Pratite nas

Mi se slikali, malo smo bili na dejtu, pravimo se da ništa nije bilo, jer narod nam je ionako glup…

Objavljeno

na

HNS je nastao kao odgovor na jurišićizaciju i  budimirizaciju bošnjačke politike. Perverznu i čudnu potrebu u bošnjačke elite da umjesto poštovanja načela ravnopravnosti, to je ono načelo znaš kad puštaš svog federalnog partnera da sam odluči tko su njegovi predstavnici, što je čest slučaj u normalnim višenacionalnim zemljama, zemljama tzv. konsocijacijske demokracije, dakle da umjesto tog načela, da budeš fair play i korektan, poštuješ ugovoreno, što je i po Božijem ne samo po svjetovnom zakonu, što je i po Kuranu i po Bibliji, dakle  ne diraš i ne zajebaješ  manjeg, budeš plemenit i dostojanstven,  ti si umjesto toga daješ za pravo da umjesto svog federalnog partnera ti koji si brojniji i jači, odlučuješ tko će tog malog i mutavog  predstavljati. I još to nazoveš progresivnim patriotizmom iako si svjestan da takva praksa razbija državu. zvonko-jurisic-u-autu-2

Uvođenjem jurišićizacije i budimirizacije u praksu bošnjačke politike uveo se zgodno jedan super paradoks. Glupi Hrvati , mogu glasovati za kog hoće, i kako hoće, stotine tisuća njih može izići na izbore i odabrati opciju A,B,C i D međutim ako bošnjačka vlastela kaže da se njima sviđa opcija E, Hrvate će predstavljati opcija E, suprotno Daytonu, suprotno Washingtonu.

Ta praksa u suvremenoj političkoj teoriji naziva se majorizacija.Mostarci to zovu šupljak. Da bi se Šupljak proveo nad Hrvatima moraju postojati Jurišići i Budimiri, inače od majorizacije nema ništa. Jurišića, Budimira i  šupljaka Hrvatima ne fali. Niču ko gljive poslije kiše. S druge strane ne možeš pronaći niti jednog jedinog Bošnjaka koji bi sličan posao odradio za Hrvate. Recimo u HNŽ-u. Ili nekog bošnjačkog intelektualca i akademika koji bi za dobru poziciju i nešto para svako par tjedana izjavio kako je Treći entitet zapravo zgodno i jeftino rješenje za BIH.

 HDZ1990 istakla se kao stranka koja drži do načela. Raskinuli su predizborni savez sa jurišićistima i budimistima i otišli u oporbu.  Time su stekli ogroman ugled u narodu. Sve dok nije došao Martin. I pokazao načelima od šake do lakta.  Zovnuvši  Zvonku na kavu. Tamo su Zvonko i Martin rasprduckali što treba i kako treba sa HNS-om.

Kao da šeficu bordela zoveš na čvenk da vidite kako ćete reformirati udrugu za ćudoređe i društveni moral koja je nastala upravo kao reakcija na pojavu bordela. Jurišićizacija i pojava jurišićista i budimista nije ništa drugo nego prostituiranje s načelom hrvatske konstitutivnosti i prava na predstavničku demokraciju. Odgovor na to političko kurvanje nikako ne može biti čvenk s tim ljudima. Barem ne odgovor nekog tko tvrdi da poštuje političku volju vlastitih birača i vlastitog naroda. A Raguž tvrdi da mu je to načelo iznad svih načela.

HNS je nastao zbog fenomena Jurišić. Zbog političkog kurvanja Zvonke i Živke s osnovnim političkim pravima hrvatskog naroda u BIH. Lijanović je nebitan jer se ionako ne poziva na nacionalno biračko tijelo. Niti radi nakon izbora suprotno od onog što priča prije njih. Za razliku od ova dva.  Davati Jurišiću priliku da u društvu čelnika HNS-a i to čelnika stranke koja je trebala najviše profitirati na 4 godine oporbe i borbe protiv Platforme notorni je politički idiotizam. I uništavanje stranke za malo medijskog prostora u platformaškim medijima.

