Pratite nas

Reagiranja

Marko Jurič: Hoće li hrvatska varijanta štokholmskog sindroma biti nazvana ‘Hrvatski sindrom’

Objavljeno

na

Laž o Hrvaticama koje su “zapalile Brgud jer tamo žive Srbi”. U Brgudu nije bilo požara

Nadležna tijela nas kroz medije obavještavaju kako su podmetnuti požari djelo psihički bolesnih ljudi i piromana, osim u slučaju jedne Hrvatice koja je to učinila iz pobuda mržnje prema Srbima. Dakle, kada Hrvati pale onda nema sumnje, na dijelu je piromanski genocid iz mržnje, a kada Srbi ili tko zna koji pale onda se radi o nesretnim, bolesnim ljudima kojima treba pomoći i zbrinuti ih o državnom trošku.

Međutim, najsvježije informacije bacaju potpuno drugačije svijetlo na ‘Hrvaticu piromanku‘ koja je iz mržnje prema Srbima podmetnula požar: U Brgudu uopće nije bilo požara

Da kojim slučajem ne živimo u Hrvatskoj mogli bi reći kako je ovo država vrhunske komedije. Ovako ne, jer nama ovo uopće nije smiješno. U Hrvatskoj se ono što bi se moralo nazvati terorizmom proglašava adolescentskim nepodopštinama ili nedjelima bolesnih nesretnika. Ovakvo se samo zavaravanje i zatvaranje očiju pred istinom u psihijatriji zove štokholmski sindrom. To je kada žrtva opravdava svojeg mučitelja, svojeg zlostavljača, svojeg dželata. Normalna, prirodna reakcija na mučenje i zlostavljanje je mržnja. Mržnja je u Hrvatskoj postala protuzakonita pa se zato događa ovaj fenomen opravdavanja zločina i zločinca. I to traje i traje i traje, desetljećima, možda i stoljeće. Zlostavljači stalno preživljavaju i ponovo se dokopaju pozicija s kojih nastavljaju sa zlostavljanjem. Bila je kratka pauza u tom redoslijedu devedesetih godina, kada je taj niz prekinut, ali nažalost kratkotrajno, privremeno i nepotpuno. Mesić i Račan su 2000-te sve vratili na staro, a i njihovi nasljednici nisu učinili ništa ili barem ne dovoljno da se taj niz, ta sado-mazo nacionalna koncepcija prekine.

Koliko je ta nacionalna sado-mazo-patologija snažna, a u konačnici i pogubna vidljivo je iz upornosti hrvatske državne politike da pod svaku cijenu nastavi financiranje Pupovčevog terorističkog biltena Novosti. Naime, osim sustavnog i redovitog provociranja i produciranja mržnje taj se tjednik slučajno ili namjerno bavi i sugestivnim porukama i služi kao koordinator, organizator ili podstrekač terorističkih aktivnosti protiv sigurnosti i građana Lijepe naše.

Naslovnica s natpisom ‘Lijepa naša, lijepo gori‘ je primjer takve diverzije. Bez obzira je li to namjerno ili slučajno takva stranica, takav natpis je očito odigrao presudnu ulogu kod nekih građana srpske nacionalnosti. Ako se doista radi o bolesnicima, poremećenim osobama, piromanima, onda ovakva objava može imati samo učinak sugestivne sublimirane poruke koja na takve psihički labilne osobe djeluje kao siguran nagovor na zlodjelo, odnosno palež. Na drugoj strani ukoliko je sve to namjerno, ukoliko je redakcija tjednika Novosti doista srpsko-četnička agentura kojoj su cilj razna subverzivna djelovanja, sabotaže i terorizam, onda je takva naslovna strana imala ulogu kodirane ili kakve već šifrirane poruke koja je dogovorena unutar te terorističke agenture kao signal i podstrekač za nastavak paleži.

Koja god verzija od ove dvije verzije bila istinita, budući nema reakcije države, to govori o nespremnosti i nesposobnosti hrvatske države da se obrani ili možda o nečemu puno opasnijem. Jer ako se jedan oblik ‘slučajnosti’ ponavlja onda on prestaje biti slučajnost i postaje pravilo. A kada nešto postaje pravilo, onda je potrebno i postaviti se prema tom pravilu. Financijska dotacija hrvatske države od 3,2 milijuna kuna tom srpskom tjedniku Novosti za 2017. godinu je vrlo neobičan način postavljanja prema tom pravilu. Otprilike kao da španjolska vlada nakon gaženja svojih građana pokloni desetak novih kombija sumnjivim islamističkim skupinama. Država se mora braniti, inače nije država, nego rulja. Ako je 3,2 milijuna kuna i par tisuća izgorenih hektara vlastitog teritorija cijena održanja i stabilnosti Vlade, onda se hrvatska država mora drugačije ustavno definirati. Ne kao država hrvatskog naroda i nacionalnih manjina, nego kao država društvenih i političkih elita.

