Marko Ljubić: Tko kleči pred briselskim zlatnim teletom ni Trump mu ne može pomoći

29

Hrvatska danas podsjeća na Izraelce nakon izlaska iz Egipta. Elita kleči pred teletom europskog mainstreama, prinosi mu darove, žrtvuje mu sudbinu svojih generacija, a tele k’o tele šuti, dok ispod njega većinom – Nijemci viču. Uplašena elita zato baca pogled prema Sinaju, da se Mojsije – Kolinda vrati. A poslali ju i bez štapa.

Nije danas ključno pitanje što će predsjednica donijeti iz Poljske, bitno je s čim je otišla pred Trumpa. Od toga ovisi što će donijeti.

Godinama se nedostatak jasnih, utemeljenih, prihvatljivih i mjerljivih nacionalnih politika i komplementarnih nacionalnih interesa pokriva – integracijama. A ključni argument u obrani svakog političkog postupka, pogotovo nečinjenja je – viša sila, nužda.

I, onda se ta integracija ritne nogom, pa razbije previše priljubljenu bradu.

Nužnost, u Hrvatskoj se utjecaji tzv. velikih sila, Europe, Amerike, Rusije prihvaćaju slijeganjem ramenima, naglasi se tu i tamo „ tako je to“, „nije vrijeme“, „znate li s kim imamo posla“, a naciji se baci pod noge zanimacija, potiču se strasti i sukobi, održavanjem agentura i radikalnih skupina u hrvatskom slučaju antife i Pupovčevih Srba, za stvaranje javnog kaotičnoga stanja u svakome trenutku kada je to potrebno. Rijetkima u takvim trenutcima pada na pamet da se neopravdano i tragično zanemaruje naciju koja je posve sama, usprkos svih postojećih interesa tih velikih sila, praktično goloruka pobijedila u Domovinskom oslobodilačkom ratu; da ju se danas plaši tužibabama i da je to samo po sebi – perverzno.
To je isto kao imati Stipu Miočića, a prijetiti nasilnicima Tvrtkom Jakovinom.

Stvaraju se sile od Slovenaca, Srba, Bošnjaka, Junker postaje bog otac, Merkelica svemogući Bruce, a ugojeni birokrati Europske komisije – sveci. Pravac je više nego prirodan i jasan, konzistentan do kraja, jer se ništa drugo ni ne može očekivati od mediokriteta u državnoj politici koja održava i podržava niz Soroševih apostola na svim ključnim pozicijama javnoga i društvenog poretka u Hrvatskoj, koji vjeruju da su ti nesretnici istina i život, predstavljajući ih kao – moć, a svoju nemoć kao jedinu mogućnost.

Kome je Pupovac moćan, Junker mu je bog.

A narod – sredstvo.

U nedostatku svojih izvornih i jasnih politika, platformi, ciljeva i rješenja ponavlja se do besvijesti nekakav argument da je ovo dvadeset i prvo stoljeće, ističe se kao kanon da smo dio europskih vrednota, da slijedimo europski put, iako rijetko tko pita koji je to put, kamo vodi, od kakvih je pločica načinjen i kakve su posljedice toga putovanja za hrvatski narod.
Veliča se nevidljivo, a vidljivo je nakaza do nakaze, od genderizma, nagonskih devijacija, do afirmacije pobačaja, koje uništavaju same temelje europskih naroda i civilizacije. I, sve to lijepo klapa, dok se to europsko zlatno tele ne ritne i mlatne svoje poklonike u – zube, kao u slučaju s arbitražom, te tisuću puta do sada kad su u pitanju potpuno legitimni hrvatski nacionalni zahtjevi prema Srbiji ili u BiH.

Što u tom slučaju?

Tragikomično je bilo slušati ovih dana hrvatske političare koji su do sada isključivo i slijepo slijedili svaki mig baš svakoga birokrata u Bruxellesu ili bilo gdje po europskim prijestolnicama, da nama nitko ništa ne može nametnuti, da u slučaju arbitraže sa Slovenijom imamo odluku hrvatskog Sabora, da smo u tome jedinstveni, slika se hadezeovce, esdepeovce, mostovce, a sve se prisnaži – anketom među nekolicinom savudrijskih ribara.

Problem granice na moru se zapravo predstavi kao životno pitanje tih pedesetak ribara, kojih, kad je sezona lista, kako jedan od njih kaže, bude i do stotinjak.

