Pratite nas

Intervju

Milan Kujundžić: Došli smo do dna, u Hrvatskoj treba pokrenuti narod

Objavljeno

na

Uvijek sam vjerovao u narod, čvrsto vjerujem i danas da imamo snagu i pamet, a kroz dnevne neposredne kontakte s mnogobrojnim ljudima osjećam da se zajedno – ujedinjeni možemo izvući iz ovog opasnog vrtloga u koji se nas bacile sve dosadašnje vlade

Dr. Milan Kujundžić, predsjednik Hrvatske zore,  i čelni čovjek  Saveza za Hrvatsku, prije osam dana potvrdio je da će se kandidirati za predsjednika Republike. O tome što on nudi Hrvatskoj, o agoniji u kojoj se Hrvatska nalazi, o tome što je nužno Hrvatskoj, ali i o Milanoviću, Josipoviću, guverneru HNB-a Vujčiću, te Kolindi Grabar Kitarović, Milan Kujundžić govori u razgovoru za Dalmacija News.

U HTV-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” žestoko ste opleli po Vladi kazavši da je to  “skupina amatera, koja dolazi na posao nakon 10 sati”? Na koga ste konkretno mislili?

– Ovom tvrdnjom želio sam prije svega ukazati i upozoriti javnost na činjenicu s kojom lakoćom su se hrvatski ministri , dužnosnici, a i parlamentarci “prihvatili” posla za kojeg se vrlo brzo pokazalo da mu nisu dorasli, kako po kompetencijama tako i po snazi  koja  nam je potrebna da bi zemlju i narod izvukli iz  gotovo bezizlaznog  stanja. Mi nemamo više puno vremena i prostora, a oni koji su to odavno morali vidjeti to ne shvaćaju i ne osjećaju.  Zato je moja nakana i krajnji cilj  potaknuti i pozvati na  odgovornost i to ne samo političku i moralnu nego i kaznenu, za izvršnu vlast na svim razinama, kada se  donose štetne i pogubne odluke za državu ili ako ne donose odluke kojima se mora osigurati stabilnost i sigurnost sustava, obnova i razvoj gospodarstva. Ovako se ležerno političari mogu “provlačiti” od izbora do izbora.

Ova Vlada je pogubna za narod

Koju biste ocjenu dali Milanovićevoj Vladi – od jedan do pet?

– Ovu Vladu ne treba ocjenjivati. Ona je pogubna za narod i štetna za državu.To bez sumnje potvrđuju  svi pokazatelji, a građani to dobro osjećaju na svojim leđima.

Zašto su izostale sve investicije u Hrvatsku?

– Dvije velike stranke koje se uspješno smjenjuju na vlasti “proizvele” su državu u kojoj danas , nažalost, caruje pravna nesigurnost, politička korupcija i zaštita interesa pojedinačnih dobro umreženih skupina na svim razinama. Nadalje. proizvode se  i mijenjaju gotovo dnevno zakoni  koji nisu ni pravno dorečeni ni transparentni, ali su zato vrlo često sročen i”po mjeri” nekin nevidljivih moćnika. Izostanak kratkoročne, dugoročne ili bilo kakve strategije i pravaca gospodarskog razvitka  dodatno sprječavaju domaće ili strane ulagače da se odluče na rizičnu avanturu, te ulože svoj kapital ili kapital koji su im povjerili njihovi dioničari u državi u kojoj je sve moguće, a više ništa nije sigurno.

Koliko je aktualnu hrvatsku vlast koštalo pravodobno neizručivanje Josipa Perkovića Njemačkoj?

– Koštalo nas je puno i dugo će se osjećati posljedice: izgubili smo povjerenje naših političkih partnera i prijatelja, te pokazali da smo država čijem se ovakvom političkom vodstvu ne može i ne smije vjerovati, da smo  država nestabilnih institucija.  Nažalost, još uvijek ne znamo što je pravi razlog i čiji su se interesi i nedjela htjeli zaštititi i prikriti naglom i ishitrenom odlukom da se osigura Perkoviću i svim perkovićima “imunitet”.

Pravna država pala je na ispitu, a istvoremeno, želimo biti dio demokratskog  i uljuđenog  uređenog svijeta i Europe. I što je najgore u cijeloj ovoj nesretnoj epizodi Milanovićeve Vlade, odustalo se tek nakon neviđenog javnog i međunarodnog pritiska. Uvijek se rado prisjetim na misao jednog svjetskog državnika koji je ustvrdio da “će se veliki državnik uvijek suočiti s neuspjehom i učiti na pogreškama, te da nas nesreće moraju poučiti kako ostvariti buduću snagu”. Mislim da je poruka jasna i poučna. Mi nemamo državnika koji bi to shvatio.

Josipović nije ispunio svoju ustavnu obvezu

Drmaju li još uvijek udbaši vodećim hrvatskim strankama?

– Kada znamo da su vodeće hrvatske političke stranke i njihove koalicije, njihova vodstva, uzajamno i naizmijenice vodile državu tako da je: hrvatsko gospodarstvo  uništeno, vođenje monetarne politike prepušteno tuđem kapitalu, da se Hrvatska pretvara u zemlju skučenog znanja i zastarjele tehnologije, da je socijalna država ugušena, da u zemlji vlada korupcija i pravna nesigurnost, te da  ljudi okreću leđa vlastitoj državi, sasvim je svejedno postaje i irelevantno “čiji i koji udbaši, politički mafijaši i diletantni drmaju i upravljaju strankama”.

Puno je važnije osvijestiti građane i pokrenuti narod da se ovo zaustavi i otvori novi put i prostor za novu politiku i nove ljude koji će vratiti  Hrvatsku narodu i kojima neće nitko upravljati. U protivnom, mi smo na dobrom putu da izgubimo Domovinu. Ako  uspijemo, u što vjerujem i za što ću se zauzimati, neće  biti  ni prostora ni pogodnog vjetra  da se Hrvatskom  može upravljati na ovako nečastan način.