General Hrvatske vojske Imra Agotić, inače bivši pripadnik jugoslavenske tajne službe KOS koji je početkom 1991. godine prešao na hrvatsku stranu, na sudu u Haagu je govorio o sustavnom ubacivanju agenata KOS-a od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća pa i kasnije nakon vojnog poraza sredinom devedesetih u vodstva budućih političkih stranaka u Hrvatskoj, u hrvatske medije, policiju i druge ključne institucije. ‘Ostaviti uporišta u Hrvatskoj i kada se pojedine ćelije KOS-a povuku iz Hrvatske‘, naglasio je general Agotić.

Gdje, zapravo, u Hrvatskoj pogledati, u koju stranu, u koji dio hrvatskog društva i države, a kako se ne bi jasno vidio trag upravo ovakve strategije djelovanja bivših jugoslavenskih agentura? Gdje? Kultura, primjerice? Hoćemo li od djelovanja HAVC-a ili raznih multi-kulti projekata tzv. kulture s donedavnim agresorima? Hoćemo li o hrvatskoj diplomaciji koja špijunira za beogradske centrale, potpuno nespremna i neosposobljena odgovoriti na razne napade kada su u pitanju državni interesi poput proslave Oluje ili neki granični spor? Ili, recimo, Milanovićeva vlada koja nije od EU tražila sredstva za obnovu kuća obitelji stradalih u poplavama, iako je mogla pa se stoga Srbija obilatije time okoristila. Možda poklanjanje Srbiji obimne dokumentacije prijevoda dokumenta za pristup EU iz potpuno nejasnih motiva, a čija je vrijednost prijevoda bila oko pet milijuna eura? Ili možda spomenuti izlete bivšeg predsjednika Josipovića u srpsko veleposlanstvo gdje je odnosio tajne dokumente? Možda miniranje tužbe RH protiv Srbije na Međunarodnom sudu upravo od dijela hrvatskih vlasti? Možda ne reagiranje nadzorne Agencije za elektroničke medije, koju je donedavno vodila deklarirana suradnica jugoslavenskih tajnih službi, prema pojedinim medijima koji, poput N1 televizije, potpuno ilegalno emitiraju u Hrvatskoj ili krše zakone?

Ili sumanuto financiranje dijela nevladinog sektora i pripadajućih medija kojima je jedini cilj stvaranje kaosa i razni oblici specijalnog rata protiv Hrvatske kako bi se ponovo izbrisala razlika između žrtve i zlostavljača? Odgovor na ovo pitanje nas ponovo dovodi do početka ovog teksta i do onog famoznog štokholmskog sindroma, koji će se možda u nekim budućim varijacijama nadgradnje sociologije ili psihijatrije s pravom nazvati hrvatski sindrom. Jedini lijek za to je povratak ponosa hrvatskom narodu, za početak s nekoliko sudskih procesa za veleizdaju i terorizam. Za to nam zakona ne manjka. Manjka li nam sudaca i odvjetnika sudaca i državnih odvjetnika, e to je već drugo pitanje.

Marko Jurič/ProjektVelebit

Meri Cetinić: Imaju li ovi mediji i novine imalo savjesti i profesionalnosti….?

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

Ivica Todorić: Aktivaciju zakona potpisao sam pod ucjenom i prijetnjama

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić oglasio se u petak objavom na svojem novom blogu koji je otvorio danas i na kojem će idućih dana objavljivati tekstove na dnevnoj bazi.

U priopćenju Todorić prijeti da će poduzeti sve pravne korake koji su mu na raspolaganju kako bi dokazao da je donošenje lex Agrokor bilo neustavno i usmjereno prema nacionalizaciji privatne imovine. Za njega je to slučaj otimanja privatnog vlasništva kakav nije zabilježen u suvremenoj Europi.

Tvrdi i da su on i Uprava Agrokora potpisali aktivaciju zakona “pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”. Navodi i da su protiv Agrokora pokrenute brojne sudske tužbe, da je prihod pao za oko 20 posto, a sinergije koje vrijede milijarde nesmiljeno se uništavaju.