Koliki deficit kulture državnosti i svijesti o svome integritetu uopće u Hrvatskoj postoji i koliko se upravo taj deficit ciljano reproducira, dovoljno je vidjeti samo kratkim pregledom informativnih televizijskih emisija prošlih dana. Nigdje nitko nije ni pokušao ponuditi mikrofon i kamere Hrvatu iz Iloka, iz Donjeg Miholjca, iz Bjelovara, iz Zadra ili s Prevlake, i prenijeti što misli o situaciji nakon objave arbitraže, nakon javnoga stava EK i Njemačke.

U Hrvatskoj je to izvorište problema.

Jednostavno potiče se svijest da je Dubrovnik pitanje Dubrovčana, da je Istra isključivo pitanje Ideesovih Istrijana, da je Slavonija isključivo slavonsko pitanje, polako se eliminira i nestaje ono integrativno- svehrvatsko. I, to je ako ozbiljno analiziramo zapravo temeljni ciljani projekt navodne decentralizacije koja se javno gura, a koja je u državni poredak uvedena izbornim zakonom s deset izbornih jedinica i dvije posebne, ključna matrica uz posrbljenu lijevo-liberalnu ideologiju, razaranja današnje Hrvatske.

Plenković je kompletan svoj politički program sudbinski vezao za – europske stečevine, kriterije, pravila i postignuća. I, nositelj tih stečevina Njemačka, ritnula ga nogom u bradu.

Dogodi mu se usred puta da mu upravo personifikacija te Europe u koju se zaklinje i koju naciji i javnosti, te oponentima predstavlja kao neupitnu vrednotu i uzor, kristalno jasno kaže da pravo nije pravo, da standardi mogu biti ovakvi ili onakvi, da argumenti vrijede u jednom a ne vrijede u drugom slučaju, te da je – sila iznad svega.

Što sada?

Može li sada napraviti zaokret od 180 stupnjeva?

Kako?

Tko će mu vjerovati, a povjerenje mu treba kao zrak?

Namjerava li natrpati državni zrakoplov samoproglašenim lumenima, povesti predsjednika Sabora Jandrokovića, ministra policije Božinovića, prošvercati nekako Šeksa, povesti i Brkića i Grbina radi čelične šake ili hrvanja, pa u Bruxelles. A istodobno dati mig netom prisvojenim višegodišnjim medijskim plaćenicima svih vlada, vlasti i navodnih politika, da razvijaju atmosferu zgroženosti zbog pokvarenih Slovenaca, bešćutnih briselskih birokrata, bezobrazne Merkel, pokušavajući naciju integrirati na žrtvoslovnoj patetici, uz provlačenje epohalnoga ufanja da su Sjedinjene Države i Velika Britanija rekle da je – problem sa Slovenijom bilateralne naravi. Pa onda moliti Boga da Kolinda nekako u pol sata s Trumpom nešto skemija.

Hrvatska povijest, tko ju je htio bar letimično pogledati ukazuje da su ufanja u Amerikance, Engleze, Nijemce, najčešće krvavo stajala hrvatski narod i plaćena strašnim cijenama. Jedini put kad se u svojoj povijesti nismo uzdali u njih, zapravo u nikoga do svoga naroda, ostvarili smo – samostalnu Hrvatsku i natjerali cijeli svijet na respekt.
Jer smo pokazali da možemo sami i da to jako dobro znamo.

Tad su nam i Amerikanci i Nijemci postali prijatelji.

Neozbiljno je kao argument post festum za nekakve razgovore sa Slovencima i pogotovo Nijemcima, ili Europskom komisijom pozivati se na odluku Sabora o istupanja iz arbitraže, jer nitko među njima nema razloga vjerovati da odluka Sabora nije – promjenjiva. Tako je do sada uvijek bilo, zašto ne bi i danas? Ne treba imati iluzija da bilo tko u Europi tko se očitovao stavom o hrvatsko-slovenskom prijeporu nije znao za odluku Sabora o istupanju iz arbitražnoga procesa.

Svi su znali.

Ne treba imati iluzija da je to za bilo koga izvan Hrvatske bilo kakav argument.

Jer, nije.

Iz više razloga.

