Marko Jurič: Povjest pišu pobjednici osim kod nas

0

Počelo je ‘rastavljanje’ Zlatka Hasanbegovića kao ministra, kao političara, kao čovjeka.

Očito je prejak za sivilo hadezeovskog prosjeka. Jutarnji u svojoj diverzantskoj taktici likvidacije upotrebom specijalnih snaga tzv. ‘neimenovanih visokih stranačkih izvora’ polako i sigurno rastavlja dio po dio političkog ugleda Ministra kulture.

Pupovčev ultimatum Plenkoviću je bez ikakve sumnje uvjet koji nije moguće ignorirati. Za razumijevanje ovakvih situacija uvijek je najvažnije promatrati konačni rezultat, a sve ono što se između dogodi je najčešće igrokaz za malu djecu.

Evidentno je započeo proces Hasanbegovićeve smjene, a za to ga je potrebno prethodno ‘rastaviti’, odnosno prikazati kao častohlepnu, tvrdolinijašku osobu, nepotrebnog ekstremistu, Karamarkovog čovjeka, povjesničara profesionalno nekompetentnog za resor kulture, stranački nediscipliniranog koji svojim istupima radi štetu stranci itd.

Ukratko predstavljaju ga kao čovjeka koji je zaslužio upravo tu sudbinu koju Pupovac zahtjeva, a to je da bude smijenjen. Međutim, stvara se alibi kako smjena ne bi izgledala kao prihvaćanje Pupovčevog ultimatuma, nego kao logičan slijed nečega za što si je Hasanbegović sam kriv.

Povjest pišu pobjednici osim kod nas. U Hrvatskoj, u Domovinskom ratu, pobjednici su nacionalne snage, a poraženi su bili pravni slijednici tzv. antifašista koji su napravili militantne hibride četništva, JNA i teritorijalnih postrojbi. Nakon izbora 2000. godine te su poražene, takozvane ili samozvane antifašističke snage došle na vlast i ovo što danas imamo u Hrvatskoj je zapravo nastavak Domovinskog rata koji se vodi, za sada, političkim sredstvima. Dakle, ponovo imamo vanjsku srpsku agresiju, pobunjene domaće Srbe koje predvodi Pupovac, uz svesrdnu potporu jugoslavenskih snaga unutar Hrvatske.

Plenković je na potezu. Pitanje je samo je li u poziciji da vuče poteze? Jer briselska i NATO administracija koje su iznjedrile Predsjednicu države, sada vjerojatnog predsjednika vlade, a uskoro možda i predsjednika glavne oporbene stranke za Hrvatsku imaju malo drugačije planove.

Tu se prelamaju interesi odnosa s Rusijom, američki i njemački utjecaji, plinski biznis, Višegradska alternativa, opcije rješavanja migrantske krize, katoličko-pravoslavni ekumenizam, bosanskohercegovački kaos koji nitko ne zna kako riješiti itd. Hrvatska s jakom, nacionalno usmjerenom vladom postaje još jedan interes više koji treba zadovoljiti. Hrvatsku državu u čijoj će vladi sjediti Hasanbegović kao eliminator protunacionalnih inicijativa od dijela nevladinih udruga, ‘regionske’ kulture ili instrumentarija nekih manjinaca biti će teže kontrolirati. Za oportunističku briselsku administraciju to onda znači još jedan problem više.

facebook komentari