Uvijek kritizirate i predsjednika Republike Ivu Josipovića. Koje su, po Vama, sve njegove krivice za ovakvo stanje u državi?

– O pojedinim propustima i  krivicama predsjednika Josipovića ne želim govoriti, jer ovdje nije riječ ni o propustima ni o pojedinačnim krivicama: predsjednik RH nije ispunio svoju ustavnu obvezu ni prema građanima ni prema državi. Dosta nam je vještog skrivanja iza odredbi koje definiraju “ovlasti i ograničenja” predsjednika države. Danas svjedočimo da je velika želja za očuvanjem vlasti predsjednika motivirala i sada vješto  pokreće neke inicijative, iako one uvijek i nisu određene ustavnim kategorijama. Ali on ne shvaća, ne osjeća da on ne može više vratiti narodu nadu u mogućnost vođenja i zauzimanja za drugačijom nacionalnom politikom, a što je preduvjet za preporod naroda i obnovu gospodarstva. Imao je gotovo pet godina biti istinskim zaštitinikom građana  i dobrim skrbnikom nacionalnog blaga.

Na HTV-u ste potvrdili da ćete se kandidirati za predsjednika Republiku, uz jedno veliko “ako”?

– Da, to moje veliko “ako” odnosilo se , ako bude izbora za predsjednika. Hrvatska politika pretvorila se u politiku neizvjesnosti. Ljudi ne znaju što im donosi novi dan: gubitak radnih mjesta, smanjenje plaća, prijetnje novim nametima,smanjenje šansi čak i za preživljavanjem.  Pa dopustite mi da i ja, analizirajući tijek dnevnih političkih zbivnja, imam pravo na “osobnu dozu sumnje”. Ipak  je naše  političko vodstvo pokušalo, iako na kraju neuspješno, zavarati i naše europske partnere i prijatelje. Naime, u Hrvatskoj je danas sve moguće, ali ništa nije ni sigurno ni zajamčeno.

Hoćete li Kolinda Grabar – Kitarović i Vi dijeliti slično biračko tijelo?

– Narod se ne smije dijeliti! Nikada ne bih ušao i bavio se politikom da bi  “dijelio”. Nama je potrebno zajedništvo. Ovi izbori i svi oni koji će uslijediti moraju biti izbori na kojima ćemo stupanj demokracije uzdizati na višu razinu. Ovo je “utakmica”  koja se ne smije voditi mimo dopuštenih pravila i okvira. Bez obzira na dosadašnje odašiljanje strijela i  posezanje za nedopustivim alatima koji su čak i u političkom nadmetanju nukusni i opasni, želim vjerovati da svi oni koji budu sudjelovali u ovom nadmetanju neće pridonositi suspenziji demokratskih procesa. Pod tim mislim da prije svega moramo osloboditi put  istini, političkoj i svakoj drugoj.

Kolinda Grabar – Kitarović je već počela predsjedničku kampanju. Kako ocjenjujete njene poruke?

– Poruke gospođe Kitarović upućene su građanima, glasačima, i samo oni imaju pravo, ali na neki način i obvezu, prepoznavati ih i  ocjenjivati .Ostavimo građanima neka svoju građansku dužnost obavljaju bez pritisaka i u miru.

Milanović “kuću” ostavio u rasulu i otišao u SAD

Je li Hrvatskoj treba gospodarska diplomacija?

– Mi najprije moramo, krajnji je čas, formulirati državnu politiku čiji je sastavni dio i gospodarska strategija,a zadaća je diplomacije, bez obzira na internu preraspodjelu poslova unutar Ministarstva vanjskih poslova, da tu politiku dosljedno zastupa, provodi i promiče u svijetu. Ovo, dakako, podrazumijeva visoko stručne, odgovorne i pouzdane kadrove u diplomaciji, kojima će biti i čast i obveza predstavljati svoju državu i svoj narod.

A kada to izostane, u što smo se puno puta uvjerili, lakše je posezati za novim nazivima, novim imenovanjima i predlagati neuvjerljiva i beskorisna rješenja, koja  uvijek puno koštaju porezne obveznike. Bilo bi puno korisnije najprije se pozabaviti  i osigurati da se o važnim državničkim i vanjskopolitičkim pitanjima uvijek u potpunosti usuglase i ujednače izjave predsjednika države i ministrice vanjskih poslova.

Kako gledate na Milanovićev posjet IT tvrtkama i iseljenicima u Sjedinjenim Državama?

– Ovaj posjet, kao i većina hrvaskih građana, doživljavam kao još jednu medijsku i samo premijeu korisnu turneju koju će platiti njegovi “dobri i poslušni” porezni obveznici. Budimo, ipak,  pošteni on to niti ne skriva. On je ležerno i udobno putovao Amerikom, uveseljavao iseljenike (doduše rijetke koji su ga uopće željeli vidjeti i čuti ), te se upoznao  s onim što je još na početku svog premijerskog mandata morao dobro i temeljito poznavati. Možda bi narod njemu i oprostio ovo “doškolovanje” da “kuću” nije ostavio u potpunom rasulu, u velikoj besparici i prijetećem rastu još  većeg siromaštva.

Treba li se Hrvatska oduprijeti uvođenju eura kao službene valute?

– Da, za to se ni izdaleka nisu stekli uvjeti. Ako već nedopustivo eksprimentiramo s ljudima, bar “ne dirajmo”  kunu.

Vujčić štiti interes kapitala i banaka

Je li u monetarnoj policiji napredak donio Boris Vujčić, novi predsjednik Hrvatske narodne banke?