Martin Raguž predvodnik je tog notornog idiotizma a ljudi koji ga savjetuju su notorni politički idioti. Onaj tko Ragužu radi spin, morao je znati da su Jurišić i Budimir politička prošlost i da njihovo preživljavanje ovisi samo i apsolutno samo o bošnjačkim glasovima. Vezivanje uz njih političko je samoubojstvo Devedesetke. Na što Raguž ima pravo. Ako ga njegova stranka u tome i podržava. Nitko nema pravo nikome sporiti pravo na političko djelovanje. Tako nitko nema pravo niti Ragužu sporiti njegovo osobno pravo da na vrhuncu karijere odabere politički idiotizam kao svoj vlastiti politički put. Samo je potrebno biti muško i reći Da Martin Raguž sam. I pije mi se kava sa Zvonkom.

Jurišić dakako ima pravo doći u HNS. Sastaviš izjavu u kojoj kažeš da si svjestan činjenice kako je HSP odradio krucijalnu izdajničku ulogu u interesu bošnjačkih majorizatora,  pristajući sudjelovati bez hrvatskog legitimiteta u Vladi FBIH, kao marioneta, koju je na kraju vlada Platforme i ispljunula kao marionetu. Treba reći da je za privatne interese sebe i malo svoje rodbine,    pljujući po vollji hrvatskog naroda u proteklom mandatu Platforme odlučio biti lutka o koncu Zlatka Lagumdžije. Kepec bez stvarne političke moći koji se smješka po bošnjačkim televizijama glumeći velikog demokratu i oporbenjaka režimu strašnog zlotvora Dragana Sarumana Čovića. Lika koji jede malu djecu, šiklja vatu iz usta, šuruje sa SANU-om, i UDBOM , po noći pravi JNA avione a po danu ziđe  kuće po Mostaru. Dok siroti Zvonka i zvonkisti nemaju  nego 3,4,5,6 stanova i dvije tri vikendice. Samo.

Nitko Jurišiću ne brani da javno kaže  da je za to vrijeme kako bi opravdao svoje gaženje političke volje hrvatskog naroda na sve moguće načine fokus sukoba s vlastitom predizbornom retorikom, sukoba s vlastitom narodom, pokušavao i pokušava  skrenuti na politički sukob s HDZBIH, uporno ignorirajući činjenicu da mu volja hrvatskog naroda, od kojeg će, budući da mu obrazu to ne smeta,  i na ovim izborima tražiti potporu, ne predstavlja ništa. I da se skupa s Budimirom pljuje dan danas po tom istom narodu. Za kojeg je navodno jako zabrinut.

Pokajati se, dati ostavku na mjesto predsjednika HSP-a, povući se iz politike u mišju rupu,  i zatražiti primanje u HNS čestitih pravaša,  uz poštovanje načela HNS-a da niti jedna njegova članica neće nakon izbora pristati sudjelovati u Vladi FBIH i državnoj Vladi bez 51% hrvatske volje u njoj.

Kad to uradi Zvonko i zvonkisti imaju potpuno pravo tražiti sudjelovanje u HNS-u. Ulazak u HNS kao bošnjačka politička stranka HSP naprosto ne može i ne smije dobiti. Ti zahtijevi su naprosto smiješni.

Postoje brojne bošnjačke organizacije u zemlji pa HSP ima potpuno pravo da bude dio njih. Uostalom oni su već potpisali koaliciju probosanskih snaga. Pa čudi interes i za HNS-om. Grupacijom stranaka koje su “probosanske snage” lišile prava na provođenje predstavničke demokracije koja pripada i hrvatskom narodu u BIH.

Dok Jurišić lamentira o pravu i načelima, njegov poluproizvod Budimir najavljuje da će biti novi Željko Komšić, govori o agresivnosti HVO-a u Srednjoj Bosni i traži potporu Bošnjaka za mjesto hrvatsko člana predsjedništva. Max Čamber, nekadašnji štovatelj Ante Pavelića, danas mladi sarajevski Titov pionir,  sjedi u Vladi FBIH ne znajući ni sam koga predstavlja, a Ćane Primorac nada se Ragužu , ribicama i novoj koaliciji sa HDZ1990. kao da ničeg prošle 4 godine nije bilo.

