Marko Ljubić: Sramotna instrumentalizacija HRT-a protiv predsjednice Kolinde Grabar Kitarović

0

Gledajući programe HRT-a čovjek mora dobro protrljati oči i odčepiti uši, pa se ozbiljno zapitati tko vlada Hrvatskom i koja politika je dobila potporu naroda na zadnjim izborima. Neviđeno je kako se na banalnim pitanjima i detaljima urušava kredibilitet aktualne vlasti.

Naime, nakon imenovanja Blage Markote, a zatim prije svih Domagoja Burića na mjesto ravnatelja programa HRT-a, čovjek bi očekivao da će se primijetiti bar minimalna ravnoteža i serioznost u informiranju koju je, u vrlo teškim okolnostima, donekle uspostavila Kovačićeva garnitura, te da će HRT prestati barem u nekim elementima biti isključivo sredstvo promocije rigidne anife i stvaranja trajnoga pritiska na aktualnu navodno desnu državnu vlast. Govorim o huškačkom i kampanjskom pritisku, a ne o profesionalnoj znatiželji, da ne bi bilo spora.

Najbolji primjer je kampanja koja se već dva dana žestoko vodi protiv predsjednice Republike, zbog navodnoga sukoba interesa.

Način osmišljavanja te kampanje je ubitačan, ali i primitivan istodobno. Primitivan, jer s antifa scene i ne može čovjek očekivati neku suptilnu inicijativu ili inicijativu na temeljima činjeničnoga stanja, a uspijeva im i ova razina banalnosti jer im mediji bespogovorno daju značenje kao da se radi o visoko važnim pitanjima i respektabilnim idejama. Zatim se ponašaju kao – neupitna vlast koja ni disati ne dopušta bez potvrde o opravdanosti koju oni štancaju.

Ubitačna zbog toga, što se doslovno u svim vijestima već drugi dana ponavlja svinjarija da je Povjerenstvo za sukob interesa dobilo prijavu protiv Kolinde Grabar Kitarović zbog njezinoga puta u Sjedinjene Države, pa se ponavljanjem te političke i informativne besmislice stvara pretežiti dojam da je Predsjednica nešto zgriješila ili nešto mutno radi. S druge strane, stvara se dojam da ona ili bilo tko na najvišoj državnoj razini mora svaki svoj politički postupak ili namjeru prijaviti gospođi Daliji Orešković, a prije nje vrlo vjerojatno nekolicini notornih antifa udruga ili dijelu SDP-a, kako bi dobili suglasnost da mogu voditi državu.

Cirkus s predsjedničinim navodnim sukobom interesa, a u biti banalnim i opasnim pritiskom na funkcioniranje države i već latentni pritisak na javnu i političku poziciju Kolinde Grabar Kitarović valja gledati prije svega kao izuzetnu slabost političkih pozicija nove desne Vlade.

Pritisak na djelovanje državnih funkcionera bez ikakvoga razloga ili stvarnoga povoda, pogotovo u diplomaciji, gdje se puno poslova radi u tišini i bez javne ispovijedi, postao je tako moćno oružje, ne zbog opravdanosti zahtjeva za provjeru sukobljenosti interesa ili zbog nekakve nužnosti nadzora nad ponašanjem državnih funkcionera, nego zbog izuzetne i opasne neprofesionalnosti te propagandizma i to izrazito u funkciji ljevice, aktualne uprave HRT-a i kompletnih programa.

Da HRT prešuti tu budalaštinu ili da ju relevantnim gostom ili komentarom nekoga od stotinjak masno plaćenih komentatora razori u djeliće, nikada više slična stvar ne bi pala na pamet provokatorima. I budala zna kada su vrata zatvorena, jednako kao što vidi kada su širom otvorena. U isti se rang može svrstati priča i kampanja o famoznoj Novoj ljevici, koja danima ne silazi s ekrana, a opskurni Markovina, ni kriv ni dužan, upravo onoliko koliko je mizerna njegova ukupna pojavnost u svakom pogledu, zauzima mjesta u najvažnijim medijima i poručuje svoje bedastoće s naslovnica.

Daleko bi relevantnija vijest u svim normalnim okolnostima bila da je Štef došao na sud i zaboravio koga namjerava tužiti. Ljudi bi se barem nasmijali, jednako kako bi daleko relevantniji gost na naslovnicama medija bio najmanje svaki drugi posjetitelj kvartovskih gostionica. Barem takvi ljudi imaju javnog šarma za razliku od opskurnoga Markovine.

