Milan Kujundžić – Josipovićev desni bočni ?

6

U stožeru predsjedničkog kandidata Ive Josipovića očito je procijenjeno kako bez značajnog broja tzv. desnih glasova u njegovu korist u eventualnom drugom krugu predsjedničkih izbora, on ne će moći pobijediti. Da je ova procjena ispravna, potvrđuju sve relevantne ankete izbornih rezultata.

Tako ispitivanje tvrtke 2X1 komunikacije koja se jedina iskazala preciznošću na zadnjim, doduše lokalnim izborima za Sisačko-moslavačkog župana, pokazuje minimalnu prednost kandidatkinje Grabar Kitarović u odnosu na Josipovića. Čak i rezultati ispitivanja famoznog Crobarometra agencije Ipsos Plus koji se objavljuju u najutjecajnijim medijima upućuju kako se radi o tijesnoj utrci, naravno iščitava li ih se pravilno. A to znači da treba uključiti odgovarajuću korekciju tendenciozno “ulijevo” pomaknutog uzorka ispitanika.

Prema toj anketi Kukuriku koalicija i Orah zajedno mogu računati na 10% glasova više od HDZ-ove koalicije, iako je već na izborima za Europski parlament održanim prije pola godine HDZ-ova koalicija (u međuvremenu još ojačana za dva nova člana: HSLS i Hrast) ostvarila za 2% bolji rezultat od spomenutog lijevog dvojca zajedno. Kako nema realnih pokazatelja temeljem kojih bi lijevi blok u međuvremenu ojačao, razložno je zaključiti da je Ipsosov uzorak, po kojem Josipović uvjerljivo vodi ispred Grabar Kitarović za 16% glasova, pomaknut za barem 15% glasova ulijevo. Uzme li se ovaj pomak u obzir, jasno je da je predsjednička utrka vrlo tijesna. Stoga je vodstvo Josipovićeve kampanje došlo do posve logičnog zaključka – da bi trenutni predsjednik ostao stolovati na Pantovčaku, tijekom kampanje nužno je ispuniti dva cilja: Milan Kujundžić, kandidat koji okuplja desne glasove, treba osvojiti (zapravo “otrgnuti” kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović) što veći broj glasova, a uz to njegovim biračima treba Ivu Josipovića prikazati kao prihvatljivog kandidata koji će u drugom krugu moći pokupiti više Kujundžićevih glasova od kandidatkinje Grabar Kitarović.

Ivan-Hrstić-Ilustracija-1Kako se kandidat Kujundžić uklapa u taj plan? Pa … zasad, mogli bismo reći, izvrsno. Kad kritizira trenutnog predsjednika, a to mora jednostavno zato jer mu je protukandidat, čini to prilično uopćeno časteći ga raznim metaforama što nekome može zvučati efektno, no u pravilu je lišeno konkretnog sadržaja. Tako saznajemo kako je predsjednik Josipović “prespavao” svoj mandat a ne čujemo što je to točno prespavao. Potom će ga protukandidat liječnik pozvati na medicinski pregled (valjda, kako bi utvrdio uzroke bolesti “spavanja”). Zatim doznajemo i kako je Josipović “mali miš” jer se boji sučeliti s njim. Odvlačeći tako banalnostima pozornost od kapitalnih tema koje su u vrijeme davanja ovih izjava bile udarne i potencijalno neugodne za trenutnog predsjednika, Kujundžić mu je, u biti, poslužio kao gromobran.

