MEMORANDUM HRVATSKE DRŽAVNE VLADE 4 svibnja 1945.

    6

    (Mnogi Hrvati su čilu o ovom povijestnom Memorandumu HDV od 4 svibnja 1945. godine, ali također mnogi Hrvati nisu imali uvida u sadržaj istoga. Osobno sam često puta tu i tamo čitao neke izvadke iz ovog memoranduma, ali ga nikada nisam u cijelosti vidio niti pročitao. Jest, negdje sam na internetu pročitao da su neki spočitovali dru. Vjekoslavu Vrančiću da tekst Memoranduma kojeg je on donio u svojoj knjigi S BIELOM ZASTAVOM PREKO ALPA (Buenos Aires 1953.) nije autentičan originalu.

    U originalost Memoranduma kojeg niže donosim ne ulazim; a sve što želim reći je to da sam, prije nego ovaj Memorandum prepišem iz knjige U SLUŽBI DOMOVINE, koju je napisao dr. V. Vrančić, Buenos Aires 1977., pregledao linkove na internetu o ovom Memorandumu, i nisma mogao ništa pronaći da je netko stavio ovaj Memorandum na internet. Zato sam došao na ideju da ga stavim na uvid svim onima koji imadnu priliku ga pročitati i na isti, po mogućnosti, dati svoj komentar. Hvala svima na razumijevanju. Mile Boban, Otporaš.)

    MEMORANDUM H.D.V. 4 SVIBNJA 1945.

    U vrieme, kad se sudbina naroda Evrope i čitavog svijeta odredjuje (sama ova riječ “odredjuje” umjesto “određuje” govori sama za sebe da bi ovo mogao biti prijepis iz Memoranduma na engleskom jeziku, jer, kako pisac knjige kaže sam za sebe da su mu u zarobljeništvu sve stvari zaplijenuli i odnijeli, mo) za dulji poviestni razmak, treba urediti i položaj Nezavisne Države Hrvatske. Pravedna odluka, za koju se zalaže velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, ne može biti donešena, ako se ne uzmu u obzir i sliedeći momenti:

    Nezavisna Država Hrvatska već četiri godine postoji i djeluje sa svim atributima suverene države. Ona je i de facto i de jure već u prvoj godini obstanka dobila priznanje triju velevlasti (Njemačke, Italije i Japana), te više drugih država (Španjolske, Finske, Madjarske, Rumunjske, Slovačke, Bugarske, Thailanda, Mandžukuoa i t.d.). Imale su s hrvatskom državom odnose u početku godine 1941. i same Sjedinjene Države Amerike, zatim Argentina, a do danas imaju svoja predstavničtva u Hrvatskoj, Švicarska (konzulat), švedska (konzulat) i Sv. Stolica (Apostolski delegat). Hrvatska država je članica Medjunarodne poštanske unije i Medjunarodnog Crvenog Križa. U ratu se pridržava svih propisa medjunarodnog prava te podržava logore sa zarovljenicima, podanicima Sjedinjenih Država, Engleske, Sovjetskog Saveza (…….)

    Hrvatski narod je to dokazao posebno tokom posljednjih četiriju godina. Hrvatskoj državnoj vladi i Hrvatskom državnom saboru uspjelo je, uzprkos živom protivljenju s mnogih strana, održati političku samostalnost i izgraditi jaku vojsku s izvrstnim častničkim zborom. Uzprkos neprestanim, često težkim i vrlo krvavim gubitcima, i uzprkos medjunarodnim izvanjskim protivljenjima i to upravo onih, koji su u to vrieme htjeli i u tom pitanju kod nas imati odlučnu rieč, hrvatska vojska je dala dokaza svoje izvanredne borbenosti i valjanosti. Time je hrvatski narod izdržao najveću kušnju, koja se stavlja na pojedine narode i države. Više stotina tisuća hrvatskih boraca, a od toga velikim dielom vojnika novačenih na temelju dobrovoljnog stupnja u vojsku, koji su dali više desetaka tisuća žrtava i više desetaka tisuća ranjenika, i koji su i danas spremni poginuti za hrvatsku državu – jesu trajni i najeklatniji plebiscit, koji svjedoči o volji i sposobnosti hrvatskog naroda, da bude nezavisan u svojoj vlastitoj državi, a sve to uzprkos vanredno nepovoljnim vanjskim okolnostima.

