Marko Ljubić: „Atentatom“ na Lekovića objavljen antifa udar na Plenkovićevu politiku

4

Danas je teatralno Nenad Stazić zatražio stanku u radu Sabora, zbog, kako je rekao „pokušaja atentata na predsjednika HND-a“, a Pupovac je paćeničkim tonom vječne žrtve istakao da je predsjednik HND-a moguće i druge etničke pripadnosti ( Srbin je da oprostite), te da se to, što god „to“ bilo, predugo tolerira.

Nenad Stazić je rekao manje više što je „to“, optuživši Bujanca, ustaše, i naveo da je do sada zabilježeno „devedeset prijetnji i takvih pokušaja“. Nije jasno od koga je i iz kojih izvora Stazić dobio te podatke, za koje pored njega i eventulano Pupovca, nitko u Saboru ne zna ništa.

Imaju paralelnu državu?

Nenad Stazić je naglasio i nekakav potpis kao dokaz, pod pokušaj atentata, koji zvuči kao „ustaša“ ili uglavnom nešto ustaško, (a tko bi mogao drugi biti kad je napad na demokraciju i humanizam u pitanju, jel’ tako?), da bi Nijemac Beus Richenbergh zavapio da je stanje slobode i demokracije – dramatično. Beus je onako „europsko-naturonjemački“ upozorio na bujanje „govora mržnje“, čemu je posve prikladno davao doprinos ističući uz nesretnike koju su jučer sahranjneni stalno riječ – kvislinzi u Temi dana sinoć. A blage veze nema – tko su ti ljudi bili.

Kakva blagost i sućut?!

Razlog cijele frke i objave je objava na Facebooku predsjednika HND-a Saše Lekovića, da mu je netko prepilio nekakve vijke na autu i da je to očita namjera planiranoga ubojstva. Naravno, MUP o tome nema nikakva službena saznanja niti ih je objavio.

Ako je uistinu netko pokušao atentat na Sašu Lekovića, onda on nije taj koji o tome može dati službenu formu, jer se u civiliziranoj državi u kojoj se poštuje poredak, klasifikacijom zločina bave institucije ovlaštene za to.

To nije ni Leković, iako je možda bio žrtva, to nije ni Pupovac, nije ni Stazić ni Richembergh. Pogotovo ne oni. Drugim riječima, oni su, prije svih Stazić, zloupotrijebili ni manje ni više nego državu, kako bi samoj državi nametnuli zločin, koji ona tek mora dokazati. Konačno, Stazić i kompanija su javno prekidajući saborsku sjednicu i proglašavajući nešto atentatom, zapravo proglasili i državu i policiju i cijeli poredak – nepotrebnim.

A od Saše Lekovića i od njegove možebitne ugroze napravili – perfomera, dodajući mu kao ukras i ravnateljicu HINE, koja je zbog cenzure ionako, da je imala profesionalne časti, morala trenutno dati ostavku, kad je već nije imao tko – trenutno otpustiti s posla, a ne s funkcije. Pa dobro dođe malo ustaške ugroženosti i javne samilosti, koja u isto vrijeme skreće pozornost s činjenice da je Leković HND pretvorio u antifa militantnu udrugu, a ravnateljica HINU u antifa servis za medija. Jer ni jednoga jedinoga razloga nitko razuman u ovoj zemlji, a tko nije ili Pupovčeva supruga Slavica Lukić, Lekovićeva zamjenica u HND-u, ili Pusićev antifa, nema vjerovati nečemu što ti ljudi govore. A pogotovo kad govore o ugroženosti. To je suočavanja s rezultatima hiperinflacije ugroženosti i suza.

Znaju li oni to?

Naravno da znaju.

Valja podsjetiti da je prekjučer u organizaciji „Srpskog privrednika“ ispod Pupovčevih političkih šapa uoči komemoracije u Mariboru i suočavanja s hrvatskom nacionalnom tragedijom, u Zagrebu posve „slučajno“ održano „suočavanje“ s ulogom Katoličke crkve u Jasenovcu, koje su predvodili zanimljivi likovi, počevši od bivšega nadrinovinara s HRT-a Kosanovića, koji je dobio otkaz zbog sudjelovanja u krivotvorini „15 minuta – masakr u Dvoru“, zatim Dragan Markovina i Drago Pilsel.

Jednako „slučajno“ kao što se svaki put već niz godina uoči Oluje, uoči Dana neovisnosti, sjećanja na žrtve Vukovara, te svakoga, baš svakoga nacionalnog blagdana ili sjećanja na tragedije hrvatskoga naroda, Pupovac i njegovi trabanti uzhodaju Hrvatskom i upozoravaju na – srpske žrtve i hrvatsku genocidnost. I, naravno na govor mržnje. A par dana ranije Zoran Pusić je uoči posjeta Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini, sudjelovao kao „antifašist“ u ciljanoj provokaciji i izazivanju nereda u Stocu, izravno potpomažući brutalnom nasrtaju na temeljne nacionalne interese hrvatskoga naroda.

Slučajnost?

Ma dajte!

Pupovac i njegov SNV su autori famoznog cenzorskog i huškačkog biltena o govoru mržnje, gdje oni umjesto državnih institucija ocjenjuju i brifiraju međunarodne organizacije o „govoru mržnje“ u Hrvatskoj, a jedan od promotora toga biltena je i Lekovićev HND, što je u potpunoj suprotnosti s elementarnim novinarskim načelima. Ne može naime novinar, nikada i nigdje pristati ili biti promotor nečije neslužbene, ali moćne cenzure u medijima, kao u slučaju SNV-a, koji samostalno prema vlastitim i u pravilu nakaznim političkim kriterijima bira i proglašava nešto mržnjom, a nešto drugo – nemržnjom.
Leković i HND pomažu i Pupovcu i GONG-u upravo u toj sramotnoj djelatnosti, punoj u svojoj biti nasilja, zastrašivanja i cenzure, te ukupne antihrvatske poruke gradu i svijetu.

