Maslenica 22.1.2015 oslobođenje Hrvatske i nova intelektualna borba

0

Nakon 23 godine brojni borci iz cijele Hrvatske krenuli su obilježiti dan kada su zajedničkim  snagama stvarali i oslobađali ono sto je bilo okupirano, oslobođenje naše  domovine,  Hrvatske.

Iako sam bila premlada da bih bila jedna od brojnih žena  koje su kao vojnikinje HVO-a ili HV-a oslobađale domovinu, imala sam čast  biti dio pete brigade koja je iz Vinkovaca krenula u rano jutro 21.1.2015.

m5hanaPutovanje je bilo iznimno poučno  i  pristigli smo u prenoćište te smo putem izmjenjivali dojmove o aktualnim događanjima u Hrvatskoj  i svijetu.

Doživljaji, traume i izgubljeni životi naših branitelja nisu bili uzalud, ako  se ne dozvoli da nas se zatire iseljava i ruinira. Kako bi obranili ovo malo tla, svojim tijelima, branitelji, dobrovoljci, tek poneki školovani vojnik uz profesionalno vodstvo naših generala,  izveli su oslobodilačku operaciju Maslenica.

Znate, neki od njih bili su tek u dvadesetima  i nisu okljevali, krenuli su, ne zbog sebe… Ne zbog toga sto ih je netko tjerao…  Ali jedno su znali, mislili su na svoju unučad i na ljepotu života  u Hrvatskoj gdje možeš raditi i živjeti u slobodi,   bez sustezanja reći “ja sam Hrvat”. Htjeli su zemlju u kojoj Hrvat i svatko tko je voli može  stvarati i djelovati.

Nisu ginuli za nju da bi im unučad išla  živjeti opet u dijasporu.  Njihovi djedovi bili su u dijaspori i htjeli su se vratit, sanjali su o Hrvatakoj.  Htjeli su samo ono što je uvijek bilo njihovo, naše. Zar je to grijeh.  Ne, dragi naš  Bog je bio na strani HV-a koji su nam 22.1.1993.godine omogućili spajanje juga i sjevera Hrvatske.

Na žalost 130 vojnika ostavilo je svoje živote  u oslobodilackoj akciji Maslenica, na tom tlu za našu Hrvatsku i za sve nas mlade i one koji se tako osjećaju…

I tako putujući  gledala sam lica  boraca mojih suputnika koji vide da mnogi odlaze iz ove zemlje jer nema proizvodnje i posla. Vide i ne vjeruju da se borba ona duhovno-intelektualna nije nastavila i stvorila  onu Hrvatsku koju su oni počeli, u koju su vjerovali,  a mi mladi trebamo je nastaviti graditi.

O toj borbi  nitko ne govori čak je zatiru i odbacuju jer im nije u interesu. To je mukotrpan posao i još  je jedan kamen spoticanja o kojem se šuti.  Hrvatsku imamo, ali na žalost kao da je nešto  spriječavalo da zemlja ‘prodiše’.  Jedna smo od rijetkih nacija koja nije još  sprovela lustraciju, nije dozvolila da neki jalni nostalgičari i potomci bivših sistema  ruše  i opstruiraju novooslobođenu Hrvatsku.  Zašto?

Pa da bi dokazali da je sloboda trivijalna, a mi koji smo je htjeli i borci koji su ginuli,  ‘budale’. Takvima je drugi ‘sistem’ bio više nego podoban u zamjenu za šutnju i  prodaju slobode, slanje nepodobnih na goli otok ili na “križni  put”.

U rano jutro 22.1.2015 krenuli smo na Kašić položiti vjence za branitelje poginulih na tom tlu prije 23 godine.  Bilo je to jutro poput ovoga prije 23 godine kad je veći dio zaleđa oslobođen.

Akcija Maslenica trajala je nekoliko dana, te je u tom periodu kad je izvedena oslobodilačka  akcija brzog daha do 31.1.1993. godine poginulo 127 osoba u napadima tenkovskog i topničkog srpskog agresora koji se preko Zemunika nakratko spustio do Novigrada i time htio zauzeti Hrvatski teritorij, a u prva tri dana  devetnaestero branitelja od toga HV-a i Mup-a poginulo i sedamdesetero ranjeno.

kune

Brojne brigade i predstavnici  brigadi iz Splita,  Osijeka, Zadra, Zagreba i drugih dijelova lijepe naše  položili su vijence i odali počast. Nakon toga uslijedilo polaganje  vijenaca u selu Islam Latinski gdje se odala počast i ispratilo maratonce na Memorijalni polu-maraton Zeleni hrast-Kašić-Paljuv-Novigrad.

U podne na Paljuvu je održana sveta misa i poslije u Novigradu se uz snažne emocije u društvu  dobrih starih prijatelja blagovalo. Na trenutak prelijepi Novigrad oživio je kao ljeti i postao sjecište  puteva brojnih boraca, hrabrih stvaratelja Hrvatske.

Najtužnije je bilo gledati majke vojnika koji su tu u Kašiću zadnje jutro u svom životu  dočekali. Nije to samo tuga,  to je osjećaj  koji te bode u dušu  i postavlja pitanje “pa, ako su oni tu ginuli za mene mogu li biti takva kukavica otići  i dići  ruke od Hrvatake… Otići  daleko u tuđini  slušati tuđu  tišinu… jer mi oni isti koji su i onda bili vlast opet vode kolo i tjeraju me kao i mog dida van domovine”

Mislim da bi svaka mlada osoba barem jedan put godišnje  trebala otići i posjetiti ova mjesta. Ne zbog rata i života, u ne tako dalekoj prošlosti, nego buđenja  iz uljuljane apatije hrvatskog mladog društva kojemu je zabranjeno domoljublje pod krinkom nekog nacionalizma. Neki nam žele zemlju  omrznuti i iskorjeniti domoljublje koje može  zadržati mlade da se teška intelektualna borba nastavi i utodi plodom.

Nemojmo zaboravit tek 25 godina teško  porođena zemlja i mi u njoj nešto  počnemo stvarati.  Moram vam reći  naši branitelji stajati će i čuvati nam leđa  i poduprijet bilo koju inicijativu koju mi mladi predložimo, oni su uz mlade za koje su i stvarali i branili Hrvatsku.

Ali, ako mi odlazimo, dajemo se raskopat, šutke  spuštenih glava ostavljamo dom. Što  branitelji mogu učiniti, oni su Hrvatsku fizički  branili, nisu išli  u škole, mi smo se zahvaljujući njima školovali u Hrvatskoj na hrvatskome jeziku  i sada  dragi moji Hrvati iz Hrvatske, Herceg Bosne i cijelog svijeta.

Moramo uz pomoć  njih koji nam čuvaju  leđa  još  uvijek ‘upregnuti mozak’  i institucijonalno ‘maknut’ sve one koji nas guraju u ponovnu emigraciju.  Ponavljam ovo je objektivna izvediva istina uz realnu i jedino u Hrvatskoj ne sprovedenu lustraciju. Zašto je toliko potrebna? Jer će omogućit da najsposobniji postanu lideri, a ne najpodobniji.

Zaključili smo i oprostili se u Zagrebu  u Savskoj 66 među našim Hrvatskim stopostotnim invalidima domovinskog rata koji već  preko 100 dana čekaju da se sa pravima domovinskog rata i ratnicima političari  prestanu “žonglirati” i da se uvedu u ustav i jednom zauvjek stavi točka na i o stvaranju Hrvatske  države i njezinoj vjerodostojnosti, legitimnosti i ponosu.

Teks i slike by Hanna Marta

facebook komentari