Pratite nas

Milanović me smijenio da zaštiti sebe, svoje prijatelje i obitelj

Objavljeno

na

Linić će ispuniti obećano javnosti – govorit će o svom odnosu s predsjednikom SDP-a i Vlade

Slavko Linić je 12.30, u prostorijama na riječkom Korzu, ispunio obećano javnosti – te u ovim trenucima govorić o svom odnosu s predsjednikom SDP-a i Vlade i o razlozima svoje smjene s dužnosti ministra financija.

 Linić će govoriti o 5 točaka razilaženja s predsjednikom vlade Zoranom Milanovićem. O Spačvi, o tome zašto Milanović tako grčevito brani Čavlović Smiljanec, o Ini , HBOR-vom kreditu tvrtki Mali biskviti d.o.o. i o sprječavanju u provođenju reforma zacrtanih u planu 21 i programu rada vlade.

13.05 sati – HBOR u svibnju 2013. zaprima zahtjev za odobrenje kredita od 20 milijuna kuna tvrtki koju je osnovao gospodin Ljutić s 20.000 kuna. Iako je uprava pod pritiscima odobrila krediti, inzistiram da taj predmet riješi Nadzorni odbor.

13.00 sati – Pravi razlozi moje smjene su INA i kredit tvrtki Mali biskviti. Siniša Petrović, premijerov prijatelj, postavljen je u Nadzorni odbor INE koji smjenjuje članove istog odbora što je nezamislivo i to zato jer je štitio interese radnika. Premijer mi zabranjuje da u javnosti komuniciram o INI jer je on odlučio preuzeti stvar u svoje ruke. Sukobi počinju početkom ove godine. Porezni nadzor koji je započeo još u vrijeme Kosor okončan je krajem prošle godine i utvrđeno je da je INA prevarila državu za 230 milijuna kuna poreza te niz ugovora o koncesiji nije potpisano. Naplata poreza izaziva bijes Petrovića koji me optužuje da štetim državi. Iako MOL upravlja tvrtkom, premijer ne poduzima ništa vezano uz neplaćanje poreza. Poseban pritisak da me se smjeni radi Petrović jer ugrožavam njegove interese i to je jedan od glavnih razloga zašto premijer počinje razmišljati o mojoj ostavci. Milanović je podlijegao pritiscima Petrovića iz samo njemu znanih interesa koji sigurno nisu u državničkom interesu.

12.50 sati  – Vrhunac cinizma je kad je Milanović Smiljanec nazvao ‘zviždačicom’. Postavlja se razlog zašto je štiti, pa zaključujem da je to zbog sprege nje i premijerovog brata. Njegov brat Krešimir  htio je iskoristiti poznanstvo za posredovanje u nekim predmetima Porezne uprave poput pokušaja zamjene građevinskog zemljišta u Cavtatu i naplata poreznog duga tvrtke Mostarkić. Od mog odlaska nije uslijedila reakcija institucija. Milanović ne napada samo mene, nego i moje suradnike. Prema tome, mogu samo zaključiti da su interesi obitelji ispred državničkih te je to jedan od razloga za razriješenjem.

12.48 sati – Dok ja obavljam svoje poslove, premijer se bavi podmetanjem. Odjednom izbacuje novu procjenu nakon 10 mjeseci. Ja za tu procjenu nisam znao, ali za nju znaju premijer i Čavlović. O njoj me obavijestila tek kasnije. Tražio sam novu jer je ova od 6 milijuna bila tek osobna procjena i van okvira porezne. Sve je to bio razlog da je Smiljanec našla novog procjenjitelja i nakon dva tjedan odjednom nova procjena. Sve to pokazuje da je Milanović zajedno sa Smiljanec podmetao dokumente punih godinu dana nakon same završene predstečajne nagodbe. Premijer napušta borbu protiv nelikvidnosti i jasno poručuje da nagodbe nisu rješnje te destabilizira svakog onog tko mora odlučivati. Premijerovu ocjenu smatram čistim spletkama.

