Pratite nas

Mazda MX-5 – sretan rođendan, ljepotice

Objavljeno

na

– Je li to Ferrari? – pita me postarija susjeda koju srećem na ulici parkirajući Mazdu MX-5 crvene boje dobivenu na posudbu.
– Nije – odgovaram joj i smiješim joj se. Iskreno, nisam nikad bila zagrižena ljubiteljica propetog konjića vrtoglavo visoke cijene koju uvijek ne prati jednako vrtoglava kvaliteta. Ali svejedno, bilo mi nekako milo kad me je to upitala. Da, zanimljivo je to koliko se često asocijativno poistovjećuju pojmovi ‘crveni sportski automobil’ i ‘Ferrari’.

Mazda MX-5 nije Ferrari. Ona se zapravo to niti ne trudi biti, unatoč tome što će svojim izgledom možda zavarati neiskusnu staru susjedu. Javnosti je prvi put predstavljena 10. veljače 1989. godine na Chicago Auto Showu da bi se odmah potom počela prodavati u Japanu, a kasnije i u ostatku svijeta. Za ovu simpatičnu dvadesetpetogodišnjakinju – koja je u međuvremenu promijenila izgled više puta, i to kroz tri temeljna modela (NA, NB i NC) – prvi put sam čula 1992. u Kaliforniji. Nije teško pogoditi kakve automobile vole u državi gdje kiša pada nekoliko dana godišnje, a Hollywood priziva na makar prividan glamur. Naravno, roadstere. Dvosjede bez krova koje možete voziti na toplom kalifornijskom suncu dok vam vjetar lagano mrsi kosu. Sjećam se, svi odreda natjecali su se u osmišljavanju što dojmljivijih hvalospjeva MX petici.

Popularna Miata – kako glasi nadimak, inače bez posebna značenja, dodijeljen ovom automobilu – inspiraciju nalazi u roadsterima šezdesetih i sedamdesetih, ponajviše u britanskom lotus Elanu. Čuveni voditelj britanske automobilističke emisije Top Gear, Jeremy Clarkson, upravo za MX-5 izjavio je kako je to ‘jedan od najboljih suštinski britanskih automobila proizvedenih u Japanu’, a šaljivo je i dodao kao joj mora u svojoj ocjeni ‘dati pet zvjezdica jer joj ne može dati 14.’ Što je Clarksona, a kasnije i gotovo milijun kupaca ovog automobila tako oduševilo?

Možda ćemo je najbolje opisati ako kažemo da je Mazda MX-5 nešto poput djevojke s kojom će svaki frajer rado izaći na spoj – seksi je, cool te nadasve beskrajno zabavna. Osvaja svojim privlačnim izgledom koji je danas dovoljno moderan da vas ne čini autsajderom na cesti, a opet u sebi nosi onu jednu klasičnu privlačnost optimističnih šezdesetih, i dok je promatrate izvana djeluje skuplja no što stvarno jest. Baš kao i komad koji se zna dobro urediti od ne prevelike plaće. Za razliku od ranije spominjanog Ferrarija i sličnih sportskih automobila nedostupnih džepu vozača vulgarisa, Mazda MX-5 dovoljno je pristupačna da je mogu voziti i obična cura iz susjedstva i onaj frajer u kasnim tridesetima koji je oduvijek sanjao o tome da jednog dana gušta u svom roadsteru, a nije zapravo ni toliko brza. Ali zato je beskrajno zabavna za vožnju. Dok upravljate njome osjećate se sjedinjeni sa svojim limenim ljubimcem, kao jahač s konjem, i čitavo vrijeme vam osmijeh ne silazi s lica. Ako ste imali i grozan dan u uredu, vožnja MX petice sigurno će ga učiniti boljim.

Upravo u toj zabavi i osjećaju zadovoljstva koje pruža dok se kotrlja cestom leži suština ovog automobila. Sve ostalo sasvim je sporedno. Mazda MX-5 nije vozilo koje bi na bilo koji način udovoljilo nekakvim općim standardima savršenog automobila. Prtljažnika gotovo da i nema – u redu, spretno organiziran par uspjet će nekako spakirati nužne potrepštine za jednotjedni godišnji odmor, i to je otprilike to –  a unutrašnjost je toliko bazična da je skoro pa možemo nazvati asketskom. Kao i svaki pravi roadster, stražnjih sjedala nema, čak ni onih pomoćnih koje osobno volim nazivati sjedalima za mačku. Vozač i suvozač sjede nisko, što otežava izlazak iz automobila, a zbog ogromnih vrata morate ili parkirati prilično daleko od zida, odnosno od automobila pored vas, ili morate upotrijebiti pomalo akrobatske sposobnosti da bi izašli iz svog limenog ljubimca. Što zna biti izazov, recimo, ako ste u minjaku i štiklama. Unatoč svim tim malih nesavršenostima, Mazda MX-5 automobil je u kojeg ćete se jako brzo zaljubiti.