    Hrvatska kao zemlja, koja je kao država nastala na obalama Jadrana i koja je upućena na Jadransko more kao uvjet svoga obstanka, a hrvatski narod, uz Grke jedini pomorski narod Balkanskog poluotoka, ima stare prirodne vezes velikom Britanijom. Hrvatska ne može obstojati bez oslonca na Veliku Britanihu, dok s druge strane obstanak Hrvatske može biti Velikoj Britaniji od znatne koristi, budući da je hrvatski narod po prirodi čuvar istočne obale Jadranskog mora, jer je njezin posjednik.

    Posebno treba upozoriti na mediteranski položaj Hrvatske i na naše razgranate veze s narodima Sredozemlja. Tu u prvom redu treba spomenuti činjenicu, da smo mi Hrvati jedini narod u Europi, koji ima veliki dio svojih pripadnika islamske vjeroispoviesti. Veze Hrvata islamske vjeroispoviesti – njih oko milijun – s Turskom stare su i vrlo duboke. U Turskoj danas živi oko 200.000 hrvatskih izseljenika, koji velikom većinom govore hrvatskim jezikom u kućnom saobraćaju, te imaju živ osjećaj ljubavi za staru postojbinu.

    Oni u Turskoj zauzimaju razmjerno najviše položaje; veliki ih je broj medju pripadnicima viših razreda. Primjerica ambasador Turske u Londonu Ruset Ešref rodom je iz hrvatske pokrajine Bosne. Husref Gerede, turski poslanik u Berlinu do godine 1941., takodjer je rodom iz hrvatske pokrajine Bosne, kao i veći broj uglednih članova turske diplomacije. Gradonačelnik i zapovjednik okružja Ankara, rodom je takodjer iz Hrvatske; on je najuži suradnik predsjednika republike.

    Razumljivo je, da se izseljeni Hrvati u Turskoj i njihovi mnogobrojni prijatelji zanimaju za položaj Hrvatske, a napose za položaj hrvatskih muslimana, koje Hrvati smatraju najplemenitijim dielom svoga naroda, te je politika hrvatske države prema muslimanima naišla na najljepši odjek u Turskoj, nasuprot lošim postupcima protiv muslimana u jugoslavenskoj državi prije godine 1941.

    Za Hrvatsku se zanimaju, u duhu žive vjerske solidarnosti islamskih naroda, posebice muslimani Bližeg Iztoka. Primjera radi može se spomenuti, da je egipatski parlament, odnosno predsjedničtvo vlade u kairu dne 28. lipnja 1944. razpravljao o težkom položaju hrvatskih muslimana radi nasilja raznih banda, te je preko Crvenog polumjeseca odredilo znatnu novčanu pomoć za spomenute hrvatske stradalnike.

    Nasuprot od Moskvestvarnom “slavenskom bloku” na Balkanu, u turskim krugovima je više puta iztaknuta potreba stvaranja mediteransko-balkanskog bloka neboljševičkih snaga, poimenice Turske, Grčke i Albanije. Tamo bi spadao i hrvatski narod, koji već radi svoje pripadnosti katolicizmu i islamu nema razvienog osjećaja panslavenske solidarnosti, koja se danas javlja kao sredstvo širenja moskovskog utjecaja.