12.44 sati – Vukovarska porezna uprava nije bila uspješna u naplati duga Spačve. Ta porezna uprava i njihova procjena bila je osnov za odlučivanje Porezne uprave. Koordinacijsko tijelo koje odlučuju o Poreznoj upravi jednoglasno se odlučilo za predstečajnu nagodbu. Za stečaj smo se odlučili jer su se vlasnici koji su stvorili dugove odbili odstupiti od vlasništva. 660 radnika bio je razlog zašto smo se borili za Spačvu koja danas radi normalno. Sve u vezi sa Spačvom je riješeno u skladu s zakonom

12.39 sati – Nakon 29. siječnja premijer i ja više nismo komunicirali, osim što sam na dan kad sam predložio smjenu Šegona dao svoj mandat na raspolaganje. Znači, mogao me tada smijeniti. A i mandat sam predao na raspolaganje pismenim putem. Naša komunikacija nije imala utjecaja na moj rad, ali premijer me istovremeno pokušava optužiti da sam kriminalac. Okomio se na predstečjane nagodbe zaboravljajući pritom da je to Vladin zakon. Posebno ga je zainteresirala Spačva te moram jasno naglasiti da je predmet predtečajne nagodbe završen u svibnju 2013. godine i to sporazumom vjerovnika. Visoka potraživanja imali smo zbog nesposobne Porezne uprave, Poštanske banke i Hrvatskih šuma.

12.37 sati – Otkad sam gradonačelnik Rijeke bilo je podmetanja i sudskih postupaka jer su se protiv mene borili politički protivnici. Od 1990. do danas ništa nije procesuirano.

12.35 sati – Ja ću reći svoju istinu o Spačvi koja je malo drukčija od istine premijera. Moja smjena je razlog Milanovićeve medijske spletke zahvaljujući kojoj sam proglašen kriminalcem da bi zaštitio svoju obitelj i prijatelj i svoje osobene interese. Javnost me je prepoznala i dala mi potporu i to je bio razlog zašto je premijer trebao baciti blato na mene.

12.35 sati – Govorio sam kako ne možemo više kao građani i država živjeti na dug. Javnost je sa mnom znala podijeliti ta razmišljanja. Bitka za radno mjesto bila je najveća bitka vlade, vodili smo brigu oko gospodarstva

12.30 sati – Govorit ću o glavnim razlozima svoje smjene. O Spačvi, o tome zašto Milanović tako grčevito brani Čavlović Smiljanec, o Ini , HBOR-vom kreditu tvrtki Mali biskviti d.o.o. i o sprječavanju u provođenju reforma zacrtanih u planu 21 i programu rada vlade, rekao je Linić.

– O tome nisam govorio odmah jer su pred strankom bili izbori. Obzirom na sve što sam i sam uložio u stranku smatrao sam da vrijeme pred izbore nije vrijeme za to

12.16 sati – Slavko Linić stigao je na konferenciju. Članovi pokreta otpora Linića dočekali uzvicima Liniću srami se.

LiveStream

DUGO očekivana konferencija za novinare bivšeg ministra financija Slavka Linića, na kojoj će se obračunati s premijerom Zoranom Milanovićem, počela je u 12.30 sati u Rijeci, u prostorijama gradskog SDP-a.

“Izlaganje će biti o točkama razilaženja s Milanovićem. Govorit ću o predmetima Spačva, te zašto Milanović toliko drži Nadu Čavlović Smiljanec, također o kreditu HBOR-a za tvrtku Mali biskviti, kao i o Ini.”

“Moja dužnost je radi stranke i javnosti reći uzrok smjene”

“Prepoznat sam u javnosti i imao podršku u javnosti, govorio sam da ne možemo kao građani ni kao država živjeti na dug, nego da ono što stvorimo može biti raspoloživo za potrošnju. Javnost je znala sa mnom podijeliti ta razmišljanja.”

“U programima nismo zaboravljali građane, koji su imali određeni pomoć, povećavali smo neoporezivi dio, povećavali smo minimalne plaće.. Građanima smo pokušali olakšati odnose s bankama, tu bih posebno istaknuo uspjeh vezano za kredite u švicarcima. Vodili smo politiku brige i o građanima i o gospodarstvenicima”.

O Spačvi

“Ja ću reći svoju istinu, koja je malo drugačija od istine premijera, i ostavljam da svatko prosuđuje, čije je to istina prava. Moja smjena je razlog Milanovićeve medijske spletke koja je poslužila da se mene proglasi kriminalcem, ostaje pitanje zašto. Zato da bi zaštitio članove svoje obitelji, svoje prijatelje i određenih krugova, a da bi zanemario državu. Konačni obračun sa mnom započeo je 29. siječnja 2014. Telefonski razgovor u kasnim večernjim satima, ja na radnom mjestu, gdje Milanović izričito zahtijeva da smijenim Šegona. Jasno mu naznačujem da ne vidim razloga dok ne dobijem podatke od DORH-a i dok ne dobijem očitovanje Povjerenstva sabora o sukobu interesa. Nakon toga mog odgovora i izričitog odbijanja, Milanović me optužio da sam kriminalac i lopov. Telefonski razgovor je završio sa psovkom.”

