Pratite nas

Magazin

Mate Kovačević: Borba za hrvatsko kulturno naslijeđe

Objavljeno

na

S.B. (Stjepan Banović), Hrvatstvo starih Dubrovčana i bosansko-hercegovačkih muslimana, Tisak Vinka Vošickoga, Koprivnica, 1927.

Hrvatski folklorist i književnik Stipan Banović (Banovići kraj Zaostroga 1884.- Napulj 1961.) ostavio je iza sebe raznovrstan publicistički i književni opus, uglavnom vezan uz povijest i kulturu hrvatskoga naroda.

Njegovo djelo, zbog povijesnih nedaća, uglavnom je i danas manje poznato kulturnoj javnosti, a znatnim dijelom temelji se na tradiciji svojih zavičajnih velikana poput Andrije Kačića Miošića i Mihe Pavlinovića.

Za ovu prigodu izdvajam njegovu studiju “Hrvatstvo starih Dubrovčana i bosansko-hercegovačkih muslimana”, koja je svojevrstan odgovor na cijeli sustav krivotvorina srbijanske političke propagande, što su unutar bivše karađorđevićevske države služile kao podloga za penetraciju srpske državne ideje na tradicionalna hrvatska područja, a kasnije u razdoblju komunističke Jugoslavije samo na tankoćutan način realizirana, da bi se početkom devedesetih godina pretvorila u oružanu agresiju na hrvatski narod, Republiku Hrvatsku i BiH.

Banovićeva studija i danas je aktualna, ne u tolikoj mjeri i po svojoj zemeljopisnoj širini kao u doba kad ju je auktor pisao, nego ponajprije zato što još uvijek službena srbijanskia politika ne odustaje od svojatanja hrvatskoga dubrovačkoga kulturološkog naslijeđa.

Kad je pak u pitanju prostor Bosne i Hercegovine, Banovićeva studija je u mnogočemu aktualnija od vremena u kojem je nastajala.

Danas je BiH posebno državnopravno područje pod svojevrsnim protektoratom “međunarodne zajednice”, a u kojoj su svoja suverena prava ostvaruili Srbi i muslimani Bošnjaci, za razliku od starosjeditelja hercegbosanskih Hrvata, kojima na određeni način prijeti potpuno iskorjenjivanje iz vlastite zemlje.

Književno-kulturni, jezikoslovni, povijesni i mjestopisni podatci koje navodi Banović u svojoj argumentaciji protiv srpskih navala vrijedni su dokumenti i za istraživanje dinamike hrvatskoga državnog prostora, koji se spletom povijesnih okolnosti pomicao s istoka dalje na zapad, sve dok nije završio na današnjoj državnoj granici na rijeci Uni i Savi.

Stoljetna srpska promidžba i dominacija u bivšim jugoslavenskim državama stvorila je kroz medije, publicistiku i sustav naobrazbe gotovo općeprihvaćene stereotipe o prostiranju srpske države, crkve i razvoju srpske kulture na zapadu, koju je u nedostatku umjetničkih djela pojedinih razdoblja trebalo upotpuniti svojatanjem hrvatskoga kulturnoga i književnog naslijeđa.

U hrvatskoj pak kulturnoj povijesti obično se poopćavanjem znao isticati državnopravni karakter čakavštine, što je i nehoteći s obzirom na njezinu rasprostranjenost išlo na ruku velikosrpskim državnim koncepcija, koje su hrvatstvo gurale u more, svodeći ga ionako na samrtnu postelju, čiji će se ostatci tijekom vremena uklopiti u srpsku državnu i kulturnu ideju.

Nu temeljitija istraživanja i politička povijest 20. stoljeća u mnogočemu bi mogla promijeniti tu sliku. Iako se od samih početaka hrvatske kulture i državnosti radi o međusobnom prožimanju čakavštine, štokavštine i kajkavštine popćenija bi slika mogla sad znatno drukčije izgledati.

Govornici čakavštine očito imaju primat u hrvatskoj kulturi i pisanoj riječi, dok su kajkavci tijekom niza kasnijih stoljeća čuvali hrvatsku autonomiju unutar Habsburškoga Carstva.

