Mesić, veleizdaja, Srbi, Haag…

0

Jedan od glavnih dokaza za protutužbu za genocid koriste tzv. Brijunski transkript za koji je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne dokazuju postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem protjerivanja Srba iz tzv. SAO Krajine.

[dropcap]U[/dropcap]natoč pravomoćnoj presudi Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu ‘Gotovina i drugi’, Srbija na suđenju pred Međunarodnim sudom u Haagu koristi nekoliko odbačenih dokaza iz predmeta sa suda za bivšu Jugoslaviju. Naime, kao jedan od glavnih dokaza za protutužbu za genocid koriste tzv. Brijunski transkript, za koji je pravomoćnom presudom utvrđeno da ne dokazuju postojanje udruženog zločinačkog pothvata s ciljem protjerivanja Srba iz tzv. SAO Krajine. Ovaj potez srpske obrane za naš portal prokomentirao je ugledni odvjetnik Zvonimir Hodak. Naime, on smatra da srpska obrana povlači sve od Jugoslavije do NDH pozivajući se na izjave savjetnika predsjednika Josipovića Dejana Jovića. “Srpske teze su nerealne, ali Hrvatska neće uspjeti jer je pojam genocida preuzak. Ipak, uspjet ćemo dokazati da je Srbija radila zločine i to je dobro”, kaže Hodak. Također, dodaje da je pojam genocida sužen kada su se sve zaraćene zemlje pomirile.

Naš sugovornik prepoznaje i ulogu bivšeg predsjednika Stjepana Mesića u dostavljanju Brijunskih transkripata sudu u Haagu. “On je poštar, dostavljač. Tuđman je bio zauzet važnim stvarima pa nije imao vremena, a Mesić očito nije imao važnog posla pa se bavio time. Da se sagledala Mesićeva uloga u dostavljanju transkripata, danas ne bi bio osuđen HDZ, već bi na njihovom mjestu bio Mesić”, navodi ugledni odvjetnik. Ogorčen je i na presudu bivšem premijeru Ivi Sanaderu jer, prema Hodakovom mišljenju, uz njega su se na optuženičkoj klupi trebali naći Jadranka Kosor, Vladimir Šeks i ostala ekipa koja je tada vodila državu. “Sada ispada da je HDZ zločinačka organizacija, a Stipe Mesić časni građanin. On je veleizdajnik. Bolje bi mu bilo da je izdavao knjige nego što je izdao Hrvatsku. Nadam se da će se jednoga dana rasvijetliti uloga Karamarka u dostavljanju transkripata”, zaključuje Hodak.

Podsjetimo, temelj za presudu protiv generala Gotovine i Markača kao sudionika navodnog zločinačkog pothvata upravo su brijunski transkripti, odnosno zapisnik sa sastanka predsjednika Tuđmana s političkim i vojnim vrhom neposredno prije Oluje, na Brijunima 31. srpnja 1995. godine. Kopija tog dokumenta dostavljena je haaškom Tužiteljstvu mimo zakonske procedure odmah nakon smjene vlasti 2000. godine, znači nelegalno, a čuvao se na Pantovčaku. Na Brijunima su, uz predsjednika, bili i ministar obrane Gojko Šušak, Miroslav Tuđman, admiral Davorin Domazet Lošo, general Zvonimir Červenko, glavni logističar MORH-a Vladimir Zagorec te generali Mirko Norac, Miljenko Crnjac, Mladen Markač i Ante Gotovina.

[divider]

Srpski pravni tim nakon što je “oprao ruke” od zločina počinjenih 1991. godine i pokušao dokazati da nije imao kontrolu nad JNA, okrenuo je leđa i Srbima iz tzv. Republike Srpske Krajine: “Nismo odgovorni za akcije krajinske, srpske paravojske!”

Zastupnici Srbije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu tvrde da vlasti u Beogradu ne mogu biti smatrane odgovornim za zločine počinjene u Hrvatskoj prije proglašenja SR Jugoslavije, u travnju 1992. Prije proglašenja nove države, službeni Beograd nije bio član Konvencije o genocidu, koja se, stoga, ne može primjeniti na zločine tjekom rata u Hrvatskoj 1991.