“Za ništa od devedestih do danas nisam procesuiran, no kada vas predsjednik Vlade optuži, na takve gnjusne optužbe ne mogu ostati nijem. Od tada 29. siječnja, nisam komunicirao s premijerom. Dao sam mandat na raspolaganje kada je Šegon smijenjenm pisanim putem, mogao me je tada smijeniti. Od kraja siječnja do kraja travnja, kao ministar financija predano sam radio bez obzira na našu nekomunikaciju. Naša negativna komunikacija nije imala negativan utjecaj na moj rad.”

“U isto vrijeme dok ja obavljam svoje poslove, predsjednik Vlade me pokušava optužiti da sam kriminalac. Posebno se okomio na predstečajne nagodbe, koje pokušava zaustaviti, zaboravljajući pritom da je to zakon ove Vlade i Sabora.”

“Posebno je gospodina premijera zainteresirala Spačva. Tu moram vrlo jasno naznačiti da je predmet predstečajne nagodbe u svibnju 2013. sporazumom vjernika dovršen. Razlog zašto smo imali visoka potraživanja u Spačvi je nedovoljno sposobna Porezna uprava, ne samo oni, nego i Poštanska banka. Nekoliko subjekata hrvatske države nije naplatilo što je trebalo. Sveukupni dugovi iznosili su preko 550 tisuća kuna uz 600 zaposlenih. To je glavni razlog što smo u nekoliko mjeseci okončali postupak nagodbe. Vukovarska porezna je izradila procjenu vezano za zemljište u Spačvi, ta procjena iznosila je 33 milijuna kuna, to je bio osnov za odlučivanje u nadležnim službama u Ministarstvu financija. Vrlo jasno želim reći da odluke koordinacijskog tijela koje odlučuje o nagodbi u kojima sjede i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede i turizma, svi su se odlučili za taj model predstečajne, sve je potpisala i Nada Čavlović Smiljanec, zato je nagodba prihvaćena na sudu. Vlasnici koji su odgovoru za ovakve dugove su odbili odstupiti i tada kao nadležni ministar posljendi puta okupljam vlasnike i bankare, i tržaim da vlasnici odstupe i da dobijemo svježi kapital i da bankari s jednime dijelom isplate i jednim dijelom otpisa prihvatimo nagodbu. Bankari su se složili, vlasnici ne, tada sam jasno naznačio da onda ide stečaj. Moram reći da strepnja je bila itekako opravdana, jer su vlasnici ipak odustali od svojih zahtjeva.

Kako doznaje Index, Linić bi trebao javnosti objaviti nekoliko situacija pomoći kojih će pokušati unišititi Milanovića. Prema našim izvorima spomenut će Tedeschija, Inu, Nadu Čavlović Smiljanec…

Da je riječka frakcija SDP-a iznimno jaka i da neće olako prijeći preko Milanovićeve smjene Linića bilo je jasno još početkom svibnja kad se šef Vlade i SDP-a odlučio Liniću “zahvaliti na suradnji”. Riječki SDP-ovci snažno podupiru Linića pa ne čudi što je upravo na ovotjednoj sjednici SDP-a Primorsko-goranske županije Linić najavio žestoku bitku te poručio da želi pokazati kako izgleda današnji SDP, zbog čega je spreman i žrtvovati svoj ostanak u stranci, jer je uvjeren da će ga Milanović nakon svega izbaciti iz SDP-a.

Kakvo je sve SDP-ovo i Milanovićevo “prljavo rublje” osvetoljubivi Linić nakon izbacivanja iz Vlade spreman otkriti javnosti tek ćemo vidjeti.

Hina/vl

facebook komentari

Nastavi čitati
Sponzori
Komentiraj

Kolumne

Mladen Pavković: Zbog čega je ubijen Ante Paradžik, a zbog čega se ubio njegov sin?

Objavljeno

na

Objavio

21. rujna 1991. – Ubijen Ante Paradžik

Sjećate li se Ante Paradžika (Ljubuški, 10. veljače 1943.-Zagreb, 21. rujna 1991.), hrvatskog političara, jednog od osnivača HDZ-a, dopredsjednika HSP-a  i načelnika Ratnog stožera Hrvatskih obrambenih snaga (HOS)?

Ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima nadomak Zagrebu, kad se vraćao sa stranačkog skupa. Ne, nisu ga ubili četnici, ubili su ga na žalost hrvatski policajci, koji su ga navodno „zamijenili“ za hrvatskog neprijatelja!?

Bio je među najprogonjenijim Hrvatima, poglavito u vrijeme „Hrvatskog proljeća“ (1971.). Tada je bio predsjednik Saveza studenata Hrvatske, jedan od vođa studentskog pokreta i organizator poznatog studentskog štrajka.

Zbog toga je 1972. osuđen na tri godine zatvora, koji je u cijelosti izdržao u Lepoglavi. Kasnije je bio još nekoliko puta hapšen. Kad bi Tito dolazio u Zagreb on bi po četiri-pet dana završavao u ćeliji. Inače, kazne je izdržavao u Ljubuškom, Mostaru, Zagrebu i Lepoglavi. Sve do početka devedesetih bio je praćen, proganjan, šikaniran, ne samo on nego i cijela njegova obitelj, prijatelji, poznanici.

Devetnaest godina nije mogao dobiti putovnicu.  Često se i sam pitao- zašto njega toliko progone? Razlog je vidio i u tome što mu je otac bio u vojsci i poginuo u Bleiburgu. U razgovoru s ovim hrvatskim mučenikom, među ostalim smo došli do saznanja da je mislio da su tada komunističke službe i Udba u njemu pronašle osobu kao jednog od simbola.

„Ja sam inače malo tvrdi Hercegovac“ – kazao mi je jednom od niza naših susreta. „Bio sam po zatvorima, bez posla, putovnice, dok su dio mojih kolega imali kuće, vile i dok su materijalno bili dobro situirani, a ja nisam, tako da su mi moja žena i djeca znali govoriti: tata, ti nemaš ništa, daj se malo smiri, možda oni tebe proganjaju što si malo tvrđi, daj nekome pruži ruku i tome slično.

Meni su takvi razgovori teško  padali, nisam ih prihvaćao, jer sam se uvijek nadao da će istina pobijediti, da će doći na vidjelo prava borba, da ćemo dobiti slobodu u onom smislu da će svaki čovjek, bez obzira kojoj pripada struji, dobiti upravo ono što mu pripada, ali po svojim sposobnostima i zaslugama.

Svoju političku borbu smatrao sam ispravnom i produktivnom, a najviše su me kočili oni koji su me najviše voljeli“ – govorio je Paradžik, kojeg su na robiju u Lepoglavu dovezli zajedno sa Ivanom Zvonimirom Čičkom.

Njegov san o Hrvatskoj državi je ostvaren, ali njega više nema. Nema ni njegova sina, jedinca Mislava, koji je također pod nerazjašnjenim okolnosti izgubio život u Kanadi, navodno skočivši iz zgrade u kojoj je stanovao i to na Božić, 2014.. U Kanadu je otišao baš da ne doživi očevu sudbinu.

Tijekom Domovinskog rata Ante je dao  izniman doprinos u oslobođenju hrvatske države. Bio je odličan organizator i iznimno hrabar. Međutim, ono što nisu uspjeli četnici, uspjeli su neki drugi.

Što bi danas ovaj Junak Domovinskog rata rekao o spomen ploči HOS-a, odnosno o uskliku „za dom spremni“ i onima koji ponovno proganjaju ljude koji su bili prvi kad je trebalo, gledajući u njima više „ustaše“ nego osloboditelje ove države?

Mladen Pavković / Kamenjar.com

facebook komentari

Nastavi čitati

Reagiranja

Kako je Ante Pavelić okupirao Dobrinju (iliti recepti za ustašizaciju Hrvata)

Objavljeno

na

Objavio

Kroz cijelu ‘regiju’ je munjevitom brzinom prohujala vijest kako je poglavnik NDH okupirao sarajevsko naselje Dobrinja. Naime, nepoznati počinitelji postavili su plakate s likom Ante Pavelića te ustaškim i nacističkim znakovljem na stupove javne rasvjete i stabla, pa čak i na vjetrobranska stakla parkiranih automobila.

Uznemireni građani su ih sami potrgali a sve su prijavili policiji koja je intervenirala i uklonila sporne plakate te pokušava ustvrditi tko ih je postavio.

