MARKOV TRG: DORH-ove optužnice najviše optužuju DORH

0

I u ovoj emisiji Markov trg na Z1 televiziji su prikazivani snimci pojedinih nevjerojatnih situacija koje se događaju na hrvatskim sudovima.

Ekipa emisije Markov trg je tri godine kamerom bilježila događanja na ročištima nekad slavodobitno započetog slučaja ‘HPB Bankomat’. Danas, osam godina kasnije kada bi netko napravio anketu među građanima što je to ‘HPB Bankomat’ zasigurno velika većina ljudi ne bi imala pojma o čemu se radi.

HPB Bankomat bila je velika akcija DORH-a i USKOK-a 2008. godine, kojom se najavljivao obračun s korupcijom i kriminalom unutar državnog sustava. Na tom naslovu je izvedena onomad spektakularna akcija uhićenja čelništva Hrvatske poštanske banke.

Protega i ostali, tako se zove slučaj na kojem se danas na sudu preznojava Državno odvjetništvo i njegovi svjedoci. Cijeli je slučaj postao jedna operetna tragikomedija, s falso partiturama, amaterskom režijom i raspletom koji više nema veze s prvobitnim scenarijem. Danas bi, kako stoje stvari, u DORH-u i USKOK-u najradije da imaju vremeplov, vrate se u 2008. godinu i ‘uhapse’ onoga koji ih je nagovorio da otvore slučaj ‘HPB Bankomat’.

Mučenje struke, ne poznavanje procedure, silovanje prava, zamuckivanje vještaka koji u dva mjeseca naplate 300 tisuća kuna, a onda ne znaju objasniti što su to i kako vještačili u vlastitim skupo naplaćenim vještačenjima pretvara se u horor, u noćnu moru svakog odvjetnika, tužitelja, krivičara, kriminaliste, istražitelja, suca, a u konačnici i svakog građana ove zemlje koji gledajući ovakve blamaže stručnjaka pod nogama gubi temelje pravne sigurnosti.

Državni sustav koji nije u stanju jamčiti provođenje pravila koja je sam postavio gubi svoj smisao. Odgovornost za ovakvu pravosudnu sramotu leži na cijeloj hijerarhiji sustava, bez obzira je li ona kadrovske ili zakonske naravi. Istrage koje se vode prema zadanom cilju, a ne prema otkrivenim činjenicama, optužnice koje dobro zvuče sve dok ne dođu na sud, koje su pisane nakon istraživačkog blefiranja i činjeničnog improviziranja, suci istrage koji ne nalaze snage onemogućiti takav proceduralni voluntarizam, više sudske instance poput Vrhovnog suda ili čak i Ustavnog koje benevolentno promatraju takva događanja, a nekim svojim potezima ih čak i ohrabruju, nadležna ministarstva koja se ‘ne bi htjela miješati’ u neovisnost suda i DORH-a, a na kraju i najviše državne instance Ured predsjednika, Vlade i Sabor koji su o svemu raznim dopisima obavještavani bez volje, znanja i hrabrosti da se uhvate u koštac sa tom gnojnom ranom hrvatske države.

Za funkcionalnost nekog uređenog i organiziranog sustava nije najvažnije kakva su pravila, nego je najvažnije da se ona primjenjuju i to bez iznimke jednako na sve. Pravila igre su važnija od sam igre jer bez pravila igre nema, i sve se pretvara u kaos.

Tužna je to, ali i stravično opasna stvarnost hrvatske države koja prijeti njenom urušavanju. Bez obzira je li problem neznanje ili namjera pa time onda i korupcija, s ovakvim institucijama koje se brinu za društvenu pravednost i pravni poredak Hrvatska nema izgleda za blistavu budućnost, gospodarski oporavak, zemlju blagostanja, odnosno onoga zbog čega se išlo u njeno stvaranje.
Ovih dana se prisjećamo herojstva vukovarskih branitelja, međutim ovakvo ponašanje odgovornih unutar onoga što se naziva hrvatskim pravosuđem izravna je izdaja upravo tih heroja.

