Marko Ljubić: Alvarez III. i Plenković I.

25

Što god čovjek mislio o Plenkoviću, kako ga god doživljavao, neposrednim iskustvom ili samo javnom percepcijom još jednoga političara, mora se složiti da mu nije lako. Situacija koja mu se smjenjuje od početka mandata gotovo na dnevnoj vrpci je sve zaoštrenija, procesi se ubrzavaju, problemi iskaču iz paštete, a djeluje sve usamljenije. Izuzev ako netko ne misli da su Šeks i kompanija neka širina.

Međutim, državnikom se ne može postati bez snažne usamljenosti, pa je upravo ova situacija i velika prilika.

Plenković je obrazlažući Saboru famozni lex Agrokor istinski briljirao. Rijetko se moglo vidjeti tako savršeno osmišljen nastup, takva konciznost, takva konačno i retorička vještina i uvjerljivost izričaja kojoj je umjesto štreberaja s početka mandata dao život, takva jednostavnost i efikasnost objašnjenja i savršeno slanje poruke o onome što može, a pogotovo što se ne može reći. Sve je to Plenković demonstrirao na rijetko viđenoj razini u Saboru. Demonstrirao je novu kvalitetu čak i kad je djelovao ljutito, kad je reagirao na njemu neuobičajen način, jer je reagirao kao živ čovjek, kad se upuštao u polemike i svađe, a pogotovo kad je dragao Marasa kao kućnog ljubimca.

Ali, čemu?

Odnosno komu?

Iako je govorio Saboru, natjecao se s oporbom i prilično tragikomičnim ljevičarima, tragikomičnijim deset puta i od Pernara, njegovo obraćanje je bilo – hrvatskom narodu.
A za to treba puno sitnica, daleko više od briljantnoga nastupa.
Točno onako kako je tisuće sitnica sa svih strana Hrvatske i pogotovo iz svijeta zakotrljalo nekada grudicu, pa postala gadna lavina Agrokor, kako god se tako stvara rušilačka lavina, tako se samo suprotnim smjerom, gradi potencijal stvaralačkoga povjerenja.

Plenković je morao donositi zakon, jer je on država. Ali država ne može funkcionirati bez povjerenja, doduše može silom i na lažima dok se ne razbije vrč, pa ja zbog toga Plenković takvim nastupom zapravo tražio povjerenje – hrvatskoga naroda.
Iako je donosio zakon, u biti je tražio povjerenje u državu.
Svjestan je da je golemi rizik u prodaji svoje politike makar i briljantnim nastupom, biti okružen suradnicima kakve ima. Na primjer Martina Dalić, žena koja se odvalila pred desetinama novinara smijati histerično i prilično neartikulirano bez ikakvoga vidljivoga povoda, a pred katastrofom lavine Agrokora ili figurativno rečeno Alvareza III, jednostavno šalje jednu poruku, a Plenković pokušava poslati suprotnu.

Problem je što je Martina Dalić – posuđeni kredit Plenkoviću i on ga mora vraćati što god ona uradi.
On govori o odgovornosti države i povjerenju, a ona sjedi iza njega u stolici, njena slika podsjeća svakoga živoga Hrvata na razulareni smijeh, a taj smijeh na nenormalnost i – bešćutnost.

Plenković je zarad stvaranja ugodnoga radnoga i funkcionalnoga okruženja, koje je nužno svakome čovjeku na rukovodnoj poziciji a pogotovo na državnoj razini, preuzeo na sebe puno previše u odnosu na ono što ga je čekalo, te u odnosu na količinu povjerenja koju je nužno imati za upravljanje kriznim procesima. A u Hrvatskoj su baš svi procesi duboko krizni. Neki eskaliraju danas, neki će sutra, neki će za godinu dana, a svi traju izbijajući na površinu već godinama. Za sve te procese treba povjerenje, jer ljudi ne vjeruju državi samo zato što se zove država. Koliko god su ti procesi usamljeni, naizgled nebitni, nekada jedva vidljivi, utoliko ukoliko su sitniji na njima je moguće ili izgubiti povjerenje ili ga zadobiti. A i povjerenje i nepovjerenje se multiplicira.