Uz to, uznemireni građani su se odmah javili u medijima i na društvenim mrežama te upozorili da ustaše nikad ne će okupirati slobodarsku Dobrinju, na opasnost koja prijeti od Josipovićeve guje u njedrima ne samo BiH nego i Europi, te su stali istraživati koji su to „elementi“ iz Dobrinje učinili taj odvratni zločin. Upozoravaju i hrvatsku predsjednicu da ne rovari protiv BiH na pravdi Boga, kad je svima jasno da je ustaštvo puno opasnije od radikalnog islamizma. Javio se i prvoborac, čiča Krle, koji je ispričao kako se goloruki narod borio protiv mrskih ustaša. Onako goloruki, bili su naoružani samo puškama jednometkama pa je stalno bilo puni-pucaj, puni-pucaj. Kasnije su bijesne ustaše tako navalili da nisu imali vremena puniti, samo su pucali.

Naravno, svakom ozbiljnom promatraču je jasno da je ovo samo još jedna providna podvala u kampanji ustašizacije Hrvata. Sve je urađeno po dobro uhodanom scenariju iz 1947. godine. Mladi SKOJ-evci pod okriljem noći, krečom napišu antirevolucionarne i protunarodne parole. Ujutro, pripadnici KNOJ-a izvrše opsežnu istragu koja traje od 2 do 3 minute i uhite „neprijateljske elemente“ koji nisu ni sanjali da „počinili“ tako gadno zlodjelo. Polovica uhićenih nestane a druga polovica završi na Golom otoku. Današnji antife su prežalosni, Goli otok je zatvoren a ni  „elementi“ se ne mogu tek tako likvidirati (u ovom tekstu pojam antife koristimo za novokomponirane antifašiste, a odnos između istinskih antifašista i novokomponiranih antifa je kao odnos između istinskih narodnih pjesama i cajki).

Dugotrajnu kampanju ustašizacije Hrvata koordinirano provode političari iz Erstejudenfreilandije, bošnjački antife i antife iz Hrvatske. Metodologija je detaljno razrađena još od šezdesetih godina prošloga stoljeća u laboratoriju UDBE i KOS-a, a ovdje ćemo se osvrnuti na neke recepte iz te kuhinje.

O kampanji ustašizacije najbolje govori srpski pisac, predsjednik SR Jugoslavije, „otac nacije“ i ideolog srpskoga nacionalizma Dobrica Ćosić. Iz njegovih je dnevničkih zapisa razvidno da je, kao i većina srpskih komunista, smatrao SFRJ srpskom državom, u kojoj su Srbi temeljna nacija. U tim zapisima se kaže da ne će biti problem držati u pokornosti Makedonce, Crnogorce i Muslimane ali bi problem mogli predstavljati Hrvati i Slovenci. Stoga, Hrvatima treba nametnuti krimen ustaštva i ne dopustiti da ga se oslobode i podignu glavu. Znači, treba ostvariti ideju „Hrvat = ustaša“. Drugi, pomoćni mehanizam kojima treba kontrolirati Hrvate je jaka i organizirana zajednica prečanskih Srba.

Ustašizacija je provođena vrlo diskretno i sofisticirano na svim područjima života. Ustaški zločini (koji su se dogodili i koji su strašni i sramni) svakim su danom postajali sve veći, a broj žrtava je enormno rastao. Po nametnutoj logici svaki ustaša je zločinac, odnosno svaki Hrvat je zločinac ili potomak zločinca. Starije generacije će se sigurno sjetiti kako je u njihovim laboratorijima razrađena ustašizacija hrvatskoga jezika. Tako ti na primjer kažeš „tisuća“, a ono odmah odnekud iskoči antifa i kaže „aha, ono vi na tom jeziku za remen kažete okolotrbušnipantalodržač!“ i ti se predaš u roku odmah i priznaš da si ustaša. Ili kažeš „točno“, kad eto ti antife „aha, jel se ono na hrvatskom za oluk kaže okolokućnovodopišalo“. Opet predaja. I sve tako redom.

Sada su Bošnjaci preuzeli srpsku strategiju. I oni se, kao i Srbi u SFRJ, smatraju temeljnom nacijom u BiH i nastoje druge narode držati u pokornosti. Preuzeli su isti model pokoravanja Hrvata, ne samo kroz biranje hrvatskih predstavnika i preglasavanje u institucijama, nego i  kroz stvaranje mitologije umjesto povijesti i ustašizaciju hrvatskog naroda. Tako oni deklarativno svojataju nasljeđe Bosanskoga kraljevstva zbog polaganja prava na BiH, a zapravo slave osmanlijske okupatore i sultana Mehmeda II.koji je uništio to kraljevstvo i pogubio posljednjega bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. S druge strane udružili su se političarima iz Erstejudenfreilandije u ustašizaciji Hrvata, proglašavajući sebe bezgrješnim antifa narodom. Pri tome u potpunosti zanemaruju povijesnu činjenicu da je najveći dio vojno sposobnih muslimana bio u vojsci NDH, veći dio u ustašama. I priča s početka teksta je u tom cilju i po receptu iz iste kuhinje.