    Obrana Hrvatske prema tome nije borba za bilo kakvu, a najmanje fašističku političku ideologiju. To je čisto hrvatski nacionalno obranbeni rat. Dokaz za to jest i činjenica, da je mjeseca listopada 1944. – kada se vjerovalo, da će doći do ango-američkog izkrcavanja na hrvatskoj obali u Dalmaciji – bila izdana hrvatskim vojnim postrojbama u tom području zapovied, da se hrvatske oružane snage nemaju opirati ni suprostavljati pokušaju bilo kakvog vojničkog izkrcavanja i vojničkih djelatnosti anglo-američkih četa na našem državnom teretoriju.

    Hrvatski narod je spreman urediti svoje granice, a u prvom redu na iztoku na širokogrudnoj bazi. S nacionalnim elementima Srbije, Crne Gore i Albanije već danas postoje odnosi suradnje u borbi protiv zajedničkog neprijatelja.

    Hrvatski narod je u pogledu odredjenja svih granica spreman prihvatiti arbitražu Velike Britanije i Sjedinjenih Država Amerike. U pogledu razgraničenja s Italijom iztičemo, da Hrvatska u rieci gleda ne samo svoju najvažniju luku, nego i izlaz Podunavskih zemalja na Jadran i Mediteran.

    Na temelju svega izloženoga, hrvatski narod ima pravo tražiti od svih medjunarodnih činbenika, koji načelno priznaju pravo samoodredjenja svim poviestnim kulturnim europskim narodima, da se to pravo prizna i hrvatskom narodu, na temelju postojećeg stanja hrvatske države.

    Danas se na slobodnom području Nezavisne Države Hrvatske, a napose u glavnom gradu Zagrebu, koji ima danas preko milijun stanovnika, nalazi preko milijun izbjeglica iz svih hrvatskih krajeva, kao i izbjeglica iz Srbije, Crne Gore, Albanije i Bugarske, prokušanih prijatelja Englezke i Sjedinjinih Država Amerike. U Hrvatskoj se nalazi više izbjeglih visokih dostojanstvenika sa svojim klerom, medju ostalim i crnogorski pravoslavni metropolita s velikim brojem svoga svećenstva.

    Svi oni strahuju pred mnogostruko dokazanim nasiljima partizana.*Na hrvatskom području nalazi se više stotina tisuća pripadnika hrvatske regularne vojske kao i veći broj nacionalnih boraca Srbije i Crne Gore, koji u suradnji sa slovenskim borcima odolievaju napadajima rušilačkih partizanskih snaga. Uzprkos činjenici, što se njemačke snage uglavnom bez borbe povlače, same ove hrvatske snage, kad bi imale i približno onakovu pomoć inozemstva kao partizani, bile bi u stanju dugo vremena odolievati svim napadajima pa čak i uništiti neprijatelja. Medjutim u sadanjim prilikama borba hrvatske vojske ne može se dugo nastaviti, te je iz razloga medjunarodne pravde, iz razloga spašavanja srži hrvatskog naroda, kao i drugih prije spomenutih naroda, te iz humani obzira prema ogromnom broju izbjeglica, potrebno pružiti pomoć hrvatskom narodu.

    Hrvatska državna vlada želi i moli, da čim prije bude upućena u Hrvatsku Vaša vojnička misija, kako bi mogla dobiti uvida u činenjično stanje. Ujedno molimo, da Vaša vojska dodje na naše državno područje, da olakša ovo težko i pogibljeno stanje. Time se stavlja hrvatski narod u svojoj državi pod Vašu moćnu zaštitu.

    Svim narodima, pa i u ovom ratu poraženim narodima, se sa strane Velike Britanije i Sjedinjenih Država Amerike priznaje pravo na slastitu državu. Zašto bi samo Hrvatska, koja k tomu nije nikoga napadala, nego jedino branila od napadaja, imala strepiti, da bi mogla izgubiti i ono najmanje, na što svaki narod ima pravo, t.j. svoju državu. Svakoj vojsci se priznalo barem pravo na kapitulaciju, a samo hrvatska vojska bi imala biti jednostavno zaklana in capite et in membris, makar je ta vojska branilac svoga naroda i svoje države bila i ostala bez ikakvih osvajačkih ambicija.

