Pratite nas

Reagiranja

Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca

Objavljeno

na

Ako hoćeš nešto u životu što nikad nisi imao,
morati ćeš učiniti nešto što nikad nisi učino.
– JD Houston

Moj prijatelj Marko Jurič se ovog časa nalazi na sudu jer je upro prstom u Pupovca i SPC, u ono što neskriveno zastupaju u Hrvatskoj.

Otišao je na sud i vratiti će se sam, u kojem god smjeru ga pošalju.

Marko Jurić je na Cvjetnom trgu napravio drugi korak izvan zone komfora.

Nije bio sam dok je vodio emisiju Markov trg i iz svojih gostiju pokušavao izvući nešto na razini nacionalne hrabrosti, nešto što bi prešlo granicu te kastrirane komforne zone. Kako nije uspijevao, emisiju bi završavao nekom oštrom rečenicom koja je izazivala reakciju.

Zona komfora (Comfort zone) su vrlo prepoznatljive riječi u političkoj terminologiji na Zapadu a odnose se na kritiku sustava koja će ili neće praviti valove, koja ga hoće ili neće ugroziti, a ako ga ugrozi, onda će sustav upotrijebiti svoju moć da ugrozi izazivača.

Jedino oružje koje ti u tom času može pomoći je ako puno ljudi stane iza tebe, imenom i prezimenom, glavom i bradom, jer to onda postaje mnijenje, elektoralna moć, nešto što se umjesto kažnajvanja pojedinca pretvara u kažnjavanje naroda.

Onda je jednog dana Marko Jurič prekoračio granicu i izišao iz zone komfora. Upro je prstom i imenovao nedodirljive. Sustav je reagirao i on je izbačen s posla s kojega mu se glas čuo daleko, a oni koji su mu u vrijeme dok je stajao u zoni komfora davali podršku, šutke su se razišli.

To je nabolje opisao Velimir Bujanec kad je povodom Markova izbacivanje s iste televizije na kojoj i on radi, rekao da postoje dva načina na koje možeš reći istinu, jedan na koji ćeš ugroziti sebe i posredno možda i brdo s kojega su ti dozvolili vikati, a drugi na koji nećeš. Drugim riječima: jedan kojim ćeš ugroziti sustav i drugi kojim nećeš.

Koliko mi je poznato, uza sve pasivno nezadovoljstvo, sustav s kojim nitko nije zadovoljan ali nitko ne izlazi iz zone komfora, stoji čvrst kao što je stajao od dana kad je izdao ideale za koji se prolijevala krv, kad su sa uzvicima padali kao snoplje, a sustav “okrenuo ploču”, ili ju skinuo i odnio u pećinu, stvorio ju nevidiljivom, pobrisao i uzvike i imena i mrtvih, a kamoli ne živih.

To najbolje ilustriraju podaci da su poput Marka, na tisuće Hrvata, jedan po jedan, stavljeni u onu Platonovu pećinu Zvonka Bušića iz koje nekad kao jedini izlaz ostaje da se ubiješ.

Onda ti na sprovod dođu deseci tisuća onih kojih nije bilo dok si bio živ, jer sustav ti dozvoljava plakati nad onima koji su ga imali potencijala ugroziti ali su otišli i ne vraćaju se.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Ima naroda u kojima su i mrtvi okupljali, ujedinjavali i vodili tamo gdje se ostvaruje, izvan zone komfora. Bilo je i u našem narodu vremena kada su mrtvi okupljali, ali ovo nije to vrijeme i ovo nisu ti ljudi. Ovi ljudi ostavljaju nekoj budućoj generaciji da se ogleda hrabrošću, a sustav koji isto tako brine o svojoj budućnosti, već uvodi kurikularnu reformu i svijest o “post-jugoslavenskom ratu” napr., o ratu bez imena i pozdrava, bez uzroka i posljedica, bez pravde i krivice, bez nas i bez njih, nego sa svima zajedno, odakle smo mislili da smo za uvijek otišli, a kuda ćemo se, ostanemo li u zoni komfora, za sigurno vratiti, kada će i uspomene na junačke dane, i spomen ploče i sve što podsjeća na to vrijeme, kada će i samo to vrijeme biti poništeno, a svaki spomen na njega biti osuđen revizionistički nepoželjnim.