Prvo, današnje europske politike s izuzetkom nekolicine država koje pokušavaju naći svoj autentični nacionalni i ujedno integrativni europski put s tim kao polazištem, jednostavno ne polaze od izvornoga suvereniteta, niti legitimiteta naroda. Merkel i Macron predvode Europu – elite kojoj parlamenti služe kao kulisa. To je esencija Plenkovićevoga legendarnoga mainstreama s kojim je opčinio intelektualce u stranci kao što je Brkić, jer nisu stigli potražiti prijevod i objašnjene toga pojma. U tom smislu nema mjesta za respekt nacionalnih parlamenata, niti ima respekta prema nečemu što bi eventualno narod na izborima ili na referendumu odlučio.

To je zaostalo, populizam.

Sjetite se Plenkovićevoga mišljenja o Cameronovom Brexitu koga je napao drvljem i kamenjem. Zato je smijurija pozivati se na odluke Sabora i istodobno na europske politike. Jedno s drugim sadržajno nemaju veze.

Drugo, zašto bi netko u Europi respektirao stav tipova koji velikom većinom obnašaju državne funkcije u Hrvatskoj danas, kad su baš svi na izravan ili neizravan način sudionici donošenja čitavoga niza kontradiktornih odluka o rješavanju spora sa Slovenijom, koje su dovele – do ovakve situacije.

Isti ljudi.

Promijenili su deset puta mišljenje, deset puta su različito glasovali, na tome su izgradili današnje političke karijere i statuse. Zašto očekivati da neće i jedanaesti put?

Treće, očekivati od Kolinde Grabar-Kitarović da s Trumpom nešto postigne je krajnji očaj sam po sebi. Čak i ako postigne to će biti više plod stjecaja okolnosti nego osmišljene ideje ili platforme iza koje stoji – usuglašena politika u Hrvatskoj.

Dok se cijeli svijet nastoji bar na minutu približiti stvarnim kreatorima nove svjetske slagalice i predložiti im kao prirodnu sastavnicu njihovih slagalica svoj interes i izgrađenu razvojnu politiku s nacionalnim interesima, Kolinda Grabar-Kitarović bi trebala u teško i osobno izborenom produžetku uz neprijateljstvo hrvatskoga mainstreama i prema njoj i pogotovo prema Trumpu, žicati od Trumpa da nam pomogne izvući se iz nevolja koje smo sami zakuhali.

Tko će nam pomoći riješiti unutarnje probleme, tko sa Srbijom epohalne nacionalne zadaće, tko s Bošnjacima i Srbima u BiH?

Da Kolinda razapne šator pred Bijelom kućom i logoruje nakon što se potroši američki interes za plinski terminal s kojim se loptamo najmanje deset godina?

Partnerima treba ponuditi pripremljene projekte, s neupitnim potpisom čvrste i moćne domaće politike. Tek tada se razgovara o suradnji, partnerstvu, tek tada se respektira i male zemlje, tek tada se ne mora – žicati.

A gdje su ti projekti?

Da im ponudimo Dejana Jovića i njegovu „Političku misao“ koja blamira trkeljanjem o Karamarku ostatke ostataka znanosti, da im ponudimo Klasića, Pusića nakon što su zabranili ANTIFE, da im izvezemo Jokića ili Radu Borić, sigurno bi dobila odlične preporuke američke veleposlanice?

Imamo ih na bacanje, ali nitko ih neće.

Da je Trumpu Hrvatska u vidokrugu političke pozornosti, da ima ozbiljne planove s ovakvom Hrvatskom, u golemome broju smijenjenih veleposlanika koje su zamijenili ljudi od Trumpovog povjerenja, smijenio bi i aktualnu američku veleposlanicu u Zagrebu. Nije ni primijetio da postoji, iako joj je karijeru snažno obilježio antitrumpovski američki establišment i sve je postigla realizirajući upravo njihove političke ciljeve i namjere. Njena diplomatska aktivnost u Hrvatskoj manje više svodi se na žestoku potporu pupovičizaciji, sorošizaciji i antifašizaciji Hrvatske što u puno slučajeva uveliko predstavlja potpunu opozicijsku politiku državi domaćinu na unutarnjim pitanjima i krajnje nepoštivanje diplomatskih standarda i elementarne pristojnosti. Žena je potpuna antiteza Trumpa, a nije ju zamijenio.

Zašto?

Jer ga po svemu Hrvatska ne interesira.