– Gospodin Vujčić ni po čemu nije novi predsjednik Hrvatske narodne banke. On je kontinuitet prethodnih guvernera i, on dosljedno toj politici, štiti interes kapitala i banaka. Hrvatska narodna banka odavno više nije ni hrvatska ni narodna; ona je samo banka.  Ali i ovo je odraz politike naše Vlade, našeg Sabora i svih nositelja vlasti u RH.

Jesmo li trebali dopustiti homoseksualne brakove?

– O tome sam već javno govorio više puta.  Uz visoki stupanj tolerancije te razumijevanje homoseksualaca, i dalje sam duboko uvjeren i zauzimat ću se da brak bude određen i poštivan kao zajednica muškarca i žene.

Što će nam donijeti monetizacija autocesta?

– Želim vjerovati da se ona uopće neće realizirati, želim vjerovati da hrvatskoj vladi nećemo ostaviti ni prostor ni vrijeme da provede svoj, dopsustie mi slobodu da kažem, još jedan “pakleno sročen plan”. A taj plan ima samo jednu svrhu i jedan cilj: pokriti proračunski deficit, smanjiti javni dug, kako bi se oni održali i ostali na vlasti.To njihovo preživljavanje na hrvatskoj polititičkoj sceni ima neviđenu cijenu koju je, koliko  je meni poznato,  platio mali broj europskih država.

Mislite li da će Europska komisija iduće godine preuzeti upravljanje Hrvatskom, kad RH dotakne gospodarsko dno?

– Ima li još dna ispod ovoga? Upravo stoga jer sam duboko uvjeren da nitko, pa ni Europska komisija, ne smije i neće upravljati  Hrvatskom  odlučio sam angažirati se u politici. Nama je potrebna pomoć naših partnera i prijatelja, ali ona se mora  temeljiti na  suradnji i uzajamnosti. Hrvatska je suverena država i to se mora poštivati i uvažavati. Uvijek sam vjerovao u narod, čvrsto vjerujem i danas da imamo  snagu i pamet, a kroz dnevne neposredne kontakte s mnogobrojnim ljudima osjećam da se zajedno – ujedinjeni možemo izvući iz ovog opasnog vrtloga u koji se nas bacile sve dosadašnje vlade. Nema tu opravdanja i pozivanja tko je više a tko manje manje kriv. Zajedno su oni “iskovali ovaj rezultat”.

Nemamo više vremena za čekanje

Kako  Hrvatsku izvući iz gospodarske krize? Zalagali ste se i još se uvijek zalažete prije svega za prijevremene izbore.

– Hrvatskoj je potrebno novo političko vodstvo i “nova snaga”, kako bi se najprije zaustavila duboka višegodišnja recesija koja je opustošila gospodarske subjekte u svim svim sektorima. Činjenica da Hrvatska, nakon toliko godina pregovaranja i usuglašavanja, nije iskoristila ni članstvo u Europskoj uniji, kako bi pokrenuli gospodarstvo, otvorili put toliko potrebnim investicijama, a što je nedavno priznao i sam premijer, govori o dubini i težini krize. Moramo biti pošteni i reći da nema jednoznačnih odgovora i da se ne mogu i ne smiju nuditi lako obećana i brza rješenja. Ali je neophodno da se ona donosu u najviše mogućem stupnju suglasja “znalaca” i  svih relevantnih čimbenika. Da, mislim na nacionalni konsenzus za spas Hrvatske. Nema rješenja bez demokratskog dijaloga i dogovora.

Da budem možda jasniji ili  konkretniji: razvoj stabilnog gospodarstva mora se temeljiti na konkurentskim prednostima zemlje u cjelini, na konkurentnim tvrtkama i visoko obrazovanoj radnoj snazi, visokoj tehnologiji. Pitanje konkurentnosti u maloj otvorenoj ekonomiji kao što je hrvatska mora se sagledavati kroz sposobnost cjelokupnog gospodarstva i društva da uspješno posluju u novom gospodarskom okružju proširene Europske unije i svjetskoj ekonomiji. Ovo su samo neke naznake onoga što nas čeka i što morao provesti, ako ne želimo trajno ostati na marginama kako političkih i gospodarskih svjetskih procesa.  Spremam se o ovome  javno i temeljitije govoriti.

Glede prijevremenih izbora, za njih se zauzimam, iz  prijeke potrebe, jer mi više nemamo prostora, nemamo vremena za čekanje. Pod teretom nametnutih restriktivnih mjera ove vlade i ovakve politike mogla bi puknuti i savinuti se leđa najvećeg broja hrvatskih građana. Čemu   nam onda država s pogrbljenim narodom? Zato moramo uložiti napore i znanje da se to ne dogodi.

Mislite li da je Hrvatskoj nužno Vlada nacionalnog jedinstva ili biste kao predsjednik Republike radije surađivali s HDZ-ovom Vladom?

– Hrvatskoj je potrebna Vlada!, a pitanje nacionalnog jedinstva i rekao bih zajedništva mora biti konstanta, a ne  “spas” za kojeg će se hvatati oni koji žele opstati na vlasti: a razorili su i vladu i nacionalno i jedinstvo i zajedništvo. Ostavljanje mogućnosti ili prostora  predsjedniku Republike da bira s kim bi radije ili manje radije surađivao treba u startu osuditi i svim legalnim sredstvima  onemogućiti. Predsjednik RH kojeg izabere narod mora podjednako poštivati i jednako uvažavati sve građane, istom mjerom ocjenjivati sve stranke, bez obzira na njegovo političko i svjetonazorsko uvjerenje: predsjednik mora uvijek i svugdje braniti hrvatske nacionalne interese , predstavljati dostojanstveno i hrabro svoju državu i učiniti da se narod njime ponosi.