Čitav niz postizbornih kadrovskih rješenja uzdrmali su povjerenje, a to mu danas u dramatičnoj situaciji – treba kao kruh.
Nimalo mu tu ne pomaže nadmoć, politička, govornička ili ukupno intelektualna nad političkim drvosječom Jovanovićem, niti mu tu pomaže intelektualna potkapacitiranost jednoga Marasa, otužnost političke poruke jednoga Glavaševića i nadmoć nad njima. Ljudi to vole, nije da ne vole bar na trenutak, ali žele više od toga.
Plenković je za vrijeme od kad je predsjednik Vlade imao nekoliko izuzetno dobrih političkih postupaka. Njegov posjet Bosni i Hercegovini, izjave o odnosima Hrvatske i Srbije u Sarajevu, zatim njegova izjava u Mostaru o odnosu Hrvatske prema Hrvatima u BiH, njegova oštra kritika Junkera i ideje četiriju brzina Europske unije, njegov gard o ploči HOS-a u Jasenovcu, zatim formiranje javno kontroverznog povjerenstva za suočavanje s prošlošću, su, od jako dobri, do dobri politički potezi.
Ali, nisu naišli na očekivanu satisfakciju.

Zašto?

Jer se ne usuđuje iskoračiti iz okvira koje simboliziraju notorne antife u medijima, koji zajedno s Pupovcem gotovo svakodnevno svojom prevelikom i ciljano podmuklom ljubavlju, oko Plenkovića stvaraju bedem izolacije, koji ga odvaja od jedinoga uporišta koje mu može pomoći za ulazak u državničke sfere i usmjeriti Hrvatsku u stabilnu zonu.
To je hrvatski narod.

Plenković je morao donijeti lex Agrokor, makar samo da bi glumio državu.
Tu nije bilo dvojbi. Međutim, ako je na taj način kupio vrijeme namjeravajući po naučenoj administrativno-političkoj formi ili već legendarnom mainstream političkom obrascu odgoditi prolom, zamagliti dramatičnost stvari, te stvari ostaviti neka teku svojim tokom, svaljujući u nekom vremenu odgovornost na drugoga, onda lex Agrokor neće umiti niti oprati ni potpuna kontrola nad medijima. Jer to je nemoguće umiti.

Ako taj zakon bude početak procesa složenoga preusmjeravanja kompletne Hrvatske, od gospodarstva do športa, od turizma do medija u pravcu konačnoga raskidanja nepodnošljivih veza sa socijalističkim mentalnim sklopom, iza koga se krije sve samo ne kvaliteta, onda je taj zakon dobra stvar. Ali na tisuću „sitnica“ oko sebe Plenković mora to početi odmah dokazivati.

Stanje povjerenja nacije je u ovome trenutku kao žedan čovjek u pustinji. Ne mora mu se dati s obzirom na hrvatsku stoljetnu naviku na čekanje i trpljenje, koja je postala egzistencijalni refleks velike većine ljudi, vode koliko mu realno treba, ali mora imati dovoljno kapljica da može dočekati druge kapljice, pa onda – vrelo u oazi. Bez tih kapljica ne ide.

A oaza se mora vidjeti.

Plenković zna koje su to kapljice.

Primjera radi, može hitno pokrenuti proceduru za donošenje nacionalne političke odluke o prestanku javnoga financiranja tipova i grupacija koje udaraju na ustavne temelje hrvatske državnosti.

I, za donošenje odluke o provjeri i zabrani financiranja stranih agentura u Hrvatskoj iz stranih izvora.

Mislite nema veze s Agrokorom?

Itekako ima.

Bez goleme popratne scene tisuća takvih tipova i sitnica, aktivnosti, inicijativa, Agrokor nikada ne bi ni nastao, niti postao ovo što jest.

Plenkoviću nije, kako politički priglupi sastav današnjeg SDP nastoji reći, problem ministar financija Zdravko Marić, jer iako je čovjek radio u Agrokoru, njegova odgovornost i dometi u toj kompaniji, pogotovo u samoj platformi stvaranja Agrokora bili su – operativni i na razini kupljene struke. Nešto kao danas Alvarez III.