Nakon što je maknut s televizije, Marko Jurič nije poslušao upozorenje pa ja napravio još jedan korak u prostor izvan zone komfora. Otišao je na Cvjetni trg i na licu mjesta upro postom u nedodirljive, u poražene koji se zahvaljujući tom sustavu, umjesto pobjednika, iz ratnog pepela dižu poput feniksa, što dolazi kao francuski ključ bačen u zubčanike stroja koji pobjednike vodi u budućnost a poražne ostavlja iz sebe.

To je stvarnost koju simbolizira Marko Jurič, danas, sam u sudnici u Zagrebu, bez i jednog jedinog Hrvata ispred zgrade pravde kojoj su oči umjesto maramom, pokrivene komadom prozirne plastike.

Hrvati su preokupirani svadbama i koncertima u slavu slobode koja nestaje kao kamena ploča sa zida u Jasenovcu, jer sve je određeno jednom crtom u pijesku koja se zove zona komfora.

Samo složni su jaki – Samo jaki su slobodni!

Dinko Dedić/ProjektVelebit

[Dok ovo pišem Marko je u sudnici i ne zna da ću to objaviti i možda će mi iz skromnosti zamjeriti što sam objavio ali će biti kasno i za mene i za njega, kao što će biti kasno i za sve nas ako ne izađemo iz zone komfora. Biti će kasno i za tisuću mojih fb “sljedbenika” (followers) koji su zonu komfora našli u potpunoj anonimnosti i za polovinu od 2.5 tisuće mojih fb prijatelja koji su izabrali stajati u sjeni dok im se kroji sudbina, da im ni ja ni itko drugi ne zna ni imena.]  

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Reagiranja

“Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”

Objavljeno

na

Objavio

Nakon što je Mario Vujević na svojem Facebook profilu objavio  ‘oproštajno pismo’ namijenjeno Hrvatskoj javnosti (a koje je prenio Index, Šprajc i ini..) u kojem je istaknuo svoje navodne razloge koji su ga potakli na odluku o odlasku na facebooku je Krešimir Budiša, HDZ-ov stručnjak za EU fondove na Facebooku objavio poruku naslova “Ne okreći se sine, nećemo te ni zvati”, koju prenosimo u cijelosti:

NE OKREĆI SE SINE, NEĆEMO TE NI ZVATI

Ako me išta ovih dana nanerviralo to je činjenica kojom su mediji prenijeli na sva zvona ovakav idiotski status, i šta nas već par godina svaki drugi dan “bombardiraju” sličnim litanijama svakog tko želi seliti u drugu državu.

Moj post međutim neće čitati Šprajc, neće ga sherat Index, Tportal, Slobodna, Jutarnji i Nova Tv, zašto – jer im ne odgovara tiha većina ovog naroda jer očito vode neku svoju bitku da natjeraju sve da odu i po mogićnosti što više njih.

Majstore, ako si se odlučio odseliti u “multi-kulti” zemlju – reci jel to samo po sebi treba bit neka strašna vijest? Ti si otišao iz HR, jer to je puna strašnih katolika, neko drugi je došao jer mu je tu lijepo i sigurno. Europska unija nam je dala slobodu kretanja i ulaza i izlaza pa široko ti polje, i tebi i svima koji imaju slično mišljenje.

I ako me dodatno nervira kod našeg naroda je negativnost u vezi svoje države, pa i od nekih političkih stranaka. Pa ljudi dragi jeste vi bili igdje van RH?
Otiđite bilo gdje istočno od RH, pa usporedite?
Do Tokija možda nema normalne države. A u Tokiju ljudi žive u hotelima kutijama i rade 23 sata dnevno uz 7 dana GO u godini.
Južno i jugozapadno od RH – isto nema normalnije države od RH, zapadno i sjeverozapadno – vjerojatno ima. I to je 5% populacije svijeta kojima je možda bolje.

A što znači “bolje”?