A narod? Taj neki glupi hrvatski narod? Tko njega što pita? Njega se čak ne pita ni na izborima. I izgleda da su čelnici te smiješne protoustaške strančice toga itekako svjesni. Zbunjenosti hrvatskog naroda u BIH. Koji nije izišao na ulice. Koji pravaše ne lupa po glavama nego ih pristojno pozdravi. Navikli pozdravljati režime. HSP zna da je bitno  imati naklonjenost Valentina Inzka i političkog Sarajeva ako želiš biti vlast. Hrvati su manje bitni. Dat će Allah i bošnjačkog glasa. I potpore pokoje strane ambasade. Jebo Hrvate. Stoka. Glupa. Separatističko fašistoidna. Koja im je u 4 godine otpora opalila tek jednu svatovsku čvoku. Taj “slavni” i “prkosni” Thompsonov narod. Sa “slavnom poviješću” prkosnih predaka.

Reuf Bajrović, tvorac Platforme, i obožavatelj Martina Raguža, kojim se hvali po SAD-u, kao novom trojancu u Hrvata, Rašićev Dnevni Reket, i ostala prosarajevska profesionalna platformaška pera mogu biti zadovoljni. Bitno je samo da Hrvati do izbora ne skuže pozadinu priče. Budći da su glup, miran i tih narod koji prati HRT i prognoze vremena u Međimurju, ne bi trebali ni skužiti.

Možda će ovaj tekst nekome zazvučati radikalno, i pretenciozno al plaho nas zaboli neka stvar za to . Vrijeme je da se kaže Dosta! Prvoj Zubakovoj Alijansi, Drugoj Jurišić-Lagumdžijinoj i trećoj ovoj u nastajanju – Raguž-Europejskouniverzalističkoj. Ovaj narod, nije vesla sisao. Ako je HDZBIH ispao jadan u HBŽ-u, koaliranjem s NSRZB-om, to onda nije pravilo koje se treba slijediti, to je odličan argument za napad na HDZBIH na izborima nikako praksa koju valja kopirati. On tebi Lijana u Livnu ti njemu Zubaka i Zvonku na razini FBIH? Koje li logike.

 Sudjelovanje HSP-a u Platformi mora biti kažnjeno nestankom te stranke s političke scene u BIH nikako fildžanima s njom. Zbog čega? Zbog odnosa prema samom sebi. Zbog poruke međunarodnoj zajednici da mi nismo pleme nego politička nacija. Zbog načela zbog kojih je upravo HDZ1990 i nastao. Zbog načela koja su obranjena rušenjem travanjskog paketa, zbog onog  zbog čeg  bavljenje politikom i jedino ima smisla – načela!

Ako su Raguži i krug oko njega , Čovići, i Jurišići , postali dovoljni sami sebi, i ako se sudbina hrvatskog naroda u BIH svela tek na to čijih par karijera će biti ostvareno nakon izbora,  onda je vrijeme da ih se miče. I da se narodu poruči da je došlo vrijeme kad ih treba pomesti. I na ulici ako treba.  Ako ne to onda  barem da im se javno uzme mjera koju i zaslužuju.

poskok.info

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Suočavanje s Todorićem

Objavljeno

na

Objavio

Kada je Ivica Todorić prije nešto više od pola godine prihvatio Plenkovićev „Zakon o postupku izvanredne uprave u trgovačkim društvima od sistemskog značaja za Republiku Hrvatsku“ te svoju tvrtku predao na upravljanje i restrukturiranje Vladinu izvanrednom povjereniku Anti Ramljaku, bilo je jasno da se Agrokoru crno piše.

Samo se nije znalo koliki su dugovi. Todorić je u toj prigodi uznosito priopćio naciji: „Četrdeset godina sebe uložio sam u izgradnju cijele Hrvatske i regije, stoga sam danas ponosan čovjek jer sve što sam izgradio danas sam svojim potpisom predao hrvatskoj državi.“ Kako je odjeknuo taj priopćaj?

Odjeknuo je kao opća uvrjeda.

Danas znamo i približnu dubinu te uvrjede: dvadesetak milijarda kuna!

Policija je u skladu s tim znanjem krenula u potragu za dokazima o mogućim nezakonitostima u Agrokorovu poslovanju. Krenula je silovito. Drugi vele: spektakularno! Dobro, ali moglo je biti i spektakularnije da policija nije svoju akciju najavila samo probranim medijima. Što točno radi policija? Kako: što?! Pa „provodi izvide“! Dakle, „izviđa“. Pola godine nakon predaje? I to – gdje i kako? Istodobno na mnogo mjesta, po dvorima, kućama, stanovima. Pretresa, uhićuje, privodi, ispituje.