Dopustite mi da se osvrnem na još jedan sramotan “uspjeh” naših političkih struktura , a to je “proizvodnja” sve većeg broja ravnodušnih građana, pored onih ogorčenih,razočaranih i obezvrijeđenih. Kao da je ponekad umjesto borbe lakše izabrati odmak i pasivno promatranje. I zato ako se ovaj trend ne zaustavi, moglo bi nam se dogoditi da imamo sve manje glasača, a sve više promatrača. Ali želim upozoriti da je ravnodušnosti opasnija nego ljutnja i bijes, ravnodušnost postaje veliki grijeh , ako otvara prostor za bilo koji oblik zla i nepravde. Teško je nakon svega povjerovati “čovjeku – političaru”, ali pasivnost nas ne smije pretvoriti u “ortake” upravo s onima koji su nam razorili sadašnjost i žele oteti budućnost.

Zato ću se uvijek zdušno i iskreno zauzimati da nijedan građanin ne “ostane po strani”, da donese svoj sud i  ocjenu o tome kakvi su oni koji bi nas trebali voditi i zastupati, i da to pokažu na najdemokratskiji način: na izborima.

Dalmacija News

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Intervju

Grčić je, zanemarujući struku, pripremao i ugovarao EU projekte daleko ispod potrebne razine!

Objavljeno

na

Objavio

Potpredsjednica HDZ-a i eurozastupnica Ivana Maletić dala je opširan intervju za Slobodnu Dalmaciju. Intervju koji je vodio urednik SD-ova tjednog priloga „Spektar“ Hrvoje Prnjak, prenosimo u cijelosti:

Koliko možemo biti zadovoljni dosadašnjim povlačenjem EU sredstava? Znam da je pitanje slojevito, no kakva bi bila vaša generalna ocjena?

Za brzo i uspješno korištenje EU fondova neophodno je pojednostavniti procedure, pomoći krajnjim korisnicima u pripremi i sufinanciranju, ubrzati ugovaranje, prilagoditi kriterije potrebama korisnika. Posebno je važno uložiti znatna sredstva u pripremu projekata i otkloniti osnovne prepreke, a to su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, presporo sudstvo i dugotrajni postupci dobivanja rješenja, odgovora i potvrda državne uprave. Te prepreke ne usporavaju samo korištenje EU fondova, nego i provedbu svih ostalih projekata financiranih iz drugih izvora te tako smanjuju razinu investicija i razvojni potencijal Hrvatske. Na svim ovim preduvjetima se dugo nije radilo, Vlada je počela otklanjati prepreke, ali rezultati se ne mogu vidjeti odmah. U 2018. ćemo moći sagledati ozbiljnije rezultate Vlade i novo stanje u provedbi.

Nekidan je bivši potpredsjednik Vlade Branko Grčić izjavio da je u njegovo vrijeme iskorištenost EU sredstava bila na 87 posto, kritizirao je Vladu za usporavanje korištenja EU fondova i zapitao gdje ste sad Vi da na to upozorite. Što kažete na to?

Bivšem potpredsjedniku Vlade Grčiću nikako ne idu brojke i postoci. Može sad otvoriti stranice Europske komisije i vidjet će da je čak i u ovom trenutku iskorištenost EU fondova iz razdoblja 2007.-2013. ispod postotka o kojem on govori i iznosi 80 posto. Ako govori o ugovorenosti, upravo tu i je problem i na to sam ga upozoravala. Ugovorenost je trebala biti znatno iznad 100 posto da bismo imali šansu uspješno koristiti sredstva. Vlada radi punom parom i popravlja nepopravljivo, godine su iza, projekti se nisu pripremali i ugovarali na razini na kojoj su trebali. Kako sam i rekla, u 2018. ćemo moći dati prve ocjene uspješnosti rada ove Vlade.

Nema dugo, Vlada je odobrila zapošljavanje upravo kadrova koji bi se bavili EU natječajima i povlačenjem sredstava. Navodno je problem i prelazak državnih službenika koji znaju raditi taj posao u privatni sektor, odnosno, u susjedne zemlje koje „barataju“ pretpristupnim fondovima. Jesmo li zakasnili s tom kadrovskom „obnovom“?

Ljudi su jedan od glavnih preduvjeta uspješnog korištenja EU fondova. Konačno smo dobili Vladu koja je to prepoznala i pokrenula zapošljavanje. Plaće tih ljudi se većim dijelom financiraju iz EU fondova, tako da zaista dosadašnja zanemarivanja izgradnje kapaciteta za korištenje EU fondova nisu imala opravdanje. Pred Vladom je sad uvođenje sustavnih edukacija, testiranja i praćenja kvalitete rada zaposlenih jer nas greške mogu skupo stajati. Nikad nije kasno za kadrovsku obnovu i promjenu u pozitivnom smislu, ali obnova tek tijekom 2016. i 2017. odražava se na brzinu provedbe i razinu iskorištenosti sredstava. Kadrovski smo trebali biti ojačani i spremni još 2013. godine.

Kako se što bolje pozicionirati kad je riječ o korištenju EU fondova u bliskoj budućnosti, pred nama je novo razdoblje za povlačenje sredstava?

Već sad bismo trebali raditi na strateškim dokumentima za buduće razdoblje i utvrditi u njima što kao država na kojem području, i to geografski i tematski, želimo postići. Odmah pripremati i projekte te novu perspektivu dočekati na način da već u prvoj godini krenemo s implementacijom. Samo tako ćemo se moći dobro pozicionirati u novom proračunu. Na kongresu Europske pučke stranke održanom na Malti izborili smo se da u dokument EPP-a „Europa osigurava našu budućnost“ uđe amandman kojim se traži da kohezijska politika ostane proporcionalno jednako zastupljena u EU proračunu kao u sadašnjem razdoblju i to je važna politička poruka Europskoj komisiji.

