Pratite nas

Vijesti

Mi bi zaista mogli u europskoj zajednici patentirati izdajice kao ekskluzivni brend

Objavljeno

na

Tito igra Kozaracko kolo

Približava se dan kad će s najljepšeg zagrebačkog trga biti uklonjen naziv  trga koji se „rugao hrvatskom narodu i hrvatskoj državi“, koji se rugao svim hrvatskim rodoljubima i domoljubima koji su se stoljećima borili za svoje, trpeći pri tome i gubeći živote za nju, za svoj narod, za svoje pretke i za svoje buduće naraštaje.

Koliko je samo života ugašeno u borbama za tri bitne odrednice svog naroda, ljubavi za svoje tlo, svoj jezik i svoju vjeru. Rijetko koji je narod imao toliko mrzitelja, onih koji su ga htjeli porobiti, izbrisati, uzeti njegove temeljnice kao što je imao hrvatski narod. Ne samo među tuđinskim narodima , nego, što je žalosnije, i među svojim. Pa tako i danas.

Sva sreća da je zadnji rat protiv Hrvatske tuđin izgubio, a hrvatski narod dobio, sva sreća da se veći dio hrvatskog naroda tome raduje, jer da je rat izgubljen, sve bi se opetovalo kao i 1945.g.. Opet bi Hrvati proglašeni ustašama, fašistima, nacistima, ubojicama. Opet bi se obnovio Goli otok, bezbroj branitelja bi pobijeno i pozatvarano, a hrvatski narod bi dobio „pametnog i pravednog tutora“ da njime upravlja.

Opet bi se pojavili kojekakvi suci Ranogajeci koji bi poslali na vješanja ili strijeljanja brojne branitelje i civile samo zato jer su željeli svoju slobodnu državu.  A branitelji i obožavatelji uspomene na „ najvećeg sina svih naroda i narodnosti istočnih i zapadnih Balkana-ljubičicu bijelu bi se slavila kao onog koji je još 1945. godine imao pravo kad su u pitanju antikomunisti, klerikalci, demokrščani, uglavnom Hrvati.  Sve pohvatati, pobiti ili pozatvarati. A sada, eto čuda. Miču neki ljudi naziv i stavljaju drugi, ne poštivajući uspomenu na dragog nam svezajedničkog oca. Kako tužno.

Ima onih koji će taj dan plakati, tuči glavom o zid, padati u nesvijest od nevjerice i tuge. Već sad vidim barem tri žene u crnini kako prekrivene crnim velom, jedna crvene kose i crvena u srcu, ne u duši jer crvenkasti ne priznaju dušu, i dvije jako zabrinute dežurne Slovenke, dobro plačene u Hrvatskoj, koje redovito budno prate i zapisuje sve pogriješke koje rade Hrvati i o tome marljivo pišu, govore i stvaraju zapise da ih se čuje i vidi u cijeloj Europi, tužne i nesretne, kako nariču da ih se čuje sve do Kuće cvijeća. A za svaku sigurnost, ako im pozlije, uz njih i na njih će budno paziti veliki rebarski profesor doktor koji već odavno žali zbog promjene na maršalovom trgu. Dakako, bit će tu jako puno ožaloščenih iz dičnih lijevih, demokratskih, slobodoumnih stranaka kao novih  ljevica u kojima visoko mjesto zauzimaju već spomenute žene, pametnih stranaka, kojekakvih fronta  i t.d.   No, i za takve postoji nada u budućnosti, ako se negdje, kao u jednoj Koreji budu podizali spomenici velikanima dobrote kao što  je bio drug maršal ili njegovi uzori i idoli, učitelji, drugovi Lenjin i Staljin, da se razvesele. Nije važno što su skupa odgovorni za ubijanje više desetaka miljuna ljudi. Ipak su oni bili antifašisti.

