Međunarodna konferencija o prehrani

0

U Rimu je od 19. do 21. studenoga 2014. održana Druga međunarodna konferencija o prehrani koju su zajedno organizirale dvije ‘svjetske’ organizacije: UN-ova Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO). Potrebno je istaknuti da je Prva međunarodna konferencija o prehrani održana prije 22 godine.

Svrha ove druge Konferencije je „suočavanje“ s brojnim izazovima malnutricije i to u svim njezinim oblicima te nastojanje da se u slijedećim desetljećima malnutricija iskorijeni. Malnutricija (lat. malus = loš + nutrire = hraniti) je pojam kojim se označava neravnoteža unosa energije, bjelančevina i drugih nutrijenata (tj. hranjivih tvari) u organizam. Potrebno je naglasiti kako se malnutricija ne smije poistovjetiti s pothranjenosti, jer malnutricija nastaje kao poremećaj nutritivnog statusa zbog smanjenog ili prekomjernog unosa hrane te zbog poremećaja u metabolizmu pojedinih nutrijenata. Stoga pojam malnutricije uključuje pothranjenost kao posljedicu smanjenog unosa hranjivih tvari u organizam i pre(u)hranjenost gdje je unos veći od potrebnog. Ipak, u medicini je malnutricija najčešće pojam za poremećaj hranjenja koji dovodi do manjka esencijalnih hranjivih tvari u organizmu: može biti primarna zbog neuravnoteženog ili nedovoljnog unosa hranjivih tvari te sekundarna, zbog nemogućnosti normalnog gutanja, probave ili apsorpcije hrane. No, tumačenje malnutricije je prošireno pa se pod malnutricijom podrazumijeva svaki poremećaj u prehrani, odnosno poremećaj ravnoteže između potreba organizma i uzimanja hranjivih tvari.

molekuleProcjenjuje se da danas diljem svijeta oko 13,1% svjetske populacije gladuje. To znači da je oko 925 milijuna ljudi danas pothranjeno jer je dnevni unos preporučenih kalorija u organizam manji od 2100 kalorija. Stručnjaci tvrde da se u svijetu danas proizvodi dovoljno hrane koja bi mogla prehraniti današnjih 7 milijardi ljudi. Međutim, milijuni ljudi gladuju jer zbog siromaštva ne mogu kupiti hranu ili su bezzemljaši pa ne mogu za svoju obitelj proizvoditi potrebnu hranu.

Svjetska poljoprivreda danas proizvodi 17% više kalorija po osobi na dan nego prije 30 godina i to usprkos povećanju svjetske populacije za 70%.

Prema podatcima svjetske Organizacije za hranu i poljoprivredu, današnja globalna poljoprivredna proizvodnja može svakome osigurati 2.720 kilokalorija (kcal) po osobi/dan. Prema statističkim podatcima Svjetske banke (2005.-2008.) procijenjuje se da oko 1,345 milijuna siromašnih ljudi u zemljama u razvoju živi s manje od 1,25 US dolara / dan.

Siromaštvo je glavni uzrok gladi, a glad uzrokuje siromaštvo. Neishranjenost uzrokuje ozbiljne zdravstvene posljedice, smanjuje se funkcija mozga i mentalne sposobnosti kao i sposobnost za učenje i rad, dok djeca i odrasli postaju mnogo osjetljiviji i prijemljiviji za različite bolesti. Prema procjenama 2010. od gladi je umrlo 7,6 milijuna djece. Svake godine rađa se oko 17 milijuna djece koja imaju premalu težinu prilikom poroda jer su njihove majke pothranjene. Više od 20% djece u Africi i Aziji ima premalu tjelesnu težinu u odnosu na svoju dob. Glad je raširena diljem svijeta, no 62,4% gladnih živi u državama Azije, najviše na području Južnog Pacifika.