Agrokor deset puta više simboliziraju ljudi u sjeni, koje javno personalizira Šeks, a to je skupina ostarjelih mogula od Gregorića do nešto živahnijega Škegre, „olimpijca“ Mateše , koji su zapravo upravljali procesima neokomunizacije stečenih pozicija, zavaravanjem nove hrvatske države fintom o nacionalnim interesima i – tržištu.

Nikada ti ljudi ništa nisu ni stvorili ni postigli na tržištu, a bogati su kao krezovi. Zbog nelegitimnih, često i nelegalnih veza s državama, koje god to bile. Njima je svejedno. A u tim vezama u kojima su na sve moguće načine nastojali zagospodariti kadrovskim potencijalima i dijeleći komadiće s osvojenih gruntova gomili gladnika iz drugih, trećih i četvrtih redova političke scene, preuzimali su zapravo na kokošarski način gotovo kompletne kadrovske strukture stranaka i pogotovo tzv. duboke države i administracije.
Plenkoviću ni stotinu lex Agrokora neće pomoći, niti će ih moći iskoristiti ako taj akt, tu političku odluku ne bude slijedilo desetine sličnih odluka, ali na miru, bez naknadnog intervencionizma, te ako cijeli paket državnih politika ne bude pratila jedna jedina nit – afirmacija znanja, konkurencije i izvornosti. A da bi to mogao, nedostaje mu integriranih znanstvenih institucija, s vrhunskim kadrom i potencijalom, a to je zapravo deset puta strateški opasniji Agrokor od – Agrokora.

Ta golema praznina na koju se državni poredak može osloniti u procesima kreiranja politika i donošenja odluka.

Zbog toga je teret obrane nacionalnih interesa pao na dobroga vojaka Bulja, što ponekada usprkos nužnom poštovanju prema toj dobričini, izgleda groteskno.
Od prešućenih sitnica je nastao Agrokor.

Svaka grudica se za dvadeset i pet godina valjanja padinama nužno pretvori u zastrašujuću lavinu.

A danas u Hrvatskoj ima toliko takvih prijetećih lavina da je to najbolje ne spominjati, pri čemu je najopasnije to što zapravo jedna drugu na perverzan čak način potpomažu.

Jer Agrokor čuči na sveučilištu, u znanstvenoj politici, navodnim centrima izvrsnosti, u školstvu, u kulturi, na sve strane.

I, sve to znaju svi relevantni strani centri interesa i utjecaja.

Tako su i ulagali u Agrokor.

Jer njihove države imaju institucije koje se bave strateškim analizama, imaju relevantne i godinama izgrađivane institute, imaju kadar stasao u tim institutima i znaju ga koristiti u kritičnim nacionalnim pitanjima.

Sve to Hrvatska nema.

Jer žestoki sukob iznimno prljavih zapadnih financijskih oligarhija koje su prepoznale od prvoga dana procese u Hrvatskoj, pa pumpale monstrume golemim novcima i kreditima za lihvarske kamate, sa strateški vođenim ruskim financijskim oligarhijama u ovome trenutku ostavljaju vrlo malo manevarskoga prostora Plenkoviću.

Plenkoviću je problem čak i veći od suženosti toga prostora to što nema snažnu kritičnu masu povjerenja, pa je relevantno živa sumnja – želi li on uopće veći manevarski prostor.

Jer, briljantna politička ekspertiza, nastup koji je demonstrirao u Saboru daju naslutiti da taj čovjek ima potencijala, vrlo velikoga potencijala, ali veliko je pitanje može li Plenković danas postati nešto što do sada nismo mogli nikako nesumnjivo potvrditi, a što Hrvatskoj treba.

Ja nisam siguran, iako bih, naravno volio da tako bude.

Jer, da se ne zavaravamo, četrdeset i pet milijardi Agrokorovoga duga Hrvatska je već platila, a vrlo je vjerojatno – platit će ponovo. Nema u to sumnje. Ovako ili onako.
Ako već mora platiti, nikako rješenje za to nije ni slom, zbog čega je zakon i postupak Plenkovićeve vlade dobar i odgovoran, ali nije ni nastavljanje s podupiranjem i tolerancijom tisuća stvarnih uzroka i razloga koji generiraju Agrokore.

