksi.

    To vrlo dobro shvaćam, jer sam i ja mislio da smo mi braća, da su Hrvati i Muslimani jedan narod. No, kako čovjek odrasta, nešto i spoznaje. Pa se sjetim velikog hrvatskog preporodnog književnika Muse Ćazima Ćatića. On je u jednoj pjesmi napisao: ”Hoću li ikad doživjeti dan da se Trebević s Velebitom poljubi”, praktično, hoću li ikad doživjeti dan kada će Sarajevo sa Zagrebom živjeti u nekim bratskim odnosima. To su utopije, ali, eto, legalne su. Možemo se, da ništa, malo nasmijati na internetu. No problem je što Nijemci to ozbiljno misle – da mi moramo biti zajedno, te da će nam konsocijacijski šefovi biti Muslimani. Ali bi ih ja za početak zamolio da pomire Koševo i Grbavicu. Ako to uspiju, ja ću pristati na sve uvjete Bošnjaka.

    Pa nakon toga, neka pomire Koševo s Bilinim poljem, a ne bi bilo loše i s Tuzlom. A kad bi im uspjelo Koševo pomiriti s Gradskim stadionom u Banjoj Luci, spreman sam učiniti što god oni kažu. To su zezancije, ali ljudi pate od tih nebuloznih ideja. Moj Ante Keš, ne znam što bih ti rekao. Možda tvoja pjesma postane himna za ove sarajevske daidže koje pripremaju treću platformu. A pošto Ljubo Bešlić iz tehničkih više ne može biti gradonačelnik, Ante bi bio idealan gradonačelnik koji bi pomirio Vrapčiće i Bijeli brijeg. A valjda će se dotad i Domanovići otvoriti, odnosno bolnica za ljude koji imaju male poremećaja između jave i sna.

    ”Fes-book” Martina Raguža

    Pročitao sam u jednim sarajevskim novinama kako virtualna politička paradigma Martin Raguž ima najviše posjeta na svome Facebook profilu. Kažem virtualna jer je on jedini političar koji može biti na dva mjesta u isto vrijeme – djelovati u HNS-u i djelovati sam. Tko imalo kuži politiku zna da se on osamostalio te da vodi janjičarsku politiku Sarajeva, pa će mu Fejs stranica ubrzo postati fes stranica. Tko ne zna što je fes, to je stara kapa iz turskog doba, za koju su naši stari govorili: Kakva je kapa koja nema pravca. Takav je fes, kako je god stavite na glavu, ne možete pogriješiti. To je politika i Martina Raguža i ovih koji ga slijede. Dobro jutro čaršijo, na sve četiri strane.

    Kad smo već kod toga modnog detalja, dok sam ja bio idealist, nisam imao ništa protiv toga. Ne bih ni sad imao ništa protiv da stavim fes koji je nosio moj dragi Musa Ćazim Ćatić, koji za života nikad nije imao deset maraka u džepu da bi završio na novčanici od 50 KM. Ali, on je bio hrvatski domoljub te je znao koje je vjere i koje je nacije. Takvih Bošnjaka i Muslimana, ne da nema u Sarajevu, nego se mogu mjeriti u promilima. Kako bi se po mostarskom reklo – ima ih koliko sjemena ilićke kavade. Svako djelovanje Hrvata van HNS-a vodi hrvatski narod u novo ropstvo velikobosanske administracije u Sarajevu.

    I na kraju, što god više imao posjeta na svome ”Fes-booku”, to će biti sve više zatvaranja hrvatskih poduzeća a i samih Hrvata. Jedina nam je nada da će naš europski političar Erdogan ugasiti i Twittr i ”Fes-Book”.

    musa

    Moja ispovijest

    Kako je gadno ulizica biti
    I drugom smradne cjelivati stope!
    Kako je gadno, proseć suze liti,
    Da tuđi skutovi u njima se tope –
    Kako je gadno rob ljudima biti!
    Kako je nisko nemat’ samosvijesti
    I u svom srcu ponosa i žara,
    Pa tuđim znojem kruh natopljen jesti
    Kraj snažnih ruku i umnoga dara –
    kako je nisko nemat’ samosvijesti!
    Ja mrzim one što pred drugim puze,
    I mrzim liske, što ništa ne rade.
    I svakog, ko se okiva u uze
    Od predrasuda i ko laskat znade,
    I sve alčake, što pred drugim puze.
    I nikad nikom “Pardon” neću reći,
    Jer svojim carstvom svojevoljno vladam;
    Ja sam otvaram vrata svojoj sreći,
    Pa kad uživam, ili kada stradam,
    Ja opet nikom “Pardon” neću reći.
    Tu za me pero i budak je isto,
    Žulj i znoj meni koru hljeba sladi;
    Tek nek je čelo otvoreno, čisto,
    I nek se svjesno i pošteno radi,
    Pa za me pero i budak je isto.
    Ja samo slavim samosvijest i snagu
    Gigantske volje, što brdine ruši;
    Vjerujem u se. A slobodu dragu
    Nosim ko svetost u srcu i duši –
    I slavim samo samosvijesti snagu…
    Razume ljudski ti si boštvo moje,
    Pred kojim klečim i molitvu zborim.
    Ja tebi palim tamjan krvi svoje
    I tebi samo pred mihrabom dvorim,
    Razume ljudski ti si boštvo moje!
    (Moja ispovijest, Musa Ćazim Ćatić)

    Piše: Marin Topić za Pogled.ba

    facebook komentari

    • Kako je gadno ulizica biti
      I drugom smradne cjelivati stope!
      Kako je gadno, proseć suze liti,
      Da tuđi skutovi u njima se tope –
      Kako je gadno rob ljudima biti!

      odlični stihovi…

      • kvot

        Zato nam se ne ulizuj više tamo na Poskoku.
        Gadiš nam se.

        • kučibaba

          Lažni kvot!

    • Kako je gadno ulizica biti
      I drugom smradne cjelivati stope!
      Kako je gadno, proseć suze liti,
      Da tuđi skutovi u njima se tope –
      Kako je gadno rob ljudima biti!

      odlični stihovi…