Gdje je voziti? Obzirom da njena odlika nije brzina, a također uvažavajući činjenicu da suviše brza vožnja autocestom bez krova nije svakome ugodna, valja reći da se u Mazdi MX-5 ipak više može uživati na sporednim, međugradskim cestama. Unatoč ne predobrom stanju astfalta, kasnoproljetna vožnja kroz Gorski kotar, na pravcu od Zagreba do Rijeke, bit će jedno prekrasno iskustvo, kao i vožnja nekom od brojnih vijugavih cesta Istre, naročito na području u dolini rijeke Mirne pa u brdo prema Bujama dok se krošnje drveća nadvijaju nad nama, a mi polako hvatamo krivine u svom malom roadsteru. Ceste Pelješca dale su, pak, dušu za vožnju Mazde MX-5 – tko nije svakako ih mora isprobati, i to baš u jednom automobilu poput ovoga.

Ipak, baš kao i zgodnoj, cool curi s kojom se možete šepuriti pred frendovima, i Mazdi MX-5 tu i tamo morate platiti skupo piće – ovaj limeni ljubimac nije sasvim štedljiv na gorivu. Još uvijek je to daleko od zastrašujuće potrošnje već spomenutih superautomobila ali nemojte baš očekivati ni da ćete u gradskoj vožnji njome uspjeti postići rezultate jednog Fiata Punta. No Mazda MX-5 ionako baš nije automobil za naguravanje gradskim ulicama, njoj više odgovara slobodna cesta, po mogućnosti lagano zavojita, negdje u prirodi, gdje se možete stopiti s okolišem i uživati dok vas zrak miluje po licu. To je jedna od onih stvari koje zapravo ne možete mjeriti novcem.

Onome tko se nikada nije ni provozio u Mazdi MX-5 teško je zapravo objasniti što kod nje toliko oduševljava i zašto je ovo jedan od rijetkih modela automobila koji je skupio toliki broj obožavatelja. No dovoljno je da jednom sjednete u nju, spustite krov i krenete, sve ćete shvatiti. Ona je, baš kao i zgodna, dobra i draga djevojka, tu da vaš dan učini ljepšim. Sretan rođendan, ljepotice.

Napisao/la G.M., Fizzit.net

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Komentar

Račan-Lončarova smrtna presuda Hrvatskoj! Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Objavljeno

na

Dezintegracijski procesi SFRJ uzrokovani su mnoštvom povijesnih, kulturoloških, gospodarskih te inih uzročnika. Rasprave o tom procesu trajati će desetljećima..

Racionalnost, konstruktivnost i umjerenost hrvatskog suverenizma zrcali se iz dokumenta pod nazivom Model konfederacije u Jugoslaviji, koji predsjedništvu Jugoslavije u listopadu 1990., predlažu Hrvatska i Slovenija.  Prijedlog je odbijen.

Nažalost, kao puno puta u povijesti hrvatske pregovaračke i opće pozicije grubo su rušene i unutar Hrvatske.

1. Prvi višestranački izbori u Hrvatskoj nakon II svjetskog rata, održani su u prvom krugu 27.travnja 1990., te u drugom krugu 6.svibnja 1990.  Na izborima je uvjerljivo pobjedio HDZ. Dotadašnja, komunistička, Račanova, Vlada,SKH-SDP, je 23. svibnja 1990. – svega osam dana prije okupljanja prvog demokratskog, višestranačkog saziva Sabora sa HDZ-ovom većinom, predala cjelokupno naoružanje hrvatske Teritorijalne obrane neprijateljski nastrojenoj JNA. Takva vrsta odluke, tijekom prijelaznog, tehničkog mandata Vlade nije dopuštena i debelo vonja veleizdajom.  Zapovjednik teritorijalne obrane bio je Ivica Račan.

 Hrvatska je tako ostala bez mogućnosti naoružavanja 273000 vojnika, bez lakog topništva minobacača,lakih oklopnih vozila,….. 

Istovremeno, slovensko rukovodstvo,  donosi zdravorazumsku i zakonitu odluku te odbija predati oružje svoje TO u ruke JNA. 

U isti izdajnički kontekst može se svrstati odluka sborskih zastupnika SKH-SDP, koji demonstrativno napuštaju sabornicu tijekom glasovanja o Deklaraciji o proglašenju suverene i samostalne Hrvatske, sukladno volji građana izraženoj na referendumu 19.svibnja 1991.

