Mate Kovačević: Regionom protiv ‘ekstremista’

0

Kad bi eventualno zaživjela regionalna fikcija, ona bi zbog političke kompatibilnost omogućila uvoz sudaca iz regije, nakon čega bi se otvrio put u iseljeništvo “političkim ekstremistima”, koje progoni ministrica Pusić, a sad i zagrebački Županijski sud

Posjet Beogradu hrvatske ministrice vanjskih poslova Vesne Pusić prije samoga početka i u tijeku iznošenja hrvatske tužbe za genocid protiv Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu može se s najblažega stajališta objasniti samo kao jasna politička poruka kojom gospođa Pusić relativizira hrvatsku optužbu u Haagu. Ministričine pak kvalifikacije hrvatskih iseljenika u Australiji kao ekstremne emigracije nisu podsjetile javnost samo na vrijeme jugokomunističkoga režima, kad je tajna policija, odnosno Udba, mogla pripadnike te “ekstremne emigracije” ustrijeliti kao progonjene životinje.

 

Pozornije čitanje te izjave otkriva zapanjujeću sličnost s retorikom srbijanskoga pravnog tima pred sudom u Haagu, koji kao i ministrica Pusić relativizira masovnost srpskih zločina, kao jednoga od elementa genocida, jer po tim tvrdnjama za rat u Hrvatskoj, prvenstveno je kriva separatistička politika hrvatskoga vodstva. Njihovu tvrdnju posvjedočila je gospođa Pusić svojom beogradskom izjavom  kako su za rat u Hrvatskoj odgovrne onodbne hrvatske i srpske vlasti. Srpska manjina u Hrvatskoj, kako tvrdi srbijanski tim, pružala je otpor Tuđmanovoj poltici pomirbe između hrvatskih komunista i nacionalističkih ekstremista, što je i danas, kako navode Srbijanci, službena politika Srbije. Nije li ministričina izjava, kojom etiketira hrvatske iseljenike političkim ekstremistima u Australiji, zapravo u dosluhu sa srbijanskim pravnim timom u Haagu jednako kao i njezin pokušaj da javno amnestira sadašnjega srbijanskog predsjednika Tomislava Nikolića od možebitnih zlodjela što ih je tijekom rata  počinio u Hrvatskoj?

 

Na vanjsku politiku Vesne Pusić, kao njezin zakonski sukreator utječe i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, čijeg su glavnoga analitičara Dejana Jovića nedavno neki povjesničari  proglasili krivotvoriteljem povijesti, a žrtve srbijanskoga genocida nad bošnjačkim narodom u Srebrenici, javno prozvale da realtivizira masovne pokolje u tom istočnobosanskom gradu. Predsjednički se savjetnik u odgovoru žrtvama pak pohvalio kako samo potiče alternativna tumačenja srebreničkih događaja, što je opet u skladu sa svojedobnom Jospovićevom izjavom u Beogradu, kako na rat u Hrvatskoj različito gledaju Hrvati i Srbi. Nije li i to jedna vrsta relativiziranja srbijanske vojne agresije na Hrvatsku, koju je Josipović prihvatio na poticaj svoga glavnoga analitičar kao alternativno tumačenje rata u Hrvatskoj? Ako je to točno, onda se hrvatska vanjska politika ne ravna prema nacionalnim probitcima, nego prema interesima inozemnoga činovnika, kojeg je London namjestio u predsjednički ured na Pantovčaku.

 

Možda ideološka zaslijepljenost gospođi Pusić dopušta amnestiranje četničkoga vojvode Tomislava Nikolića od odgovornosti za možebitna zlodjela počinjena u Hrvatskoj. Dok Nikolićeve ratnopolitičke postupke pravda izjavom kako je posao političara da vodi politiku današnjice i sutrašnjice, mnistrica je istodobno, komentirajući najavu hrvatskih iseljenika da će organizirati prosvjede protiv premijera Milanovića zato što, po njihovu mišljenju, vodi antihrvatsku politiku, odgovorila kako ona oduvijek zna da u nekim dijelovima svijeta postoji ekstremistička emigracija. Iza takve izjave ne skriva se samo boljševička svijest, nego ponajprije ministričin “politički ekstremizam”, koji je u očitovanju svakoga hrvatstva vidio ugrožavanje bivše Jugoslavije, a danas po istim predlošcima gleda na ugrožavanje zapadnobalkanske regije, o kojoj je nedavno na t. zv. regionalnom poslovnom susretu Biznis plus govorio Ivo Josipović u frazama o “kompatibilnosti gospodarstva zemalja regije”, pozvavši tvrtke da izbjegavaju “predrasude koje postoje u dijelovima društava” te da na iskustvu što su stejcali u zajedničkoj državi sad opet zajednički nastupaju na trećim tržištima.

 

Šteta što Josipović nije demonstrirao sukladnost hrvatskoga gospodarstva usmjerena na usluge i turizam s gospodarstvimam na primjer BiH ili Kosova, koje žive uglavnom od međunarodne pomoći ili pak sa srbijanskim gospodarstvom usredotočenim na nevolje u poljoprivredi. U sklopu novoproklamiranoga jedinstva ili kako to ističe srbijanski tim u Haagu, hrvatsko-srpskoga bratstva, vjerojatno je i Županijski sud u Zagrebu ovih dana donio odlučnu presudu HDZ-u. Tako je tom sudu uspjelo ono što nije uspjelo nekadašnjoj tužiteljici Carli del Ponte da po svaku cijenu osudi svakoga pripadnika i birača HDZ-a.

 

Nakon zagrebačke presude HDZ-u, neki već sad ozbiljno razmišljaju o ukidanju sudova, jer uz ovakvo učinkovito Dražavno odvjetništvo, čini se kako su upravo sudovi otegotna financijska okolnost državnom proračunu. Uostalo, regionalna fikcija, kad bi eventualno zaživjela, omogućila bi zbog političke kompatibilnosti uvoz i sudaca iz regije, nakon čega bi se otvrio put u iseljeništvo “političkim ekstremistima”, koje progoni ministrica Pusić, ali i zagrebački Županijski sud.

 

 

 

 

 

Mate Kovačević

facebook komentari