    Dr. NIKOLA MANDIĆ
    predsjednik vlade N.D.H.

    Otporaš/kamenjar.com

    facebook komentari

    • Vjekoslav Vrančić s vladinim
      memorandumom od 4 svibnja 1945. godine je zrakoplovom krenuo prema
      engleskom feldmarsalu Aleksandru…
      Kopiju istog memoranduma su nosili britanski/americki piloti, ratni zarobljenici NDH, koji su pristali da sudjeluju u misiji.
      Kopija
      se nalazi u F.O 371/48814, R 8237/6/92, britanski arhiv. Zrakoplov s
      pilotima i ustaskim porucnikom Vitomirom Dubajom su zaustavili partizani
      na zadarskom aerodromu. Partizani su poslali britance drugim
      transportom (zajedno sa memorandumom) u Italiju te ubili Dubaja i
      zadrzali njegov zrakoplov.
      Tekst memoranduma je objavljen i u
      Jugoslaviji u “Suđenje Lisaku, Stepincu, Šalicu i družini,
      ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima”, str. 46—48

      Taj
      memorandum u prievodu s engleskog glasio je u konačnoj redakciji ovako
      (u ovoj gornjoj verziji koja je očito skraćena ima nekih rečenica koje
      daju drugi smisao i pitanje je je li prijevod u svim stavkama točan…):

      • Haaa, haaa, Milane, imao sam priliku pročitati ovaj Memorandum HDV za
        kojeg nikad prije nisam čuo. Kako se spominje da dra. Vjekoslava
        Vrančića Memorandum koji je izišao u njegovoj knjižici 1953. godine, S BIELOM ZASTAVOM PREKO ALPA možda i nije originalni, nego da je prijevod s engleskog, te kako ti Milane kažeš da je to izišlo u knjigi SUĐENJE Lisaku, Stepincu, Ustaško-Križarskim Zločincima i Njihovom Pomagačima, Zagreb 1946., st. 46-48. Pošto imam tu knjigu te sam usporedio spomenuti Memorandum Vrančićeve knjige i opis Memoranduma iz knjige SUĐENJE STEPINCU…, te zabilježio razlike koje ovdje prilažem.

        Vrančić – st. 348…”…koji su to vrieme htjeli…”,
        Suđenje – st. 46…”…kroz to vrieme htjeli…”,
        Vrančić – st. 349…”…ne može obstojati…”,
        Suđenje – st. 46…”…ne može opstojati…”,
        Vrančić – st. 349…”…budući da je hrvatski narod…”,
        Suđenje – st. 46…”…budući je hrvatski narod…”, bez “da”,
        Vrančić – st. 349…”…iztočne obale Jadranskog mora…”, malo”m” i “z” u riječi iztočne,
        Suđenje – st. 46…”…istočne obale Jadranskog Mora…” veliko “M” i “s” u riječi istočne,
        Vrančić – st. 349…”…govore hrvatskim jezikom…”,
        Suđenje – st. 47…”…govore svojim hrvatskim jezikom…”, nadodano “svojim”,
        Vrančić – st. 349…”…Iztok…” sa “z”,
        Suđenje – st. 47…”…Istok…” sa “s”,
        Vrančić – se držao korijenskog jezika iz NDH,
        Suđenje – Javni tužitelj NRH Jakov Blažević se držao hrvatsko/srpskog jezika,
        Vrančić – st. 350…”…na temelju postojećeg stanja…”,
        Suđenje – st. 48…”…na temelju postojećeg činjeničkog stanja…”, nadodana riječ “činjeničnog”,
        Vrančić – st. 351..”…”odolievanju…”
        Suđenje – st. 48..”…”odoljevanju…”.