Ovako, političkim primitivcima i redikulima se daje potpuno nezaslužena važnost, koja ih stimulira dodatno za svinjarije svake vrste, jer se od te važnosti hrane, pa u toj svojoj dezorijentaciji nasrću i na osobe i funkcije od kojih pristojne države sanitarno odvajaju takve društvene spodobe.

To je klasičan primjer manipulativne relativizacije vrijednosti, a pogotovo je katastrofalno na taj način relativizirati i izjednačavati opskurne pojave s ozbiljnim ljudima, pri čemu se najbolje što Hrvatska ima srozava na banalnu i primitivnu razinu. HRT je u ovom slučaju nositelj takve banalizacije i relativizacije, a to – nikako ne bi smio biti.

Čudo jedno je kako kreatori televizijskoga programa, ljudi koji su preuzeli makar i privremeni mandat upravljanja procesima informiranja u ovoj zemlji ili ne shvaćaju svu banalnost i opasnost banalizacije informiranja na najniže razine antifa propagadne, ili su jednostavno instrumenti u rukama poraženih politika na zadnjim izborima i najniže vrste provokatora pod zaštitom navodnih lijevih politika. Hrvatska je izbornom presudom Ivi Josipoviću jasno rekla što misli o takvima. Sve je više realno i ne smije se isključiti, što sve više ljudi svakodnevno ističe, da se iz kruga nove državne vlasti zapravo vode takve kampanje i služi istim rigidnim antifa ciljevima.

Ljudi bi rekli, pa što se tu može?

Može se za početak puno.

Prvo, predsjednik Vlade, iako je mirno rekao da je Predsjednica otputovala zbog državnih poslova, mora jasno i glasno poslati poruku da je to neprihvatljiva kampanja koja se u Hrvatskoj neće više nikada stimulirati ni materijalno, ni kadrovski, te da je to težak gaf javnoga informiranja. Jer jest. Nije miješanje u slobodu novinarstva reći s najviše državne pozicije da je nešto loše ako je katastrofalno loše. Pogotovo jer se radi o javnome mediju u državnom vlasništvu, od čijega profesionalizma uveliko ovisi ukupan društveni javni diskurs i opća klima u društvu. Ovako, upravo suprotno, HRT svakodnevno sudjeluje kao razglas za stvaranje incidentne klime u zemlji i relativizacije baš svega. Sjetite se samo kampanje s atentatom na Lekovića, kada je njegova izjava emitirana stotine puta u dva dana, bez ijednoga relevantnog profesionalnoga pitanja. Samo što mu ljudi nisu počeli plaćati mise, koliko je bio poginuo.

Da ne znam što uradi Plenković i njegova Vlada, da ne znam kakve napretke ostvare i postignu u svom mandatu, budu li padali na ovako banalnim stvarima, te budu li se ispod njihovih skuta skrivali obični antifa propagandisti prije svega na HRT-u, a tu se najbolje vide, svaki dan će im sve više padati kredibilitet i ljudi će zauzimati stavove na temelju onoga što vide. A vide vrlo ružne stvari. U takvim okolnostima narušenoga povjerenja Vlada neće moći postići ni približno ono što najavljuje.

Konačno, ova sramotna epizoda s Povjerenstvom i gospođom Dalijom Orešković, koja u svakom svom istupu sve više pokazuje gubitak kompasa i opasnu virozu posebnog i neupitnog avangardizma, pa već javno poručuje kako se imala ponašati Predsjednica prije svoga odlaska u Sjedinjene Države, nužno zahtjeva preispitivanje tog već kompromitiranog povjerenstva i njegove društvene uloge. Oreškovićka i povjerenstvo su se tragikomično kompromitirali u epizodi s Karamarkovim sukobom interesa, pri čemu ju od odgovornosti i priznanja kompromitacije štiti, očito je, nakaradni zakonski okvir, koji je usvojila Kukuriku vlada, pa je to žuran signal vladajućoj većini da se na tom području nešto hitno mora mijenjati.

Jer, ne može bezbojna službenica biti ključni arbitar moralne čistoće u Hrvatskoj u trenucima kada se i zbog neprofesionalizma medija, prije svih HRT-a, bezobrazno skrivaju zastrašujuće muljaže i ne otvaraju pitanja iza kojih se skrivaju teške sumnje na zlouporabe najvažnijih državnih institucija.

Nije li konačno vrijeme da se javnim moralistima i samoproglašenim sucima, s novinarske pozicije postavi pitanje – njihovog stvarnog kredibiliteta, a ne da im javna televizija nastavi biti primitivni razglas i instrument banalizacije svih društvenih standarda?

Izvor: narod.hr

facebook komentari