Žene koje gladuju osobito su u životnoj opasnosti zbog nedostatka osnovnih hranjivih tvari (naročito minerala poput željeza): stoga oko 315.000 žena godišnje umire od posljedica iskrvarenja nakon poroda. Iako je broj pothranjenih umjereno smanjen, ukupan broj pothranjenih ljudi još je uvijek neprihvatljivo visok: procijenjuje se da je u razdoblju od 2012. do 2014. oko 805 milijuna ljudi kronično patilo od gladi. Prošle godine (2013.) oko 161 milijun djece mlađe od 5 godina bilo je suočeno s posljedicama malnutricije, dok je od akutne malnutricije patilo više od 51 milijun djece mlađe od 5 godina. Pothranjenost je vodeći uzrok smrtnosti djece mlađe od 5 godina: čak 45% djece umrlo je 2013. od posljedica malnutricije. Više od dvije miljarde ljudi danas pati od posljedica nedostatka (tj. deficita) mikronutrijenata, osobito vitamina A, joda, željeza, cinka i dr.

Nasuprot pothranjenosti, sve više djece i odraslih suočeno je s prekomjernom tjelesnom težinom i pretilošću, pa njihov broj diljem svijeta sve brže i više se povećava: 42 milijuna djece mlađe od 5 godina imalo je prekomjernu tjelesnu težinu (2013.), i više od 500 milijuna odraslih suočeno je s pretilošću (2010.).

Djeca diljem SAD-a također su suočena s problemom pothranjenosti. Prema podatcima Američkog ministarstva poljoprivrede (USDA, 2012.), 15,8 milijuna djece mlađe od 18 godina diljem SAD-a živi u domaćinstvima koja svojoj djeci nisu u mogućnosti osigurati svakodnevnu prehranu i dovoljno nutrijenata. Najlošija situacija s najvišom stopom neishranjene djece je u državama Novi Meksiko i Mississippi (29%), a slijede Arizona, Georgia i Nevada. Godine 2013. diljem SAD-a živjelo je prema procijeni oko 14,7 milijuna djece (tj. oko 20%) u siromaštvu. Tijekom fiskalne godine 2013. više od 21,5 milijuna američke djece bilo je u nacionalnom programu „ručak u školi“ („National School Lunch Program). Malnutricija u svim svojim oblicima, uključujući pothranjenost, nedostatak/deficit mikronutrijenata, prekomjerna tjelesna težina i pretilost izrazito negativno djeluju na ljudsko zdravlje i dobrobit jer negativno utječu na fizički i kognitivni razvoj, oštećuju i oslabljuju imuni sustav, povećavaju prijemljivost za zarazne i ne zarazne bolesti, ograničavaju ljudski potencijal i radnu sposobnost. Isto tako malnutricija izaziva negativne društveno-ekonomske posljedice kako za pojedince, tako i za obitelji, zajednice i države u cjelini.

Glavni uzroci i vodeći faktori malnutricije su složeni i višedimenzionalni: Siromaštvo, nerazvijenost i nizak društveno-ekonomski status glavni su uzroci malnutricije jednako u ruralnim i urbanim područjima. Kontinuirana nedostupnost hrane, jednako u kvaliteti i kvantitetu što podliježe određenim uvjerenjima, kulturi, tradicijama, prehrambenim navikama itd. Malnutricija se često pogoršava kod nedostatne prehrane dojenčadi i male djece kao i lošim uvjetima života i njege, lošim higijenskim i sanitarnim uvjetima, nemogućnošću obrazovanja, nedostatak higijenski ispravne pitke vode, infekcije uzrokovane lošom i nekvalitetnom hranom, parazitarne bolesti, unos kontaminirane/onečišćene hrane u organizam zbog loših uvjeta proizvodnje hrane i dr.

Epidemije poput EBOLE predstavljaju goleme izazove kada je u pitanju sigurnost hrane i prehrane. Nadalje, ključno je prepoznavanje problema vezanih uz određene društveno-ekonomske promjene te promjena u okolišu a koje sve utječu na prehrambene navike i fizičku (ne)aktivnost s posljedicom veće osjetljivosti za ne-zarazne bolesti i gojaznost ili pretilost. Sjedilački način života i konzumiranje hrane bogate sadržajem masti, soli i šećera naročito ima negativne učinke na zdravlje djece, mladih i odraslih.

Svakako treba uzeti u obzir i sljedeće: Sigurnost hrane (proizvodnja i opskrba) i prehrane, osobito kvaliteta, kvantitet i raznolikost danas su suočeni s učincima klimatskih promjena i drugih nepovoljnih faktora iz okoliša. Nadalje, različiti sukobi i postkonfliktne situacije, humanitarne krize i dugotrajne krize, uključujući suše, poplave, dezertifikaciju tla kao i pojava pandemije, mogu onemogućiti sigurnost hrane i prehrane.