Ikavska pak štokavci, zbog raširenosti diljem hrvatskoga povijesnog područja, unatoč mnogim povijesnim neuspjesima na održavanju državnopravne cjelovitosti ostaju naraštajima nositelji ideje o hrvatskoj državnoj nezivisnosti, što nije teško provjeriti jednostavnim pogledom na nizove izbornih rezultata tijekom 20. stoljeća.

Uostalom u ranijima razdobljima tu su i isprave bosankih vladara i velmoža te jednako tako ikavski natpisi po srednjovjekovnim stećcima, ali i djela hrvatske književne tradicije u BiH.

Hrvatska pak ijekavština otvarala je poglede na susjedna područja pa u sklopu političke borbe i otpora germanizaciji i madžarizaciji tijekom 19. stoljeća postala je hrvatskim standardom.

Državna rascjepkanost i nemogućnost uspostave vlastite nezavisne države iz sklopa je hrvatske nacije, a pod utjecajem ruske strategije i stalnim radom Srpske pravoslavne crkve izdvojila znatan dio hrvatskoga pravoslavnoga pučanstva i uklopila ga u sastav srpske nacije te na taj način pokušala u sve hrvatske zemlje raširiti ideju srpske države.

Zato je znatan dio hrvatskih pravoslavaca zbog vjerske srodnosti bio sklon jugoslavenskoj ideji, kojoj je u mračnim jugoslavenskim vremenima bio odani sluga.

Hrvatski katolički pak ijekavci, nasuprot tomu, ostali su u većini nositelji hrvatske državnosti, premda se njihova uloga, zbog nametnutih stereotipa o ijekavštini kao srpskom govoru, potiskivala na sam rub znanstvene i kulturne javnosti.

Banović je u svojoj studiji jednostavno podastro povijesne podatke o dubrovačkom hrvatstvu, navodeći arapskoga putopisca Idrisa iz 1135., koji Kotor i Dubrovnik zove hrvatskim gradovima.

U prilog pak domaćim dubrovačkim izvorima naveo je cijeli niz književnih i jezikoslovnih djela koja jasno svjedoče visoku svijest auktora o vlastitom hrvatstvu. Tu su Nikola Nalješković, Dinko Zlatarić, Marko Bruerović, Ivan Gundulić, Mavro Vetranović, Vladislav Mečetić, Andrija Čubranović i t.d. te razni dubrovački izvori iz vatikanskih i mletačkih knjižnica.

Možda to hrvatstvo ponajbolje ilustrira jezikoslovac Joahim Stulli, koji u svom “Lexiconu latino-italico-illyricum” riječ “ilirički” tumači kao “slovinski”, “harvatski”, “hrovatski” i “horvatski”.

U znatno opširnijem poglavlju, u kojem obrazlaže hrvatstvo BiH, Banović piše o naseljnju BiH, državi, narječjima, vjeri, mnogim danas prešućenim i zaboravljenim topinimima s hrvatskim korijenom po BiH, a posebice oko Gradačca, Gračanice, Tešnja, Zvornika, Trvanika, Sarajeva i t.d.

Podsjeća i na navode o “staroj Ervackoj” te cijeli niz predaja i legenda koji svjedoče o hrvatskoj nazočnosti na tom prostoru. Također piše o muslimanskim prezimenima s hrvatskim korjenom.

Istaknuo je i cijeli niz narodnih predaja iz prikupljenih priča i pjesama te iz njih naveo hrvatske sintagme i motive. Kao folklorist obradio je odjeću, boje i vezivo te antropološke tipove stanovništva.

Ukratko je podsjetio i na preseljenje Srba tijekom osmanske okupacije, što je danas temeljito potvrđeno u historiografiji.

Hrvatski karakter BiH posebno je obradio u stranim izvorima, navodeći i osmanske ljetopisce i putopisce. Za političku povijest važna su njegova iscrpnija zapažanja o tadašnjim osjećajima bosanskohercegovačkoga stanovništva i pripadnost pojedinim ideologijama.

Banovićeva knjiga nije samo svjedočanstvo jednoga vremena u kojem je trebalo ustati u borbu protiv posrbljivanja i otimačine, nego na svoj način i pouzdan vodič u hrvatsku prošlost, na kojoj se uz mnoštvo drugoga temelji i hrvatska budućnost.