Ajmo reć da je pretpostavka da naš sugovornik iz ovog teksta ide u London kao oličenje multikulti svijeta i bogatstva.
Sestra mi je sad otišla na praksu u multi-kulti London. Nekidan je izvršen teroristički napad na metro, jučer hrpe napada kiselinom na normalne ljude, nesmiješ nigdje izaći od straha maltene. Hrpe bandi, kriminala i sveg. Jedan običan stan košta 3000 funti, živiš negdje 3 sata od posla i 3 nazad.
I znaš šta – ako bi uspoređivao na takav način -radi se o kraljevskoj džamahiriji, teroriziraju vlastiti narod, od himne, funte, onih crvenih mundira, i sto tradicija vezanih za kraljicu. A zapravo je samo – tradicija i povijesno naslijeđe.

Međutim da netko napiše ovakav status jer ide iz Londona jer ne podnosi kraljicu (koja btw nije svetac) mediji bi ga razapeli, a ne bi ga svi sherali s nekim ponosom i srećom. I s pravom bi ga razapeli jer su na svoju državu ponosni za razliku od ovakvih.

Jadan smo mi narod kad svakodnevno samo pljujemo sami po sebi, širimo neki bolesni negativizam, a ne bi za početak počeli od sebe, i što smo mi migli u svom životu mogli napraviti bolje, drugačije.

Što misliš jel ti Amerika do 25. godine da – besplatno školovanje i studij, besplatno zdravstvo, jeftine vrtiće, bolje i dulje porodiljne? Često i besplatne školske udžbenike.
Skoro pa besplatne studentske domove, i onda praksu od 500 eur misečno godinu dana da naučiš posao?
I ti onda napuniš 25 – i nemaš što nego pjenit “država je kriva”.

A ovakvom pacijentu je za početak RH dala putovnicu i PRAVO DA ODSELI – gdje god hoće.
Pitaj one iz Afganistana šta bi bilo da oni napišu ovakvo pismo. I pokušaju odselit.

Ma krivi smo mi ljudi sami. I svatko tko samo pljuje umjesto da gradi, bolje da mi ne piše komentare jer me ne zanimaju.
Uzmite život u svoje ruke, radite s ljudima na građenju bolje Hrvatske, a ne širite bolesnu propagandu o Irskoj, Dublinu gdje ljudi žive sa 13 pakistanaca i rade u Mc Donaldsu i to smatraju sjajnim životom i još nas svakodnevno bombardiraju s tim.

Učite od 7. godine, školujte se, čitajte puno, ne budite hejteri – i biti će vam najljepše u Hrvatskoj – najljepšoj zemlji svita.
Onaj tko je obišao svijeta, a i ja mogu reći da jesam, to će sigurno potvrditi.

Podsjetimo: Mario je na facebooku objavio slijedeći komentar:

ODLAZAK
Odlučio sam da uskoro odem tamo gdje ne žive vjerski fanatici koji s mrtvacima po ulicama teroriziraju vlastiti narod. Odlučio sam da odem tamo gdje domoljubi i ratnici ne ucjenjuju vlastiti narod i vlastitu državu 22 godine nakon rata, tražeći nove privilegije. Želim živjeti u građanskoj državi u kojoj će deklarirani fašisti za promicanje istog biti u zatvorima. Želim živjeti u državi u kojoj vjera i vjeronauk postoje samo u crkvama gdje im je mjesto. Vjeri kažem jedno veliko ne na ulicama, u školama i javnim ustanovama. Ne želim gledati šovinističke siledžije koje traže Srbe i Hrvate antifašiste da im naude.”

“Hrvatski čovjek će se probuditi tek kad ruka fašizma zakuca na njegova vrata. Ali, onda je kasno. Želim živjeti multikulturalnost 21 stoljeća, a u bolesno nacionalističkoj državi to je nemoguće. Hrvatska postaje vjerski rezervat i ubrzo možemo očekivati svećenike kao voditelje dnevnika i teologe kojima je zemlja i dalje ravna ploča kako predaju filozofiju.

Degeneričan je utjecaj crkve na civilno društvo, i njihov pokušaj da realnost i zbilju zamjene maglovitim bajkama i smišljenim lažima. I zato ću ubrzo Hrvatskoj reći – zbogom. Još je malo ostalo do kompletne vladavine klerofašizma. Želim se buditi tamo gdje ne postoje Plenković, Kitarović, Markić, Hasanbegović, Bozanić i Marko Skejo. Tamo gdje vlada demokracija, a ne klerofašistički režim. Tamo gdje postoji budućnost bez fašista u svim strukturama vlasti. Želim da se moje dijete budi daleko od ustaša i zločinaca koji sanjaju novi Jasenovac i Staru Gradišku”, objavio je na Facebooku Mario Vujević, nautičar iz Splita.