Najmršaviji nalaz bio je u Kulmerovim dvorima. U dvorcu ponad Zagreba policija nije našla nikoga i ništa. Ivica Todorić i njegovi sinovi Ante i Ivan odavno nisu u Hrvatskoj. Nagađalo se da su u Nizozemskoj, u Srbiji, u Rusiji. Najobavješteniji od njihovih odvjetnika, Čedo Prodanović, veli da je Ivica već druže vrijeme poslovno u Londonu te da su mu i djeca tamo zaposlena. Todorićevu izvanobiteljsku upravljačku elitu policija je zatekla na logu. Pretresla je kuće i stanove dvanaestero ljudi, ništa nije našla, ali je ljude pouhićivala i privela u istražne urede i podnijela kaznene prijave. Akcija je izazvala silan dojam u javnosti.

S pravom, tvrde znalci. Razvoj događaja, koji je Plenkovićeva Vlada spriječila u zadnji čas, bio je neusporedivo gori od „bujanja ustaštva i fašizma“. Kako to? Jednostavno, tobožnje ustaštvo i tobožnji fašizam ne ugrožavaju nikoga, ni najzadrtije jugane. Te su floskule u stanovitom smislu blagotvorne. One svakodnevno služe gubitnicima hrvatskoga Domovinskog rata za razbijanje frustracije, a nerijetko i za izbijanje kakve-takve kunske utjehe iz državnoga proračuna.

A stečaj Agrokora? To bi bilo nešto nalik na smak svijeta.  Stečaj bi ugrozio opstanak 40-ak tisuća Agrokorovih zaposlenika i njihovih obitelji. Stoga je mudra Plenkovićeva Vlada, da spasi Agrokor, izradila onaj zakon kojim je privremeno suspendirala liberalni fetiš nepovrjedivosti privatnoga vlasništva i uvela prisilnu upravu svoga povjerenika Ante Ramljaka u Todorićevu tvrtku. A kako je Agrokor u proizvodnji, preradi i distribuciji poljoprivrednina alfa i omega u Hrvatskoj i „regiji“, Plenković je tim potezom stekao naslov spasitelja hrvatske poljoprivrede.

Uostalom, da je Agrokorov kašalj za hrvatsko društvo pogibeljniji od tobožnjega ustaštva i fašizma, pokazuju i reakcije vlasti na te pojave. Zbog bujanja „ustaštva i fašizma“ Plenković je osnovao doduše elitnu, ali ipak izvanparlamentarnu (savjetodavnu) ideološku komisiju pod umiljatim imenom „Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima“. Vijeću predsjeda predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akad. Zvonko Kusić. A na drugoj strani HDZ-ovi su i SDP-ovi [narodni] zastupnici u Hrvatskomu [državnom] saboru osnovali parlamentarno „Istražno povjerenstvo za Agrokor“, koje predvodi bivši ministar pravosuđa Orsat Miljenić. Na prvi je pogled jasno da su ta dva tijela po zakonskoj snazi i ugledu u društvu nesumjerljiva.

Izneseni su argumenti pozitivno šuškavi. Ništa manje nego Plenkovićevo obećanje da spašavanje Agrokora ne će i zahtjev Predsjednice Republike da spašavanje Agrokora ne smije hrvatske državljane stajati ni jednu kunu. Zar smo zaboravili da nas je to spašavanje već stajalo barem 5.000.000 puta više, koliko je Vlada dala istražnim tijelima za osnaženje istrage?

Na što će sve to izaći? U ovom času nitko to ne zna. Ne znamo ni što će istraživati Miljenićevo „Povjerenstvo“ ni hoće li uopće išta istraživati ako uskoro počne sudbeni postupak. Kusićevo je „Vijeće“ malo preširoko fokusirano na „posljedice vladavine nedemokratskih režima“. Hrvatskom su naime od njezina postanka do uspostave Republike Hrvatske vladali nedemokratski režimi. Zato su i tu rezultati neizvjesni. U tomu je mraku jedina vedra stvar hrvatska pravosudna praksa. Iz predmeta Ive Sanadera i Tomislava Horvatinčića može se gotovo sa sigurnošću zaključiti:  ima nade za Ivicu Todorića.