Najžešću kritiku Josipoviću Kujundžić je uputio optužujući ga da je kopirao njegov program. I doista, dvije krupne dodirne točke njihovih programa uopće nisu bezazlene. Radi se o povećanju ustavnih ovlasti Predsjednika Republike nauštrb Sabora i regionalizaciji Hrvatske na manji broj teritorijalnih jedinica, četiri do pet. Prva točka odraz je Kujundžićeve vjere u vlastitu izabranost za rješavanje problema koji more Hrvatsku pa Sabor tu može samo smetati, dok bi Josipović to isto učinio kako bi usporio i onemogućio dolazeću vladu u provođenju njene politike. A nju će, kako stvari sada stoje, formirati desna koalicija. Drugu točku, netipičnu za desni politički senzibilitet, Kujundžić zastupa kako bi se odužio regionalnom HDSSB-u, jedinoj stranci s kakvom-takvom infrastrukturom koja ga podržava, a Josipović da bi ionako krhku Hrvatsku razmrvio po povijesnim pokrajinama i to iskoristio za podgrijavanje napetosti i sukoba među njima. Baš kao što je, uostalom, podmuklo antagonizirao pojedine skupine hrvatskog nacionalnog bića tijekom cijelog mandata na isteku. Manje je tu važno tko se ovih programskih točaka prvi sjetio pa čak ni koji su im motivi. Jednostavno, oni se poput blizanaca slažu u procjeni da treba mijenjati temelje Hrvatske i to će biti iskorišteno u mogućem drugom krugu. Od zbunjenih napraviti poslušne a od “naših” ali slabo upućenih zbunjene, za zahuktali medijski “udbostroj” predstavljat će, već pomalo dosadan, rutinski posao.

Promotrimo li ponašanje Milana Kujundžića prema predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar Kitarović, uočit ćemo kako ju on, za razliku od kandidata Josipovića, ne će izravno omalovažavati, već se prema njoj odnosi naizgled prilično uglađeno, rekli bismo kao pravi gentleman prema dami. No, zato će svaku njezinu inicijativu ili potez koji naglašava sustavno zatirano nacionalno dostojanstvo poput rehabilitacije generala ili prihvaćanja kninske zastave okarakterizirati kao “zloporabu u svrhu predizborne kampanje”. U tome će ga naravno slijediti i “saborski terijeri” iz stranke koja ga podupire a s kojom ga povezuje i kompleks veće vrijednosti. Stranke koja je zbog očiju većih od želudca propustila na vrijeme uskočiti u “pobjednički vlak” pa se sad duri i s ljevicom tikve sadi. Kako bilo, teško se oteti dojmu da je prilikom nedavnog obraćanja novinarima u Osijeku (“… brinite se za one kojima prijeti nestanak s političke pozornice …”) predsjednik HDZ-a Karamarko bio prilično dobar prognozer.

Ono što ne radi Kujundžić, za njega (i ne samo njega) obavlja portal Dnevno.hr. Nastojeći diskreditirati Kolindu Grabar Kitarović ne samo kao predsjedničku kandidatkinju, već prije svega kao osobu, taj portal temeljitije i bezobzirnije provodi “Plan Barbika” čak i od samog Josipovića i priručnog mu kartela pisanih i elektronskih medija na nacionalnoj i lokalnoj razini. Naravno, kako bi među čitateljstvom sačuvao desnu reputaciju, ovaj je portal izrazito kritički nastrojen i prema Josipoviću, od čega ovaj trpi neznatnu štetu, jer njegovi birači tamo ne zalaze. Tako će “mudro i taktično” prerano izletjeti s aferom “Hrestomatija”; dovoljno rano da je “teklić srpskog veleposlanstva” preko strogo kontroliranih medija može bez veće štete amortizirati. A u kontekstu medijskih zbivanja zgodno je primijetiti i kako je Kujundžićev glasnogovornik Ivan Hrstić nedavno osvanuo kao gost komentator na portalu Drage Pilsela, istaknutog aktera prethodne Josipovićeve kampanje, a i sada njegovog angažiranog podržavatelja.

Zanimljiv je i odnos kandidata Kujundžića prema aktualnim braniteljskim prosvjedima i napetostima uzrokovanim zloćudnom “ćirilizacijom” Vukovara. U emisiji Veto prikazanoj na Jabuka TV u kontekstu braniteljskih prosvjeda ustvrdio je kako se problemi ne smiju rješavati na ulici. Voditelj Sanjin Španović koji je Romanu Bolkoviću ono što je Bolković (bio) Manoliću, jednostavno nije mogao sakriti oduševljenje tim odgovorom. Stoga ne treba posebno čuditi što se na Dan sjećanja u Vukovaru Milan Kujundžić nije opredijelio biti dijelom “ulice”, već onog “crvuljka” s državnim vrhom na čelu koji se ove godine na silu ipak nekako uspio ugurati u tu “ulicu”. Pritom, “veliki mačak” Kujundžić nije propustio “malog miša” Josipovića prijateljski potapšati po ramenu i time ga zapravo legitimirati u očima svojih birača. Josipoviću je to bilo sasvim dovoljno da na isti dan kad je to učinio i Šljivančanin proglasi pobjedu u Vukovaru, pritom prirodno cijeneći gestu svojih “teritorijalaca” – Kujundžića i nekolicine HDSSB-ovaca.