Dosta toga se promijenilo otkako smo se pridružili EU-u; od krimske krize, sankcija Rusiji, odnosno, EU-u od strane Rusije, suočili smo se s izbjegličkim valom iz Sirije i drugih zemalja, tu je i teroristička opasnost koja je postala europska realnost… Koliko se to sve odrazilo na funkcionalnost samog EU-a, odnosno, ideju snažne Unije?

Zaista je ovo vrlo turbulentno razdoblje u kojem se nalazi Europa i cijeli svijet. Odgovor Unije cijelo vrijeme je stabilnost, sigurnost, povjerenje, jačanje zajedništva i solidarnost, uz rad na mjerama za ubrzanje gospodarskog rasta. Sve prepreke i krize pojačale su potrebu za jedinstvom. Čak 74 posto ispitanika iz svih država članica smatra da je puno više zajedničkih točaka koje spajaju EU nego onih koje bi razdvajale EU. Građani žele snažnu i stabilnu Europsku uniju.

Kako Hrvatska može biti lider u jugoistočnoj Europi? Koliko je to uopće važno pitanje?

Hrvatska ima najnovije iskustvo procesa pristupanja Europskoj uniji. Sve zemlje kandidatkinje i potencijalne kandidatkinje u jugoistočnoj Europi korištenjem naših znanja i iskustava mogu biti brže u ispunjavanju i dobrom razumijevanju postavljenih kriterija te implementaciji u praksi. S iskustvom u prekograničnoj suradnji i makroregionalnim strategijama možemo se pozicionirati i kao lider i promotor važnih zajedničkih infrastrukturnih i razvojnih projekata – što je predsjednica s Inicijativom tri mora i započela. Naravno ta Inicijativa ima i puno šire značenje i obuhvat. Upravo to je pravi put, istaknuti se kvalitetnim idejama, znanjem i izvrsnošću i tako se pozicionirati kao lider.

Što mislite, kojom dinamikom će se odvijati daljnje širenje EU-a? Tu prije svega mislim na države u našem susjedstvu?

Raduje me što je predsjednik Europske komisije Juncker u svom govoru o stanju Unije u srijedu u Europskom parlamentu istaknuo da će u sljedećem razdoblju broj članica biti sigurno povećan sa 27. Nijedna država u ovom trenutku nije spremna, ali vrata Unije su otvorena, naravno kada se ispune zadani kriteriji. Još je dosta posla pred državama kandidatkinjama i o tome redovno raspravljamo u Europskom parlamentu, ali europska perspektiva je neupitna.

Brexit je, među ostalim, intenzivirao i polemike oko proračunske i općenito financijske budućnosti Unije. EU proračun će sada biti „tanji“ za oko 11 milijardi eura godišnje, ističe se princip štednje, da svaki uloženi euro mora donijeti dodanu vrijednost, kako je to rekao povjerenik Europske komisije za proračun Guenther H. Oettinger. Upravo se vode razgovori o višegodišnjem financijskom okviru, što u našoj javnosti prolazi nekako nezapaženo, ali to nipošto ne znači da je riječ o nevažnom pitanju. Jednom ste kazali da proračun EU-a svakog Europljanina stoji manje od cijene jedne šalice kave dnevno. Što mislite, hoće li se to mijenjati?

Proračun će se sigurno mijenjati. Jedna je mogućnost povećati izvore financiranja, odnosno prihode i doprinose država članica, a druga je smanjiti rashodnu stranu. Puno je izglednije smanjenje rashodne strane, ali i to je problem s obzirom na nove prioritete na razini EU-a, poput zajedničke obrambene politike, koje u budućnosti treba financirati, a jednako su nam važne i dosadašnje politike, poput kohezijske, koja je od posebnog značaja za Hrvatsku. U svom govoru Juncker je istaknuo da će u svibnju 2018. biti predstavljeno kako će budući proračun zadovoljiti sve ambicije i osigurati da možemo ispuniti obećano. Iz ove najave mogli bismo iščitati da će se ipak ići na povećanje doprinosa država članica u proračun, uključivanje novih prioriteta za financiranje, ali i osiguravanje kontinuiteta kohezijske i poljoprivredne politike.

Upozoravali ste kako regulativa u području kohezijske politike treba biti donesena najkasnije do sredine 2019. godine. Što sve to može značiti za Hrvatsku u predstojećem razdoblju, što će biti s datumima provedbe ako regulativa bude kasnila?

Bilo bi jako važno regulativu za novo razdoblje imati već u 2018. kako bi države sve pripreme za korištenje EU fondova završile do početka novog razdoblja i u prvoj godini započele provedbu. S obzirom na Brexit i rasprave koje se vode, teško možemo očekivati regulativu prije 2019., dobro će biti ako je usvojimo u ovom sazivu Komisije i Parlamenta. Upravo zbog toga države članice bi trebale sve pripreme odraditi neovisno o regulativi i nakon donošenja regulative napraviti samo prilagodbe, ako budu potrebne. U protivnom, u novom razdoblju provedba će kasniti i države članice neće uspjeti iskoristiti sredstva EU fondova.

Svako toliko se povede i priča o Europi u „dvije brzine“, u kojoj bi naprednije zemlje napredovale još brže, a zaostalije bi države-članice bile isključene iz nekih procesa? Bi li to oslabilo EU? Vi zastupate koncept jake monetarne i ekonomske unije?