        To
        bi mogle biti te razlike u ova dva Memoranduma. Svakako da se treba
        uzeti u obzir da je dr. Vjekoslav Vrančić svoj Memorandum napisao punih
        sedam (7) godina poslije tiskanog Memoranduma u knjigu SUĐENJE STEPINCU
        …1946., što bi svakako moglo značiti da je Memorandum u knjigu
        SUĐENJE” originalniji originalnom Memorandumu HDV od 4.5.1945. nego
        Vjekoslava Vrančića. Treba se i to uzeti u obzir da se je Memorandum
        upućen Savezničkoj Vladi u Casertu, Italija, nalazio u rukama ili
        posjedu Velike Britanije, tako da javni tužitelj Jakov Blažević nije
        mogao imati taj Memorandum na engleskom jeziku godinu i nešto odmah
        poslije rata, te privesti ga na hrvatski. Osobno sam više sklon
        vjerovati da je ovaj Memorandum iz knjige SUĐENJE…više originalno nego
        nije. Svakako da bi se i drugi zainteresirani za ovu temu trebali
        javiti.

    • Vjekoslav Vrančić s vladinim
      memorandumom od 4 svibnja 1945. godine je zrakoplovom krenuo prema
      engleskom feldmarsalu Aleksandru…
      Kopiju istog memoranduma su nosili britanski/americki piloti, ratni zarobljenici NDH, koji su pristali da sudjeluju u misiji.
      Kopija
      se nalazi u F.O 371/48814, R 8237/6/92, britanski arhiv. Zrakoplov s
      pilotima i ustaskim porucnikom Vitomirom Dubajom su zaustavili partizani
      na zadarskom aerodromu. Partizani su poslali britance drugim
      transportom (zajedno sa memorandumom) u Italiju te ubili Dubaja i
      zadrzali njegov zrakoplov.
      Tekst memoranduma je objavljen i u
      Jugoslaviji u “Suđenje Lisaku, Stepincu, Šalicu i družini,
      ustaško-križarskim zločincima i njihovim pomagačima”, str. 46—48

      Taj
      memorandum u prievodu s engleskog glasio je u konačnoj redakciji ovako
      (u ovoj gornjoj verziji koja je očito skraćena ima nekih rečenica koje
      daju drugi smisao i pitanje je je li prijevod u svim stavkama točan…):

      • Haaa, haaa, Milane, imao sam priliku pročitati ovaj Memorandum HDV za
        kojeg nikad prije nisam čuo. Kako se spominje da dra. Vjekoslava
        Vrančića Memorandum koji je izišao u njegovoj knjižici 1953. godine, S BIELOM ZASTAVOM PREKO ALPA možda i nije originalni, nego da je prijevod s engleskog, te kako ti Milane kažeš da je to izišlo u knjigi SUĐENJE Lisaku, Stepincu, Ustaško-Križarskim Zločincima i Njihovom Pomagačima, Zagreb 1946., st. 46-48. Pošto imam tu knjigu te sam usporedio spomenuti Memorandum Vrančićeve knjige i opis Memoranduma iz knjige SUĐENJE STEPINCU…, te zabilježio razlike koje ovdje prilažem.

        Vrančić – st. 348…”…koji su to vrieme htjeli…”,
        Suđenje – st. 46…”…kroz to vrieme htjeli…”,
        Vrančić – st. 349…”…ne može obstojati…”,
        Suđenje – st. 46…”…ne može opstojati…”,
        Vrančić – st. 349…”…budući da je hrvatski narod…”,
        Suđenje – st. 46…”…budući je hrvatski narod…”, bez “da”,
        Vrančić – st. 349…”…iztočne obale Jadranskog mora…”, malo”m” i “z” u riječi iztočne,
        Suđenje – st. 46…”…istočne obale Jadranskog Mora…” veliko “M” i “s” u riječi istočne,
        Vrančić – st. 349…”…govore hrvatskim jezikom…”,
        Suđenje – st. 47…”…govore svojim hrvatskim jezikom…”, nadodano “svojim”,
        Vrančić – st. 349…”…Iztok…” sa “z”,
        Suđenje – st. 47…”…Istok…” sa “s”,
        Vrančić – se držao korijenskog jezika iz NDH,
        Suđenje – Javni tužitelj NRH Jakov Blažević se držao hrvatsko/srpskog jezika,
        Vrančić – st. 350…”…na temelju postojećeg stanja…”,
        Suđenje – st. 48…”…na temelju postojećeg činjeničkog stanja…”, nadodana riječ “činjeničnog”,
        Vrančić – st. 351..”…”odolievanju…”
        Suđenje – st. 48..”…”odoljevanju…”.