Nekompetencija, fušerski odnos prema profesiji, ali i doslovno fušarenje gdje je radno mjesto tek kulisa i odskočna pozicija za neke druge unosne poslove ubija duh prava u Hrvatskoj. Najveća odgovornost pada na one koji sjede na najvišim pozicijama od Vrhovnog suda prema županijskim, ali isto tako Državno odvjetništvo i njegovi specijalci ‘USKOK’. Sramota je da se ovakve stvari događaju na hrvatskim sudovima, ali je dvostruka sramota kada ih pravni amateri, kao što su novinari, mogu uočiti.

Jer to govori ne samo o javašluku odgovornih, o nedoraslosti zadatku, nego i o njihovoj beskrupuloznosti kada su se usudili s ovakvim jeftinim muljažama izići pred sud, a time zapravo i pred javnost.

U emisiji smo emitirali nekoliko takvih primjera koje je komentirao pravni stručnjak, odvjetnik Veljko Miljević. Osim komentarima, iskusni odvjetnik Miljeviće je na samom kraju emisije upravo vlastitim čuđenjem zbog svega što je vidio, zapravo dao najsnažniji komentar.
U prvom prilogu je prikazano svjedočenje vještaka Ante Blaževića koji priznaje da je od USKOK-a dobio na uvid dokumente vještačenja prije nego li je Nalogom dobio angažman za vještačenje.
‘Prema novom ZKP-u od 2008. godine vještačenje može zatražiti DORH ili USKOK, ali pisani nalog ja alfa i omega svakog vještačenja. Nema vještačenja bez naloga. Kada je u pitanju bankarska tajna to je poseban slučaj.

Naravno da je sud tijelo koje može dobiti podatke za postupak, ali to mora biti za potrebe kaznenog postupka. Ne znam kako DORH ili USKOK može imati te dokumente prije početka vještačenja i izgleda da se tu događaju neke stvari koje se ne bi trebale događati’, primijetio je Miljević.

U drugom prilogu svjedok F. Boras na sudu izjavljuje da ne poznaje optuženog Galića, a USKOK u optužnici na više mjesta navodi da svjedok poznaje optuženog Ivana Galića.
‘Ovdje svjedok, ali i u istrazi iskazuje identično, ali se u optužnici na više mjesta iskazuje drugačije. Dakle u optužnici se navodi nešto čega nema u optužnom materijalu.

Ne znamo zašto se to dogodilo. Je li posrijedi zla namjera da se u optužnici poveća količina materijala koji terete optužene ili se radi o previdu. Dakle, ili pitanje kompetencije ili namjere’, izjavio je Miljević.

U trećem je prilogu pokazano svjedočenje Damira Vujića direktor sektora upravljanja naplate HPB-a. Vujić govori kako je bio prisiljavan da potiše svoj iskaz na ispitivanju u USKOK-u 2010. godine bez mogućnosti korekcije.

Na svjedočenju se vidi kako je vidno uzrujan i uznemiren. Inače, D. Vujić je preminuo dva mjeseca nakon svjedočenja na sudu od srčanog udara. Slična situacija se dogodila i sa svjedokom Zdenkom Perkovićem, direktorom sektora za gospodarstvo HPB-a.

Na ročištu HPB Bankomat je svjedočio u lipnju 2015. godine, a preminuo je u travnju 2016. godine. Perković je također na sudu izjavio da je bio prisiljavan na potpisivanje vlastitog iskaza.
‘Ovo nisu vjerodostojna ispitivanja i to se po tvrdnjama ovih svjedoka može zaključiti.

Teško je bez čitanja cijelog zapisnika dati ocjenu. Apsolutno su procesne odredbe zakona sastavljene na način da se očuva vjerodostojnost onoga što svjedok izjavljuje.