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Ivica Todorić: Aktivaciju zakona potpisao sam pod ucjenom i prijetnjama

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić oglasio se u petak objavom na svojem novom blogu koji je otvorio danas i na kojem će idućih dana objavljivati tekstove na dnevnoj bazi.

U priopćenju Todorić prijeti da će poduzeti sve pravne korake koji su mu na raspolaganju kako bi dokazao da je donošenje lex Agrokor bilo neustavno i usmjereno prema nacionalizaciji privatne imovine. Za njega je to slučaj otimanja privatnog vlasništva kakav nije zabilježen u suvremenoj Europi.

Tvrdi i da su on i Uprava Agrokora potpisali aktivaciju zakona “pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem”. Navodi i da su protiv Agrokora pokrenute brojne sudske tužbe, da je prihod pao za oko 20 posto, a sinergije koje vrijede milijarde nesmiljeno se uništavaju.

Priopćenje donosimo u cijelosti.

Nakon nevjerojatnih događaja oko Agrokora po prvi put izlazim u javnost s činjenicama vezanim uz kompaniju i mene osobno. Vjerujem kako se očekuje da ću rasvijetliti sve događaje, a upravo mi je i cilj da u narednim danima i tjednima baš niti jedno pitanje ne ostane neodgovoreno. Razlog mojeg dosadašnjeg neistupanja u javnosti je želja da ne učinim nikakvu štetu Agrokoru, zaposlenicima, investitorima niti drugim dionicima dok s timom pravnih, financijskih i drugih stručnjaka ne utvrdim  činjenice oko ovog, pokazat će se, najvećeg skandala u novijoj hrvatskoj povijesti.

Na početku 2017. godine, kad smo Agrokor vodili moj management i ja, kompanija je imala čvrst plan za napredak i uspješan rast te isplatu vjerovnika u skladu sa zakonskim obvezama. To je bila politika Agrokora i svih desetljeća postojanja i uspješnog poslovanja.

Vlada Republike Hrvatske u to vrijeme povlači političke poteze želeći steći kontrolu nad Agrokorom kroz, očito, unaprijed pripreman plan. Ciljano širenje dezinformacija i negativnih glasina kroz izjave najviših dužnosnika zakonodavne i izvršne vlasti tijekom prvih mjeseci 2017. godine destabiliziralo je Agrokor. Lažima i manipulacijama Vlada u zabludu dovodi i cjelokupnu javnost.  Služeći se konstrukcijama, te potpuno neprimjerenim medijskim djelovanjem, stvoren je okvir za pridobivanje političkih saveznika. Umjesto činjenica i istine Agrokor su htjeli prikazati kao slučaj Parmalat sugerirajući otuđenje ogromnih suma novaca, no danas, sedam mjeseci kasnije, slučaja Parmalat nema.

Cilj takvog djelovanja najviših dužnosnika Vlade i Sabora, kroz izravni politički intervencionizam, bio je donošenje neustavnog zakona  Lex Agrokor i nacionalizacija privatne imovine, a ovakav slučaj otimanja privatnog vlasništva nije zabilježen u suvremenoj Europi. Ja i Uprava Agrokora potpisali smo aktivaciju zakona, a sada posebno naglašavam, pod ucjenom, prisilom, prijetnjama, manipulacijama zakonskim odredbama i neviđenim medijskim linčem.

Gdje su drugi rušili, mi smo gradili mostove – ulagali smo MILIJARDE – kako u Hrvatsku, tako i u susjedne zemlje, opremali ljude najmodernijim znanjima i tehnologijama. Gdje su političari svojim nedjelovanjem i neznanjem raseljavali stanovnike, mi smo stvarali pretpostavke za ostanak i prosperitet uspješnih i zadovoljnih ljudi, svojih na svome.

U našem ambicioznom razvoju, uvijek smo se, kao i brojne druge tvrtke, osobito u tranzicijskim zemljama, susretali s izazovima. Međutim, uvijek smo ih i uspješno rješavali. Početkom 2017. g niti jedan izvanredni događaj nije bio prisutan u poslovanju Agrokora. Dapače,  stajali smo bolje nego ranije i imali velike perspektive.