Znakovita je i nedavna reakcija Milana Kujundžića na emisiju Bujica Osječke TV kad je ničim izazvan pokazao urođeni “demokratski” refleks ultimativno zahtijevajući zatvaranje ove televizije jer se usudila hrvatskim eterom uživo prenijeti glas Vojislava Šešelja. I sad bi netko takvih “demokratskih” manira nakanio zasjesti na istu stolicu na koju je prvi sjeo dr. Franjo Tuđman koji svojevremeno nije “zatvorio” čak ni Feral, i to u danima neposredne nacionalne ugroze. U usporedbi s njim i jedan je Zdenko Duka, notorni partijski komesar za novinarska pitanja, ispao blag i umjeren, pa zbog toga i predmet Kujundžićeve kritike. Zanimljivo, kad su televizije pod skutima struktura s Pantovčaka i oko njega (na kojima je inače pažen i mažen kao mimoza) koji dan prije prenijele Šešelja i slikom i tonom, a na Dan sjećanja i njegovu čestitku “oslobodiocima Vukovara”, Kujundžić se nije smatrao pozvanim oglasiti što se tom besprizornom liku ustupa hrvatski medijski prostor.

Što li ga je to sad tako jako zasmetalo? Podsjetimo, u navedenom razgovoru Šešelj Kujundžića uopće ne spominje, već izražava divljenje prema Josipoviću i Vesni Pusić, zbog, kako kaže, “impresivnog porodičnog četničkog i partizanskog pedigrea”. Zacijelo mu je, iako je to propustio reći, divljenje zbog onoga što taj dvojac na vlasti (ne) radi još i veće. Svakome iole upućenom odavno je jasno kako Haški sud nije ništa drugo doli instrument u rukama britanske politike (s time da se, Bogu hvala, i SAD povremeno umiješa, npr. u liku sudca Merona) i da je puštanje Šešelja na slobodu poklon te politike svom vjernom službeniku Ivi Josipoviću kako bi se u predizbornoj kampanji mogao prikazati dovoljno nacionalnim i tako zaliječiti svoju Ahilovu petu. Očito je da je interes britanske politike sačuvati na Pantovčaku personu koja će, inateći se Njemačkoj i utapajući Hrvatsku u RegiYU, i dalje zastupati britanski interes “na ovim prostorima”. No, čini se kako ne nedostaje onih kojima to samo još Vojvoda od Haga može utuviti u glavu, i to cereći im se izravno u facu. I zato muk o tome u (prema Kujundžiću široko otvorenim) mainstream medijima koje, naravno, ne treba zatvarati.

Uz “zatvaranje” televizije koja mu nije po volji Kujundžić se usput, skroz na valu Josipovićevog jeftinog politikantskog istupa na temu nogometnih vlasti, “hrabro” očešao i o “kriminal” u hrvatskom nogometu. Kako prenosi sklon mu portal Politikaplus, on bi to raščistio kao i ostale kriminalne radnje, ne navodeći pritom bilo kakva konkretna saznanja o tim radnjama. Zanemarujući i što taj “kriminal” još nijedna za to mjerodavna državna služba nije otkrila, i to nikako ne zato što bi bila spriječavana u tome. Inače, poslovično oprezan i općenit u izražavanju, obično kaže kako će on sve to dati ispitati i istražiti. Kao da se natječe za šefa USKOK-a a ne za Predsjednika Republike.

Eto, u vrijeme skoro posve kontrolirane medijske scene Kujundžić bi gasio televiziju koja prikazuje i onu stvarnost koju glavnina medija, “slobodni” koliko već jesu, ne smije prikazati. Potom bi progonio i nogometno vodstvo u čijem “resoru” još nekim čudom i nakon 15 godina sveopćeg zatiranja još uvijek prebiva hrvatski duh i koji se, za razliku od tmurne nam gospodarske svakodnevice, može pohvaliti svjetskim rezultatima od kojih i živi. A čini se kako ima i svijetlu budućnost. Osim ako mu, u međuvremenu, ne presudi Milan Kujundžić … A hoće li presuditi i Hrvatskoj, na pameti je i savjesti Hrvata.