Jer tada će ovaj zakon biti prijevara.

Ako Plenković nastavi plaćati opskurni antihrvatski pokret u svim sferama društva, onda je to sigurna poruka da mu je potrebna iluzija, ili medijski iluzionist za stvaranje virtualnoga mainstreama, kakav nikada neće biti dovoljno dobar ili čvrst da neće puknuti na prvome izazovu. Jer, Hrvatska je tradicionalna zemlja, a kad je to puklo u Americi, ovdje nema šanse ni zaživjeti ozbiljno i čvrsto.

Tada bi i sjajna demonstracija u Saboru ostala samo – kazališna rola. A bilo bi šteta.

Marko Ljubić/narod.hr

facebook komentari

  • EMINƎM

    svi su izgledi da ćemo opet 50 godina raditi za tuđine ili ako ne prodamo HR srborusima

  • Agromentum

    Nema sumnje da Plenković ima i nekih sposobnosti. Nabrojeno gore par poteza od Plenkovića. Samo što je problem to što postoji onaj “ali”. Ispravno rečeno: ali, ništa od toga. Hrvatska ne treba osobu na vrhu koje nešto hoće, nego koja i nešto može. Plenković to definitivno nije. Možda bi mogao doći u obzir u neka “mirnodobska doba”.

    • Dusko Besenic

      Bilo bi mi neobično drago da Plenkovića vidite isključivo u svjetlu onoga što ČINI protiv hrvatskih interesa,uzimajući u obzir to da ne može (bilo bi preprozirno) sve raditi protiv. Pokušajte uočiti povezanost izbora za ministricu kulture,notornu jugoslavenku i njegovu dobru kućnu prijateljicu,N.Obuljen K.,sa pojavom ove četničke “deklaracije”,na koju je kao ministrica trebala “vrisnuti” (Premijer isto tako),jer politički najpogubnije i najdublje zadire u Hrvatsko nacionalno biće, a ona je tako nježno uputila kritiku kao i na lopovluk Hribara u HAVC-u,gdje je i sama dala svoj “doprinos”! Plenković je udbaško jugoslavensko velikosrbski projekt stvoren na inteligentan način,pa zato još opasniji. Žao mi je,ali ako se ne bude to otvoreno napadalo,nastavak će biti “sve ružniji”!

  • Omnes Omnibus

    Lako se je s vama sloziti, ali sve ukazuje da se Plenkovic ne mo-že-li rijesiti antifa terorista.

    • Dusko Besenic

      Upitajte se šta mu je “zadatak”? Bojim se da je suprotan od ovoga čemu se vi nadate!

      • Omnes Omnibus

        Narodna poslovica kaze: “Po jutru se dan poznaje”. I tu je Plenkovic jasno definiran, barem za one koji nemaju nojevski mentalitet guranja glave u pijesak. Stovise, uvjeren sam da ce se dugorocno pokazati gori od Sanadera. Za sad ga je Banac pocastio komentarom “mlohavi Plenkovic”, a kad dobije nogu u tur otici ce kao malen i mlohav.

      • Maks

        Ajde objavite “zadatak i mi bi rado znali. Promatrao sam raspravu o Agrokoru, cijelu saborsku i okolo, nije bilo boljih prijedloga.

