Maršal je bio vidovit: Ima ‘sudija’ koji se drže zakona kao pijani plota

0

Oscar Wilde je napisao: “U nekim zemljama ništa nije nemoguće – osim korjenitih promjena”. Prosudite sami odnosi li se to i na Lijepu našu?

tito_258027S1Uvijek u našim srcima i nikad zaboravljen od naših naroda i narodnosti drug Tito za života prodao nam je niz epskih mudrosti. Te mudrosti danas su “sejvane” u glavurdama časnih kriptokomunista koji nas neumorno iz dana u dan podučavaju osnovama destilirane, prave demokracije.

Jedna takva nepročešljana misao izletila je Maršalu, u času posebnog nadahnuća, negdje povijesne 1972.g., prilikom demokratske diferencijacije kad su se Stara Gradiška i Lepoglava punile neprijateljima naroda kao što su to bili Vlado Gotovac i Franjo Tuđman. Voljeni vođa tada je doslovno rekao: “Drugovi ima sudija koji se drže zakona kao pijani plota”.

I danas je čak i zadnjem zadrtom ognjištaru jasno da je Maršal bio vidovit. Kad je u jednom periodu svoje slavne prošlosti živio sa curicom od 13.g., savršeno je znao da to nema veze s pedofilijom. Dobro, imala je 13g. Ali lucidni Tile je znao da će ona za 5 godina imati 18 g. I bio je nepogrešiv u svojoj vidovitosti. Ona je za 5 g, na opće iznenađenje, postala punoljetna. Hrvatski boljševici i danas se sa oduševljenjem sjećaju briljantne procjene Jože ili Serjože. U ostalom nije ni važno sa istorijskog aspekta kako se on zvao.

No, danas imamo tužnu pravosudnu stvarnost da se dvoje sudaca drže zakona kao pijani plota. Zvonko Vrban i Vanesa Brizić Bahun. Kao da nikada nisu čuli za proročanske riječi mudrog Maršala. Zvonko Vrban ne vjeruje ni Željku Sabi, ni Nobilu. Snimku razgovora ne može shvatiti dijalektički nego zlonamjerno vjeruje onom što se sa snimke čuje. I na temelju toga osudi bivšeg gradonačelnika. Doduše još samo nepravomoćno.

Ali ima i danas drugova koji pamte Maršalove povijesne riječi. Zlatko Komadina Primorsko goranski župan iz nepokorene Rijeke poručuje: “Pojavu treba osuditi, ali druga Sabu spasiti”. I drug Tito je mislio baš na ovakove pravne i istorijske devijacije. Pojavu osudit ali zašto zbog j….. pojave osuditi odgovornog druga? Gdje je uzročna veza između onog što se stavlja drugu na teret i same pojave? A sudac, držeći se zakona kao pijan plota, osudio druga. Što je najgore, ni u jednom trenutku nije mu palo na pamet da postoji još i sud Partije. A to je vrhovni sud svih sudova! I na taj sud nas je upozorio drug Maršal još u tzv. bombaškom procesu kad su se pijani suci držali plota i osudili budućeg maršala na 8 godina.

I kako sad spasiti druga? Ante Tomić navodno misli da bi bilo najbolje prokopati tunel iz Lepoglave. Ako slučajno presuda postane pravomoćna! Eto, tako bi se moglo spasiti druga!

Još je gori slučaj sudačkog pijanstva sutkinje Vanese Brizić Bahun koja je RTL rebnula s 50 000 kuna zbog intervjua premijera Milanovića. Drug premijer sjetio se i Milana Bandića i javno ga s ekrana pohvalio kao sposobnog korupcionaša. Ili tako nekako. Banderos, umjesto da prihvati pohvalu, odmah k’o pravi Zagorec uskliknu “na sud, na sud!” E, ta je presuda jako naljutila Davora Butkovića, eksperta za pravne znanosti i sve preostale svjetske znanosti. On biranim upravnim riječnikom tvrdi da je ta presuda: “najbedastija među sve brojnijim bedastim presudama protiv hrvatskih medija”.