 

Mate Kovačević

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Magazin

VIDEO – Žestoka rasprava u Otvorenom: Borci koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti

Objavljeno

na

Objavio

Treba li ukloniti ploču poginulim pripadnicima HOS-a iz Jasenovca? Je li na njoj stari hrvatski pozdrav ili dio ustaške ikonografije? Kako će Vlada riješiti ovaj slučaj?

Bila je to tema večerašnje emisije Otvoreno u kojoj su gostovali povjesničari Zlatko Hasanbegović, Tvrtko Jakovina i Ante Nazor te dubrovački biskup Mate Uzinić.

Za dom spremni je ustaški pozdrav, ali zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj te ploča HOS-a u Jasenovcu treba ostati, rekao je zastupnik i povjesničar Zlatko Hasanbegović u večerašnjoj emisiji Otvoreno na HRT-u.

Povjesničar Ante Nazor rekao je da je činjenica da se taj pozdrav u tom obliku javlja tek u razdoblju ustaškog pokreta. – Međutim, kad govorimo o ploči u Jasenovcu, govorimo o ploči HOS-a, borcima koji su poginuli braneći Hrvatsku 1991., nisu birali mjesto gdje će poginuti – rekao je Nazor.

Rekao je da ima razumijevanja za to da taj pozdrav dijelu stanovnika nije prihvatljiv, ali da oni moraju prihvatiti da drugima nisu prihvatljivi neki drugi simboli. Na pitanje kako bi on riješio situaciju odgovorio je: – Ja bih razgovarao, sigurno ne bih postavio na tom mjestu, međutim, kad je već postavljeno, mogu razumjeti one koji su postavili tu ploču – rekao je Nazor.

– U svakom slučaju, ta je ploča tu gdje je i ja je ne bih micao bez dogovora – dodao je. Nazor je rekao da su oni koji su radili amblem HOS-a imali na umu NDH i ustaški pokret, ali da je takav kakav je i da bi najgore bilo micati dijelove tog amblema. – Ovo je trenutak kada jasno treba reći da je Hrvatska stvorena na Domovinskom ratu – poručio je Nazor. Povjesničar Tvrtko Jakovina rekao je da je ZDS ustaški pozdrav te da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović slagala ili nije znala ili su joj krivo napisali da je to stari hrvatski pozdrav.  – Ta ploča opterećuje Hrvatsku, a zašto je premijer, koji ima sve poluge u rukama, ne može maknuti, to je druga stvar – rekao je Jakovina.

Zlatko Hasanbegović rekao je da je i kao povjesničar i kao političar jasno rekao da nema nikakve sumnje da je ZDS neodvojivi dio baštine ustaškog pokreta te da se u tom cjelovitom obliku ne pojavljuje prije razdoblja ustaškog pokreta i kasnije NDH. Druga činjenica je, rekao je, da napose 2017. godine u modernoj Hrvatskoj nema razloga za posezanje za bilo kakvim simbolima propalih političkih baština ili poražene NDH, posebice mladih ljudi jer to mogu zlorabiti oni koji u svakoj hrvatskoj državi vide ustašku državu. Spomenuo je Univerzijadu 1987., kada na logu nije bilo slova U već stilizirani Y. Međutim, rekao je, zakonita znamenja HOS-a trebaju se isticati bilo gdje u Hrvatskoj. – Ulazimo u jedan vrlo sklizak teren stanovitog licemjerja, da ta ploča ne može biti u Jasenovcu – mjestu, ne radi se o spomen području – a da može biti negdje drugdje. To je potpuna besmislica – rekao je Hasanbegović.

Dodao je da ne bi trebao kontekst Drugog svjetskog rata i logora jedini obilježiti Jasenovac. Jasenovac je bio mjesto instrumentalizacije, rekao je, dodajući da se zalaže za nastavak povijesnih istraživanja kojima bi se utvrdila cjelovita istina o logoru. Rekao je da Jakovina, koji je rekao da je u logoru poginulo oko 90.000 ljudi, barata ciframa. – Ova kontroverza je nametnuta od stanovitih politikanata koji su je iskoristili u svrhu političke trgovine i ucjene HDZ-a, koji je nažalost pristao na te ucjene. Odvija se jedna vrsta političke trgovine – rekao je Hasanbegović te u tom kontekstu spomenuo potpredsjednika Vlade Predraga Štromara.