Tako je. Baš sam predala amandmane i u raspravama o ekonomskim politikama za eurozonu, isticala da se eurozona ne može razvijati bez jedinstvenog pristupa državama članicama u i izvan eurozone, usprotivila sam se posebnom proračunu za eurozonu dok u njoj nisu sve države članice. Jako me obradovalo što je predsjednik Juncker u svom govoru istaknuo da vidi jedinstvenu Europu u kojoj će sve članice biti i članice monetarne unije, i bankovne unije i Schengena. Time se sve ove rasprave prekidaju. Nema Europe više brzina, svi ćemo biti jednaki, ravnopravni i solidarni. Državama koje nisu trenutno u monetarnoj uniji pomoći će se instrumentom tehničke pomoći da što prije zadovolje kriterije. Postavio je vrlo ambiciozan rok za ostvarenje ovog cilja – 30. ožujka 2019. To su dobre vijesti za nas u Hrvatskoj.

Koliko je bliska budućnost u kojoj će hrvatsko gospodarstvo biti spremno za uvođenje eura?

Za ulazak u eurozonu postoje dvije vrste kriterija: ekonomski kriterij i pravni kriterij. Jedan od uvjeta pravnog kriterija je da nema monetarnog financiranja, odnosno da Središnja banka ne smije financirati državni proračun. Jedina država koja to poštuje, a da je izvan eurozone, jest Hrvatska. Od ekonomskih kriterija zanimljiv je onaj koji se veže na stabilnost tečaja. Jedine dvije države izvan eurozone koje imaju stabilan tečaj i vode takvu politiku su Bugarska i Hrvatska. S obzirom na to da Hrvatska ispunjava sve uvjete pravnog i veliki dio ekonomskog kriterija, možemo reći da se kao država de facto nalazimo u eurozoni, ali de jure ne i zato nam je važno što prije i formalno postati dio monetarne unije.

Prije ljetne stanke u EP-u, u povodu izglasavanja rezolucije o razvoju ambiciozne industrijske strategije EU-a, ukazali ste da se udio industrije u BDP-u EU-a tijekom zadnja dva desetljeća smanjio s 19 na manje od 15,5 posto. „Cilj nam je to promijeniti i do 2020. postići razinu od 20 posto udjela u BDP-u“, kazali ste. Gdje je u toj priči Hrvatska? Gdje smo mi u priči o reindustrrjalizaciji, s kojim kapitalom je to uopće moguće očekivati?

U odnosu na pretkriznu 2008. godinu, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj je na kraju 2016. bila niža za 6 posto dok je prosječno u ostalim državama članicama jugoistočne Europe narasla za 14 posto. Dakle, pred nama je veliki posao na oporavku i razvoju industrije. Za ostvarenje tog cilja potreban je potpuni preokret: smanjenje ovisnosti o sirovinama iz drugih zemalja, povećanje energetske učinkovitosti, obrazovanje u skladu s potrebama industrije, povezivanje industrije i znanosti, poticanje inovacija. Za to moramo koristiti sva raspoloživa sredstva EU fondova, Europski fond za strateška ulaganja, povoljne izvore financiranja iz EIB-a, EBRD-a i drugih institucija.

Mađarska se solidarizirala sa Slovenijom i objavila je da neće poduprijeti hrvatski zahtjev za članstvom u OECD-u. Očito je riječ o nastavku diplomatskog sukoba sa Slovenijom nakon nedavne arbitraže drugim sredstvima…

OECD je ekonomska organizacija koja štiti poslovnu klimu te lobira za svoje članice, pomaže znanjima, analizom dobrih praksi i razmjenom iskustava. Hrvatska ispunjava sve kriterije za ulazak – demokracija i poštivanje ljudskih prava, slobodno-tržišna ekonomija, BDP po glavi stanovnika – koji je bar jednako visok onom najsiromašnije članice OECD-a. Slovenija se poziva na vladavinu prava, a baš temeljem toga ne bi smjela pribjegavati ucjenama i državu koja ispunjava sve kriterije kočiti u procesu učlanjivanja u OECD. Do rješenja trebamo doći razgovorima i dogovorima, ne zato što nam je članstvo u OECD-u neophodno, nego radi razrješenja bilateralnih pitanja i uspostave dobrih odnosa sa susjedima. Mislim da smo sad na dobrom putu. Premijer je sazvao i sve čelnike parlamentarnih stranaka, ne znam kad se to zadnji put u Hrvatskoj nakon pregovora dogodilo.

Najavljuje se i reforma javne uprave. No, nije ovo prva Vlada koja to najavljuje, isto kao i recimo, olakšavanje uvjeta poslovanja za poduzetnike, promjenom famozne „antipoduzetničke klime“. Je li država napokon u stanju pokazati da je spremna mijenjati samu sebe, počevši od javne uprave?

To je definitivno jedna od najvažnijih reformi i mislim da za to više nema prostora za čekanje. Vlada je toga svjesna i vjerujem da su sve pripreme u tijeku. Ta reforma treba rezultirati dobro opisanim i propisanim poslovnim procesima i procedurama u svim ministarstvima i ostalim državnim institucijama pa temeljem toga jasnom podjelom poslova, prava i odgovornosti, koja je temelj za uklanjanje preklapanja i praćenje kvalitete, brzine i uspješnosti obavljanja posla. Bez toga nema niti sustava prepoznavanja izvrsnih kadrova, motiviranja i nagrađivanja. I za lokalne jedinice treba utvrditi mehanizme usporedbe, postaviti kriterije praćenja uspješnosti i na temelju (ne)uspješnosti rada ih reorganizirati.

Dosta ekonomskih analitičara pohvalno je govorilo o poreznoj reformi i vođenju državnih financija… No, porez na nekretnine ipak se pokazao problematičnim, pa je premijer nakon žestokih reakcija u javnosti najavio „odgodu“ primjene. Je li Vlada tu napravila „korake“, prije svega u komunikacijskom smislu?

