Mesić i Trocki

1

Prije punih četrnaest godina, 31. listopada 2000., britanska televizijska mreža Chanal 4 emitirala je, „dokumentarni” film „Hrvatska: Otkrivene su Tuđmanove vrpce” (Croatia: Tudjman Tapes Revealed) o „tajnom” arhivu prvog predsjednika Republike Hrvatske dr. Frane Tuđmana. Televizijska ekipa, uz dopuštenje i neskriveno oduševljenje njegova nasljednika, bivšega štićenika i prijatelja Stipe Mesića, ključne djelove „dokumentarca” snimila je tijekom dvosatnog boravka u Predsjedničkim dvorima (danas se to naziva Ured predsjednika Republike) 13. rujna 2000. godine.

mesic_stipeBritanski dnevnik The Independent dva dana nakon emitiranja „Tuđmanovih vrpci” objavio je da je drugi hrvatski predsjednik ekipi Chanala 4 omogućio uvid u 100 magnetoskopskih vrpci i čak 17.000 transkripata i pravo da ekskluzivno snime skidanje voštanog pečata s vrata sobe u kojoj su bili uredno pohranjeni transkripti i megnetoskopske vrpce.

Kako je svakom razumnom jasno da je u dva sata bilo nemoguće pregledati ili pročitati više od dvije vrpce i transkripta, bjelodano je da su Stipe Mesić i njegovi činovnici izabrali transkripte koje su trebali najuvjerljivije potkrijepiti u Velikoj Britaniji znatno ranije stvorene predrasude o prvom hrvatskom predsjedniku kao: tvornom djelitelju Bosne i Hercegovine, Miloševićem tajnom ortaku u „kovanju rata”, narodnom pljačkašu, povijesnom revizionisti koji niječe holokaust, despotu-diktatoru i, na kraju krajeva, opakom ratnom zločincu.

Pristavši da bude glavni junak, kako je tada vjerovao, druge i konačne, državničko-povijesne, Tuđmanove smrti, novoizabrani predsjednik Republike Stipe Mesić nadao se je da će mu to metaforičko ubojstvo mrtvog predšasnika osigurati slavu pravednika-osvetnika.

Toj svrsi trebao je poslužiti i članak „Tajne snimke povezuju mrtvog diktatora s bosanskimzločinima” objavljen i britanskom dnevnom listu The Independent koji je i danas dostupan na mreži: ovdje.

Članak su potpisala čak tri autora – Paul Lashmar, Cabell Bruce i John Cooks, a njegov smisao i svrha sažeti su u podnaslovu: „Tuđmanove vrpce: Transkripti iz njegova osobnog arhiva otkrivaju njegovu ulogu u ratnim zvjerstvima (koristi se izraz ‘atrocities’ koji znači: grozote, okrutnosti, zvjerstva, zlodjela i slično) i kako je vlastitom narodu ukrao milijardu funti.”

U članku se kao „dokaz” da je „balkanski diktator” tuđman sa svojim pajdašima (cronies) popalio milijardu engleskih funti, a da je radnike otjerao na ulicu i ostavio bez posla te da je uništio bankarski sustav navodi nekoliko rečenica izvučenih iz njegova razgovora s tadašnjim ministrom financija Borislavom Škegrom. Razgovor se zbio 13. listopada 1999. (treba podsjetiti: Tuđman je tada već bio u terminalnom stadiju vlastite bolesti), a Škegri se na dušu stavljaju ove riječi i rečenice: „Gospodine predsjedniče, ja sam novac za prosinac stavio sa strane, jer mislim da ćemo ga trebati. Moramo se pripremiti za nadolazeće izbore.”Zatim Bori u usta stavljaju i ove riječi koje gode srcu i duši svakom engleskom „ljubitelju” Irske i Iraca: „To je irska banka. Sto je posto sigurna. O ovome znamo samo vi i ja.”

U samom filmu, Stipe Mesić divani o mesijanskim Tuđmanovim deluzijama, o tome da je cijela Tuđmanova obitelj pod istragom zbog pljačke Hrvatske, o tome da je započela i da će se nastaviti potraga za hrvatskim opljačkanim blagom itd.

Stipe Mesić i Franjo Tuđman u doba kad su ima predodžbe o stvarnom i povijesnom vremenu bile bliske

Što je od svega ostalo

Što je od „velike priče/naracije” o Tuđmanu kao zlikovcu, djelitelju Bosne i Hercegovine, velikom, političko-mafijaškom plačkašu vlastitog naroda i tvrdici koji s Borom Škegrom razgovara o smještaju otetog blaga u tajnovitu „irsku banku” preživjelo test vremena?