        • Dusko Besenic

          Evo,odgledao sam “Bujicu”,pa ću vam sada odgovoriti polupitanjem. Ne želim pisati “kobasicu” (nisam kolumnist) i da nabrajam od njegovog početka,već samo na ovo zadnje,u svezi “Agrokora”.Osobno nemam pravo govoriti jeli to ponuđeno riješenje najbolje,jer nisam toliko stručan u tom području (za razliku od većine koji “mudro” komentiraju),nego ću navesti nešta što daje potpuno drugačiju sliku.Ne može se poreći Plenkovićevo obrazovanje i inteligenciju,što je u ovom slučaju još više optužujuće za njega,a pogotovo što kao Premijer ima na raspolaganju mnoštvo resursa,pa i intelektualnu i stručnu elitu,da od njih potraži kvalitetne savjete i upute. Ovo za većinu IZGLEDA kao njegov veliki trud u pokušaju spašavanja “Agrokora”,ali, NE SLUČAJNO (upravo zbog sposobnosti i mogućnosti!),u biti je izvedena akcija za komadanje “Agrokora” i prodaju njegovih djelova,ponajboljih hrvatskih firmi, U BESCJENJE,zbog jedne “sitnice”,koja je prošla izvan fokusa interesa kod većine naroda,a to je napravljeno, NAMJERNO ( to zna svaki ekonomski analitičar ili burzovni mešetar!), kada se je objelodanila kritična situacija u “Agrokoru” istovremeno je MORAO USLIJEDITI I PRESTANAK TRGOVANJA DIONICAMA NA BURZI,zbog mogućeg velikog pada vrijednosti dionica,što se je i dogodilo!!! Ovako je to ispao odličan posao da se određeni “drugovi” (to je slijedeća,neminovna faza!) domognu najboljih firmi za “kikiriki” i još više zaviju u crno Hrvatsko gospodarstvo i STANOVNIŠTVO,jer neće se spustiti Bog u Hrvatsku da pokrije tu kataklizmičnu financijsku rupu! Evo,”Maks”,to je po MOJEM mišljenju zadnji od zadataka koje je majstorski proveo “naš” Premijer,a koliko sam imao prilike vidjeti (i od njih sam to “pokupio”) odprilike slično su rekli najpoznatiji ekonomski analitičari frapirani takvim postupkom,a vjerojatno je to skužio i onaj Alvarez,kojeg su pozvali,i dao si petama vjetra jer se ne želi kompromitirati u ovom mega-lopovluku! NA ŽALOST i dalje ostajem žestoki kritičar Plenkovića,jer prašina koju nam baca u oči nije stigla do mene! LP

          • Maks

            Plenkovic je oko Agrokora mogao pomoci sam kao pravnik i pravnim savjetom, zakon mora prihvatiti ustavni sud + EU, ostalo odradili strucnjaci. Osim drugih sitnica gotovo nijedan novinar nije primjetio da se rusi osjecaju izigrani, plan im propao. SVe sto je o Agrokoru u medijima nisu vjesti nego politicka propaganda. Razmisli malo zasto crveni Rohatinsky nikome nije tema, koje zasluge ima kod Todorica pa ga ovaj uhljebio na bolje placeno mjesto nego u HNB. Sinosnje “Otvoreno bilo je dosta informativno.

          • Dusko Besenic

            Ma,u redu je,već sam prije rekao da bi bilo preprozirno da sve radi naopako…to si ne smije dozvoliti. A to da su Rusi “sređeni” to je samo sladak san…to su međunarodni financijski odnosi,pravila,zakoni…nema tu izvlačenja ili “predstečajnih nagodbi” kakve su komunjare smislile. Nego reci mi,odnosno,objasni mi kako tako inteligentnom i obrazovanom čovijeku (Plenkoviću) da “promakne sitnica”…BIT stvari,da ne zabrane trgovanje dionicama?? Znaš li koliko je na taj način sada smanjena vrijednost “Ledu”, “Jamnici”,”Belju”,svoj onoj zemlji u Baranji i svim ostalim uspješnim firmama pod kapom “Agrokora”? Tim firmama je sada smanjena vrijednost od 60 do 70 % !!! Pa to je DIVERZIJA , Makse…to je namjerno napravljeno…vidjeti ćeš za nekoliko mjeseci,najdulje dok ne završi glavna turistička sezona,ako ne i prije. To je zločin protiv naroda i države,čovječe.Kamo sreće da lupetam bez osnove,ali činjenice govore o tome i malo me čudi kako uopće ne obraćaš pažnju na to i ne kažeš mi nešta pametno na tu temu,da mi prođe taj ružan osjećaj i grč u želucu .LP

          • Maks

            Tko na svijetu smije zabraniti trgovinu dionicama, osim u sjevernoj Koreji? Pad vrijednosti dionica prouzrocili su rusi prije mjesec dana, to su za obicne ljude prevelike igre. Nacitao sam se toliko gluposti oko Todorca koje nemaju veze s realnoscu , jedan od rijetkih koji pozna ekonomiju i koji napisao nesto realno je Milivoj Lokas.