Današnji globalni prehrambeni sustav suočen je s brojnim problemima i nedostatcima kada se radi o osiguranju odgovarajuće, sigurne i raznolike hrane te hrane bogate vrijednim nutrijentima što doprinosi općem dobrom zdravlju i sposobnostima: u prvom redu to se odnosi na nedostatak važnih resursa i degradaciju okoliša te neodrživost poljoprivredne proizvodnje i potrošnje, a tu su i gubitci u proizvodnji i transportu hrane te bacanje hrane, zatim izrazito neuravnotežena distribucija hrane itd.

Ratovi, okupacije, terorizam, građanski nemiri, prirodne katastrofe, pojave bolesti i epidemija, jednako kao i kršenje ljudskih prava i „neodgovarajuće“ društveno-ekonomske politike prouzročile se desetke milijuna izbjeglih, prognanih, migranata itd. koji se ubrajaju u najosjetljivije i najranjivije skupine kada govorimo o sigurnosti hrane i prehrane te posljedicama malnutricije – u ovom slučaju pothranjenosti.

Druga međunarodna konferencija o prehrani završila je usvajanjem dokumenta pod nazivom „Rimska deklaracija o prehrani“ („Rome Declaration on Nutrition“) u kojem su se svi sudionici usuglasili da je potrebno globalno djelovanje u svrhu zaustavljanja svih oblika malnutricije. Malnutricija mora biti iskorijenjena u svim svojim oblicima jer je to imperativ iz zdravstvenih, etičkih, političkih, društvenih i ekonomskih razloga, a posebna pažnja mora se pokloniti djeci, ženama, starijima, osobama s posebnim potrebama te ugroženim skupinama. Prehrambena politka mora promovirati zdravu, raznoliku i uravnoteženu prehranu i to u svakoj životnoj dobi. Osobita pažnja mora se usmjeriti na prehranu u prvih 1000 dana, tj. od dana začeća do djetetove druge godine života, zatim trudnicama i dojiljama, ženama reproduktivne dobi i adolescenticama. Posebno se mora promovirati dojenje novorođenčadi u prvih šest mjeseci a svakako i dalje – do dobi od dvije godine. Zdrava prehrana morala bi se svakako promovirati u vrtićima, školama, javnim institucijama, na poslu i kod kuće, itd. Hrana se nikako ne bi smjela koristiti kao instrument bilo kakvog političkog ili ekonomskog pritiska. Najveću ulogu u iskorjenjivanju malnutricije trebala bi imati mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG-ovi) i mali prehrambeni prerađivači. Posebno se naglašava potreba pametnih i odgovornih ulaganja u poljoprivredu, osobito u male OPG-ove i male prehrambene prerađivače. Sve vlade trebale bi zaštititi potrošače, a osobito djecu od neprikladnih reklama prehrambenih proizvoda.

EXPO MILANO 2015. bit će posvećen hrani i prehrani: „feeding the planet, energy for life,“ („prehrana planeta, energija za život“) a svrha će biti podizanje javne svijesti o zdravoj, raznolikoj i uravnoteženoj prehrani. Na žalost, Hrvatska je suočena s golemim problemima u proizvodnji hrane što je uzrokovano ne odgovarajućim i neodgovornim planovima i projektima. Stvarnost u Lijepoj Našoj nije nimalo „ružičasta“ jer mnoga djeca ali i odrasli danas gladuju diljem Hrvatske, naša Slavonija gladuje. Zar to nije zabrinjavajuće i zastrašujuće? Hrvatska je lošim poljoprivrednim politikama postala žrtvom siromaštva u ruralnim područjima. Naša Domovina nema vlastitu nacionalnu banku sjemena te je najvećim dijelom postala ‘OVISNIK’ o sjemenu i sadnom materijalu iz uvoza kao i o hrani i prehrambenim proizvodima loše i sumnjive kvalitete.

Hrvatskoj trebaju kvalitetni i konkretni projekti održive poljoprivredne proizvodnje i to na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini. Glad i malnutricija, osobito pothranjenost, ne smiju biti prihvatljivi ni jednoj politici jer glad otežava pa čak i onemogućava gospodarski razvoj i napredak te može u dogledno vrijeme prouzročiti ozbiljnu krizu, uključujući i političku.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

facebook komentari