Priopćenje donosimo u cijelosti.

Nakon nevjerojatnih događaja oko Agrokora po prvi put izlazim u javnost s činjenicama vezanim uz kompaniju i mene osobno. Vjerujem kako se očekuje da ću rasvijetliti sve događaje, a upravo mi je i cilj da u narednim danima i tjednima baš niti jedno pitanje ne ostane neodgovoreno. Razlog mojeg dosadašnjeg neistupanja u javnosti je želja da ne učinim nikakvu štetu Agrokoru, zaposlenicima, investitorima niti drugim dionicima dok s timom pravnih, financijskih i drugih stručnjaka ne utvrdim  činjenice oko ovog, pokazat će se, najvećeg skandala u novijoj hrvatskoj povijesti.

Na početku 2017. godine, kad smo Agrokor vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika Agrokora i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja.

Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad Agrokorom kroz, očito, unaprijed pripreman plan. Ciljano širenje dezinformacija i negativnih glasina kroz izjave najviših dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti tijekom prvih mjeseci 2017. godine destabiliziralo je Agrokor. Lažima i manipulacijama Vlada u zabludu dovodi i cjelokupnu javnost.  Služeći se konstrukcijama, te potpuno neprimjerenim medijskim djelovanjem, stvoren je okvir za pridobivanje političkih saveznika. Umjesto činjenica i istine Agrokor su htjeli prikazati kao slučaj Parmalat sugerirajući otuđenje ogromnih suma novaca, no danas, sedam mjeseci kasnije, slučaja Parmalat nema.

Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona  Lex Agrokor i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi. Ja i Uprava Agrokora potpisali smo aktivaciju zakona, a sada posebno naglašavam, pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem.

Gdje su drugi rušili, mi smo gradili mostove – ulagali smo MILIJARDE – kako u Hrvatsku, tako i u susjedne zemlje, opremali ljude najmodernijim znanjima i tehnologijama. Gdje su političari svojim nedjelovanjem i neznanjem raseljavali stanovnike, mi smo stvarali pretpostavke za ostanak i prosperitet uspješnih i zadovoljnih ljudi, svojih na svome.

U našem ambicioznom razvoju, uvijek smo se, kao i brojne druge tvrtke, osobito u tranzicijskim zemljama, susretali s izazovima. Međutim, uvijek smo ih i uspješno rješavali. Početkom 2017. g niti jedan izvanredni događaj nije bio prisutan u poslovanju Agrokora. Dapače,  stajali smo bolje nego ranije i imali velike perspektive.

Naši su rezultati mjerljivi, a mjerljivi su i rezultati izvanredne uprave koja danas upravlja otetom kompanijom.

Pod izvanrednom upravom značajan dio Agrokorove imovine je blokiran i izgubljena je kontrola nad dijelom operacija u susjednim zemljama. Protiv Agrokora su pokrenute brojne sudske tužbe koje prijete ukupnoj stabilnosti i održivosti kompanije. Prihod je pao za otprilike 20% , a sinergije, u koje su uložene, a i koje vrijede milijarde, se nesmiljeno uništavaju. Izvanredna uprava dobavljače tretira nejednako. Agrokor je opterećen nepotrebnim i nelegalnim kreditom, koji su za sebe dizajnirali strvinarski fondovi, a založena je i sva ključna strateška imovina, i to trustu Madison Pacific ltd sa sjedištem u Hong Kongu.

Ako se ovakvo stanje nastavi svi će vjerovnici, osim Ramljakovih povlaštenih fondova, njemu bliskih dobavljača, partnera, savjetnika i suradnika izgubiti ogromne vrijednosti. To je prava istina. Sve ostalo su laži i obmane izvanredne uprave i njezinih političkih sponzora, što će budućnost i činjenice vrlo brzo pokazati.

U trenutku kada je Agrokor napadnut najprljavijom političkom i medijskom kampanjom u povijesti naše zemlje, Vlada Republike Hrvatske nije, kao što to čine vlade svih svjetskih država, od SAD-a do Njemačke, nije podržala svoje ključne industrije i najvećeg poduzetnika. Dapače, Vlada je bila ključni sudionik te kampanje i provoditelj protuustavne i nezakonite nacionalizacije, koja će, uvjeravam vas (pokazat će vrijeme), po posljedicama za hrvatsko gospodarstvo i industriju biti ravna veleizdaji.

Danas se kula od karata, koju su lažima izgradili Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi partneri i pomagači, ruši.