– Hrvatska tužba protiv Srbije zbog genocida koji je navodno počinjen nad Hrvatima, tjekom sukoba u toj republici 1991, predstavlja praktično poziv sudu da retroaktivno primjeni Konvenciju o genocidu na srpske vlasti, iako one u to vreme nisu bile članice Konvencije. Retroaktivna primjena Konvencije nije dozvoljena – kazali su zastupnici Srbije Andreas Zimmermann i Christian J. Tams.

Podsjećajući da je sam Međunarodni sud pravde 2008. utvrdio da je SRJ postala članica Konvencije o genocidu 27. travnja 1992, Zimmermann je naznačio da su svi zločini iz tužbe Hrvatske počinjeni prije nego što je Srbija bila obavezana Konvencijom.

Najteži zločini i najsuroviji rat u Hrvatskoj se dogodio upravo 1991. godine. Kako stvari sada stoje i kako ih srpski pravni tim predstavlja, za ’91. godinu neće odgovarati nitko. Da bi stvar bila još bolnija, srpski zastupnik Zimmermann poziva se na riječi glavnog pravnog zastupnika Hrvatske Ivana Šimonovića iz razgovora sa službenicima Ambasade SAD-a u Zagrebu 2006-te godine:

– Ukoliko bi sud prihvatio nadležnost od 27. travnja 1992. godine, dana proglašenja SRJ, to bi značilo da najgori zločini počinjeni na teritoriju Hrvatske (na primjer u Vukovaru) ne bi bili uzeti u razmatranje, što bi znatno oslabilo hrvatsku tužbu – kazao je tada Šimonović, a citirao Zimmermann. Iz iste depeše citirao je i Šimonovićevo objašnjenje zašto je Hrvatska tužbu protiv Srbije podnijela tek 1999. godine, za razliku od BiH koja je to učinila već 1993.
– Hrvatska je tužbu podnijela 1999. nakon što ju je jedan američki odvjetnik uverio da će optužba protiv Srbije i Crne Gore za genocid na teritoriju Hrvatske paralizirati procese protiv Hrvata pred Haškim tribunalom – rekao je Šimonović Amerikancima, a Zimmermann prenio sudu.

Ovaj nastavak suđenja u kojem su srpski pravnici dobili riječ pokazuje da se veliki dio njihove obrane i kreiranja protutužbe dobrim dijelom zasniva upravo na ishitrenim izjavama naših političara, pa se sada osim citiranja samog predsjednika Josipovića o tome kako “nismo nikoga osudili za ratni zločin”, sada koriste i riječi samih ljudi koji su bili izravno uključeni u ovaj proces. Srpski pravnici sada okreću vodu na “svoj mlin” pa negiraju i svoju dominaciju u JNA, te kažu:

“JNA nije bio organ Srbije niti je djelovao pod izravnom kontrolom srpskog vodstva. Nije se dogodila “srbizacija” JNA jer je od 235 hrvatskih generala u hrvatsku vojsku prešlo svega 3-7 posto. Zar su ovi koji su ostali kako bi počinili genocid nad vlastitim narodom? Ne, ostali su jer su vjerovali u SFRJ”, kazao je odvjetnik Srba, Novak Lukić. Njihov pravni tim nakon što je “oprao ruke” od zločina počinjenih 1991. godine i pokušao dokazati da nije imao kontrolu nad JNA, okrenuo je leđa i Srbima iz tzv. Republike Srpske Krajine. Dušan Ignjatović na sudu je kazao:

– Srbija nije odgovorna za akcije krajinske vojske i srpskih paravojnih postrojbi. Oni nisu bili organi Srbije niti su djelovali pod kontrolom Srbije – bio je kratak Ignjatović.

Srpska obrana je jasna, žestoka i nadasve – nemilosrdna. Koriste sve moguće pravne zamke i s lakoćom se odriču Srba u Hrvatskoj kojima sada “prišivaju” sva počinjena zlodjela. Ovo suđenje koje Hrvati i Srbi pomno prate za mnoge je, ipak, beskorisno, pa tako britanski tjednik Economist komentira: “Slučaj u kojem se dvije balkanske zemlje međusobno tuže za genocid je prema općeprihvaćenom mišljenju idiotski, a koristi imaju samo dobro plaćeni odvjetnici, većinom Britanci!’

SV.BD/dnevno.hr

facebook komentari