Vlada čitavo vrijeme u prvi plan stavlja partnerstvo, transparentnost, otvorenu i jasnu komunikaciju. Ne želi nametati rješenja nego ih donositi zajedno sa zainteresiranim stranama. U slučaju poreza na nekretnine tek kada su se počele prikupljati potrebne informacije za njegovu implementaciju postalo je jasno da građani nisu dovoljno upoznati sa značenjem i ciljevima ovog poreza. Vlada nije tu da zastrašuje ljude nego da bude partner i služi građanima. Zato je i donesena odluka da se dok građani ne budu spremni za novo rješenje – a koje je doneseno s ciljem pojednostavljenja i manjih nameta – ne ide s primjenom.

Ovo je primjer kako neka dobra rješenja zbog „loše percepcije“ nastale od prije ne mogu zaživjeti u praksi. Najvažnija je poruka svima da je Vlada pokazala da joj je stalo do stavova građana, da sluša i nema velikih ega koji pošto poto provode ono što su zamislili. To je zaista demokratizacija društva.

U Hrvatskoj se, eto, još uvijek više strasti diže oko tema iz prošlosti, negoli oko uspješnosti korištenja EU fondova. Komunizam i fašizam, ploča sa spornim natpisom „Za dom spremni“ i dalje su važne teme u domaćoj javnosti?

Komunizam i fašizam su našem narodu nanijeli jako puno zla. Braniteljski pozdrav u grbu HOS-a „Za dom spremni“ nešto je sasvim drugo od pozdrava koji se veže uz ustaše. Prema braniteljskom pozdravu i svemu vezanom uz branitelje gajim duboko poštovanje i zahvalnost. Međutim, mnogi su propatili od ljudi koji su vikali „Za dom spremni“ u Drugom svjetskom ratu, kao i od zločina partizana i kasnije komunizma. Sigurna sam da je našim braniteljima i svima nama na prvom mjestu jaka Hrvatska na vrhu ljestvice razvijenosti europskih država, i zato smatram da je vrijeme da osudimo zlo i totalitarne režime, uklonimo njihova obilježja i okrenemo se poduzetnicima, gospodarstvu, znanju, izvrsnosti, ustrajnom i vrijednom radu.

Ovaj tjedan je Europski parlament u Strasbourgu usvojio izvješće kojim se pozdravlja pristupanje Europske unije Istanbulskoj konvenciji o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji te se pozivaju države članice da je što prije ratificiraju. Za usvajanje izvješća glasalo je 489 zastupnika, uz 114 glasova protiv i 69 suzdržanih. Zašto ste bili suzdržani?

Ne volim biti suzdržana, ali u ovom slučaju to je najbolje odražavalo moj stav. S jedne strane podržavam Istanbulsku konvenciju jer sam za nultu stopu tolerancije nasilja nad ženama, a s druge strane sam protiv ove Konvencije jer sam protiv nametanja rodne ideologije i uvjeravanja žena da je odluka o pobačaju odluka o njihovu tijelu, a ne o životu i smrti drugog bića. Takve konvencije ne bi trebale ulaziti u svjetonazorska pitanja i to nametati državama. Tada ne bi bilo problema s ratifikacijom u pola država članica EU-a.

Sastav Vlade je dosad doživio nekoliko promjena u hodu, zadnju zbog koaliranja s HNS-om. I Vaše ime se spominjalo u kontekstu izbora ministara nakon pobjede HDZ-a na izborima prije godinu dana, no na kraju niste postali jedna od ministrica. Žalite li za tim na bilo koji način?

Uvijek je izazov i želja biti u Hrvatskoj i raditi u Vladi. Ovaj put smo se tako posložili, trebao je netko od ekonomista ostati i u Europskom parlamentu s obzirom na to da je u Vladi četvero izvrsnih ekonomista, doktora znanosti.

facebook komentari

Nastavi čitati

Intervju

Biskup Košić: Dobio sam tri prijetnje. Ljevičari bi ubijali i nakon 70 godina

Objavljeno

na

Objavio

– Kada bi se provela lustracija, tada bi i naša dijaspora – a računa se da još toliko Hrvata živi diljem čitavoga svijeta koliko nas ima u RH – sudjelovala u tome da se ovdje pokrenu investicije – tvrdi biskup Košić

Sisačkom biskupu Vladi Košiću ne može se reći da je neprincipijelan. Kritizirao je bivšu Vladu Zorana Milanovića, Ivi Josipoviću spočitavao što kao agnostik ide na hodočašća, Most je prozvao jer je bio spreman na koaliciju sa SDP-om, a danas je tu HDZ-ova Vlada premijera Plenkovića, za koju također smatra da nije demokršćanska jer je u koaliciji s HNS-om.

Koja bi to Vlada i kakva bi po Vama onda trebala biti na vlasti u Hrvatskoj?

Volio bih kada bi u Hrvatskoj bili na vlasti političari koji su izraz biračkog tijela i njegove volje, što sada nije slučaj. Naime, kada je na snazi ovaj i ovakav izborni zakon, moguće je da nam život određuje jedna minorna politička skupina i čak nacionalna manjina. Zato se ja zalažem za izmjenu izbornog zakona. Sjetite se kako je u Milanovićevoj Vladi ministar Bauk svojim notornim iznošenjem neistine spriječio referendum koji je pokrenula udruga U ime obitelji upravo radi izmjene izbornog zakona. On je tada tvrdio da je u RH 4,5 milijuna birača što je nemoguće jer je tada bilo toliko stanovnika u RH, a ne birača. Mislim da je ta izmjena zakona pretpostavka boljeg, dapače jedino pravog, demokratskog funkcioniranja naše države.

Je li trebala ostati spomen-ploča poginulim braniteljima HOS-a u Jasenovcu?