Benjamin Tolić/Hrsvijet

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Plenković: Rasprava u Saboru pokazala kritizerstvo bez argumenata

Objavljeno

na

Objavio

U povodu prve godine rada svoje Vlade, premijer Andrej Plenković Hrvatskom je saboru podnio izvješće.

U jednosatnom govoru spomenuo je mnoge probleme s kojima se Vlada susrela u protekloj godini. Oporbeni klubovi žestoko su kritizirali njegov govor.

U razgovoru za HRT premijer Plenković je rekao kako je rasprava u Saboru pokazala jedno kritizerstvo bez argumenata koje nije bilo na razini jedne konstruktivne rasprave. Meni se čini da smo na sva četiri ključna stožerna programa naše vlade odgovorili. Unijeli smo gospodarsku sigurnost, rast i društvenu solidarnost.

Naglasio je činjenicu da nije bilo trećih izbora u manje od 24 mjeseca, a to bi bilo jako loše i za institucije i za političke stranke. S te strane sam jako zadovoljan da su kolege iz HNS-a prepoznali poruku važnosti stabilnosti, koja je bila poruka međunarodnim financijskim, gospodarskim institucijama.

Pogledajte gospodarski rast, smanjenje javnog duga, proračunskog manjka, najnižu stopu nezaposlenosti, najbolju turističku sezonu… Svi pokazatelji idu u pozitivnom smjeru, istaknuo je Plenković.

Govoreći o problemu iseljavanja iz Hrvatske, premijer je rekao kako to nije problem nastao 16. listopada 2016. godine, već problem koji traje već nekoliko godina. Naš je cilj demokratska revitalizacija zemlje i u tom smislu smo poduzeli niz mjera. Sve njih sam pobrojio u godišnjem izvješću pred zastupnicima. Od rodiljnih naknada, porezne reforme, sufinanciranja stambenih kredita.

Sve su to mjere koje idu za demografskom obnovom, a sadržane su u našem programu. One će ići za tim da našim mladim obiteljima stvorimo preduvjete da ostanu u Hrvatskoj, kazao je. Istaknuo je kako je jučer na užem kabinetu Vlade odlučeno da će se pronaći sredstva za svih 2400 zahtjeva koji  su podneseni za stambeno sufinanciranje.

Premijer je istaknuo kako su početkom godine prepoznali probleme u Agrokoru i na njih reagirali na najbolji mogući način. To je kompanija koja je u privatnom vlasništvu i koja je imala velik utjecaj na hrvatsko gospodarstvo. Nismo imali drugog scenarija nego ići s posebnim zakonom koji bi spriječio gospodarski i financijski krah ne samo te kompanije već i kompanija koje su s njom povezane, rekao je. Dodao je i da je to bila politička odluka i jedini mogući politički odabir.

Kolege iz oporbe ne prepoznaju ono što smo učinili i dobili s Lex Agrokorom. Ispadamo kao netko tko je napravio neki potez koji nije bio dobar. Nismo radili populistički, nismo radili napamet. Na nama je bilo da utvrdimo činjenice, a na savjetnicima da pomognu u dogovoru s vjerovnicima kako napraviti  put prema nagodbi i dugoročnoj održivosti kompanije i očuvanju radnih mjesta, istaknuo je Plenković.

Na pitanje je li potrebno utvrditi političku odgovornost kad je u pitanju Agrokor, premijer je kako im je u interesu da se se rasvijetle sve okolnosti koje su dovele do ove situacije u Agrokoru. Hoće li to biti istražno povjerenstvo ili neki drugi način rasprave u Saboru pred nekim saborskim odborom – to je pitanje u vezi kojega smo otvoreni.

Ono što je važno reći je to da samo istražno povjerenstvo regulirano zakonom te da njegov Članak 4 ne ostavlja baš previše mjesta za interpretaciju. Prema mišljenju mnogih pravnih autoriteta ukoliko se pokrene kazneni postupak istražno povjerenstvo prestaje s radom. To ne znači da Vlada i HDZ ne žele da se rasvijetli sve vezano uz Agrokor. Upravo obrnuto, mislim da bi to bilo zdravo za hrvatsko društvo, naglasio je Plenković.

Plenković: Ova godina bila je za Hrvatsku jedna od najizazovnijih nakon Domovinskog rata

facebook komentari

Nastavi čitati