Trump je prije svega Amerikanac i praktičan čovjek, koji radi samo ono što se uklapa u njegovu viziju američkih interesa i pragmatičnih rješenja. Zašto bi Trump sad spašavao Hrvatsku od zločeste Europe ili Slovenije? Može li ga Kolinda Grabar-Kitarović uvjeriti da za svoje ideje ima nužno potrebnu kritičnu potporu Plenkovićeve vlade, da ne spominjem ostale politike?

Teško.

Trump kao pragmatičan čovjek, može i investirati u Kolindu Grabar-Kitarović i to nam je jedini most otvaranja ozbiljne suradnje s Trumpovom Amerikom, uz to što je i golema opasnost, jer je antitrumpovska histerija u Hrvatskoj između ostaloga i zbog djelovanje američke veleposlanice brutalnija nego u Americi, pa uopće nije sigurno da će koncept nacionalne politike koju personalizira predsjednica sutra vrijediti.

Treba se zato okrenuti trajnome rješenju.

Jedini način rješenja i ovoga, ali i svih sličnih problema, koji će se nizati kao na tekućoj vrpci i nižu se godinama, jest – vratiti se Tuđmanu. To svi govore, svi se vraćaju najčešće njegovim pogrješnim odlukama i politikama, a ovo je prilika da se vratimo onome Tuđmanu kojega valja trajno zadržati kao nacionalni simbol.

Tuđmanu izvornom suverenistu.

To znači umjesto iluzija hrvatskome narodu odmah, nužno i istinito ponuditi poštenim informiranjem jasan uvid u stanje državnih politika, uvid u status hrvatske državnosti u zemlji i svijetu, ponuditi nekoliko temeljnih pravaca razvoja koje su razvijene zemlje u sličnim prigodama koristile i dokazale se uspješnim, prestati muljati i trkeljati o članstvu u asocijacijama kao vrhunaravnim ciljevima i pokrivati se mutnim vrednotama i njima trovati hrvatsko društvo, a to članstvo predstaviti samo kao dobru i izglednu mogućnost, te – pozvati narod na potporu.

S potpuno novim ljudima, jer većini aktualnih nitko ništa ne vjeruje.

Marko Ljubić / Narod.hr

facebook komentari

  • Omnes Omnibus

    Mislite da ova vlada nesto ocekuje od predsjednice? Ako dobro citam znakove, ona im uzasno smeta i prilicno sam siguran da ce svi njeni napori biti minirani, kao i da nece imati podrsku PDZa za sljedeci mandat (P od Plenkovic, umjesto H od Hrvatska). Na zalost njene duznosti su uglavnom ceremonijalne. U svako slucaju, najbolji simbol sto euRopa predstavlja je Srebrenica, to je njihovo maslo, gore su se ponjeli od Srba. Ne znam ko je vjerovao da ce nam u takvoj euRopi teci med i mljeko? Ako se pojavi netko ko bude imao hrabrosti reci kako nas cekaju “krv, znoj i suze”, treba glasati za njega.

    • Maks

      Predsjednica ima podrsku vlade, neki dan je potpisan ugovor s Madjarskom – Gas sa LNG terminala ide preko Madjarske do Ukrajine. To se radi u miru i tisini bez Marka Ljubica koji bi nekom “Opet nametao savjete. Radi se puno toga sto ne pase Briselu , spasavanje Agrokora je na rubu kazne, zabranjeno je i ono “kupüjmo domace i dosta drugih stvari. Pogledaj malo ovo: https://hrti.hrt.hr/video/show/3589676/dnevnik-2-20-lipnja-2017

      • Marko Ljubić

        Dragi Maks, ne vjerujem da bi bilo puno sretnijih ljudi od mene da usprkos tome sto pisem i vidim, razvoj stvari krene ili ide u posve drugom pravcu. Svakako razvoj hrvatske drzave uvjerljivo vise ovisi o drzavnim duznosnicima nego o meni. Jedini je problem kako slijepo vjerovati onome sto nitko izvan par ljudi oko Plenkovica ne vidi, pa to pretpostavljati tisucama svakodnevnih detalja koji ukazuju na suprotno od onoga u sto nas uvjeravaju. Cak i ako je tako, to nije ispravna politika, jer bi u demokratskim i transparentnim odnosima temeljni pravci i ciljevi morali biti javni a ne tajni i ilegalni. Svodeci stvari na to da se sve lose dogadja javno a dobro u tisini pri cemu vlada ima odlucujucu moc nad HRT i HINA koju po tom nacelu koristi protiv sebe, vrlo se opasno dovodimo u stanje u kojem ljudi imaju jedini izbor – vjerovati ili ne, umjesto – znati ili ne.
        Samo nazad tridesetak godina vrijedilo je to pravilo, a osudio ga je cijeli svijet. Dakle, lako Hrvatskoj ako ja grijesim, problem je ako grijese oni koji odlucju. A to najmanje – ne znamo, cak i ako cemo slijediti vase upute. Ja bih ipak izabrao – znati. Covjecnije je.