Grgur S./Hrsvijet

facebook komentari

  • peppermintt

    Ja ne znam, sa svih strana zasipani smo analizama koje upućuju na Kujundžića koji je na neki način izravni pomoćnik Josipoviću u kampanji, ali ja nisam baš uvjerena u takvu mogućnost.
    Demokracija je, ona podrazumjeva pravo odabira između više kandidata.
    Međutim znakovit je obrazac, takozvana ljevica u Hrvata ne prakticira zapravo demokratske procese, iako su jako glasni zagovarajući je praznom ideologijom, nego se okupe oko jednog kandidata.
    tzv desnica u Hrvata je puno naprednija po tom pitanju pa svaki put istakne i više kandidata .
    Tako da ja zapravo mislim kako Kujundžić nije ničiji igrač nego on jednostavno vidi sebe u toj mogućoj ulozi.
    Osobno nisam pristalica onakve zapaljive retorike kojom se služi ali to je njegovo pravo, do sada mu imam i dvije zamjerke, naime u koloi u Vukovaru bio je iza leđa Josipoviću a kamera ga pokazuje kako ga vuče za rukav kako bi ga pozdravio, i drugi negativan čin mu je zagovaranje zatiranja demokratskih procesa i prava na neovisne medije . treća stvar , oglasio se gosp. Hebrang s javnim priopćenjem o Kujundžiću a vezano uz njegovo izbivanje iz Hrvatske 90-tih godina, zanimljivo triba to pročitat.

    • Danas MILAN KUJUNDŽIĆ kaže: ‘Glas za Kolindu Grabar Kitarović je glas za Ivu Josipovića’.
      Znači udara kontru! 🙂

      A ja jedva čekam da prođu ovi izbori, pa će te vidjeti da će se obistiniti moje teorije!
      ____________________________
      Ni ovo nije bilo davno:

      01.04.2014.

      Predsjednik Hrvatske zore i jedan od lidera Saveza za Hrvatsku Milan Kujundžić otklonio je, u izjavi za Hrvatski radio Melbourne, bilo kakvu mogućnost kandidature za predsjednika Republike Hrvatske na predstojećim predsjedničkim izborima.

      ” -Unatoč nagovoru lidera stranaka Saveza i većine članstva otklonio sam bilo kakvu mogućnost da se kandidiram na idućim predsjedničkim izborima. Obvezuje me nagrada Lige humanista i obećanje da ću se posvetiti svojoj primarnoj profesiji i činiti ljudima dobro. Tako ću učiniti više dobra za zdravlje hrvatskog puka nego što bih mogao to učiniti kao predsjednik države koji ionako ima samo simboličnu ulogu – kategoričan je čelnik Hrvatske zore.”

      Sad ga valjda ne obvezuje nagrada lige humanista ali ni primarna profesija da čini ljudima dobro.

      Sad bi dr.Kujundžić mjenjao Istav kao i Josipović a u travnju mjesecu mu je predsjednik države imao samo simboličnu ulogu !!! ???

      Dosljedno nema se što reći
      (Daran Bašić)

      • peppermintt

        Hebrang dao priopćenje , navodi razloge radi kojih ne podupire Kujundžića, i kaže kako mu je Kujundžić javio se tamo negdi 1996. i rekao kako je bio angažiran u ratno doba u sanitetu i to kao javio se direktno na teren i povirova mu Hebrang bez provjere, a kasnije navodno doznao kako je Kujundžić bio zapravo u Americi do 96.
        nešto se u ciloj toj priči ne uklapa mislim nije jasno zašto bi Kujundžić govorio neistinu kad i sam zna da je to lako provjeriti ???

    • Guest
  • Gabro Vuskic

    Nitko nikome ne mže zabraniti voljeti Hrvatsku do mile volje, pa tako i dru. Milanu Kojundžiću. On ima pravo se natjecati biti predsjednik RH, zašto ne? Ali se odmah pitanje postavlja hoće li on biti takav gorljivi i državotvorni Hrvat poslije izgubljenih izbopra?