Je li to bio slučaj ovdje teško je reći. Ovdje je sretna okolnost da sutkinja sve piše što svjedoci izjavljuju. Nije laka svjedočka uloga. Svjedok koji je sam na ispitivanju, čak i ako je okružen savjesnim ispitivačima, takva situacija uvijek izazove posebno psihičko stanje kod svjedoka. Prisutnost branitelja u postupku ispitivanja svjedoka može samo pridonijeti kvalitetnijem obavljanju procesne radnje’, objasnio je Miljević

U četvrtom prilogu svjedočio je bivši predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Vedran Duvnjak. Nezaprimanje pošte od strane HFP, Vedran Duvnjak je dao oprečne iskaze na dva ispitivanja. Na jednom je ročištu objašnjavao ne primanje pošte kolektivnim godišnjim odmorom, a u drugom da kolektivnih odmora nije bilo kod njih u HFP-u.

Naime, Vedran Duvnjak je 2010. godine podnio prijedlog Općinskom sudu u Samoboru za određivanje privremene mjere zabrane raspolaganja imovinom grupe ‘Fantazia projekt’, a odnosi se na zemljište nekadašnjih bazena Šmithen, veličine 200 tisuća kvadrata.

Time je blokirano ishođenje potrebnih dokumenata za realizaciju projekta velikog vodenog parka koju je Fantazia grupacija namjeravala izgraditi te je tom mjerom zaustavljen njihov projekt. U 7. i 8. mjesecu 2010. godine Općinski sud u Samoboru šalje HFP-u rješenje kojim se traži da HFP sastavi tužbu ili da se očituje o odustajanju.

Kako se ništa nije dogodilo Sud nakon 8 mjeseci ukida privremenu mjeru, ali HFP ulaže žalbu i potom cijelu 2011. godinu traje sudski postupak koji održava tu privremenu mjeru zabrane raspolaganja nekretninom Fantazia grupe. Na kraju 2011. godine pravomoćnom presudom Sud presuđuju u korist Fantazia grupe.
‘Ovdje su bila dva različita iskaza istog svjedoka. Ne mogu postojati dvije istine.

Fond za privatizaciju ne može imati godišnje odmore i ne primati sudska pismena. Poduzeća u kojima država ima većinsko vlasništvo moraju biti stalno u funkciji. Prvi je iskaz bilo lijepo čuti, ali je drugi bio bolje razrađen. Svjedok kasnije objašnjava razloge ne primanja sudskih pismena, ali tu se radilo o privremenim mjerama i onda se u takvim slučajevima mora postupati žurno. Nema govora o ne primanju tih sudskih pismena.

Duvnjak očito zna tko ga pita i on pretpostavlja da su ti ljudi možda došli do određene dokumentacije pa ne može govoriti kao prvi puta nego mora prilagoditi svoju izjavu. On je tu unio termin uobičajene prakse, ali to je nedopustiva praksa kad su u pitanju ovakve ozbiljne privremene mjere’, izjavio je Miljević.

U petom prilogu vještak Vladimira Krkleca se, čini se, pozvao na nepostojeći zakon. S obzirom da su u ovako kompliciranim i stručno osjetljivim procesima riječ i mišljenje vještaka presudni za sudsko određivanje odgovornosti.

Sutkinja Jasna Galešić neprekidno postavlja jedno te isto pitanje vještaku Krklecu koje glasi: ‘Gdje piše da je Uprava banke obavezna kod odobrenja plasmana po posebnim uvjetima odmah rezervacijom osigurati kredit’. Čak i u nekoliko slijedećih ročišta, sve do danas vještak Krklec nije pronašao zakon na kojem je temeljio svoje mišljenje u vještačenju.
‘Vještak je stručna osoba koja raspolaže posebnim stručnim znanjem kojim sud ne raspolaže.
Vještak mora dominirati i on mora znati sve odgovore.

Pogotovo ako je radio dva, tri mjeseca na toj materiji. Za svaku tvrdnju mora imati temelj. Malo mi je žao sutkinje koja u jednom trenutku konstatira ‘ovako ćemo do penzije’, zaključio je Miljević.

facebook komentari