Poseban fenomen je kampanja ustašizacije Hrvata u Republici Hrvatskoj u čemu osim ovih spomenutih sudjeluju svi oni koji još uvijek mentalno žive u SFRJ i ne mogu prihvatiti Hrvatsku kao samostalnu državu. Glavnu riječ vode oni kojima je, po vlastitim riječima, ubijanje djeteta u Jasenovcu strašni zločin a ubijanje djeteta u Bleiburgu nije vrijedno spomena.

U jednom trenutku se činilo da su ideološki sukobi o partizanima i ustašama stvar prošlosti. Saborsko povjerenstvo za utvrđivanje žrtava rata i poraća je radilo svoj posao, Sabor je prihvatio pokroviteljstvo nad obilježavanjem Blajburške tragedije gdje su dolazili i lijevi i desni a ustaška ikonografija gotovo nestala. No to komunističkom mentalitetu nije odgovaralo, oni ne mogu bez ideologije. Po dolasku na vlast ukinuli su spomenuto povjerenstvo i pokroviteljstvo nad obilježavanjem Blajburške tragedije i ideološki sukob se razbuktao svom žestinom. Tako se ponovo pojavljuju i jačaju desni ekstremisti što je bio i cilj antifa, jer jedni hrane druge, a i tako su mogli desnici nametnuti krivnju za sukob.

Cilj antifa je kompromitirati sve što je hrvatsko i hrvatstvo izjednačiti s ustaštvom. Tako je u poznatom laboratoriju smišljen i recept za kompromitiranje hrvatskoga grba i zastave. Kako je antifama bilo jasno da ne mogu hrvatski grb proglasiti ustaškim (iako to misle) smislili su trik – povijesni hrvatski grb napola proglasiti ustaškim, odnosno, grb s prvim bijelim poljem proglasili su ustaškim! I taj povijesni falsifikat je ponavljan beskonačno puta pa je gotovo prihvaćen kao činjenica. Prateći povijesni hod hrvatskoga grba od prvoga pojavljivanja, može se pouzdano ustvrditi da ima oblik štita podijeljena vodoravno i okomito u dvadesetpet crvenih i bijelih polja (5 x 5). Međutim, ne može se ustvrditi je li prvo gornje lijevo polje crveno ili bijelo! Očito je da se tome nije pridavala osobita važnost. Najveći broj grbova koji se mogu pronaći urađen je u reljefnoj tehnici i ne može se precizno odrediti koje boje je prvo polje. Oni koji su izrađeni u boji su različiti, neki s prvim bijelim, a neki s prvim crvenim poljem. Tako je i najpoznatiji i najviđeniji hrvatski grb u boji, onaj na krovu crkve sv. Marka na Gornjem Gradu oslikan s prvim bijelim poljem.

 

 

 

Čak ni oni ortodoksni komunisti u najteža olovna vremena diktature nisu pravili razliku zbog prvoga polja. Tu tvrdnju ćemo ilustrirati primjerom iz glazbene umjetnosti i uz pomoć prikazanih slika (crno na bijelo). Jugoton je 1973. izdao luksuznu ediciju od 12 LP ploča s najboljim djelima hrvatskih skladatelja klasične glazbe pod nazivom „Antologija hrvatske glazbe“. To je bilo u teška vremena nakon sloma Hrvatskoga proljeća. Na omotu edicije i svim pločama se nalazi hrvatski grb s prvim bijelim poljem. To nije smetalo tadašnjim komisijama za šund koje su provjeravale svaku sitnicu na svakoj ploči, niti tadašnjoj komunističkoj vrhušci: Vladimiru Bakariću, Dušanu Dragosavcu, Milki Planinc, Jakovu Blaževiću i ostalima. Ali, eto smeta današnjim antifama koji su očito veće antife od Tita, Kardelja i Stane Dolanca zajedno.

 

 

 

HKZ TROPLET/http://www.troplet.ba/?p=15681 /Hrvatsko nebo

facebook komentari

Nastavi čitati