          • Dusko Besenic

            Raspitaj se….trgovanje dionicama se može izuzeti pod određenim uvjetima,koji su u ovom slučaju bili ispunjeni! Raspitaj se,Maks.

          • Maks

            Samo sto ti nisi ekonom, dionice trebaju rasti to je kapital.

          • Dusko Besenic

            Opet isti problem…pitam se razumiješ li uopće o čemu govorim? Ali zbilja nije bitno.Lijep pozdrav i misli što hoćeš.Svako dobro.

          • Maks

            Uozbilji se, nije najvaznije pisati treba i poznavati temu . Ja sigurno nisam ekonom , malo sam bolje pratio, poznam slicnih slucajeva sa zapada i nikad ni jednoj drzavi nije palo na pamet zabraniti prodaju akcija. Broj dva – nema “na trosak poreznog obaveznika, zabranjeno od EU , nema preuzimanja privatnih tvrtki od strane drzave – kazne milijarde Eura. O oduzimanju privatne imovine moze jedino sud ako se dokaze kriminal , istrage su u tijeku. Usprkos cinjenicama gomila novinara i politikanata su se ispucali takvom bezveznom “artgumentacijom, ova vlada jedino moze pokusat spasiti stotinjak tisuca radnih mjesta , mozda sprijeciti ruski loby u agresivnim namjerama , to rade do sada dobro i mnogi Hrvati su bolji od Alvareza, ja im zelim uspjeh.

          • Dusko Besenic

            Sve si u pravu.Pozdrav od “neozbiljnog i neupućenog”.

          • Maks

            Treba biti svjestan sto znaci za drzavu, koja se nalazi na rubu bankrota gdje ju doveo Milanovic , novih 50000 nezaposlenih.

  • Mario Kuhar
  • Kazimir Mikašek – Kazo

    “Lex Agrokor” pisali su bankari i u to nema nikakve sumnje. Naivan je onaj koji toj odluci pripisuje Plenkovićevu sjajne, nadnaravne sposobnosti. Plenković je podlegao ucjeni bankara koji su zakon napisali i debelo se osigurali državnim garancijama za svaki novi plasman i svaki stari dug. Činjenica je da hrvatske banke moraju dobiti odobrenje kreditnog odbora vlasnika banaka izvan Hrvatske, a bez jasnih garancija nema ni odobrenja ni kredita. Tko će te subvencije na kraju platiti?

    Plenkovićeve sjajne osobine su jedino beskrajno diplomatsko manipuliranje kako bi umirio narod prije Uskrsa, poglavito radi predizborne kampanje.

    • Tyrex Rex
      • Kazimir Mikašek – Kazo

        :))))) da, ali tko je pisao te yuzakone ako ne bankari? Zanimljivo, prije 2 godine sve hrvatske banke odbile su Agrokoru kredite za refinanciranje dugova i tada Sberbank stupa na scenu, daje kreditre uz minimano osiguranje od rizika i osvaja hrvatsko tržište.
        Zapadni kreditni odbori odobrili su danas tek 80 milijuna, a potrebno je 150 po Plenkovićevom zakonu. Tih 80 milijuna potrošit će za mjesec dana, banke će na njima zaraditi do 10% i tek onda slijedi pravi show. Čista kozmetika!

        • Tyrex Rex

          Ne znam podatke jer me to nije baš interesiralo.

          • Dusko Besenic

            Da,to je najinteresantnije pitanje…gdje je nestala ta silna lova,kao što nitko ne istražuje gdje je Milanović utrpao 100 milijardi koje je posudio u “ime Hrvatske”?! Imamo nastrane zakone koji omogućavaju tajkunima,tipa Todorić,da se igraju velikih poslovnih ljudi,a kada se nakradu,ili zajebu,mirno “jedre” dalje jer nema straha da će im se oduzeti sva imovina i isprazniti privatni računi!

          • Tyrex Rex

            Upravo tako.

  • Tucom Kamon

    Da bi se spasavalo bilo kog obicnog smrtnika on treba staviti na raspolaganje svu imovinu…i televizore su ljudima iz kuca iznosili…Kad ce Todoricu zablokirati imovinu i iseliti ga iz svih nekretnina…To treba biti uvjet za spasavanje Agrokora!!!!