Pupovac, Stazić, Richembergh i nitko među njima antifama, nije ni jednom jedinom riječju nikada spomenuo, kada je prije godinu i pol dana izvršen pokušaj stvarnog atentata na suvlasnika Dnevno. hr i tjednika 7dnevno, Michaela Ljubasa, a njihovi mediji, odnosno novinari iz HND-a su u većini slučajeva tada naglašavali nakon pucnjave da se radi o „kontroverznom poduzetniku“.

Naravno, Dnevno i 7dnevno su percipirani kao desni medij, pa nije vrijedno spomena jer je to sukladno humanoj paroli – smrt fašizmu, pri čemu je fašizam sve nacionalno, dakle desno. Sama riječ kotroverzan ukazuje na moguću opravdanost atentata, zar ne?

Što je u konačnici cilj ovoga sramotnoga cirkusa, koji je čak, iako se možda radi i o prijetnjama, samo cijelu stvar banalizirao i Lekovića ostavio nezaštićenoga, upravo zbog onih koji mu navodno pomažu pred mogućim stvarnim prijetnjama?
Iskreno, silno me taj cirkus podsjeća na legendarno „klanje“ nekoga Srbina u Obrovcu, gdje li, uoči rasplamsavanja srpske agresije na Hrvatsku.

Kasnije se neupitno ustanovilo da nikakvog klanja nije bilo, da je sve izrežirano, a pogotovo da se nije radilo ni o kakvim ustašama nego Kosovoj predstavi, iako je cijeli svijet obišla vijest o ustaškom klanju „nezaštićene srpske nejači“, makar su fotke pokazivale nejač od sto pedeset kila žive vage s porezotinom iza vrata, za koju je tip dobio nekoliko stotina DEM. U slučaju „atentata“ na isitnoljubivog i profesioljubivog Lekovića radi se o „ugrožavanju“ nezaštićenih antifa i slučjano Srba, što je još ubitačnije.

Ja sam uvjeren, a pogotovo prateći pisanje „miroljubivih i humanih“ Pupovčevih manjinskih Novosti, prepunih okulturivanja srpske nejači i hrvatskih antifa, gdje nema kraju namjernom potenciranju smrtonosne zavade u Hrvatskoj i provokacijama sračunatim na izazivanje „ustaške reakcije“, da je to paničan pokušaj stvaranja kaosa pred jako opasnim Plenkovićevim smirivanjem tenzija u društvu. Pogotovo pred jako opasnim političkim nakanama da se s jedne općeprihvatljive dijaloške pozicije otvore do sada zaključana izuzetno bitna pitanja hrvatskoga naroda i društva.

To neće ići bez žestokih „Labradora“ i mina. Koliko se god Novosti trudile hrvatski narod nazvati psima (Nikola Bajto – „Lavež i cvilež“) te brutalno nasrnuti jučer na komemoraciju u Mariboru i najfinije osjećaje milijuna Hrvata, na njihovu nesreću – ustaša ni za lijeka.

Nema nikakve sumnje da je ovo čemu smo danas prisustvovali samo uvod u sustavni niz provokacija i incidenata, da će se pod svaku cijenu tu i tamo pokazati kakav „crnokušuljaš“ i „ustaša“, kakav esesovac, a nitko neće naravno moći otkriti radi istine radi li se o kakvom šumadijskom ustaši ili idiotu koji će za pivu uraditi što god mu se kaže.

Pod svaku cijenu se mora isprovocirati „desnica“ koju nije uspjelo isprovocirati ni sklanjanje Hasanbegovića s mjesta ministra, a vrlo je vjerojatno neće ni ništa drugo. Jer, jedina istina je da se navodni desničari, a zapravo hrvatski domoljubi ne služe banditizmom, nasiljem i podvalama kao antife, te da je velikoj većini hrvatskoga naroda imanentno – strpljenje, vjera i humanizam. Istina, a ne laž.

Zbog toga je nužno izmisliti neprijatelje, a kud ćeš opasnijih od ustaša, jel’ tako?

Jako, jako proziran i besraman pokušaj, utoliko jadniji ukoliko se cijeli dan na HTV-u slika Leković koji je „jedva izvukao živu glavu“ i politizira slučaj, a novinari, što je još jadnije, niti da ga pitaju kako to da je od svega bez ikakvih relevantnih službenih istraga – uradio takav spektakl? Banalan igrokaz kao i njegovi nositelji, s jako puno perverzije i teških zloporaba države, Sabora i medija.

U tom svemu, kao i u puno stvari do sada, najmanji je problem možda nesretni Leković, koga, da sad netko uistinu uz kvalificiranu ocjenu policije i pokuša ubiti, nitko mu neće vjerovati. Tako je kad se trošiš u banalne politikantske fore, među kojima je najjadnija koju su iznijeli Stazić, Richembergh i Pupovac da mu se šalju ružne poruke i prijetnje na – forumima. Anonimne?! Jadnija i od njihove vjerodostojnosti, što je inače, jako teško postići.

Valja biti spreman na ovaj scenarij.

Marko Ljubić/Narod.hr

facebook komentari