Mediokriteti

0

Zašto naši političari pate od deficita samopoštovanja! Osobito u međunarodnim odnosima i osobito u rješavanju vitalnih pitanja za Hrvatsku. Naravno, ova konstatacija ne bi se mogla odnositi na baš sve hrvatske političare koji su zauzimali ili zauzimaju važna i najvažnija mjesta u hijerarhijskoj ljestvici jučer i danas. Jer, Hrvatska je desetljećima, da ne kažem stoljećima unatrag imala vrsne pojedince koji nisu mogli, iako su se vraški trudili, puno napraviti u srazu s mediokritetima u politici. Zašto je tomu tako? Odgovor bi mogli dati samo stručnjaci koji se bave proučavanjem skupina ljudi, njihovih duša i mentaliteta hrvatskog naroda jer na kraju krajeva i političari se regrutiraju iz toga istog naroda. Amaterski, a nerijetko i profesionalni razgovori o toj temi uvijek se svode na jedno – Hrvati su stoljećima bili pod tuđinskom vlasti pa je ta činjenica na njima ostavila dublji trag. To je mišljenje prihvatljivo, ali ipak ostaje pitanje: zašto političari tako sporo uče?

Povoda za ovakvo razmišljanje bilo je i ima mnogo. Sjećam se svojedobnog gostovanja Andree Metelko Zgombić, pomoćnice ministrice Pusić za europsko pravo, međunarodno pravo i konzularne poslove, na javnoj televiziji, a razgovaralo se o dugu Ljubljanske banke hrvatskim štedišama i njegovu rješavanju te o ratifikaciji sporazuma u slovenskom parlamentu. Tako gđa Zgombić kaže da je optimistična u pronalaženju rješenja toga problema, da je Hrvatska fleksibilna, kao što je bila i pri rješavanju problema na moru sklapajući sporazum o arbritaži, da Slovenija ne će posljednja ratificirati sporazum o pristupanju Hrvatske u EU itd. I u tom stilu.

Ne mislim, dakako, da je gđa Zgombić imala mandat za iznošenje osobnih stavova o ovoj važnoj temi. Ona je samo ilustracija jednog modela mišljenja i političkog djelovanja njene bivše šefice Pusić, kao i cjelokupne Vlade, kako sadašnje tako i prošle. Kojemu je mislećem hrvatskom čovjeku mogao biti uzor sporazum o arbitraži Kosor – Pahor, utemeljenom na nečemu što bi trebalo rezultirati time, govoreći metaforički, da i vuci budu siti i sve ovce na broju!

Neshvatljivo je s koliko finoće, kao da hodaju po ledu, naši dužnosnici govore o sporovima sa susjedima, dok ovi, unatoč stanovitim kritikama iz EU, podižu glas, prozivaju hrvatske političare zbog mijenjanja stajališta, ucjenjuju eda bi lakše realizirali svoje planove.

I evo tzv. ad hoc Međunarodni sud donio je presudu o graničnom sporu sa Slovenijom, na štetu Hrvatske, iako je postupak bio kontaminiran i nepovratno kompromitiran. I iako je Hrvatska prije dvije godine izašla iz toga sporazuma sukladno odredbama Bečke konvencije, dakle sukladno međunarodnom pravu. Unatoč tomu, taj sud nigdje ne spominje tu činjenicu, sugerirajući tako da se presuda odnosi na obje države.

I što sad? Premda su presjednik Vlade i ostali stranački čelnici odbili presudu, ipak, po našoj staroj navadi, poneki, kao Jakovčić i neki drugi iz Istre, pa čak i profesorica Međunarodnog prava iz Rijeke Vesna Crnić-Grotić govore kako Slovenija nije dobila sve što je tražila, kako Hrvatska nije gubitnik, pripremajući puk na pristanak na tu presudu. Kao da Slovenija nije namjerno tražila puno da bi mogla dobiti stvarno ono što želi. Tako spomenuta profesorica napominje da Kina nije prihvatila arbitražnu presudu s Filipinima, ali kaže ona: „Hrvatska nije Kina“, sugerirajući upravo tim riječima da će Hrvatska ipak morati prihvatiti arbitražnu presudu. Valjda je Slovenija Kina! To je ona profesorica koja je zastupala hrvatsku tužbu protiv Srbije pred Međunarodnim sudom i nije znala riječ zucnuti na riječi srpskog predstavnika. Pa što onda da je Hrvtaska mala. Može biti u ovom pitanju velika i vrijeme je da bude velika i ne prihvati podvalu sudaca koji su išli na večere s predstavnikom Slovenije.

Ovih dana Erjavec, ministar vanjskih dela Slovenije prijeti Hrvatskoj Trstom tj. Angelom Merkel koja će nazočiti sastanku „berlinski proces“ u Trstu. Pa i zbog te prijetnje, pa i unatoč takvoj političkoj neprlici, Hrvatska, odnosno njeni najviši dužnosnici imaju povijesnu priliku da se odupru ovoj političkoj igri i da se kao svi normalni političari svijeta bore i izbore za svoje nacionalne interese. Ništa više ni manje od toga.

Ante Šarac

facebook komentari