On nadasve bistro zaključuje da nakon ove presude “više ne smijete intervjuirati ni predsjednika Vlade, a da vam ne zaprijete financijske posljedice”. I Bule je tu zaista u pravu. Zamislite neku potpuno apstraktnu budućnost. Od prilike da se k’o bajagi desi: neki zatucani HDZ-ov predsjednik vlade sjedi u studiju RTL-a i od nikoga nagovaran i prisiljavan očeše se o nacionalnu novinarsku ikonu Davora Butkovića. Te je Bule izmislio razgovor s Sanaderom i objavio ga u Jutarnjem; te mu zbog toga nije pala ni dlaka s fotogenične glave; te se zalaže za socijalnu pravdu, a od novinarske plaće ima viletinu na Pantovčaku; te je dužan milju i nešto poreza državi, a zalaže se za objavu liste srama onih koji imaju slabo pamćenje pa porez ne plaćaju; te da je Bule jugonostalgičar; i mnoge druge slične izmišljotine. Bule odmah angažira Nobila i HDZ-ovog Milanovića na sud. Pijani suci ga poduče da HDZ-ov Milanović ima imunitet pa ga ne može kazneno goniti ni Bule ni Slavica Lukić. U građanskom pravu ništa nije sigurno. Jedna sutkinja – osječki kadar – opalila Pravni faks sa 200.000 kunića jer nije zaštitio Ivanu Milas od opake profe Dubravke Hrabar zbog navodnog mobinga. Mobing se sastojao od toga da je opaka profa mobingiranoj Ivani, u društvu kolega, opako priopćila da će novi Obiteljski zakon – u kojem je Ivana zdušno sudjelovala – propasti. I propao je! Ali nije propala presuda od 200.000 kn! Protiv te presude Bule nije napisao da je “problem u činjenici da u Hrvatskoj u opće postoji zakon…” po kojem netko može popušiti toliku lovu jer je u svojim prostorijama dozvolio da netko prognozira propast zakona koji je uskoro i propao.

Skoro 45 godina se svakodnevno susrećem sa hrvatskim pravosuđem i, vjerujte mi, u tom pravosuđu vrijede jedino suci koji se drže zakona k’o pijani plota. Ako prođe progresivna ideja Butkovića, Slavice Lukić, Fra Duke i ostalih da se u Hrvatskoj ukinu svi zakoni po kojem bi mogli ili morali odgovarati hrvatski novinari onda se hrvatski suci mogu držati još samo plota. Što se Butkovića tiče i njegovog shvaćanja prava vrijedi ga podsjetiti na što je još davno rekao Plinije:

“Nulla aetas at discendum sera”, Ni jedna dob nije prekasna za učenje.

Večernjak čitam još iz vremena kad se zvao “Narodni list”. Ostao je to do dan danas. Naročito njegova poučna i istruktivna rubrika “Otvoreno”. Iskreno se koji puta divim hrvatskom narodnom geniju čitajući recimo Jozu Boškovića, Vinka Gregureva, Lacija Mateića i brojne druge drage jugonostalgičare. Marljivi k’o žuti mravi, oni skoro svaki drugi dan objavljuju svoja mudrovanja o demokraciji i ostalim iskustvima iz nikad im prežaljene Juge. Recimo Jozo Bošković se ogorčeno pita: “Otkud samoizabranoj grupi pravo da nas dijeli na domoljube i one druge?” Jozo se s pravom ljuti na tekst od 3. 09. ove godine pod naslovom “Stožer za obranu hrvatskog Vukovara: Uklonite dvojezične ploče”. Kaže Jozo da smo mi stvarno banana država kad si samoizabrani Stožer za obranu hrvatskog Vukovara prisvaja pravo da postavlja ultimatum Vladi RH. Naravno, prepemetni Jozo je potpuno u pravu. Stožer su trebali osnovati Kukurikovci uz asistenciju Milorada Pupovca. Onda bi bio zakonito izabran. Bilo bi u njemu mjesta i za Stanimirovića, Džakulu a možda i za našeg Jozu. Ovako, bez odobrenja nadležnih drugova, a na užas dr. Mirjane Kasapović, Pupovca , Joze i gledatelja Žikine dinastije, Stožer osnovaše bivši borci opkoljenog Vukovara i bivši logoraši “oslobođenog ” Vukovara. Jozo zna da bi bez “samoizabranih” iz Vukovara i “samoizabranih” iz Oluje Hrvatska danas bila drugi Cipar. A što fali Cipru misli Jozo? Imali bi bolju klimu. Ne bi bilo poplava. A u subotu bi u Puli igrali Cipar protiv Cipra. Jozo, brižan kakvim ga je Bog stvorio, poziva na dostojanstvo, mir o okretanje radu. I zato mu je pun kufer onih “samozvanih čuvara svega hrvatskog”. “Bravo Jozo!” reći će onih 300.000 nezaposlenih. “Mi smo za okretanje radu! Samozvani neka nas dijele samo kad igraju belu ili briškule!” Dobro je ipak da Jozo nije, svoje rezolutne i progresivne stavove počeo iznositi, recimo, u jesen 1991.g. Dobro za Jozu, a dobro i za rubriku “Otvoreno”!