        • Maks

          On radi dok se vi zabavljate oko “Pupovca i Istambulske konvencije”:))) Pametan politicar treba´izigravati i neutraliziradi novinare kako bi mogao raditi, pogledaj Trumpa a pogotovo kod nas medijske harange na Kolindu, Karamarka, Hasanbegovica i HDZ zadnjih 6 -7 godina, ljudi se moraju mjesecima braniti od medija umjesto da rade svoj posao.. Desnica nije imala medija osim internet portala ali i to se polako mjenja nakon odlaska mosta iz vlade. Ja osobno nisam protiv Brisela i Merkel, CDU CSU su odavno moje omiljene stranke, Franz Josef Strauss, Helmut Kohl pa i Angela Merkel – to su prijateljske pucke stranke i prijateljski pucki politicari. U EU se vodi ista bitka kao i kod nas, crveni vodili 15 godina sad polako preuzimaju pucani – to treba gledati u kontekstu s nama nikako separatno. EU treba mjenjati prema zajednici nezavisnih drzava i na tom se radi, Visegradska skupina moze opstati dok je Njemacka u desnim rukama , izgubi li Merkel dolaze socijalisti , Poljska, Madjarska i ostali dobivaju ekonomske sankcije nestaju radna mjesta , na slijedecim izborima ode Orban i Poljska vlada, Merkel je dva ili tri puta sprijecila sankcije protiv Orbana. Ni Merkel ni Njemacka ne mogu igrati otvoreno nego prikriveno , Kohl je radi ujedinjenja potpisao bezuvjetni ulazak u EU , Njemci nisu imali pravo na referendum poput nas, nemaju ga ni danas osim malo na lokalnoj razini, htjeli su im razgrabiti koncerne Njemac pametan pa sve okrenuo u svoju korist. Mi smo u EU, potpisali sve moguce ugovore nema lako napolje, nemamo ni milijarde za “brexit , nema ni Poljska, ni Madjarska ovisimo o tudjem kapitalu i trgovini, zato se igra tiho i pametno, nije bdovoljno galamiti “Brisel. Sto se tice visegradske skupine Plenkovic podrzava Kolindu , Oreskovic kojeg ste vi Zeljka Markic, Dujmovic , Nosati pinokio Ivica Sola toliko volili ili volite nije podrzavao predsjednicu.

        • Vladimir Dananić

          Ciljevi bi trebali biti javni? Da, tako treba biti u pravednoj i demokratskoj tvorevini EU. Ali ta EU nije ni pravedna ni demokratska tvorevina, kao što to nisu bili ni SSSR ni SFRJ. Ovdje je riječ o svojevrstnom ratu, kojega „elita“, ili socijalisti, vode protiv naroda EU. NJIHOV je cilj javan i glasi „svaka je nacionalna država loša“. Iza njih stoji određena financijska i medijska moć, koja je golema. Pred jakim neprijateljem nije pametno izložiti sve što misliš i želiš.

          Slijepo se vjeruje samo Bogu. Kažete da tisuće detalja pokazuju da ne treba vjerovati Plenkoviću. Kako rekoh, nikome se ne vjeruje na slijepo, ali što ćemo učiniti s onim malobrojnim detaljima koji pokazuju Plenkovića u drukčijem svjetlu? Odbaciti ih i zanemariti? Naprimjer, Plenković je „na finjaka“ odpilio Europsku komisiju glede situacije s arbitražom. Neki ljudi misle da je on to trebao učiniti na znatno oštriji način, s oštrijom retorikom. Ja mislim da to ne bi bilo najbolje, da je tako učinio. Zatim, što se tiče Plenkovićeva ne-suprotstavljanja Predsjedničinoj inicijativi, zapitajmo se koliko su puta sama Predsjednica i njezin sumišljenik i glavni suradnik, poljski predsjednik, javno izrekli da njihova Inicijativa nije uperena ni protiv koga? Zašto su to činili? Zato što moraju biti taktični i ne javno izazvati Ruse „na dvoboj“. Eto, MORAJU. To je još jedan primjer kako se određeni nacionalni ciljevi štite „umjerenom retorikom“. Zar je Predsjednica, uz Plenkovićevo sekundiranje, trebala javno govoriti o tome da je jedan, možda i najvažniji, cilj Inicijative zaštita suvereniteta nacionalnih država uključenih u Inicijativu? Mogla je i tako činiti, ali možemo li biti sigurni da bismo se mogli nositi s odporom kojega bi takvo izražavanje ciljeva izazvalo?

