Miklenić: izabranoj predsjednici treba poželjeti uspjeh i poduprijeti ju molitvom

0

U svom najnovijem tjednom komentaru u Glasu Koncila, pod nazivom “Što znače biskupske čestitke?“, glavni urednik Ivan Miklenić ističe kako su novoizabranoj predsjednici Kolindi Grabar Kitarović čestitku uputila sva četvorica nadbiskupa metropolita, kao i nadbiskup predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i još jedan biskup te predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica i na taj način očitovali svoju nadu ne toliko za kakav interes Crkve koliko za boljitak cjelokupnoga hrvatskoga društva i hrvatske države u novom petogodišnjem predsjedničkom mandatu.

Izbori na svim razinama u Republici Hrvatskoj, piše dalje mons. Miklenić,  od njezina osnutka očituju u tom segmentu društvenoga i političkoga života vrlo visok stupanj demokracije i funkcioniranja pravne države pa su i nedavni predsjednički izbori potvrda te činjenice. Vodstvo Katoličke Crkve u Hrvatskoj, što je normalno i primjereno, uvijek je poštivalo i prihvaćalo rezultate glasovanja odnosno uvijek je prihvaćalo i izabrane predstavnike političkih stranaka bez obzira na njihovu političku ili ideološku opciju. Naime, vodstvo Crkve u Hrvatskoj jako dobro poznaje elementarnu činjenicu da ne bi bilo moguće uopće govoriti o demokratskom državnom poretku bez višestranačja i bez više političkih opcija koje održavaju i stanje svijesti i političke opredijeljenosti u dijelovima hrvatskih državljana s pravom glasa. To vodstvo također dobro poznaje činjenicu da se i sami članovi Crkve u skladu sa svojim osobnim uvidima i po svojoj savjesti različito politički svrstavaju, učlanjuju u stranke lijeve ili desne političke opcije ili pak ostaju izvan stranaka, a dio članova je čak i indiferentan prema politici. Stoga vodstvo Crkve u Hrvatskoj, želeći služiti općemu dobru svih članova hrvatskoga društva, od svake legalno i legitimno izabrane skupine ili osobe, neovisno o njihovoj političkoj opciji ili ideološkom opredjeljenju, očekuje pošten i zauzet rad za boljitak i Hrvatske i svih njezinih stanovnika te je logično da onima koji dolaze na vlast na tome i čestita i želi uspješnost.

Višestruko ili može se reći snažnije čestitanje visokih crkvenih predstavnika izabranoj predsjednici nakon nedavnih predsjedničkih izbora svakako je vrlo znakovito i bilo je moguće samo u sadašnjem hrvatskom povijesnom trenutku koji ima jedno lice na javnoj sceni, a sasvim drugo u stvarnosti. Visoki predstavnici Crkve svoje čestitke uputili su izravno izabranoj predsjednici, dakle točno određenoj osobi, te se bez podmetanja i konstruiranja ne može tumačiti kao njihovo priklanjanje određenoj političkoj opciji ili koaliciji odnosno kao svrstavanje protiv druge političke opcije ili koalicije. Već po ustavnoj definiciji uloga predsjednika države u Hrvatskoj je nestranačka i nadstranačka, a legalitet i legitimitet koji obnašatelj te funkcije dobiva pobjedom na neposrednim izborima daje i izabranoj predsjednici iznimno, povlašteno mjesto na hrvatskoj političkoj sceni.

Dobre želje, radost i obećanje molitvene potpore izraženi u čestitkama izabranoj predsjednici u sadašnjem hrvatskom povijesnom času, bremenitom brojnim neriješenim problemima, svakako su više nego izraz kurtoazije. Mnogi u Hrvatskoj u posljednjih 15 godina vape za osobom koja bi bila sposobna zaustaviti sadašnji krivi smjer Hrvatske – a koji prema anketama takvim smatra čak 80 posto hrvatskih građana – ili barem za osobom koja bi bila simbol i inicijator žuđene slobodne, demokratske, pravne, gospodarski prosperitetne i stabilne, normalne i europske države Hrvatske.

Naime, posljednjih 15 godina, bez obzira na to koja je opcija bila na vlasti, umjesto oslobađanja od totalitarnoga mentaliteta i drugih negativnih nasljeđa kroz proces tzv. detuđmanizacije ostvarivala se denacifikacija i rekomunizacija društva. Nakon što je Vijeće Europe g. 2006. objavilo Rezoluciju 1481 »o mjerama za uklanjanje nasljeđa bivših komunističkih sustava« koju je usvojila Skupština Europskoga parlamenta, u Hrvatskoj je taj dokument izigran. Hrvatski sabor donio je »Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine« prepisujući dijelove izvorne Rezolucije i preskačući one zahtjeve u Rezoluciji po kojima bi trebala započeti dekomunizacija Hrvatske. S obzirom na 4. članak Rezolucije trebalo je jasno reći da komunistička partija u Hrvatskoj spada u one partije koje su uspostavile totalitarni režim, no to se nije dogodilo pa se zbog toga komunistički antifašizam izjednačava s demokratskim, a političke stranke umjesto da se demokratiziraju postaju kopije partije. Posljedica toga je da je na državnoj razini zavladala korupcija koja se tek verbalno progoni. U takvim okolnostima izabranoj predsjednici stvarno treba poželjeti uspjeh i poduprti je i molitvom, završio je urednik Miklenić.

facebook komentari