Nevjerojatno je koliko jedan stari hrvatski pozdrav, najplemenitiji pozdrav narodu, svojoj državi, svojoj domovini, svome tlu, pozdrav „Za dom spremni“, može biti iskorištavan u borbi protiv svetinja hrvatskog naroda, njezinih branitelja od kojih su mnogi izgubili živote za njenu slobodu. Ja razumijem sve koji koriste taj pozdrav kao dio borbe protiv slobodne hrvatske države, ali ne mogu razmijeti političare kojima je narod dao slobodu da vode državu. Ne mogu razumijeti niti brojne povjesničare koji nisu u stanju kazati istinu. A ona je jednostavna i glasi. To je pozdrav koji je stvoren u hrvatskom narodu mnogo prije 1941.godine, mnogo prije drugog svjetskog rata. Taj pozdrav, onima kojima smeta može se kazati da je u doba drugog svjetskog rata, u doba NDH UZET, UZURPIRAN u nečiste svrhe. Okaljan.  Tek za vrijeme Domovinskog rata je rehabilitiran, vraćena mu je čast i dostojanstvo, njegova ljubav za svoje. Oni koji to negiraju, negiraju i postojanje Hrvatske prije i poslije drugog svjetskog rata.

No, ostavimo njih za sada. Sjetio sam se nekidan jedne velike rečenice, jedne poruke, jednog slikovitog tumačenja povjesnog događanja u hrvatskoj povijesti, velikog stručnjaka koji će ako nastavi ovim tempom brzo postati šef katedre, pa dekan, pa rektor i tko zna dokle će stiči. Kako je moj ujak, glazbenik, violinist u vojsci tadašnje hrvatske države NDH, i kao violinist u sastavu glazbe ubijen na Križnom putu 1945.godine, a za mene su Blaiburg i Križni put sinonimi, to me pogodilo kad je to stvorenje, živo biće, kazalo da se „sere na Blaiburg“. Je li moguće da netko tako kaže. Moguće je, jer u svakom narodu, pa i u našem ima uljeza u narod ili kako bi Ivan Raos kazao „ iscidak“. Pa takvo stvorenje je u stanju za kojih desetak godina kazati „ serem se na Vukovar, Škabrnju, Pakrac i t.d. A osim njega, ima još takvih koji uče i odgajaju hrvatsku djecu u školama i na fakultetima.

A što kazati o velikom vatikanologu i uz njega njemu sličnim, kojima jako smeta i uništava im mir i zdravlje kad otvore televizor i vide program vjerskog sadržaja. Oni bi najradije da se za Papu izabere netko iz udruga Antifa i da taj ukori sve koji to dopuštaju a pogotovo Crkvu u Hrvatskoj koja se pretjerano miješa u život ljudi, a pogotovo mladeži. Bože sveti kakvih sve stvorenja ima na ovom svijetu. Kao da su pobjegli ili su pušteni uz devetog kruga Pakla  kao oni koji pripadaju izdajicama, bezosječajnim kreaturama koji mrze dobrotu, ljubav i istinu, volju i svjetonazor večine. I rijetko na kojem mjestu kao u Hrvatskoj. Mi bi zaista mogli u europskoj zajednici zatražiti patentiranje tog soja kao ekskluzivni brend.

 

U Zadru, 30. kolovoza 2017.g.

dr.sc.Damir Letinić/Kamenjar.com

 

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Vijesti

Sudac Mislav Kolakušić u intervjuu za Hrvatsku danas tvrdi: Lex Agrokor je protuustavan

Objavljeno

na

Objavio

Ivica Todorić nakon mjeseci šutnje obratio se javnosti i vrlo oštro kritizirao Vladu te zaprijetio tužbama, ali i otkrivanjem svoje istine. S obzirom na težinu optužbi protiv Vlade i hrvatske države, Hrvatska danas provjerila je kod istaknutog suca zagrebačkog Trgovačkog suda Mislava Kolakušića imaju li osnove neke od Todorićevih tvrdnji.

Je li lex Agrokor u skladu s Ustavom? Ako nije, zašto?