Naši su rezultati mjerljivi, a mjerljivi su i rezultati izvanredne uprave koja danas upravlja otetom kompanijom.

Pod izvanrednom upravom značajan dio Agrokorove imovine je blokiran i izgubljena je kontrola nad dijelom operacija u susjednim zemljama. Protiv Agrokora su pokrenute brojne sudske tužbe koje prijete ukupnoj stabilnosti i održivosti kompanije. Prihod je pao za otprilike 20% , a sinergije, u koje su uložene, a i koje vrijede milijarde, se nesmiljeno uništavaju. Izvanredna uprava dobavljače tretira nejednako. Agrokor je opterećen nepotrebnim i nelegalnim kreditom, koji su za sebe dizajnirali strvinarski fondovi, a založena je i sva ključna strateška imovina, i to trustu Madison Pacific ltd sa sjedištem u Hong Kongu.

Ako se ovakvo stanje nastavi svi će vjerovnici, osim Ramljakovih povlaštenih fondova, njemu bliskih dobavljača, partnera, savjetnika i suradnika izgubiti ogromne vrijednosti. To je prava istina. Sve ostalo su laži i obmane izvanredne uprave i njezinih političkih sponzora, što će budućnost i činjenice vrlo brzo pokazati.

U trenutku kada je Agrokor napadnut najprljavijom političkom i medijskom kampanjom u povijesti naše zemlje, Vlada Republike Hrvatske nije, kao što to čine vlade svih svjetskih država, od SAD-a do Njemačke, nije podržala svoje ključne industrije i najvećeg poduzetnika. Dapače, Vlada je bila ključni sudionik te kampanje i provoditelj protuustavne i nezakonite nacionalizacije, koja će, uvjeravam vas (pokazat će vrijeme), po posljedicama za hrvatsko gospodarstvo i industriju biti ravna veleizdaji.

Danas se kula od karata, koju su lažima izgradili Martina Dalić, Ante Ramljak i njihovi partneri i pomagači, ruši.

Ostaju još bilance Agrokora i njegovih društava u kojima izvanredna uprava na čelu s Antom Ramljakom konstrukcijama i pritiscima omogućuje ljudima iz fonda Knigthead da direktno upravljaju i manipuliraju bilancama. To čine kako bi stvorili pretpostavke za stjecanje  stotina milijuna eura nepripadajuće financijske koristi.  Agrokorove milijarde doista su izgubljene. No ne mojom, niti krivnjom  mojih suradnika, nego vladinim aktivnostima uoči i nakon donošenja  Lex Agrokora. O tome  ću uskoro javno govoriti.

Građani Hrvatske i regije uvjerit će se da je nacionalizacija Agrokora koju je dizajnirala Vlada politički projekt koji je u potpunoj suprotnosti s interesima Republike Hrvatske.

Vladinom odlukom o nacionalizaciji Agrokora prouzročene su dalekosežne gospodarske i financijske štete koje se već mjere u mlijardama kuna. Uništava se industrija i njezina tržišna pozicija u Europskoj uniji. Hrvatska i regija pritom gube sinergijske učinke u EU. Takve odluke Vlade Republike Hrvatske zemlju  su uvukle u poziciju visokog društvenog i političkog rizika za što neće moći izbjeći odgovornost jer iza svakog protupravnog otimanja, iza svakog kriminala, uvijek stoje pojedinci s konkretnim imenima i prezimenima.

Stoga ću u narednom vremenu, a u cilju zaštite vrijednosti ulaganja u Agrokor, radnih mjesta i gospodarstava država u kojima poslujemo te svih naših dionika, pokrenuti sve pravne radnje koje su mi a raspolaganju, kako u Hrvatskoj, tako i pred međunarodnim tijelima. Pritom ću javnim istupima i objavom relevantnih dokumenata u potpunosti razotkriti spregu politike, privatnih interesa čelnika fondova i važnih ljudi iz samog Agrokora, a koja je stvarni razlog donošenja neustavnog Lex Agrokora.

Ivica Todorić na svojoj je službenoj stranici kasno popodne objavio i kako podržava osnivanje saborskog istražnog povjerenstva za Agrokor. Zasad je uz tu objavu navedeno samo kako će uskoro o tome pisati opširnije

facebook komentari

Nastavi čitati