Najkraći bi odgovor bio: jedno veliko NIŠTA!

Štoviše, moglo bi se kazati da bi se u skoroj budućnosti, ako dođe do smjene vlasti, mogla ostvariti prastara poslovica: „Tko pod drugim jamu kopa, sam u nju pada!”

Naime, iako mu je utamničeni Prvi ministar dr. Ivo Sanader omogućio da ima obilata doživotna prava i beriva kao bivši predsjednik Republike, za vratom mu već godinma visi Afera Patria i finski državni odvjetnik.

Još i važnije: on sam i veliki dio njegove obitelji, političke „familije”, „prijatelja” i „donatori” pod istragom je ili su već osuđeni za razlilčita kaznena nedjela: Tomislav Dragičević, Hrvoje Petrač, Petar Turković, Robert Ježić, Radimir Čačić, „familija” Lijanović itd. itd.

Mesić i Trocki

Ono što je Stipe Mesić pokušao učiniti 2000. – kriminalizirati i javno osramotiti Franju Tuđmana i sve one koji su bili u njegovoj blizini i koji su stvarali i upravljali Republikom Hrvatskom u posljednjem desetljeću XX. stoljeća – baš i nije bila neka novost.

Mnogi su to skorojevići i lažni proroci radili godinama, desetljećima i stoljećima prije njega.

Možda je za ovu priču o četrnaestoj obljetnici barbarskog otvaranja Tuđmanova arhiva najzanimljiviji primjer – Lava Trockog.

Priču o okolnostima u kojima je slavni i tragični boljševički revolucionar odlučio javnosti otkriti doslovce sve mračne i „mračne” tajne vlasti i carskog poretka kojeg je s Lenjinom na čelu srušio pronašao sam na portalu „Otvorena demokracija” na koji svratim s vremena na vrijeme, ne previše često.

Evo početka te zanimljive priče: „Neposredno nakon revolucije, nakon što je 7. studenog 1917., preuzeo ured u ruskom ministarstvu vanjskih poslova, Lav Trocki je započeo čitati korespodenciju između njegovih prethodnika i ministara drugih zemalja. Novi narodni komesar za vanjske poslove otkrio je mnoge tajne državne sporazume sa starim europskim silama kojima su uređivana uzajamna kolonijalna prava i mijenjane državne granice. Ti su službeni dokumenti dokazivali ono što su boljševici tvrdili od početka (Prvog svjetskog) rata: da rat nije vođen zbog domoljubnih razloga. Iz ruskih su arhiva stizali čvrsti dokazi da je postojao tajni sporazum između hegemonističkih klasa usmjeren protiv tisuća ruskih seljaka mobiliziranih u vojsku. Oni su poslani da umru za slavu Svete Mati Rusije dok su u stvarnosti bili prodani od strane Cara onome tko mu je najviše za njih ponudio. Riječju, ti su arhivski dokumenti potvrđivali vjerodostojnost Lenjinova jednostavnog zajtjeva: mirovni sporazum treba što prije potpisati i to bez izmjene granica i ratnih reparacija.

Trocki, intelektualac poliglot, koji je puno putovao svijetom, nije oklijevao u donošenju odluke što treba učiniti: arhive ministrstva vanjskih poslova treba učiniti javno dostupnim kako bi cijeli svijet vido da su rat u Europi vodile hegemonističke klase protiv vlastitog naroda.”

Ako vas zanima cijela priča o tajnoj i otvorenoj diplomaciji i tajnim i javnim međunarodnim sporazumima i dilovima, posjetite sljedeću poveznicu.

Staljin, Lenjin i Trocki

Intelektualac, revolucionar i genijalni ratni strateg Trocki i samozvani „predsjednik građanin” i anti-intelektualac Mesić imali su slične nakane: kriminalizirati i osramotiti poredak i njegove protagoniste koje su – mrzili.

Svaki zbog svojih razloga.

Trockog je smakao režim u ime čije pravednosti i „transparentnosti” je otvorio ruske arhive, Mesića sigurno neće zadesiti takva sudbina, ali bi bilo dobro, za zdravlje i moral Domovine, da ga barem SRAMOTA NADŽIVI.

Slaven Letica/velecasnisudac.com

facebook komentari

  • Trockog je smakao režim u ime čije pravednosti i „transparentnosti” je otvorio ruske arhive, Mesića sigurno neće zadesiti takva sudbina, ali bi bilo dobro, za zdravlje i moral Domovine, da ga barem SRAMOTA NADŽIVI. E Bravo Slavene! Upravo smo to i mi ovdje komentirali