Njime su prekršene temeljne odredbe Ustava RH o pravu vlasništva, slobodi poduzetništva i jednakosti svih pred zakonom. Ustav kaže da se prava stečena ulaganjem katpitala ne mogu umanjiti zakonom, itd. Ova prava su utkana i u temelje europskog i međunarodnog prava. Zakonom se narušava temeljni princip jednakomjernosti namirenja vjerovnika, jer je uveo mogućnost da se pojedini vjerovnici namiruju u cijelosti i za stare i nove obveze, a drugi samo djelomično.

Može li Todorić povući svoj potpis (zakon ne bi bio aktiviran da on nije pristao na prinudnu upravu)?

Postupak je pokrenut i sada više nema nazad. Zakon je tako napisan da postupak nije mogao pokrenuti nitko drugi bez suglasnosti uprave dužnika. U ovaj postupak su nažalost uvučene i tvrtke povezane s Agrokorom koje ni po jednom kriteriju nisu ostvarivale uvjete za stečaj, a sada je založena njihova imovina i priča bi mogla završiti na način da stranci postanu vlasnici naših polja i pitke vode.

Todorić prijeti tužbama, kakve su mu šanse ako se obratu sudovima izvan RH? Koji bi mogli imati nadležnost? Postoje li slični slučajevi u EU ili šire?

Nisam upoznat sa sličnim slučajevima. Ni jedna ozbiljna demokratska država ne bi donijela tako loš zakon koji omogućuje da je svi tuže i da na kraju njeni građani bez ikakvog razloga snose posljedice. Svakako bi se mogao obratiti sudovima RH te Europskom sudu za ljudska prava pred kojim se ostvaruje i zaštita prava vlasništva pravnih osoba, odnosno poduzetnika.
Ova situacija neodoljivo podsjeća na Zakon o predstečajnim nagodbama koji je također pisan za vrlo uski krug poduzetnika kojima se omogućilo da otpišu dugove temeljem nepostojećih potraživanja, da bi im na kraju blade drugi oteli carstva. Dakle, oni koji su na početku bili skupa na kraju su se jako ljutili jedni na druge.

Ivica Todorić je još uvijek vlasnik Agrokora, a s time ima i sva vlasnička prava. Tko će u ovom slučaju nadoknaditi gubitke (izravne i neizravne) nastale za vrijeme prinudne uprave?

Upravo tako, nije došlo do promjene vlasništva, ali je došlo do promjena u pravu upravljanja, a to je bit samog vlasništva. Ovdje se radi o kompliciranim pravnim odnosima. Međutim, potrebno je istaknuti da nije donošen posebni zakon, već da su primjenjeni postojeći instituti predstečaja i stečaja, RH i njezini građani ne bi bili izloženi riziku dvostruke štete.

Može li imati utjecaja eventualni kazneni postupak prema Todoriću i pravomoćna presuda protiv njega na tužbe koje on pokrene pred sudovima izvan RH?

Pravomoćna presuda bi mogla imati značajan utjecaj u parničnim i arbitražnim postupcima iako ne i odlučujući.

facebook komentari

Nastavi čitati

Vijesti

Pero Kovačević: Kako je šaptom izbrisano kazneno djelo ugrožavanja državne neovisnosti

Objavljeno

na

Objavio

U važećem Kaznenom zakonu više nema kaznenog djela: “Ugrožavanje državne neovisnosti

Članak 137.

Građanin Republike Hrvatske koji pokuša Republiku Hrvatsku dovesti u položaj podređenosti ili ovisnosti prema kojoj drugoj državi, kaznit će se kaznom zatvora najmanje tri godine. ”

Izbrisano je potiho, bez bilo kakve javne rasprave – da čak u obrazloženju nije navedeno zašto se i zbog čega ukida ovo kazneno djelo. Izbrisano je sračunato “složnim rukama” zastupnika SDP-a i HDZ-a, jer treba voditi računa o “svojim dužnosnicima”da jednog dana ne bi kojim slučajem bili odgovorni i odgovarali za svoja “djela”.
Eto,vidite -kad je riječ o zaštiti i sprečavanju kaznene odgovornosti njihovih bivših i sadašnjih dužnosnika odmah se slože.

facebook komentari

Nastavi čitati