Nazor je rekao da kad govorimo o HOS-u ne možemo govoriti o fašističkim amblemima i postrojbama. – Štitili su tadašnji Ustav, bili su podređeni regularnim postrojbama – rekao je Nazor. Jakovina je rekao da se nikada u nijednoj emisiji nije govorilo o uništavanju partizanskih spomenika. – Trg maršala Tita je pomaknut, ali ustaška ploča je ustala, s ustaškim sloganom – rekao je Jakovina. Jakovina je rekao da je prvi predsjednik Franjo Tuđman maknuo šefove HOS-a kako bi te postrojbe bile inkorporirane u Hrvatsku vojsku. – Nije pošteno prema Hrvatskoj vojsci da se naglašava mala skupina – rekao je Jakovina. Nazor je rekao da taj pozdrav nije bio dominantan, ali je postojao.

Hasanbegović je na pitanje o eventualnom mijenjanju imena novih ulica rekao da nije bilo riječi ni o kojem konkretnom imenu osim Trga maršala Tita. Rekao je da 2017. u Zagrebu imamo ulicu “zloglasnog” Vlade Ranogajca. – Postoje stvari o kojima treba raspravljati, ne možemo ih ignorirati, možemo lamentirati o okretanju budućnosti, ali mi zapravo ne raspravljamo o prošlosti. Kada raspravljamo o vrednotama na kojima počiva moderna hrvatska država, mi zapravo raspravljamo o budućnosti – rekao je Hasanbegović. Odgovarajući Jakovini rekao je da je upravo Tuđman odlikovao Matu Skeju, ratnog zapovjednika HOS-a. Biskup dubrovački Mate Uzinić rekao je da mi u Hrvatskoj još nismo završili Drugi svjetski rat te da nas to koči. Podržao je rad Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima kako bismo otkrili pravu povijest. – bilo je žrtava i na jednoj i na drugoj strani kao što je bilo i zločinaca na jednoj i na drugoj strani. A mi ne trebamo biti pripadnici niti jedne niti druge strane, nego trebamo pokušati graditi, stvarajući jedan konsenzus vezano i za jednu i za drugu stranu, zajedničku stvarnost – rekao je Uzinić.

Dodao je da mu se čini da se u našem društvu svaki put kako nekako krenemo naprijed se iz ormara izvuče argument koji se nekako tiče povijesti. – Nisam pobornik nekih teorija zavjere, ali taj tko to stalno izvlači na površinu ne čini dobro ovom hrvatskom društvu – rekao je Uzinić. – To stalno vraćanje natrag nije dobro – dodao je. Hasanbegović je rekao da podjele iz prošlosti ne mogu nestati te da se ne može stvoriti zajednički sveobvezujući pogled na prošlost. – Ne trebamo posezati za totalitarnim pristupom gdje bi se nametnuo, dekretirao jedan zajednički pogled na prošlost – rekao je Hasanbegović, dodajući da moramo doći do minimalnog suglasja o tome na kojim temeljima počiva Hrvatska. – HOS treba ostati jer je HOS-ova ploča s tim simbolom isključivo dio baštine koja je nastala nakon 1990. godine – rekao je Hasanbegović. Jakovina je rekao da ustaški pozdrav nema mjesta nigdje u Hrvatskoj, a Hasanbegović je rekao da se u ozbiljnoj državi zapravo uopće ne može voditi raspravama treba li spomen-ploča sa zakonitim obilježjima bilo gdje biti istaknuta. Uzinić je rekao da ne smatra da su zabrane rješenje. – Mi smo pjevali potajno Bana Jelačića kad je bio zabranjen, sada kada je dozvoljen, nitko ga više ne pjeva – rekao je biskup.

facebook komentari

Nastavi čitati

Magazin

Bujanec objavio video vjenčanja: ‘Spektakularne snimke iz zraka’ (VIDEO)

Objavljeno

na

Objavio

Voditelj i novinar Velimir Bujanec danas je objavio snimku svog vjenčanja održanog prošli petak.

Vjenčanje Velimira Bujaneca i Karoline Šego izazvalo je zanimanje javnosti, između ostalog zbog niza poznatih gostiju iz svijeta politike, sporta i estrade kao što su Zlatko Hasanbegović, Thompson, Zdravko Mamić, Mate Bulić…

Čestitamo mladencima još jedanput!

facebook komentari

Nastavi čitati