          • Dusko Besenic

            Dijelom se slažem što si rekao po pitanju odmjerene ili žestoke reakcije, ali upravo je u tome veličina političara da je u stanju procijeniti kada kako reagirati, jer generalno reagirati suzdržano samo u rijetkim situacijama je neophodno i donosi rezultat. Mnogo je više situacija, zbog sve češćeg i otvorenijeg gaženja prava od strane velikih i moćnih (nije povijesna novost!), koji na ,,male” skoro uopće ne obraćaju pažnju ili smatraju kako je sasvim ,,prirodno” da ,,mali” slušaju velike. U takvim situacijama, koje su sve učestalije, ,,mali” moraju pustiti glas i izbaciti sve ,,bodlje” koje imaju inače im se scenario svodi na ono ,,šaptom pali”. Situacija sa ,,tri mora” nije ni približno slična sa ,,arbitražom” i zato je drug Plenković morao biti puno glasniji iako je neophodno rekao i na ovaj način, samo što ovako izrečeno, oni na koje se to odnosi, tumače kao nedostatak odlučnosti onoga tko protestira i shvaćaju da je protestirao više reda radi t.j. zbog svoje političke javnosti.

          • Vladimir Dananić

            Nisam brojao koliko puta je Plenković jasno rekao da za „nas“ odluka arbitražnog suda ne postoji, pa ju nije htio ni fizički primiti. Sljedeći stupanj pokazivanja odlučnosti bi bilo…što? Upućivanje kletvi tom tzv. sudu? On se ipak tako ne smije ponašati s obzirom na položaj kakvog ima. Imali smo Milanovića koji JE rabio težki rječnik („..šaraj malo..“ i slične „diplomatske“ fore), i protiv srbijanske vlade i protiv europskih komesara. Pa, što nam je to donijelo? Poštovanje?

          • Dusko Besenic

            Ima ,,teških” riječi i bez uvrijeda, a postoje i određene aktivnosti koje su neophodne bez obzira što je pravo i pravda na našoj strani. Vremena su takva (opći moral i interesne sfere) da se mora lobirati i kada je sve na našoj strani, a to su nam Zlovenci upravo demonstrirali u situaciji kada je sve bilo protiv njihovih interesa. Šta nije vidljivo po rezultatu??

          • kršni

            Dobre konstatacije.

      • Omnes Omnibus

        Hvala za informacije. Nadam se da si u pravu

        • Maks

          Pogledaj malo taj dnevnik “kao dokaz:)))

    • EMINƎM

      MI SAMI !

  • Dusko Besenic

    SJAJNO g.Ljubić…teško se može dodati nešta suvislo na ovu temu iako je veoma široka! Žao mi je što vam naša politika daje toliko argumenata za opravdanu kritiku, jer to znači da se nalazimo u očajno lošoj situaciji. Obzirom da znamo kako sve kod nas funkcionira i kako je narod inertan u miru (zbilja ne znam šta bi moglo pokrenuti prosječnog Hrvata da izađe na ulicu i protestira ili čak nešta više?!), bojim se da do potrebnih i bitnih zaokreta u politici neće doći, osim ako se opet ne dogodi nešta tragično?!!

  • Chrome

    EU nije Europa.

    • Istina

      Ovdje se uglavnom govori o Briselu. Kad se govori o Briselu, misli se na EU, a ne na Europu kao Europu.

      • Chrome

        Europa je kontinent a ne država a ovdje se Europu spominje u kontekstu velikih sila umjesto spominjanja EU ili EU aparatčika.

        EU je pokušaj stvaranja Sjedinjenih lijevo-libearalnih kulturno-marksističkih Europskih Država.

        • Istina

          Kad se govori o Briselu, misli se samo na EU, a ne na Europu kao kontinet.

          To da je EU pokušaj stvaraanja nekakvih Sjedinjenih Europskih Država je opće poznata stvar.