        To
        bi mogle biti te razlike u ova dva Memoranduma. Svakako da se treba
        uzeti u obzir da je dr. Vjekoslav Vrančić svoj Memorandum napisao punih
        sedam (7) godina poslije tiskanog Memoranduma u knjigu SUĐENJE STEPINCU
        …1946., što bi svakako moglo značiti da je Memorandum u knjigu
        SUĐENJE” originalniji originalnom Memorandumu HDV od 4.5.1945. nego
        Vjekoslava Vrančića. Treba se i to uzeti u obzir da se je Memorandum
        upućen Savezničkoj Vladi u Casertu, Italija, nalazio u rukama ili
        posjedu Velike Britanije, tako da javni tužitelj Jakov Blažević nije
        mogao imati taj Memorandum na engleskom jeziku godinu i nešto odmah
        poslije rata, te privesti ga na hrvatski. Osobno sam više sklon
        vjerovati da je ovaj Memorandum iz knjige SUĐENJE…više originalno nego
        nije. Svakako da bi se i drugi zainteresirani za ovu temu trebali
        javiti.

    • Neka ova pjesmica Ive Fabijana bude ČESTITKA ZA BOŽIĆ I NOVU 2014 GODINU
      svim Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj i diljem svijeta. Otporaš.

      Hrvatska zemlja život mi je dala
      za nju sam vezan od prvoga plača
      i ma gdje bio čujem srce njeno
      moja je ljubav i od sunca jača.

      Kamen i nebo opili me snagom
      ko mladog hrasta slavonska ravnica
      Hrvatska pjesma grijala mi dušu
      topla ko suza sa majčina lica.

      Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam
      i često molim u ponoćne sate
      o Bože čuvaj moju rodnu grudu
      o Bože čuvaj sve moje Hrvate!

      Rasuti svijetom ko jesenje lišće
      dok jednim sviće drugim sumrak pada
      al svi smo braća od iste smo majke
      i nek nam ljubav bude put i nada.

      Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam
      i često molim u ponoćne sate
      o Bože čuvaj moju rodnu grudu
      o Bože čuvaj sve moje Hrvate!

      Ivo Fabijan

    • Neka ova pjesmica Ive Fabijana bude ČESTITKA ZA BOŽIĆ I NOVU 2014 GODINU
      svim Hrvaticama i Hrvatima u Hrvatskoj i diljem svijeta. Otporaš.

      Hrvatska zemlja život mi je dala
      za nju sam vezan od prvoga plača
      i ma gdje bio čujem srce njeno
      moja je ljubav i od sunca jača.

      Kamen i nebo opili me snagom
      ko mladog hrasta slavonska ravnica
      Hrvatska pjesma grijala mi dušu
      topla ko suza sa majčina lica.

      Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam
      i često molim u ponoćne sate
      o Bože čuvaj moju rodnu grudu
      o Bože čuvaj sve moje Hrvate!

      Rasuti svijetom ko jesenje lišće
      dok jednim sviće drugim sumrak pada
      al svi smo braća od iste smo majke
      i nek nam ljubav bude put i nada.

      Kad sklopim oči ja Hrvatsku sanjam
      i često molim u ponoćne sate
      o Bože čuvaj moju rodnu grudu
      o Bože čuvaj sve moje Hrvate!

      Ivo Fabijan