2.Vijeće sigurnosti UN, 25. rujna 1991., donosi odluku o embargu na oružje za područje SFRJ. Argumentacija te odluke temelji se na “činjenici da je Jugoslavija pozdravila namjeru VS UN-a, u pismu upućenom od njezina predstavnika i “nakon što je saslušana izjava ministra vanjskih poslova Jugoslavije”.

U arhivu UN-a, dakle, ostalo je zapisano da je Budimir Lončar, tadašnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, presudno utjecao da se uvede embargo na nabavu oružja, u trenutku kad je Hrvatska bila u najgoroj vojnoj situaciji.

“Svrgavanje hrvatskih neofašista” je počelo već 1. listopada. Srbija koristi embargo i šalje ultimatum RH i počinje granatirati Dubrovnik, JNA pokušava zatvoriti obruč smrti oko Vukovara. Žestoki napadi JNA i pobunjenih hrvatskih Srba te četničkih postrojbi iz Srbije istovremeno se odvijaju diljem Hrvatske. Kadijević izjavljuje “cilj JNA je svrgavanje neofašističkih hrvatskih vlasti”. Tuđman 5. listopada poziva sve građane RH na obranu. Alija izetbegović pak izjavljuje: “Zapamtite, ovo nije naš rat”. Dva zrakoplova JNA 7. listopada raketiraju Banske dvore. Sabor RH dan poslije proglašava JNA i Srbiju agresorima.

Hrvatska je izdajom dovedena pred smrt….

Ž.M. Zenga/Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Hrvatska

“Antife” izviždale Predsjednicu na spomen uloge katoličkih svećenika u priključenju Istre matici zemlji

Objavljeno

na

Objavio

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović danas je boravila u Pazinu povodom Dana Istarske županije i i 70. obljetnice Pariške konvencije

Predsjedničin je govor u Pazinu izazvao pljesak prisutnih nakon što je pozdravila ‘antifašiste’ Istre, ali i zvižduke negodovanja kad je spomenula doprinos Katoličke crkve pripajanju Istre Hrvatskoj.

Na njenu izjavu da je poseban doprinos u narodnoj borbi za slobodu dalo katoličko svećenstvo, prisutni su burno reagirali s negodovanjem. Kolindu Grabar Kitarović, međutim, zvižduci nisu smeli, nego je mirno nastavila.

Treba naglasiti da je katoličko svećenstvo predvođeno don Božom Milanovićem, objavom spomenice hrvatskog svećenstva u Istri, i na druge načine tijekom Pariške mirovne konferencije dalo ključan doprinos konačnoj međunarodnoj potvrdi Pazinskih odluka.

Jednake je zvižduke na spomen utjecaja Katoličke crkve na Istru dobio i saborski zastupnik Anton Kliman, koji se također obratio prisutnima i čestitao obljetnicu.

Bez negodovanja prisutnih nije prošao ni ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković, čiji je govor također bio prekidan povremenim zvižducima.

Prošle su 74 godine od slavnih pazinskih odluka kojima su istarski narodni predstavnici potvrdili već prije izraženu odlučnost Hrvata i domoljuba svih nacionalnosti o priključenju Istre matici zemlji Hrvatskoj, izjavila je između ostalog predsjednica Republike Grabar-Kitarović.

Prošle godine imala sam čast posebno odlikovati istaknutog antifašista Ljubu Drndića, autora proglasa o 13. rujna 1943., proglasa kojim je autentično izražena volja naroda o pripadnosti Istre Hrvatskoj i ujedinjenju, kako je istaknuto, s ostalom našom hrvatskom braćom uz poklik “Živjela hrvatska Istra!”. U tom pokliku izražena je sva ljubav istarskih Hrvata prema domovini koji su, iako su od nje kroz većinu svoje prošlosti odvojeni granicama oduvijek pripadali. To domoljublje nisu mogli gušiti fašistički progoni i zločini, nego su naprotiv, potaknuli otpor tijekom kojega su kroz više od dva desetljeća borbe za slobodu i narodna prava život dali mnogi domoljubi, a mnoge su hrvatske obitelji bile prognane. U Istri su pale prve žrtve fašizma u Europi i u njoj se razvio prvi antifašistički pokret. Svaki istarski domoljub bio je antifašist, neovisno o ideološkoj pripadnosti, kazala je.

Domoljublje Istrijana istim je žarom došlo do izražaja i u Domovinskom ratu, najvećim mogućim odazivom u postrojbe Hrvatske vojske i policije, kazala je između ostalog predsjednica Republike.

Kako su se Boris Miletić i povijest kao znanost posvađali

 

 

facebook komentari

Nastavi čitati