Laci Mateić, s druge strane, krajnje je analitičan, skoro do zatucanosti. Spreman je potrošiti skoro stranicu besplatnog propagandnog prostora kako bi poručio čitatelju da je dobro da Večernjak objavljuje i Pofuka i Ivkošića. Da bi se vidjela sva Pofukova genijalnost u sastavu Beogradske filharmonije gdje Pofuk svira trubu koja tako godi glazbeno nadarenom Laciju.
O prof. Vinku Grgurevu, i njegovoj tezi da današnje Lijepe naše ne bi bilo bez Tita sve su rekli ognjištari i ljubitelji Thompsona. Još se čekaju psihijatri.

Hrvatska je najozbiljniji kandidat za pobjednika na olimpijadi za osobe i države s teškoćama u razvoju.

Islamic state of Iraq and Levant ili kraće ISIL jaše kao četiri jahača akopolipse prema Hrvatskoj. Svjetska koalicija, u kojoj su recimo zajedno SAD i Iran, spremna je na sve. U susjedstvu države, koja s Hrvatskom ima 1000 km granice, počeo je obračun s vehabijama. Bilalil Bosnić poziva vjernike da odu ratovati za kalifat. I kad se ti sveti islamski borci vrate u BIH i Kosovo odmah postaju tempirane bombe. Ne znam kako kod drugih granica, ali hrvatsku mogu prijeći zavezanih očiju. Možda bi nam Pavle Kalinić mogao dati pametan savjet kako se postaviti kad džihadisti počnu pristizati u Europu. Koliko je Hrvatska spremna na obranu od bilo kakve agresije toliko je spremna i na obranu od moderne urbane agresije od strane fanatičnih pojedinaca? Po mojoj procjeni ova Vlada će sigurno učiniti sve što je u njenoj moći. Već vidim kabinet kako na zatvorenoj sjednici kleči i moli se Bogu. A možda da se obratimo mađioničarima!

U nedavnom krvavom obračunu cirkusanata ni kod jednog mađioničara nije pronađeno oružje.

Ljute se neki portali što je Slavek Goldstein, u razgovoru za El Pais, na pitanje da li je Hrvat, odgovorio: “Hrvat? Recimo da sam Jugoslaven”. Ja se na Slaveka ne ljutim. Slavek je iskren i pošten. Volio bih kad bi i mnogi drugi Hrvati priznali da su bili i ostali Jugoslaveni. Lakše bi možda shvatili Tvrtka Jakovinu, Dragana Markovinu, Hrvoja Klasića i Vjekoslava Pericu. Godstien je jasno rekao da je otišao u partizane s 13 g. Da se razočarao u Grgurevog Tita. Da je zbog toga otišao u Izrael i da je devedesetih ponovno prisustvovao građanskim ratovima. I on je specijalni savjetnik našeg Premijera. I kad se Premijeru omakne floskula o građanskom ratu onda znajmo da Slavekovi savjeti padaju na plodno tlo. Knjigu “1941.-godina koja se vraća” s vlastoručnom posvetom poklonio je i Predsjedniku Republike i Predsjedniku Vlade. Knjiga je na njih očito djelovala sugestivno i plastično. Jedno malo čudi, s obzirom na stav iznesen u razgovoru o diktatoru Titu, zašto to mišljenje o Brozu nije usidrio i u sinu Ivi, koji u Parizu drži diktatorovu sliku u sobi za prijem gostiju? Eto, to vam je odnos roditelja i djece. Zbog toga je ministrica Opačić i morala donijeti novi obiteljski zakon. Da se izbjegne divergencija između roditelja i djece koja će djecu jednog dana odvesti u Pariz kao ambasadore samoupravnog socijalizma.

Oscar Wilde je napisao: “U nekim zemljama ništa nije nemoguće – osim korjenitih promjena”. Prosudite sami odnosi li se to i na Lijepu našu?

Zvonimir Hodak/dnevno.hr

facebook komentari