  • EMINƎM

    znamo da je Hrvatska izašla iz “kontaminiranog” arbitražnog postupka, kako je moguće da je aktivnost tog suda nastavljena uz predočene jasne fakte da su slovenci i sud radili zajedno, i preko svega mirno Merkenjica prelazi da bi Hrvatsku korila, samo neprijatelj Hrvatske države i naroda se može tako bezobrazno ponašati.

    • Dusko Besenic

      To je osnovna boljka nas Hrvata….čast i vjerovanje i zbog toga mi njima djelujemo kao dinosaurusi, pa nas sukladno tome i doživljavaju! A mi se i dalje pozivamo na poštenje i pravdu dok prosperiraju podli prevrtljivci bez morala i principa!

    • Maks

      Merkel nije “korila , to sugeriraju ovi sto ih mi zovemo medijima. Korilo je njemacko ministarstvo vanjskih poslova , njezin koalicijski partner – socijalist. EU komisija je u rukama socijalista poput Pahora , EU parlament su narodnjaci ( Merkel) u vecini – oni govore : To je bilateralni problem dviju drzava , ne spominju arbitrazu. EU parlament ima snagu , EU komisija je samo savjetodavna.

      • EMINƎM

        znači da glava ne zna što joj rep radi , čudno za buba- švabe

        • Maks

          Treba to poznavati, MVP su socijalisti -SPD. Sve je to podjeljeno kao i kod nas, u svakoj EU drzavi.

          • EMINƎM

            bućkuriš

          • Maks

            Svud je isto kao i kod nas osim sto mi uz sve zlo imamo udbu. Ovo laprdanje ide dotle kako je Merkel ruski “spijun je cisti plod neznanja i bolesne fantazije.

          • EMINƎM

            Zabavno i ne košta ni centa.😃

          • Marko Ljubić

            Vi to ozbiljno Max? Vidim da niste narocito ozbiljni u dosta toga, ali, sve mi se vise cini da vi zaista vjerujete u to da njemacka vlada djeluje izvan kontrole Merkel? Dragi Maks, zabavni su vam argumenti o ” tajnim” politikama:-))))

          • Maks

            Provjeriti pa onda pisati, Ministar vanjskih poslova Steinmeier (SDP) je “Vice Kanzler ima ogromnu samostalnost. Postao je njemacki predsjednik prije mjesec dva, zamjenik Gabriel SDP! Ja dobro poznam njemacku politiku i politicare, poznam i EU , sve ove “bitke koje smo vodili protiv Jace i Milanovica imali smo deset godina ranije u Njemackoj odakle su i stigle k nama. Sanaderu su nekad njemacki socijalisti naredili da ne ide u koaliciju sa HSPom, nije Angela Merkel. Nije istina da Merkel ima komunisticku povjest, ima koliko i mi koji smo odrasli u jugoslaviji, ponekad si kao student morao staviti kapu s petokrakom, obicno plavu, studentsku. Postoji crvena neoliberalna Njemacka kao i takva Hrvatska samo je kod nas dodatno popunjena udbom. Lako je galamiti protiv Brisela a sta bi mi bez milijardi od EU, Milanovic nas je doveo pred bankrot, mi bi pali poput Grcke bez tog novca , zato mirno, mudro i bez galame , zamisli da nam odjednom povuku novac za Peljeski most???

          • Marko Ljubić

            Maks, nekako mi se cini da nema smisla polemizirati s covjekom koji tako ” dobro poznaje njemacku politiku”. Ja se nadam da citatelji koji zavire u komentare vide tu dubinu poznavanja, pa je besmisleno da ja ljudima objasnjavam stvarnost te dubine. A vama ne treba nista dokazivati, jel tako :-)))? Ugodna vecer.

          • Maks

            I povjest i politiku a treba poznavati i jezik. Kako rekoh, Oreskovic i njegovi “YUsippovic savetnici” vodili su pro londonsku politiku nije smetalo a “Merkel smeta”. Nekad su nas komunisti i srbi ucili protiv Njemacke – ona nas prijatelj broj jedan. Stranka Angele Merkel i ostali EU pucani izjasnili se o arbitrazi rijecima – TO je Bilateralni spor dviju drzava sto govori i HDZ + cijeli hr sabor . to je jedina istina a vi podmecete Merkel izjavu socijalista, s kojom namjerom?