Ostaju još bilance Agrokora i njegovih društava u kojima izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom konstrukcijama i pritiscima omogućuje ljudima iz fonda Knigthead da direktno upravljaju i manipuliraju bilancama. To čine kako bi stvorili pretpostavke za stjecanje  stotina milijuna eura nepripadajuće financijske koristi.  Agrokorove milijarde doista su izgubljene. No ne mojom, niti krivnjom  mojih suradnika, nego vladinim aktivnostima uoči i nakon donošenja  Lex Agrokora. O tome  ću uskoro javno govoriti.

Građani Hrvatske i regije uvjerit će se da je nacionalizacija Agrokora koju je dizajnirala Vlada politički projekt koji je u potpunoj suprotnosti s interesima Republike Hrvatske.

Vladinom odlukom o nacionalizaciji Agrokora prouzročene su dalekosežne gospodarske i financijske štete koje se već mjere u mlijardama kuna. Uništava se industrija i njezina tržišna pozicija u Europskoj uniji. Hrvatska i regija pritom gube sinergijske učinke u EU. Takve odluke Vlade Republike Hrvatske zemlju  su uvukle u poziciju visokog društvenog i političkog rizika za što neće moći izbjeći odgovornost jer iza svakog protupravnog otimanja, iza svakog kriminala, uvijek stoje pojedinci s konkretnim imenima i prezimenima.

Stoga ću u narednom vremenu, a u cilju zaštite vrijednosti ulaganja u Agrokor, radnih mjesta i gospodarstava država u kojima poslujemo te svih naših dionika, pokrenuti sve pravne radnje koje su mi a raspolaganju, kako u Hrvatskoj, tako i pred međunarodnim tijelima. Pritom ću javnim istupima i objavom relevantnih dokumenata u potpunosti razotkriti spregu politike, privatnih interesa čelnika fondova i važnih ljudi iz samog Agrokora, a koja je stvarni razlog donošenja neustavnog Lex Agrokora.

Ivica Todorić na svojoj je službenoj stranici kasno popodne objavio i kako podržava osnivanje saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor. Zasad je uz tu objavu navedeno samo kako će uskoro o tome pisati opširnije

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Tuđman o prisluškivanju iz BiH: “Oni naprosto ne žele uspostaviti prijateljske odnose s Hrvatskom”

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatske Ranko Ostojić u četvrtak je izvijestio javnost kako je to tijelo zatražilo očitovanje sigurnosno-obavještajnih-agencija vezano uz navodno prisluškivanje hrvatskih dužnosnika od strane BiH.

“Odbor je zatražio očitovanje Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i očitovanje hrvatskih sigurnosno-obavještajnih agencija vezano za izjave ministra sigurnosti BiH o tome da se prisluškuju dužnosnici Republike Hrvatske.

To je bio i povod za traženje dodatnog izvješća ima li takvih slučajeva i s drugim zemljama i imat ćemo zatvorenu sjednicu odmah po primitku očitovanja naših sigurnosnih službi”, rekao je Ostojić, javlja Dnevnik.hr.

“Nedopustivo je da se dogodi, a pogotovo da netko tako javno navodi, da se prisluškuju dužnosnici. Bez obzira na opravdanje i kasnije demantije tražimo da naše sigurnosne službe izvijeste ovaj Odbor o tome što se konkretno događa i koje su mjere poduzete s naše strane. Mislim da na to treba imati adekvatan odgovor i izvršna vlast”, kazao je Ostojić.

Agrokor i širenje HEP-a, ali i odnosi hrvatske vlade i mađarskog mol-a, teme su koje, piše tjednik, zanimaju tajnu službu susjedne države. Miroslava Tuđmana, brinu izjave koje stižu iz BiH.

“Prvi zaključak koji se može izvući jest da se tamo radi po interesima pojedinih grupacija ili političkih opcija”, smatra Miroslav Tuđman iz HDZ-a.

Hrvati u BiH, jedno su od ključnih vanjskopolitičkih ciljeva vlade Andreja Plenkovića. U toj je zemlji bio već nekoliko puta pa ovakvi postupci tajne službe BiH, za Tuđmana, su jasna poruka.

Podsjetimo, mediji u BiH su prenijeli u srijedu riječi ministra sigurnosti BiH Dragana Mektića koji je potvrdio da je Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) BiH, u skladu sa zakonima i Ustavom BiH, prisluškivala određene hrvatske dužnosnike s ciljem zaštite ekonomskih interesa BIH i njenih građana.

facebook komentari

Nastavi čitati