Ta je spomen-ploča trebala ostati u Jasenovcu jer su tamo ti naši branitelji poginuli za našu domovinu. Ako nisu smetali kad su ginuli za Hrvatsku, zašto bi smetali danas, 26 godina poslije? I ako su se tada, kad je bilo najteže, tako organizirali i uzeli svoje simbole, zašto to sada nakon toliko godina mijenjati? Moji Gromovi, koji su oslobađali Petrinju – jer sam i sam bio ratni župnik Petrinje i Hrastovice pa sam se s njima susretao i upoznao ih – imaju i danas svoj znak, pesnicu koja je uhvatila gromove s geslom: Jednom grom, uvijek grom. Pa kad to smiju i trebaju imati Gromovi, Tigrovi i sve druge postrojbe HV-a nastale u Domovinskom ratu, zašto to ne bi smjeli imati pripadnici HOS-a? A jednako su ginuli za domovinu, i to 1991.-1995., a ne 1941.-1945. Da, to što pozdrav „za dom spremni“ asocira na NDH nekima ne odgovara, ali nije to bila borba za NDH, nego za suvremenu modernu Hrvatsku. I zato treba ostati spomenik poginulim pripadnicima HOS-a. Ako je političkom trgovinom pogažena žrtva poginulih branitelja, doći će, nadam se, vlast koja će taj spomenik vratiti tamo gdje mu je mjesto. Problematizira se samo mjesto Jasenovac, no o tome bi trebali dati službeno mišljenje stručnjaci, povjesničari i forenzičari. Dok toga nema, politika se poigrava sa žrtvama, ali i s istinom o Jasenovcu, a to nije dobro!

Na Facebooku branite pozdrav “za dom spremni”, potpisnik ste i peticije koju je pokrenuo akademik Pečarić da se taj pozdrav vrati u uporabu u vojsci.

Mnogo je primjera da su taj pozdrav koristili Hrvati u borbi puno prije Drugog svjetskog rata. Npr. Nikola Šubić Zrinski braneći Siget 1566. pošao je u odlučujući boj s povikom: „U boj, za dom!“ Tako je uostalom to 1876. Hugo Badalić, pisac libreta opere Nikola Šubić Zrinski, napisao. K tome je i ban Josip Jelačić pozdravljao svoje vojnike pozdravom: „Za dom!“, a oni su odgovarali: „Spremni umrijeti!“ Kada bismo sve što je bilo u NDH željeli izbaciti iz upotrebe, tada bi bio dugačak popis tih riječi i simbola, a to nije moguće ni potrebno. Ja se pitam kako su se pozdravljali domobrani, redovna vojska NDH? A i oni imaju povijest još od Prvog svjetskog rata pa preko Drugog svjetskog rata do Domovinskog rata. Kad bi se sve što je postojalo u NDH trebalo ukinuti, zašto su u Domovinskom ratu ponovno oživljeni domobrani, kao vojne postrojbe? Ako je NDH i kompromitirala pozdrav ZDS, opet su ga u najpozitivnijem smislu očistili i afirmirali upravo pripadnici HOS-a koji su se borili i mnogi poginuli za modernu Hrvatsku.

Pobornik ste lustracije. Smatrate li da je moguće danas provesti lustraciju u Hrvatskoj?

Lustracija je moguća još uvijek jer u javnom su prostoru i danas prisutni oni koji su, kako bi to rekao biskup Egidije Živković, okrvavili ruke. Lustracija je u Makedoniji uvedena prije dvije godine, a Hrvatska i Slovenija jedine su dvije zemlje iz bivšeg komunističkog bloka u EU koje nisu provele lustraciju. Ljudi koji su bili dio represivnog totalitarnog sustava ne bi smjeli obnašati javne službe. Samo je o tome riječ i mislim da to moramo kad-tad učiniti. Proces dovođenja pred lice pravde ubojica i zločinaca iz Drugoga svjetskog rata i poraća ide tako sporo, gotovo nikako, jer nije bilo lustracije. Mi činimo što možemo, udruge također, ali država bi to morala preuzeti i već jednom riješiti. Očito to nije moguće kad još uvijek mnogi „s okrvavljenim rukama“ drže mnoge uzde našeg društva i štite sebe i svoje.

Koristite društvene mreže. Koliko su one uopće korisne u društvu, “pomažu” li ili ne u podjelama i hoćete li i dalje prijavljivati one koji vam prijete?

Ja sam dobio već treću prijetnju. Zanimljivo je da je u svim slučajevima – barem su se tako i u prve dvije, koje nisu otkrivene – potpisivali kao Antife, a bilo je to i nakon kritika na račun prijašnjih vlada, kao i u posljednjem slučaju. Dakle, tzv. ljevičari su nasilnici, oni bi još i danas likvidirali i ubijali. Nije li neobično da se nisu ni poslije 70 godina promijenili? I nije li neobično to da je posljednja osoba koja mi je prijetila i dalje član SDP-a, kojeg su i lokalni i nacionalni šef te partije, umjesto da ga isključe kao nepoželjnog, uzeli u zaštitu? Toliko o tome. No, moja je savjest mirna, ja nikome ne želim činiti nasilje, a pravo misli i govora nitko mi ne može oduzeti. I moja je prednost što se ne borim silom, nego istinom. I znam da me Bog štiti jer on je Istina. A danas je sudjelovanje na društvenim mrežama jedan od suvremenih načina kako doći do ljudi i navijestiti im evanđelje našega Gospodina. Pa i kad ne govorim izričito o evanđelju, ali kad govorim o istini koja se prešućuje, o pravednosti koja se progoni i o dobru koje se guši, ja naviještam Gospodina, rekao je sisački biskup Vlado Košić za tiskano izdanje Večernjeg lista

Biskup Košić komentirao ‘sramotno postupanje vlasti, šarafciger-vlasti’

facebook komentari

Nastavi čitati